rme Ran tako samo došli kući svojijem roditeljima mokri kako kokoši. Ova barka, kako smo u prošlom bro- ju pisali, bila je puna tajina. Jednom pak bijahu na Lokrumu' u skupštini, valjda političko-ekonom- ske naravi, jerbo se tu držao govor o velikoj zla- menitosti srpske bake u Zagrebu. ik u $ . Naravno da su se, uz govore i ino, širile megju gimnazijalcima i srpske političke brošure i povjesnice & la Ružičić, u kojim stoji da Hrvata na svijetu nema, već da su sve to Srbi. Tu bismo mašli knji od nekoliko novčica kao pamflet Slava“ srpskoj Ateni!“ i drugih, no imade i de- belih skupih knjiga, koje vrijede po 1 fior. 50 novč., pak u rukama siromašne djece dokazuju, da ih je neko muktice šio. Ko? ........ ii; Bijaše se uredila i jedna zajednička kasa. Ko je mogao, davao je po novčić na dan blagaj- niku propagande, jednom odraslijem gimnazijalcu. Ovi novci služili su za predbrojbu na ,Srpsku Književnu Zadrugu.“ Da se je tjerala velika politika, to se po sebi razumije. U zelenim još glavicama imade pu- no fantazije. Znamo da se je u sv. Jakobu klica- lo Aleksandru I., ama ko bi njih za to okrivio? Nije ostalo ni na samoj politici, nego se je počela opažati i ona, skoro bismo rekli naravna, posljedica umjetnog srpstva: pokvarenost. Mogli bismo iznijeti više slučajeva, ali nećemo. Na veli- ki post bijele subote u nekoj krčmi na Pločama držala se jedna od običnih užina. Igralo se na boča i na karata i pilo vina. Glavari odsjeka jeli su mesa, pak su nagovarali i drugu malu djecu "da jedu. Neki su poslušali, ali većina ne. Niti Hrvati van gimnazije nijesu bili poštegjeni. Sami bijasmo svjedokom jednoga takoga insulta. Posve je maravno, da je sve ovo moralo u velike djelovati na djecu. Neku su tako zaludili, da su već počeli bili, govoriti, da kad im bude 24 godine preći će na grčko-istočnu vjeru. A kako im je dugo bilo čekati, već su sada bili promije- nuli imena, pak se megju sobom zvahu Jovo, Ste- vo, Uroše, Dušane itd. — =. Mi smo ovdje u kratkim i glavnijim potezi- ma istaknuli srpsku agitaciju i neka fakta, koja .je mogu dobro ilustrirati i to ona za koje ima- smo najtvrgje dokaze. U ostalom svi sastanci, u- žine, izleti moraju da su slični kao jaje jajetu, pak je suvišno o svemu napose i govoriti. Ova i ovaka propaganda tjera se od početka školske godine, pak sve do današnjih dana. Ima _dakle punijeh 8 mjeseca! A sada nastaje jedno pitanje: Je li za ovo znao gospodin Škarica? Naš najsavjesniji odgovor bio bi: jest, znao je! Nije znao i bilo bi nemoguće — a nepra- vedno bi ga osumnjičio ko bi mu podvalio, da je on znao za sve one potankosti, što smo ih gore naveli. Ne. Možda da on zbilja nije poznavao ni- jedne. Ali u glavnom on mora da je znao, da op- stoji neka velika srpska agitacija izmegju gimna- zijalaca, koju šire veći učenici i Srbi izvan gimnazije, Evo dokaza našoj tvrdnji: Naš je grad malen i svaka stvarca u čas se obazna. Sami gragjani, pak i oni koji nemadu ni- kakva posla s gimnazijom, opazili su ove skupe, izlete i pjevanje, u jednu riječ ovo neko srpsko - micanje. Je li moguće da gosp. Škarica, koji ta- _ko pomnjivo nadzire da ne bi koji učenik prošao “ zabranjenim ulicama, ili ostao do kasnijega, i koji je s njima svaki dan u doticaju, da on to ništa nije opazio? . , Ako je to moguće (a mi ćemo dopustiti da jest) ali ima druga činjenica, a to da smo mi, da "je ,Crvena Hrvatska“ o toj agitaciji koli god. 1694, toli god. 1895 više puta pisala, šest do sedam pu- _ta. Ona je dapače neke pute i spomenula mjesta i dane gdje se sastanci drže, pak iz daljega ozna- čila i one provodiče van gimnazije (pravije govo- reć van učeničkih krugova), koji su djecu, i onu manju i onu veću, najviše ištetili. Da i ovo dokažemo mogli bismo so pozvati na sve ono što smo o stvari pisali. Ali radi pro- osle gepe nego samo na prvu vijest, koju smo 0 stva Na 2 ra, dakle 25 dana iza početka u br. 48 mi smo pod naslovom: Srpska < Srgj jedno trideset. bi dosta škoditi svome napretku. neki stvorovi oko srpske štamparije. mo stvar roditeljima, koji možda i ne znaju, sto sinovima za uvijek upropastiti budućnost. »Sram bilo one koji zavagjaju nevinu djecu !“ Škarici ? rimo, da se je to moglo dogoditi. — Sada proslijedimo dalje. te, da su one bile pokrenite radi ove propagan- de? Niti iz daleka ! Istrage su zasnovane proti hr- vatskim učenicima, koji su tuženi, da su od nazad mjesec i po dana počeli propagirati hrvatstvo. Komugod činiće se ova vijest nevjerojatnom. no mi ćemo ga u čas osvjedočiti. U br. 14, pono- vo osvrćuć pažnju,na gornje nerede, mi smo bili upisali: ,Srpski gimmazijalci mogu, za nas, med sobom raditi što ih je volja. mi im nećemo nikad ništa. *) Ali mi nećemo nikada dopustiti, da se zavode mala dječica iz I. i II. razreda, sinovi hr- vatskih roditelja **) i da neke persone pod krin- kom ,nevinih zabava“ šire med njima srpsku pro- pagandu. Jer ako bude i nadalje ovako slijedilo, preko nadležne vlasti, koja ništa ne zna (?), vjera i Bog i mi ćemo isto pokušati.“ To je bila tako, samo prijetnja. U istinu nije se pokušalo ništa, jerbo smo uvijek bili od uvje- renja, da se mala djeca ne odgajaju politikom ni agitacijom, koja ili odbija od knjige i dovodi do , nerazboritih koraka — u sebi sve same malenko- sti, ali koji njima mogu škoditi za vas život, Neka mladić dok nije stupio u zreliju dobu, bude Hrvat, ali neka se ne prti u stvari, kojim on i onako ne bi mogao mnogo koristiti. S druge strane pak čus- mo, da su sve srpske ekspetoracije ostale dobrim djelom bezuspješne, ako izuzmemo jedini prvi raz- red, u kome je srpstvo izmed malene djece, koja | su došla iz hrvatskih kuća, raznovrsnom i finom i propagandom neobično napredovalo. Ali, kako se, govori, neki veći gimnazijalci , Hrvati, nijesu se mogli više uzdržati na ovake sa- , blazni i provokacije. U mladosti krv vri, stvari ' se naglije sude, pa su oni, kako se kaže, od na- zad mjesec i po dana počeli braniti ovu malu dje- cu, da ih više Srbi ne zavagjaju. U to su Sihi na Konalu ponovo, bili počeli neke tući, koji su se starijim i tužili, Odmah zatim započne istraga proti Hrvatima. Šta su ovi tako teška uradili ? Ma koliko o tom ispitivali, nijesmo mogli doći do nikakva zak- ljučka. Niti je tu bilo užina, ni izleta ni društa- va, ni brošura, ni propagande. Najviše ako su govorili djeci da se me puštaju zavaravati od srp- skih agitatora i to sve najdalje od mjesec, mjesec i po dana natrag. Oni su dakle izrično tuženi: dvojica da su djeci govorila o hrvatstvu, jedan da je djeci rekao da se zakunu, da se neće više puštat od Srba za- vagjati, a jedan da je u sv. Jakobu zavikao : Živio Starčević. Drugih optužba, u koliko smo se mogli obavijestiti, nema. Jesu li to gjaci zbilja uradili? Istraga bi imala dokazati, Ali ako pomislimo da se srpska propaganda evo već 8 mjeseca postojano i uregjeno vodi ; ako se časkom obazremo na sve one slučajeve, koje smo gore naveli, izvedene pred tolikim brojem djece, da nijesu mogle izmegju sudrugova ostati tajnom i da su hrvatski gimnazijalci znali, sto traje evo već čita- vu školsku godinu — je li onda čudo, ako se na- *) Ovo molimo da se dobro shvati i zapamti, Ur. $*) Treba li i ovome obilnih dokazi, evo nas. Ur, i ———— —————— »Naši Srbi preznuli su svim silama oko mla- gjih gimnazijalaca, da ih posrbe. U tu svrhu ima nekoliko dana. da ih vode u velikom broju ua u- žine i s njima zajedno čine eskursije po Konalu i Sv. Jakobu, gdje im se uz pjevanje drže lekcije o velikom srpstvu. Tako su ih prekojuče poveli na »Kad ne mogu zrio narod, hoće da zavedu neiskusnu djecu, koja još nijesu kadra da sude, te povagjajuć se za ljudima — koji jedino gledaju, kako će ih bolje igrabiti u svoje svrhe — mogli »Kolovogje i inspiratori ove agitacije jesu Naša je dužnost, da putem javnosti dojavi- im se s djecom radi. jer ovaki sastanci mogu im Je li moguće, da je sve ovo izbjeglo gosp. Biće, ali mi nikako ne možemo, da se uvje- U prošlome broju našega lista javili smo, da su napokon počele, nekakve istrage. Pa šta misli- pokon i & njihove strane opazila nekakva reakcija? Ti čudili bismo se da nije, kad znamo da su to sve, i jedni i drugi, neiskusna mladež, koja brzo plane i brzo se ogorči! Za nas je dapače pravo čudo, da je i ovoliko mirno potrajalo, skoro šest ili sedam mjeseca, a svak ko pozna što su mla- dićki od 15-16-17 godina, daće nam pravo. Ma koliko ta istraga dokazala, da su oni zbi- lja počinili, što im se predbacuje, ne nalazimo da bi bili toliko krivi, prvo jer ti grijesi nijesu tako veliki, a drugo jer su se oni, od srpske agitacije neprestano izazivani, samo branili. Zar bi trijezni- je sijede glave mogle se više uzdržati ? Ali Srbi (po svoj prilici znamo i ovdje ime- na) to su sve prijavili i sada se vodi istraga. Da vidimo malo što se tu radi! Istrage u našoj gimnaziji nijesu nam u niče- mu nove. Već odavna imasmo prigode, da slušamo na njih tužba, koje su ih kritikovale, Izmegju o- stalog spomenućemo ovdje što se je pisalo u ,Cr- venoj Hrvatskoj“ još god. 1892 u br. 27 od 30 Jula, gdje se veli da se ,hrvatski gjaci drže tako strogo, da smo mi dosta puta htjeli na to ustati, dok srpskijem dana je sva sloboda“..... »Jedan na pr. istjeran je sa.no zato, što su čuli da je vi- knuo : Živila Hrvatska; *) a drugi opet zato, što je bio razvio barjak hrvatski. Jedan drugi istjeran je, jer ga je neki profesur (Srbin) vidio na 11 u- ra u veče na dvoru. "To je bila jedina temeljita optužba protiv njega !“ Godinu dana zatim. ne brojeć druge pokra- jinske listove, nalazimo u ,Crv. Hrv.“ od 6 Maja 1893 br. 18 dopis iz Dulrovnika pod naslovom »Gimnazija“, iz kojega vadimo od riječi do riječi ovo što slijedi: »Zatim izrazujemo želju da se s našom dje- com u svakoj prigodi (a osobito pri istragama) po- stupa skladno i dostojanstveno. Učitelji imali bi znati da su plaćeni zato da uče i uzgajaju mladi- će njima povjerene. Ali nadasve zamjerićemo što se sa skularima naše stranke postupa puno strože nego li s drugima. Ovijem je sve slobodno. Tako je bilo neko vrijeme kad su se ovi zadnji sastajali na Placeti, pjevali srpske pjesme, bučili i zviždali, kad su prolazile osobe naše stranke; neke su da- pače i putem zadijevali. Mi smo vidjeli ne jednom nego dvadeset puta neke gimnaziste pratiti ples- kanjem i vikom odobravanja srpsku mužiku, a pam- timo osobe koje su čuli pjevati u gimnaziji preko ure pjevanja (u otsustvu učitelja pjevanja. Ur.) »Bado ide“ i ,Onamo onamo,“ Neki su skulari da- pače učili svirati u dvorani srpske mužike (ovo na odgovor ,Dubrovniku=), Nazad dvije nedjelje dana mogo je svak vidjeti nekoliko gimnazijalaca gdje sjede u kavani u Gružu dok udara srpska mužika i javno buće i puše. Znamo opet da njeki mirno u večer igraju u jednoj kavani u gradu. Sve su to izgredi za koje bi se naša djeca kaznila; drugim se ne dogagja ništa. »Reči će se da se zato nije znalo, da smo mi imali tužiti pa bi se bilo postupalo i proti nji- ma. Ali zanat denuncijanta nije naš, U protivnom taboru ima jedna elique, koja, kako se vidi po »Dubrovniku,“ drži u školi megju gimnazijalcima i megju..... izmeštranu četicu špijuna, a na dvo- ru sama provocira našu djecu, uhodi njihove pu- teve i anonimno denuncira svaku i najmanju što skrive. Mi pitamo gosp. upravitelja: Je li to do- stojanstveno i pravedno, da se vode istrage na te- melju takih anonimnih tužba, koje dolaze samo iz jednog tabora, te su anonimna pisma uopće izraz strasti i moralne pokvarenosti? Obzirući se na njih g. Škarica samo podržava jednu sablazan, ko- ja ne služi na čast zavodu. »Ali nijesu samo to dokazi nejednake stro- gosti u gimnaziji, 1 onda kada su jedni i drugi skulari kažnjeni, naše zapada razmjerao veća ka- zna. Dosta je zato spomenuti ono što je bilo pre- ko praznika, Skulari Srbi u veliku mnoštvu prire- dili večeru na kojoj su se pjevale političke pje- sme, napijalo na smit pojedinim Hrvatima u Du- brovniku (doznajemo da je ta čast dopala i našeg urednika. Ur.); a po večeri koja je trajala do bli- zu ponoći neki su pošli da prave maćje serenade, *; Ispravijamo da nije bio izričito poslan, nego mu se reklo da se odaleči, jer da će sjegurno bit istjeran, što je u stvari mala razlika, Ur,