Br. 27.
mmm mnm a E mmm nm
Ati
mi
GNA HRVAT
j List islazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.
| šalju se Uredništvu.
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | tiskaju po +pogodbi
l i i se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
je predbrojen i za došasto "polugodište.
RISE ZENE +. ZENU IA TA m Ene
IZGONI."
Kako čujemo svršile su napokon istrage i
sjednice na našoj gimnaziji. Na Srbima se ispuni-
la ovoga puta ona naša narodna poslovica: ko
pod drugim jamu kopa, sam se u nju uculi. Ne na-
slagjujemo se. Mi imamo samo to zadovoljstvo da se
je još jednomijiilokazalo, kako je naš list pisao u-
vijek samo čistu istinu, dok su srpske uovine sve
izvrtale i naprosto lagale. Po onomu što je već
javljeno, učiteljski zbor predložio je za šest srp-
skih učenika isključenje za uvijek iz ovoga zavoda.
Pa koje glasovao zato is ključenje ? Niko dru-
gi nego većina učiteljskoga zbora, a pošto Hrvati
ne sačinjaju niti trećinu isivq a, posve je naravno,
kad bi se i uzelo da su oni svikolici glasovali za
izgon, da su, do većine, za taj izgon morali glaso-
vati i neki ne-Hrvati, dapače i sami neki pro-
fesuri Srbi. Ovo je najbolji dokaz, da smo mi i-
stinu govorili. Ali ovo nijesu drugo nego prijed-
lozi, što ih je učinio učiteljski zbor, a Pokrajin-
sko Školsko Vijeće riješit će konačno stvar. Prije
nego to riješenje dogje, wi ćemo se malo osvrnu-
ti na, predložena. izaonsani» i aš
dodšti još jedno jednoga učenika Hrvata za ovu
školsku god. 1894-95.
Učiteljskih sjednici bilo je u sve tri. U pr-
voj koja je trajala 11 ura, i u kojoj su već mo-
rale biti poznate sve potankosti srpske učeničke
ra DAS bio, rihvaćen nikakav predlog
isključenja. atašea je o tom Dubrovnik“ u
svoje vrijeme javio, dotični predlozi profesura Hr-
vata nijesu bili primljeni od profesura Srba, koji
čine veliku većinu. Istom u drugoj sjednici — i-
za kako su sve srpske sablazni kroz naš list izi-
šle u javnost, iza kako su ovdje bile dvije visoke
ličnosti, da_se na licu mjesta o svemu obavijeste,
učiteljski zbor izagnao je četirt učenika Srba. A
zašto? Zato što se je dokazalo da su se jedanput
iza prve sjednice sastali u nekog svojeg saučeni-
ka u kući popa Bućina (barem tako govore djeca,
da su išli u saučenika a ne u Bućina), dočim je
svaki učenički sastanak bio zabranjen. Da li je
to bio politički sastanak, to se nije moglo doka-
zati. Pošto je dva-tri dana iza toga izišao onaj
vanredni prilog , Dubrovnika“ kao odgovor našemu
članku, za koji odgovor svak veli da ga je inspirirao
pop Bućin, mi taj sastanak dovodimo s podacima
članka u nekakav savez, pak mislimo da je onda
u Bućinovoj kući bio zbilja politički sastanak, u
čemu će.so s nama slagati svaki razboriti čovjek.
Ali profesuri Srbi koji su glasovali za isključenje
onih učenika, postupali su. tako ili radi sumnje
da je u grčko-istočno« vjeroučitelja popa Jova
Bućina bio politički sastanak. (jer samo za to što
je bilo zabranjeno sastajati se, ako je to zbilja
zabranjeno bilo, niko. živ ne bi glasovao, isključe-
nje), a po. tom svak može razumjeti, u kojoj je
cijeni pop Bućin kod samih svojih kolega Srba;
ili su se profesuri. Srbi, uvjereni. da su u prvoj
sjednici nepravedno postupali ne istjeravši nijed-
noga učenika, prepali od Starije Vlasti, te nakna-
dno htjeli popraviti svoju pogrešku? Aut — aut!
vv
nm
*) Vidi članke ,Srpska propaganda megju ginihe-
zijalcima“ u br. 23, Nastavak“ u br, 30
godin u dav 06.400. He“ = Uo RO
sleaiima marama
Ako je ovo drugo istina, neka onda gosp. nad-
zornik Glavinić sam sudi, kakvi su ti profesuri«Qrbi
na ovoj gimnaziji i kako smo mi dapače u našem
sudu bili prema njima odviše blagi.
Nego ako upada u oči, kako je profesurski
zbor u svojoj drugoj sjednici isključio 4 učenika
Srba, jerbo je samo bilo dokazano, da su se sa-
stali u kući jednog svog sudruga, dočim u prvoj
sjednici, u kojoj je, počam od noža i organizova-
nih društava, imalo proizaći svega i svašta proti
učenicima Srbima, nije našao za shodno da pred*
loži ikakav izgon; još jače udara u oči postupa-
nje prof. zbora prama onom učeniku Hrvatu, koji
je izagnan bio. Za učenike Hrvate saznalo se, ka-
ku ,Dubrovnik“ izvješćuje, već u prvoj sjednici,
da su tobož imali tajna društva sa štatutima, da
su se rotili i zaklinjali da se neće zavesti od Sr-
ba, da su držali govore o Starčeviću itd. itd., pa
usprkos svemu tomu učiteljski je zbor samo jed-
nom učeniku Hrvatu u (onoj sjednici predložio iz-
gon! — A u drugoj sjednici nasuprot gdje se nije
ništa nova otkrilo, proti Hrvatima, nego da su bili
neki učenici, megju kojim i onaj išćerani još pro- | Da ostaju separatiste,i. da .neće sloge. Brvatima su
šle godine u nekoj pristojnoj_ gostionici iza grada,
ča i pri tom pjevali hrvatske pjesme — u toj
sjednici dakle radi samog ovog spomenutog slu-
čaja, predložen je tome učeniku Hrvatu izgon za
ovu gdilinu!
Jesu li. ti profesuri baš sasvijem izgubili gla-
vu, pa ne znadu više što rade?
Ali ako ove čudne i brze promjene u sugje-
nju profesurskog zbora svakoga memilo diraju, te
-po gradu izazivlju najoštrije komente, stvar je u-
pravo sablažnjiva. kako izmegju onih izagnanih u-
čenika Srba ne nalazi se i sin upravitelja zadar-
ske preparandije g. Luka Zore, proti kojem ima
toliko stvari, koliko proti nijednom drugom uče-
niku Srbu. Bili su istjerani mali Kobasica i Gluš-
čević (da i ne govorimo 0 onom učeniku Hrvatu,
s kujim se je po našem sudu uopće prestrogo po-
stupalo) zato što su ih Zore i družina od propa-
gande, od Hrvata što su nekad bili (jer:su sinovi
hrvatskih roditelja) pretvorili svojom nemoralnom
propagandom u fanatične Srbe i za to što su ih
Zore e compaguia bella vodili sobom po svojim
sastancima, u kojim se ovi prvi nijesu nikad os0-
bito istaknuli, A učenik Zore koji je ove posrbio
i svukud predvodio, koji je bio u svim sastanci-
ma i koji ima biti vodio učenike u Bone da tamo
budu sjegurniji, koji je-bio glavar jedne učeničke
četice oboružan nožem; koji je u školi kupio no-
vaca za Zadrugu srpsku; 0 kojem napokon učeni-
ne zuamo što je pravica: na svijetu. Os
tranosti i sablazni: biti :po pravu. pedepsane.: .
i ODA HH. OKR i
ci tvrde, da je omsbio onaj koji je zavikao: Živio
Aleksatidar 1! taj Zore ostaje još u gimnaziji, jer
gospoda profesuri nijesu našli za shodno, da mu
predlože izgon! Ako ovo nije nepravica, onda više
i do Mlodoqa.
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
Zazoglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta
Bistrimo, da se razumijemo! : g
(Iz Srijema.)
*. p»Ako smo mi braća, nijesu naše kese sestre.“
Ovo nam najbolje dokazuju Talijani naprama
Francezima i Bugafi naprama Rusiji, a Pruska ta-
kogjer k Rusiji. To je Prusija posvjedočila na kon-
gresu u Berlinu god. 1878 i protiruskim ugovorom
god. 1879 i kasnije dg danas trojnim savezom, —
Franceska je oslobodila i pomogla. ujediniti ltali-
ju, a Rusija Bugarsku, pa što vidimo? Nikakova
brastva, nikakve ljubavi, već posebnu narodnu. pro-
tivuu politiku. Time — in medias res — prelaze-
ći, hoćemo da kažemo, da je puka fraza, kada se
govori o braći i ljubavi Srba, k Hrvatima. Kanino
se fraza i praznih riječi i govora nakon sto = i
tisućukratnih primjera i pouke iz opće svjetske i
posebne naše povijesti hrvatske. Nema primjera u
povijesti svih naroda, što su ga dali Hrvati za de-
be ilirske, doprinesav besprimjerne žrtve u ime
sloge i ljubavi, pa što su nam Srbi odgovorili ?
ime svoje. Ali ljubav njihova, neizmjerna. i besypni--
mjerna u povijesti svijeta ne nagje odziva kod Šr-
balja. — Realni su dakle samo interesi mjegodav-
ni odlučujući, pa je i tu tako bilo. , Danas takih
sentimentalnih i nepolitičkih Hrvata: više nema, ta
poetička doba je prešla za uvijek, Sada je nastao
vijek realnosti i verizma i u politici Hrvata, te su
nam Srhi upravo onoliko, koliko ma koji drugi su-
i
sjed, recimo na pr. irredent+ talijanska ili Lapen-
na-Bajamoutijeva družba suo tempore. -— Iguorant
je onaj Hrvat, koji se još i sada dobru i pomoći
nada od Srba. Lasciate ogni :speranza voi creduli i
sentimentalni i nestalni Hrvati, ako gdje koga ima!
Tri imamo najklasničnija . svjedoka srpska za tu
tvrdnju. Utješenović je maogo šarao i sakrivao svo-
je pravo mnijenje, no našlo se je pismo .u, ostav-
štini njegovoj poslije smrti protiv ,Hrvata.; Daničić
je pisao na isti način Milićeviću u Biograd, a ka-
ko se je Sundečić ponio, dobro pamte svi, koji i-
maju oči i čitaju, te prate političke odnošaje naše.
A treba znati i dobro pamtiti da su to bili maj-
popustljiviji i najblaži Srbi. Ima gdjegdje otpadni-
ka Hrvata u Hrvatskoj (trojednoj), pa i: samom
Dubrovniku, no toga je bilo i prije, a pravoslavni
Hrvati potječu iz dobe bana i vojvode hrvatskoga
u Dalmaciji Sedeslava od 877. godine, kada se. je
bio dao pod zaštitu cara grčkoga u. Carigradu.;
Čemu tajiti, da nas Hrvate, od, Srba: dijeli
ka, nego .i kultura kao i
ko bismo ocijenili ovo postupanje /profesura Srba, nijesu bili, p&
pak za danas završujemo, u nadi ida im neki mogu» | Dance i Nor
ći pokrovitelji, koji su se::takogjer nekad istici4li kao |
velikosrpski omladinci i u koje se: oni: sad: toliko | —
uzdaju, neće moći pomoći, nego da. će ove: pvis- |:
+