I minama mm > > . tude ne bi ovakvo_bilo; kroma, raspoloženju svećenstva, naišli bi na još teže i žalosnije istine. Da se je prije malo više ideje, valja da svećenstvo svećenstvo to ma koliko može da je' duševno ženo, hladno je Srcem prema narodnosti. Valjda će bolje biti sada, kad u sjemenište utječe hrvatski duh, ali ne odatle nego iz Zagreba. Ko je pametan neka misli, možda će. se dosjetiti onome što mislim. Sada ne bi zgo- dno bilo inače otkrivati te rane. Posljedice dakle: kako vidite,. braćaj drag teške su i pogibeljne. Dat će valjda Bog, da se i radilo oko ,hrvatske“ naš narod osvijesti vlastitom nesrećom, pak će sto-' strukim silama uznastojati da uzdrži ono što mu je još ostalo, i da proguta u narodnom smislu do- šljake koji već većinom znadu i hrvatski, al uz narod neka pregne i inteligencija sva; neka širi čistu hrvatsku misao, neka sokoli svoje, a prido- biva_za se tugjince, pak će biti bolje. Neka samo ne grakne kogod na mene, ako se nagje dirnutim, govorio sam od srca, pak uvjeri li me 0 protivnom bit ću mu zahvalan, jer će mi dokazati da stvar po nas nije toli loša koliko se meni čini. — U svakom pogledu prijeti raznarogjenje / Slavonije, a to ni jednome Hrvatu ne može i ne smije da bu- de ravnodušno. : Dužnost je sviju nas da to zapri- ječimo, a nspjet ćemo samo poštenjem, radom, u- strajnošću i ponosom hrvatskim. — Blato ! blato! = Nekakav srpski piskaralo nema vele što je pisao, da bi pravaši na svoju zastavu imali upisa- ti blato! blato! blato!“ Na ovu smo finu duho- vitost pomislili čitajući nešto o odnošajima Srba u našoj monarkiji, po kojim regbi, da, u onoj crkve- noj autonomiji što je uživaju, oni nijesu ništa bo- lji od onih u Srbiji, a možda bi bili gori, kad bi bili u položaju onih preko Drine. Prenosimo dokaze od riječi do riječi iz srp- skih novina. Zagrebački smet, koji za plaću grdi sve što je hrvatsko u svome 48 br. piše: »Naš srpski saborski odbor imao je krajem prošle € godine U njščticu, u kojoj je takogier odobrio proračune svih naših manastira. Po tome prora- 'čunu, koga smo dobrotom jednog prijatelja dobili, biće godišnji — prihod i suvišak svakog pojedinog manastira ovoliki :“ Zatim nabraja prihode i suyiške od 26 ma- nastira iz kojih računa izlazi da neki, kao Kruše- do, imaju 56.897 fior. prihoda, pa to sve pojedu i potroše a u narodne svrhe ne daju niti novčića, pak zaključuje: "Dakle svi srpski manastiri imaće 357.873 fior. prihoda, od koga će oni sami 352.070 fior. u- trošiti ili potrošiti, a samo 5794 fior. dati srpskim narodnim koteđovimai A da bi se tome gazdinstvu i uzrok našao, valja pročitati ono, što onomad do- nesoše Branik“ i Zastava“, naime, da je vladi- ka Opačić rane koviljskog igumana Miro- na Gjorgjevića, koji je sebe isticao za najboljeg ekonoma, od manastirske uprave, jer da je mana- stir u najvećem neredu i tako prezadužen, da sa- mom jednom novosadskom zavodu duguje 6000 fior, pa. je. jednom v ivutinu sad već prodao ranu, ma da žito još ni cvjetalo nije.“ Novosadska ,Straža“, prenoseć ove bilješke iz ,Srbobrana“ nadoštavlja doslovce : Eto, tako ,Srbobran“. On, jadan, pustio krokodilske suze i traži: ko je kriv. da od tolikih OBA prihoda manastirskih ulazi u narodne fon- dove samo jedva stoti deo; pa pošto je smišljao i smišljao zavukao se za svoju vrednu bratiju ,Za- stavu“ i ,Branik“ i našao, da je tomu svemu kriv koviljski. Miron Gjorgjević i njemu slični a su , zadužili manistire i prodali ranu, ma da još "ni cvjetalo n di nBišto ti je zi taj ,Srbobran“ ! Tre- pred naivnim narodom pomo rodoljubom“ Pe "narodnog znoja“. i er to donosi pret- sira i para, ali pri tom za živu gr s ne pravu istinu. ne treba izne- ti prave riva pe je s bogom naklonost i pri- sno onih, koji redo če u našoj avto- alučo. rane bi oteta aiita više otpalo ui bi pravi i istinu. mu. | zbog E onda treba ei poe okazana — ta Miron ME me može ni hasniti ni $ tako, da je iguman rnam u stva- e a i ostali na- er tač Sea e 1B WANNA RO bran“: bili ti nastojatelji mogli tako žariti i paliti po tim sv. srpskim zadužbitana. kad bi na Fr *elu naše metropolije, našeg sahorskog odbora, naših konzistorija, stojali ljudi puni ljudskog poštenja i svesni svoje dužnosti? Kad sam patrijarh krade "kad njemu, kraj njegovih ogromnih prihoda, mora- ju manastiri puniti kuće, je li onda čudo, da kra- du i oni, koji stoje pod njegovim nadzorom, pod njegovom vrhovnom komandom? »Patrijarh javno je obeležen kao kradljivac, varalica, kajišar, falsifikator, špionista itd., nu taj patrijarh nije za ,Srbobran“ lopov, kojega treba oterati sa uzvišene pozicije, koju zauzimlje, nego on je za njega Njegova Svetost“ pred kojom on metaniše do u prašinu, i raduje se i polet nje- govim blagoslovom ! ,Na sve strane u našoj sttononiki izbijaju čuda i pokori; lopovljuci najniže vrste; pljačka se narodni imetak, a ,slatki“ ,Srhobran“ još uzimlje u zaštitu pljačkaše, kao one n. pr. u Temišvaru — a ovamo hoće da moralizira! Zar to nije baš u suviše sinešno ...i zar time ne dokazuje , Srbobran“, da je on. baš vredan drug tih narodnih izelica? »Pa ipak taj isti ,Srbobran“ danas igra ne- ku veliku“ ulogu u Srpstvu: za njim neke nai- vne "glave trče kao lude, njegova reč im je sve- ta“... oni ne vide, da je to glavni organ naj- većih spekulanata u Srpstvu, najvećih kr- vopija narodnih! I kraj takih prilika možemo li se nadati ma kad dobru? Ne možemo dok ti, narode srpski, ne progledaš sav listom !“ Dakle ,Srbobran“ je ,glavni organ najvećih špekulanata u Srpstvu, najvećih krvopija narodnih ?“ Pa to smo mi uvijek znali i dokazivali. A sada neka nam opet ignorancija, koja se cijedi iz nekih srpskih listova dovikne, da smo mi o stanju i propadanju austrougarskih Srba laživo izvješćivali. Evo im ovdje vijerne fotografije! A du- hovitog pisca, koji čezne za ,šizmatičkim“ križi- ćem, (on katolik !), upitali bi nešto, na čiju bi za- stavu bolje pristalo njegovo — blato? Pismo iz Boke. Kotor, 10 Juna. Od nešto malo godina postoji u Kotoru o0- ružano društvo ,Kotorska Srpska Garda“, koje se sastoji od samih hrišćana, i koje se ustrojilo za i- nat ,Plemenitome Tijelu Bokeške Mornarice“, a imade za biljeg narodno obilježje, jer se pod tro- bojnicom crvenom-bijelom-modrom samo sakupljati može, i to na dan svete Trojice. Ovo društvo po Pravilniku imade religijozni značaj, a osnovalo se za prkos Pl. Tijelu, koje, već preko jedanaest vje- kova broji, i to upravo od onoga dana kada se je najsvečanijim i najbogoljubnijim načinom prenijelo ovdje iz Rosa Tijelo mučenika sv. Tripuna, zaštit- nika grada Kotora. Ovo starodavno Pi. Tijelo hi- storičko je, jer je tijesno skopčano sa cijelom na- šom domaćom povijesti, o kojemu se mnogo knji- ga napisalo, i koje je steklo dosta povlastica od različitih Vlada. Društvo se ,Garda“: odmah onda za razliku od našeg Pl. Tijela, po nečijim poznatim naputci- | ma prozva »Srpskim“ i uze za svoju zastavu na- rodnu, koju i dan danas vije. Nego, čemu nije društvo ,Srpska Garda“ u svemu bilo dosljedno? Biva, čemu ne uze onda srpsko odijelo, nego se i danas resi starinskim bokeškim, koje srpsko nije, što i oni sami tvrde, već hrvatsko, što mu i na- zovi pojedinih komada svjedoče; i, čemu zamaj- munisa u svemu i po svemu nas, pridržanjem svih običaja Pl. Tijela na dan sv. Tripuna, jedino što | za razliku od ovoga u odijelu utisnu mu danas | srpski pečat na ćemer ,4 €.“ i što još samo ča- snici namaknuše na glavu kalpak sa kokardom. | Nepojmljivo je dakle, kako je Visoka Vlada || mogla da odobri osnutak ovakova društva , Srpska Garda“ pored Pl. Tijela Bokeške Mornarice, od kojeg se samo razlikuje u navedenim dvijema ne- opašljivim promjenama raglikama; & kako ga mo- že snositi pak, pošto ,Srpska Garda“ po Pravil- niku jedino religijosno društvo danas očevidno će- ra i nadahnjuje radikalou srpsku ideju! Poglaviti uzrok. što hrišćani ustrojiše ,Gar- du“ bio je, što im nije više moglo uspjeti da ob- našaju vazda najprve časti ma dan svetkovine sv. | Tripuna, kao i u drugima vanrednima slučajima, jerbo nije pravo bilo, pošto su oni uvjek učestvo- li u neznatnome broju; nego oni su imali pred o- čima sasvim druge namjere, t. j. da vladaju sa ka- ySubo+ | tolicima, kao što su tada: bili i Općinu savladali; owa A ELA ZRAČE 4 EEA hin 3 i MRS ERA M MATANA AL IŠN po svaki način htjeli su posve tisnuti u kraj uro- gjeni katolički elemenat. Sada se nameće pitanje. da li je danas hriš- ćanski Trojičin dan u Kotoru religijozna ili poli- tička svečanost. Držim da je sv. Tripun, a ne sv. Trojica, glavni svetac i zaštitnik Kotora, i da sv. Trojica nije srpski narodni svetac, kao nm. p. sv. Vasilije pod Ostrogom, sv. Petar na Cetinju, itd. A moglo bi zbilja i ovo biti po historiji La- zića, Ružičića i srpskih pjesnika. jer vidimo taj dan mnogobrojni dolazak Srba i Srpkinja iz Du- brovnika, Ercegnovoga, Risna, itd. (kao da upravo i njima tamo nije isti svetac — dakle po ovome nebi bila religijozna svečanost) da svetkuju sv. Trojičin dan grdnim izazivanjem i velikim srpskim demostracijama, kojom prilikom ovaj put gosp. Ra- gazzini negdje bješe iz Kotora otišao. Dubrovačka srpska glazba ovamo dolazi o- bučena 4 la Russa, igra izazivne srpske pjesme i po naredbi Gardaškog Odbora ne pozdravlja Opći- nu, u koju dolazi, već joj obrće legja kad je poz- dravljala gardaškog Vojevodu dućandžiju Ćirkovi- ća Tripa pred njegovom kućom, koja je napram Općini. — Za celo srpsko vaspitanje! Dok ,il Cir- colo Filarmonico di Ragusa“, kad je ovdje bio pri- likom katoličkog Gjurgjev-dana pozvan od društva ,sv. Gjorgje“, ne samo što je Općinu pozdravio pri odlasku i polasku, odigrao ,sv. Tripuna Kolo“, dapače je društveni Odbor tako skladan bio, da je zamolio g. načelnika Pezzi, da slobodno sa glaz- bom raspolaže, što je doista svake hvale vrijedna. Nego, što je na ovakovo postupanje naše hrišćane navelo? Ona stara srpskovjerska mržnja i naprama svemu što je katoličko, i koju još Bokelji katolici od 48 god. dobro paiute. Zbilja eto drugi dan sv. Trojice gdje stiže nešto četrdeset Srba i Srpkinja iz Dubrovnika, iz- megju kojih nešto dva liberalca katolika: sve pre- ćerana i fanatična Srbadija; eto i drugi izlet iz Ercegnovoga i iz Risna rano u jutro: svi na ćabu u Kotor, da srpsku slavu slave, da se po srpski razvesele, a najbolje da po srpski demonstriraju. Što se i dogodilo. Na večer pri svršetku svečano- sti udariše Srbi u pomamu, u deranje i izazivanje. A pomogli su i doktor prava L. Mitrović, prof. M. Radulović i Jovan Jakšić u takmenju sa dubrovač- kom Srbadijom u nazdravljanju srpskome rodu, u hvaljenju srpskih zvijezda Kvekvića, prof. Carevi- ća, Matijevića itd. Njima je prosto. Da nije to po naredbi silne pašinice effendi Begu našemu da im bude na ru- cill — Ovdje se doistine pruža najbolja prilika da se svaki uvjeri kako je srpstvo i pravoslavje je- dna te ista stvar. Altroche liberalizmo-čifutizam. Tu čujemo svakog u Boga dana od prostog hrišća- nina šta je srpstvo, ta ne čitamo li u istim srp- skim novinama, ta nevidimo li ovdje na hrišćanske litije najviše liberalce Srbe: profesore Jakšića Nje- gušića (sada Petrović- Njegoš), činovnike, odvjetni- ke, koji i ne pljunu ako kojeg Protu ne zapitaju, i koji još imadu obraza nas katolike Papistima zva- ti, ako učestvujemo u našim crkov. svečanostima. Izmegju izletnika iz Ercegnovoga zapazismo i talijane Matulića, carinarskog pregledača sa Ko- navljaninom Fiorovićem, sudbenim pisarom, Do mr- kle ure noći drugog dana sv. Trojice zadržaše se ovdje u živome razgovoru sa Brunelliom, carin. pregledačem u Kotoru, bratom zadarskoga prof. Brunella, ko što se čuje za osnivanje ,lLege“ u Ercegnovome. Žao nam je doduše što pomenuta dva činovnika ne poznadu dobro naše bokeške odno- šaje, da ne vide, kako naši hrišćani mame neke naše slavohlepne katolike vizantijskim načinom i najposlije kako ih ulove pekim.,..,...... deko- racijama vrlo dobro svakome poznatima. A za či- je svrhe sve ovo? Inteligenti pauca! Nerazumljivo je i ovo, kako se hrišćansko Tutorstvo sv, Nikole usudilo, — dok je imalo na raspoloženje 40 gardaša a izmegju kojih nekoliko crnogorskih podanika (koji po Pravilniku ,Garde“ ne smiju da saučestvuju, — Znade li za ovo g. Ragazzini? zamoliti Vojničku Vlast da dade 16 domobranaca, da: oni sami čine, počasni špalir nebnici (baldachino). koja, mimogred rečeno, ne smije se upotrebljavati po obredu grčko-istočne crk y i DUŠA ORI