biti dogotovljen. Neke tadnje ža oltare preuzeo je vrijedni slikar Medović, koji se je ovdje od nedav- ' ia namjestio. = Glavni naš grad raste uprav zamjernom br- ni na radost i utjehu cijele domovine. Službe- i:-konstatiralo, da se je u 5 zadnjijeh godina iro broj žiteljstva u Zagrebu od 38 na 51 hii- ljadu. + Imali smo ovog mjeseca veliku megjunaro- nu utrku biciklista na novom trkalištu, koje mje- ri u opsegu 500 metara, & uregjeno je kao trka- lišta u najvećim gradovima. Prvu su nagradu od- nijeli dakako prvi svjetski biciklisti iz Njemačke i Austrije, a istaknuli su se i domaći vještaci. X. Dubrovnik, 27 Juna. Spljetskome ,Jedinstvu“. — Ima nekoliko vremena. da se spljetskom Jedinstvu“ nešto raz- vezali .... stupci, pa dijeli savjete i desno i lije- vo. Tako je i nas zapala čast, da nam je poslalo nekoliko očinskih ukora. Jedinstvo“ nam mnogo toga predbacuje, ali najžalije mu je, kako sam piše, da smo mi skre- nuli s one staze kojom smo se uputili, da smo promijenuli naš progra:n, pa mješte vavi.i se hi- vatstvom, da smo udrili u stranačke diple — u jednome Dubrovniku ! Od krive prepostavke svi zaključci krivi. Spljetski drug ljuto se vara. Crvena Hrvatska“ nije nikada skrenula sa svoje stare staze, niti je mijenjala svoj program. U narodnom pitanju ona * je uvijek bila hrvatska, u stranačkom pravašku. Ako je , Jedinstvo“ izgubilo brojeve našega lista, koje s njim i s ocem mu ,Narodom“ redovito iz- mjenjivasmo, stavićemo mu na raspoloženje naše godišnjake od g. 1891, 1892, 1893, 1894 i 1895 iz kojih će se uvjeriti, da je ovaj list otkad se rodio do danas, uvijek gdje je trebalo i gdje je mogao. dospjeti branio hrvatsku stvar, a istodo- bno, kadgod mu se prilika pružila, takogjer i stvar stranke prava. Što više, još nazad tri-četiri godi- ne ,Crvena Hrvatska“ vodila je u tom S »Naro- dom“ živih ali pristojnih polemika. Neka ,Jedin- stvo“ i tamo zaviri, pak će se brzo osvjedočiti da je ovo sveta istina. Nijesmo dakle mi nikada programa mijenja- li, nego smo ga neustrašivo napram svakomu za- govarali i branili. Čudimo se kako je to tek sada upalo u oči ljudima oko nJedinstva“. Neka nam ne dolaze dijeliti lekcije 0 našoj zadaći u ovim stranama. Mi ju vrlo dobro pozna- mo, pak joj služimo onako kako najbolje umijemo. Naša zadaća jest: hrvatstvo. Pravaštvo i hrvatstvo to su pak za nas sinonimi. Mi možemo pomisliti ljudi o- ko , Jedinstva“, koji ne bi bili Hrvati, ali pravaša a Ne-Hrvata nema. Osvem toga tu je po srijedi i uvje- renje, koje nas uči da je pravaška politika dobra , i jedina spasonosna. Pravaštvo je u Dalmaciji tr- gnulo iz sna narod; pravaštvo je podignulo čisto hrvatsko ime, koje je narodna stranka malo po ma- lo bila odbila i zabacila. Mi nijesmo pravaši radi kojekakvih višegodišnjih osobnih upliva, nego zato što vjerujemo u ova čista hrvatska načela. Je li nas , Jedinstvo“ dobro razumjelo ? Prosto mu bilo opazit nam što hoće, ali ne- ka nas ne uči kako ćemo raditi. Mi ćemo raditi kako nama bude drago, a tvrda mu vjera, to će biti uvijek protiv svijem dušmanima hrvatskoga plemena i imena. Za ovo jamčimo, no ne znamo bi li se ovako moglo izjaviti i spljetsku ,Jediu- stvo. Mi se borimo za hrvatsko ime i za hrvatske svetinje i širimo u narodu hrvatsku svijest, bez ob- zira na ikoga, a/ Jedinstvo“ izdaje priloge i puni svoje stupce malda ne isključivo napadajim na pravaše, dočim 0 najljućim hrvatskim ueprijatelji- ma umije šutiti kako riba. Bliža budućnost to će jos bolje dokazati. Još se nešto iza brda valja! Megjutim i tempo # galantuomo, pak ćemo se u svoje doba ponovno za zdravlje upitati. Ovoliko na odgovor spljetskome ,Jedinstvu“. Hrvatski narode ! Dom A. Starčevića, djelo stranke prava, ne+ davno započeto, primiče se dovršetku. Misao o tom SEINE tnih sastaticih, a privatnih pismih na odbor ža gradnju doma, izražena je želia, da se djelo to iz- vede što sjajnije, što ljepše, kako bi bilo dostojno i onoga muža, kojemu se dariva, i onoga naroda, koji dar prinosi. 1 u posljednje doba očitovala se ta želja osobito izrazito u trolistnom sabiranju. Taj način sabiranja izazvala je baš težnja. da dje- lo bude što prije i što častnije dovršeno. Ta je težnja i naglašena u svakom od tih pismah. Želja naroda izražena je nad svaku sumnju, a odbor za gradnju doma skrbio se je, da joj bude udovolje- no. Gradnja se izvodi prema izraženim zahtjevom i domala će dom Starčevićev biti dogotovljen i predan onomu, komu je namienjen. Požrtvovnost hrvatskoga naroda zasvjedoče- na je ovom gradnjom, ali još više ljubav naroda prema siedomu vodji stranke prava, prema onim načelom, za koje radi i živi A Starčević, prema otačbini Hrvatskoj, kojoj je vodja stranke prava koliko vriedan, toliko i haran sin. Malo po malo prinesao je narod u tu svrhu do sada u gotovom 52.000 forintih. Jedan dio za gradnju potrebite svote uzamljeu je uz amortizacionalnu odplatu. Nu da se sgrada posvema prema narodnoj namisli do- vrši, nuždno je, da se namakne još svota od 12.000 forintih. Ne sumnjamo, da narod, koji je bezprimjer- nim načinom u kratko doba doprinesao toli zna- menitu svotu, neće u svojem waru sustati, u po- žrtvovnosti smalaksati, kad se radi još ob ovom jednom koraku koji će njegovu požrtvovnost okru- niti. S toga se potpisani odbor za gradnju doma obraća još jednom na hrvatski narod, odnosno na sve pristaše stranke prava u svih hrvatskih kra- jevih s molbom, da u svrhu dostojnoga dovršetka započetoga djela doprinesu povodom predaje do- ma dne 17 srpnja još svoj poslijednji darak. Zato neka se trolistna kolekta obustavi, a oni koji i- madu listove s markami, neka ih odma odprave na narodnoga zastupnika dr. Josipa Franka u Za- grebu. Svi naši prijatelji pako širom otačbine ne- ka se zauzmu oko toga, da se za 17. srpnja od naših privrženikah sakupe prinosi, i da se unapri- jed sakuplja samo za taj dan, kad će dom biti o- tvoren. Odbor je zaključio bio u svoje vrieme, da će pristaše stranke prava još tri puta prije dovr- šetka djela prizvati na vanredno sakupljanje. Prvi put je bilo 15 kolovoza pr. g., drugi put za sieč- nja 1895, a najposljednje sakupljanje poziva naše mnogobrojne prijatelje eto sada. Dan 17 srpnja neka bude središte toga sakupljanja. 1 kako si je svaki put hrvatski narod kod tih sabiranja osvjet- lao lice, te svojom otimenom darežljivosću natkri- lio svako očekivanje i osupnuo zavidnike, tako će ne dvojimo, osobito i ovaj put okruniti svoje djelo. | Znademo, da se o budućnosti doma šire ko- jekakve viesti. Neka bude svatko unapred umiren, da će se s dvmom izpuniti one želje, koje su da- rovatelji s njim spajali. Za to jamči uzorno otač- beničtvo onoga kojemu je narod taj dar u svojoj harnosti posvetio. Na posao dakle, hrvatske kćeri i sinovi, da si i ovim zaglavnim činom osvjetlamo lice i djelo narodne zahvalnosti pristojno dovršimo! U Zagrebu, 15 Lipnja 1895. Odbor za gradnju Starievićeva Doma. Naši Dopisi. Cardiff, 15 Juna. Kako lanjske godine tako i ovoga puta Ivo Radmilović sin našega vrijednoga Dubrovčanina i poznatog rodoljuba gosp. Antuna Raduwilovića u Kardiffu, dobi nagradu na utrci djece. Mlagji mu pak sin Palo, koji se za prvi put izložio u trci no biciklima kod koje su učestvova- la djeca od petnaest godina, u prvoj dobi nagra- du III. reda, & u drugoj onu I. reda. Provali u sam 1 čas i 16 hipa, po milja puta, što nikomu do sad nije pošlo za rukom. Milo nam je gdje se ovako srećnim i junačkim uspjehom ističu naši hr- vatski sinovi u stranim državam. Naša čestitanja mladim sokolovima, a česti- tim njihovim roditeljima za čast i diku! Škaljari kod Kotora, 14 Juna.*) U 22 broju laživog ,Dubrovnika“ turio neki delija dopis iz Kotora, u komu se podlim i nepri- stojnim klevetama, napada na vrlog zastupnika +, Slučajno sakasnilo, Ur, a ži mn m rz - mvrgms Nj Biankina, na sv6 naše seljane, i nd našag učitelja g. Autuna Roša, potvarajuć ga, da je on sastavio dopis iz Kotora u 37 broju ,Narodnog Lista“ u komu se odgovara na laživu vijest uvrštenu u 16 broju samozvanog , Dubrovnika.“ Nećemo ovdje da branimo našeg učitelja. ali ćemo u kratko doka- zati da se naš gospodin učitelj i ne bavi strančar- stvom. Njemu je glavni zadatak učiti svoj podmla- dak i uzgajati ga u strahu božjemu i kršćanskoj ljubavi. Nego kad je dopisnik samozvanog , Dubro- vnika“ pročitao odgovor u 37 broju , Narodnog Lista“ moždani mu uzavreli, pak kao da zavapi: mili Bože ništa li se lagati ne može, bijedan i ra- zjaren sakrio se u Miloševu dvoru, pak smišlja i razmišlja, lomi momče lagana pera i potla dva pu- na mjeseca odgovori dopisniku ,Narodnog Lista“ krsteći ga našim učiteljem, a našoj uglednoj mla- deži upisuje u grijeh zato, jer se ova stala buditi i raditi za sveta prava mile nam domovine. Go- spodin dopisnik šalje nam prije svega nekakovu otporuku u kojoj se nastoji da se megju nami priduši pravi rodoljubni osjećaj i sbriše hrvatski značaj. Mi mu odvraćamo da takovih otporuka nami ne trebuje, već bi bolie bio uradio da je otprema njegovim sumišljenicima, da ne čine svaki dan kroz našu junačku Boku onakova poštena dje- la, koja nijesu na čast i na diku našoj Boki. , Du- brovnikov“ smetenjak navagja nam nekakove lu- dorije i doskočice, koje je i dijete kadro pobiti. Prije svega poručuje nam da se sramimo i stidi- mo nazivati se pravaši, a nositi srpska odjela, pod kojim razumjevamo crnogorsku kapicu i široke ga- će. Mi mu odvraćamo da se srame njegova gospo- da hrišćani začinjati gardu, pod starim bokeškim hrvatskim odjelom, pod slavnom hrvatskom zasta- vom, a nazivati se Srbima. Ako koji izmegju na- ših seljana nose široke gaće i dokoljenice, zar je to srpsko odjelo? Takova se odjela i ne nose u Srbiji. Eno i vi u Kotoru ne nosite takova odjela a ipak se nazivljete srbima! Eno i vaši Grbljani kad na zaslužbu igju u Carigrad tamo se preobu- ku u tursko odjelo, kojeg poslije kući nose do svoje smrti pak zar da su Turci? Zar odjelo pre- stavlja čovjeka? I vi u Kotoru mnogi nosite mo- derne hrvatske opanke, a ipak ste srbi! Dalje nas delijo koriš jer slavimo krsno ime koga imaju sa- mi srbi, pak zato da ne možemo biti lIuvati, U našemu selu živio je više godiua njeki pošieni čo- vjek talijanac rodom iz Vićencije, a slavio je krsno ime Svetog Jervlima, koje danas uzdržavaju i nje- govi potomci. Zar je on pokojnik bio Srbin? Po- ručuješ nam da su sva naša pleimena iz susjedne Crnegore, koja završuje na ić. pa stoga ne smije- wo biti Hrvati. Evo ti delijo odgovora. Kad godi- ne 1532 zavadi se kotorsko gragjanstvo uslijed ne- mira razagju se mnoga plemena po raznim mjesti- ma i selima naše Boke: Kresojevići, danas pro- zvani Kamenarovići nastaniše se u Dobroti, drugo pleme Sočanić u Kavću, Luković na Prčanju a o- gromno pleme Petrovića u Škaljarim, koje vi dr- žite da su Crnogorci. Pleme Buchia nastani se u Grblju; danas su grčko-istočne vjere prozvani Bu- ćin. Evo ti u kratko dokaza odkud bjehu naši stari. Zar ako ste vi k nama došli goli i bosi iz Crne- gore, pak zar da smo i mi? Zar da mi budemo izrodi Boke? Zar da mi rušimo ono slavno ime naših praotaca? Biti rogjen u Boki kotorskoj, u ovoj koljevki hrvastva i začinjati svečanosti pod hrvatskim odjelom, pod oružjem, pod hrvatskom zastavom, a biti što drugo izim Hrvat, gospodo to bi bilo sramotno, Na koncu završuješ sa ovim sli- jedećim riječima? ,Jeli kad vaš zaslužni župnik rekao da mrzite brata pravoslavna?“ Ne! ali ne samo naš vrli župnik, ma nikakuv pop katoličke vjere, dočim njeki vaši kalugjeri javno govore da je naša katolička vjera razkolnička, neistinita pak se megju nami nalazi i nekakav prosti spjev koji zaključuje sa ovim kiticama: ,Kakav papa glavar sveštenika — Kad na svjetu nije goreg bludnika — Ko se drži njegova načela — (Grdi zakon hri- sta spasitelja.“ Je li ovako fanatiče ? Evo kako lju- bite i cijenite katoličku vjeru i njezinog vrhovnog glavara ! Zalud vam sva uebratska sredstva protiv našem viteškom hrvatskom narodu u Boki. Sunce grije uz prkos oblaku, naš marod je već poznao vas a navlastito naši jadni seljaci kojima ste mno- gih učinili, dok ste na općinu pašovali, ali Bog i sveti Tripun nas je od takovih pobratima oslobo- m7 Pri < 42 0 AN