a drugim si šetati, Jedad taki sastanak gjaka bio je u petak — uprav onaj dan kad se je držala učiteljska sjedni- ca —u rai štampariji, a drugi veliki sastanak ; i 0% Bućina doma. Što sig propaganda svejedno na- preduje, ali sada glavari odsjeka vode po jedno- i otiv ARAT: ako. vide neke profesure (što je orka kao na pr g. Nika gvića, koji zove u sebe doma po 10-15 malih u- Zoni, na objede i užine. Tu se doista ne govori o srpstvu, ali .i ne treba; sam ga taj čin maloj djeci po sebi sugestionira. Rekli sino da je ,D.“ u svom odgovoru iznio toliko laži koliko riječii redaka. Od početka gdje go- vori kad piše da je učenik Kisić izdavao nekakav list; + dosvrhe; da je meki čestiti Srbin (profesur ?) bio _ tužen u Dvoru, sve je sama izmišljotina. Htjela bi mam se dva puna broja, da bi svaku laž dokazali, pak ćemo se samo na neke glavnije osvrnuti. Laž je da_je ,C. H.“ ikada prolazila djeci pol. listovi. — Istina je da su se i Hrvati g. 1892 sastajali u jednoj kući svog saučenika, ali duša toga bio je grčko-istočni Srbin G., koji je uregjivao politički listić ,Rodoljub.“ — Lažje da su Hrvati g. 1892 imali nekakvu poli- tičku pijanku. — Laž je da je učenik Kisić izda- vao nekakav. rukopisni zabavni listić, već se je tim zabavljao pisar Kisić, koji je onda radio kod g. dra. Svilocossi. — Laž je da je sin odličnog g. Vlaha DeGiulli, komu piskarali ,D“. nijesu dostojni crevlje svlačiti, tužio Srbe radi propagande. On je bio _pozvan_ pred g. Škaricu, jer su ga neki počeli tući i za to tužio, a ne za propagandu. Istina je napirotiv da Srbi nijesu za: propagandu bili tuženi, nego su oni tužili Hrvate i to učenici hrišćanin G..i katolici G.i K. pak se jedino proti našijem po:cla istraga. Srbi profesuri, kako sino u pr. br. pisali. od Hrvata u- čenika nijesu htjeli ni primati tužbe pr tiv Siba. Tek po svršetku istrage, kad se vidjelo :*> naše čeka, obaznala su se i srpska djela, koja bi inače bila ostala zabašurena. — Tendencijozno izvrće onu aferu o Zrinskom i Frankopanu. Sam profesur Srbin pitao je učenika, jesu li oni u buni dobro uradili. Tad je došlo do istrage i opoziva. Taka pitanja ne bi se smjela od_/ učitelja djeci ui postavljati. — Kad lažno govori o . nekakvom tobožnjen sastanku u Baburičinoj kući, ne- ka zna da su Srbi gimnazijalci (trebaju li imena?) na izmjenu s radnicima svu noć čuvali i ulicu i vrata, pa neka nam reku, kad su vidjeli izaći našega ure- dnika. — Lažno niječe da profesuri Srbi nijesu pitali Hrvate: je si li Srb. ili: Hrvat. "Oni su ta- ..ko pitali -malda_ne sve Hrvate, neke dapače i ko- joj stranci pripadaju. Do potrebe spravni smo iz- nijeti i imena, ali ne zuatiželjnosti popa Bućina, | »Dubrovnika“ i njegovih prijatelja profesura, koji ' su ga neistinito informirali, jer inače kako bi on mogao. ovo tvrditi? — Laž je sve što donosi o nekakvim govorima i zakletvama u sv. Jakobu. Učenici koje .on imenuje nijesu za to bili ni tu- ženi. — Da se najbolje vidi kako izvrću i lažu, donijećemo ovaj slučaj: U pr. br, pisali smo da je velika skupština i organizacija Srba bila prvi put.na Srgju na 3 Oktobra. Malo kasnije dokaza- smo brojem 43 ,C. H.“ pr. god., da su ih i na 25 oktobra na Srgi poveli jedno trideset, a to da po- kušamo dokazati, da je gosp. Škarici ova propa- ganda bila poznata. A ,D.“ viče da nas je našao u kontradikciji, jer ako su jednom bili na 3 okt. da nijesu mogli biti i na 25 okt., lažuć da smo mi za oba puta misljeli na istu sjednicu. — Laž je da srpski u- čenici nijesu napali kamenjem na onu kuću na Konpalu, jer gu oni isti poslije gospodaricu pošli t, da ih ne tuži. — Laž je da nijesu potajno ulazili u.tugju kuću prisluškivat. Vidio ih je g. A. Gjuratić i to učenike M. i V. — Laž je da su učenici gasili i rasparali vizit-kartu popa Hrvati Bućina preko predavanja. Tu mu je uradio isti jedan popa ljube!), hrišćanin R. V., i profesura nije bilo u v Srbin bio ovih dana tušen u Dvoru. Ali kad bi mi sve ove laži : dina stalna profesura Hyvata (g. Milas je samo suplenat) iz ove gimnazije odalečili, da katedre ostanu u čisto-srpskijem rukama. Proti g. Kuširu donese takijeh. golemijeh. kleveta, da čovjek zbilja mora sumnjati o pameti onoga te ih izmišlja, mi- sleći da mu se mogu vjerovati. Na pr. veli da je g. Kušar pred ivao ,,dda Crnogorci kradu, da su lu- peži, razbojnici itd.“; nadalje da je jednom u Čita- onici stajao na prozoru s jednijem učenikom, koju laž iznio je učenik V., pak je poslije sam opo- zvao; da je mirno preko predavanja gledao kako djeca plešu kartu popa Bućina, o kojoj smo malo prvo govorili itd. itd. Bogme ko take jasne i oči- te izmišljotine piše, mora da je ili poludio, ili ga je strast tako zavela, da svoju namjeru ne umije ni da sakrije. U ostalom mi ni jednoga ni drugo- ga profesura nećemo braniti. Neka se oni sami brane pred starijoj vlasti i javnosti onako kako im. dolikuje. Mi smo se ovog puta u glavnom ba- vili samo kaznama, premda bismo mogli i mi iznositi, kako je jedan profesur Srbin kažući prstom u Ki- nu djeci rekao: ,ovo je vaša Hrvatska!“ ; kako se drugi profesur Srbin rugao u školi čistoći jezika pojedinih odličnih Hrvata u gradu; kako je treći profesur Srbin (K.) nazvao u školi hrvatske boje gadom i još mnogo drugih stvari. Ali to su za nas bile sitnarije! Mi smo glavne tužbe iznijeli u prošlom i na početku ovoga članka, pak ćemo ih do potrebe b zo nastaviti. Srpskiuu pako zavodnicima male djece poručujemo ovo : Oporecite da se na 3 Oktobra nije ustrojila srpska propaganda u društvo razdijeljeno u sedam odjela gledajući Srbe, koja je imala blagajnika i sve ono što smo mi u pr. br. rekli. Ako suih pka neki Hrvati nakon pć godine stali oponašati, biće mišljeli da im je to dopušteno. Oporecite da učenicima nijesu davali novaca, kupovali crevalja i odjela pod uvjetom da budu Srbi, u čemu se istakao osobito jedan bogatiji skular. Oporecite da se nije napijalo na Konalu Ve- likoj Srbiji, u sv, Jakovu kralju Aleksandru, da se nijesu dijelile srpske pol. brošure, i da u srpskoj štampariji i u kući popa Bućina nijesu se držali sastanci. Dokažite nam da sva ova propaganda nije « ree bila poznata gosp. Škarici. Oporecite nam malo, da poglavice propagan- de nijesu bili oboružani ovećim nožima u korica- ma i sve ostalo, što smo vam ponovno potvrdili. Onda ćemo mi biti prvi, koji ćemo okriviti našu malu djecu, što su se nakon 6 mjeseca one | sablazni zakleli, kako sam »Dubrovnik“ od&riječi do riječi piše: ,da se neće nikad dati zavesti od Srba.“ Onda ćemo priznati da su kazne uvijek ! bile odmjerene kako treba. Inačije mi punim pravom pitamo, dokle će neki dogoni i neke pokvarene duše, biti uzrokom ovih smutnja u gradu, školi i obiteljima. Jer — pamtite dobro! — ovo je narod hrvatski. U tri kotara, iz kojih djeca idu na školu imade 17 hr- vatskih općina. Iznesite nam samo jedne srpske! Nabrojite nam u ovin» kotarima, izvan Dubrovni- ka, ciglijeh 40 Srba! Uzalud yam sva muka i sve protekcije! Uzalud užine, objedi, sastanci, izvrnuta filologija, isključenja za Živjela Hrvatska i šesnaest- satne kazne za dvije crt& crvenog i modrog lapi- sa! Ovo je naš narod, a vi Srbi, vi u njemu nije- šte nego jedna eksotična biljka, koja gine čim izvan gradskih zidova osjeti svježi narodni dah. Pak ako budete i nadalje pokušali eksploatirati nevinu djecu, onim iz grada i onako nećete naško- diti, jer su pod paskom roditelja, jer sve što je oko njih diše hrvatskim duhom, već ćete doradit samo to, da će roditelji s dvora, čelični Hrvati iz Konavala, Rijeke, Orašca, Šipana, Lopuda, Stona, Korčule, Mljeta, Poluotoka Pelješca, Lastova itd., otkle najviše gjaka ima, da će velju svoju djecu dignuti iz ove napasti njihovom uvjerenju i nji- hovom napretku, pak ih poslati u drugu kakvu gimnaziju. S toga će i Dubrovnik pretrpjeti dosta štete, ali on će megjutim znati koga će okriviti. A zašto sve to? Za ništa drugo nego da jedan Jovo Bućin može klicati: Živio Srpski Dubrovnik ! Čekajte malo, i mi smo se probudili! Pismo iz Zrgreba. "Zagreb, 24 a. Jučer na Spasovo otkrio se je či: spomenik, što ga je Dr, Stjepan Miletić darovao gradu Zagrebu. Kako to nije narodni spoimenik. svečanost je imala mjesni harakter. Plemeniti je darovatelj i kao kazališni intendant dostojno do- prinio proslavi. koja se je započela nreksinoć na narodnoj pozornici. Pošto je prvakinja — umje- tnica g.gja Strozzi izrekla zgodan proslov od Jo- vana Hranilovića, prestavljao se komad slavljenog pjesnika ,Kraljević Marko,“ preragjen za pozori- šte od samog intendanta, a popraćen Zajčevom čisto hrvatskom glazbom. Do 14 slika, osim pre- digre, sve jedna ljepša od druge redale su se u- prav zamamnim sjajem i raskoši, izvedba je bila savršena, da si sve više prodirao u tu veličan- stvenu alegoriju, pratio boli i radosti narodnje, ćutio hrvatske sne i nade, dok nije Kraljević Mar- ko na Urvini ustao, dok nije zora pukla vječnom patniku, vlast tugjinska pala, a narodna svijest slavila svoj triumf, svoju Apoteozu. Za cijelu bi se prestavu moglo kazati, da je bila čarobna. Ci- jelo osoblje kazališno, do 150 lica, učestvovalo je u raznim ulogama na pozornici, sve poteškoće u prestavljanju tog simboličkog djela svladao je mar- ljivi intendant dosta sretno. U sjajno rasvijetljenom kazalištu, punom općinstva, vladala je neka sve- čana tišina, prekidana kadikad usklicima Prerado- viću i Miletiću i odobravanjem vrijednim silama pozorišnim. Jučer ogranulo vedro proljetno jutro, a dra- žesni Zrinjevac sa svojim cvjetnim nasadima, ze- lenim poljima, bistrim vodoskocima nekud draže- sniji osvanuo. Već za rana vrvio tuda silan svijet u svečanom ruhu, pa se sabirao sve više i više na novo uregjenom i okićenom dijelu trga iza ke- mijskog laboratorija, gdje je sawa zavjesa zasti- rala spomenik. U 11 sati zauzeše mjesto pod sjaj- no opremljenim paviljonom prestavnici oblasti i nekoliko prijatelja pjesnikovih sa dvije njegove kćeri, a oko spomenika se poredaše razna društva, književnici i uglednici, za kojim se slegla nepre- gledna svjetina. Na tribinu stupi gradski načelnik Mošinsky. da posveti nekoliko riječi pjesniku i darovatelju, pročita se spomenica, Badalić izreče svoj divni sastavak, a pjevači otpjevaše nekoliko pjesama. Na zamolbu načelnikovu pane zavjesa, zastave se prignuše u znak počasti, glazba zasvi- a ,liepa naša domovino,“ a zrakom zaori: Sla- va Preradoviću! Živio Miletić! Živio Rendić! Na ukusnom podnožju od sivog i tamnog istarskog kamena u okrugloj formi uzdiže se genijalni lik Preradov u pozi zanosa i maštanja. Malo i veliko pritrčalo, da se divi majstorskom dlijetu Rendića, koji je svojem djelu neki osobiti izraz naravitosti i života udahnuo. Po dno spomenika položena su tri srebrna vijenca. Sinoć +e je u kazalištu pono- vila prestava ,Kraljevića Marka,“ čim se je zavr- šila proslava. Naši Dopisi. Zlatni Prag, 21 Maja. *) Česko-slovenska narodopisna izložba se je o- tvorila na najsjajniji način. Spoihena je vrijedno da u odboru etnografske izložbe česko-slovenske nema niti jednoga Nijemca tako da izložba ima karakter čisto slavenski. Nijemci se naravno naje- de, ali im Čeh odgovara naprosto: ,Ko vam mo« že zato.“ Izložba je bogata u svakom pogledu, a najviše što se tiče ratatstva, domaćeg obrti i žen- skog ručnog diela. Školstvo pak jo izloženo u naj- većoj mjeri. Takogjer je dobro zastupana česko- slovenska narodna nošnja, što na žalost u Českoj sve to više propada, i nije daleko vrijeme gdje će u narodu sasvim propasti. Izložba je do sada do- sta dobro posjećivana. uzme li se u obzir, da od o- tvorenja izložbe uvijek vlada nepogodno vrijeme. Do danas posjetilo je izložbu preko 60.000 duša. Prvu Nedjelju izložbe nadali su se Česi da će broj posje- titelja biti veći nego li je bio broj prve Nedjelje jubilarne izložbe, ali ta im se želja nije ispunila jer je bilo posjetitelja nešto preko 24.000 dok za jubilarne bilo preko 28.000, Možda bi bila preko- račila broj jubilarne izložbe, ali opet valja uzeti u obzir nepogodu vremena. Po svoj prilici izložba neće biti lošije posjećena nego li je bila jubilurna. Stari dio Zlatnog Praga sasvim je dobro imitovan, ali to je malo poteže za posjetitelja, jer hoće li vidjeti na izložbi stari Zlatni Prag mora opet na- pose platiti ulazninu. Kako se govori ta ulaznina +) Slučajno sakasallo. Ut,