žer, tvošdje, drum, itd. mi ćemo se držati hrvat- skih čistih riječit(slavenskih takogjer): ulica, pro- zor, željezo, cesta itd. — Na čast im dimlije, krva- Ja osveta i grčko-turške arije, koje drže za svoje narodne itd. — Jednom rječju oni su narod istoč- ua mi Hrvati zapadni, to se izbrisati, a još ma- nje zabašuriti, ne da. : '*grbi-jesu i ostaju separatiste i južni Poljaci, jer kako se Poljaci ponašaju naprotiv Rusa, tako Srbi protiv , a naprotiv Hrvata kako Po- ljaci naprotiv Čeha i još gore. Što ide Poljacima u politički račun, ne ide ni Rusima ni Česima u- za sve koalicije i sveze stališke i plemstva; no uz to je ipak u Poljaka i Čeha i vjera i kultura i azbuka ista, pa ipak politika nije neće nikada biti ista. U Engleskoj i u Berlinu žele Carigrad i Ma- ćedoniju s Thrakijom dati Bugariji ragje nego 0- daljenoj i slaboj Grčkoj za to, da stvore jaku sla- vensku državu protiv prejake slavenske države Ru- sije. Ko čita engleske i pruske novine, časopise, brošure i knjige, njemu je to poznato, ali nije ve- likom općinstvu kod nas. Bugarija već danas ima do 100.000 četvor. kilometara i do 3% milijuna ži- telja, a onda bi imala preko 200.000 četvornih ki- lometara i do 8 milijuna žitelja; dočim Srbija ima samo 48.590 četvornih kilometara i 2.200.000 ži- telja, a Crna Gora 9080 četvornih kilometara i od prilike polovicu žitelja zagrebačke županije, koja broji pol milijuna stanovnika. K tomu Crna Gora ne može se razvijati poradi kamena i siromašna zemljišnog tla. Što slijedi odatle iz prošlosti i bu- dućnosti? Da će Srbija biti vazda manja i slabija od Bugarije. Teško je pomisliti kombinaciju, da bi Srbij mogla biti povećana samo do današnje veličine Bugarije, t. j- od 48.000 na 100.000 če- tvornih kilometara, a još manje da bi i tada do- stigla veličinu buduće Bugarije i uz najveće ori- jentalne fantazije i fantasmagorije Stba. To nije ništa nova, jer su evropske velevlasti bile odredi- le veliku Bugarsku s Makedonijom još gd. 1876 u Carigradskoj konferenciji prije rusko-turskoga rata god. 1877-78, pri čem je Srbija ostala izvan h kombinacija. Povrh toga Srbija ni sada- ne velike političke važnosti, pa bio crni ciganin gospodar na moru. Za to splitska luka vrijedi vi- še no pol Srbije u politici i svjetskoj trgovini. Za to će Bugarija na Crnom i Egejskom moru biti vazda vrijednija 5 puta više od ma kako povećane Srbije, ali za to su i hrvatske zemlje kud i kamo vrijednije od srpskih. Golo kamenje na obalama hrvatskim od Istre do Crne Gore vrijedi za to vi- še, i više važe u svijetu nego plodne doline Mora- ve u Srbiji, koja će ostati jedva transito-zemlja u kutu za uvijek. Za to se otima Ugarska za hrvat- sko more; za to Rusija čini sve, da iz velikoga jezera (Crnoga mora) izagje na Sredozemno more. No Srbi računaju na Bosnu i Hercegovinu 51,100 četv. km. i 1,500,000 žit., ali uzalud jer sva j a Evropa priznaje, da su te ze- mlje dopale Austriju za Lombardiju i Mletačku i da je jaka habsburška monarkija općenita evrop- ska potreba. Doći će vrijeme, kada bude Srbija tražila i molila saveza u Hrvata onako kako ga je bila izmolila od hrvatskoga kralja Tomislava 925 g. protiv bugarskoga cara Simeona Velikoga. — To bi još lako moglo biti prije tisuć-godišnjice toga dogogjaja!.... Srbija se ne može ni danas maknuti protiv volje kralja hrvatskoga i ugarsko- ga, a njegove će zaštite uvijek trebati, kao što je i kod Slivnice, — jer inače propade u svako do- ba. Zatvorili joj danas kralj hrvatski i ugarski trgo- vinu, mora kroz zahirjeti! — Neka pamte Srbi, Srbija 0, a Hrvatska uvijek 1, a tek uz Hr- vatsku 1 +4 0 može biti 10 — važnost steći, a bez Hrvatske nikada. — Nemojte izazivati politi- ke protiv Srbije iz dobe hrvatskih kraljeva i di- nastije anžuvinske, luksemburžke i Matije Korvi- ste iole razumni i sebi radi! -— Još nješto. Rumuni imaju svoju iredentu i u do rijeke Tise. To s likom Vaaradinu i bliza Debrecina (pogledajte na kartu geograf.) i idu dalje na zapad od Temešva- ra i Arada put Segedina! — Rusiia bi mogla u ratu za Dobruću Rumunima ponuditi Erdelj (Tran- silvaniju), a Rumunji bi unijate erdeljske pretvorili u pravoslavne. upokorili bi i slomili magjarsko plemstvo, što sve ide u prilog ruskoj politici, a uz to bi voljela Rusija da mala Rumunjska drži karpatske klauce. To je Magjarima poznato. Ru- munji su dakle uz Slovake pravi saveznici Hrva- tima protiv preimoći Magjara, kao što su svi Bu- gari protiv sanjarija velikosrpskih! — To nije ni- kakva tajna i to sve znadu u Pešti i Beču vrlo dobro, — za to su Hrvati još k tomu s morem od prevelike važnosti po svu monarkiju i njezinu bu- dućnost, jer ona ne bi bila velevlast bez hrvatsko- ga mora! Često se Srbi pozivaju na vjeru kao naro- dnost, prem to može vrijediti samo u Aziji, ali ne u Evropi. Da vidimo i to. U Dalmaciji od 527,000 (1890 g.) ima grčko-iztočnih 87.009, dakle izpod 1/6, a dva loša ubiše Miloša, veli i srpska poslo- vica. U Hrvatskoj i Slavoniji od 2250.000 ima grč. ist. 567,443, to jest 1/4. Uz to su raztreseni i razbacani, a u gradovima nemaju nigdje većine i- zuzev sremske Karlovce i tamo samo 400 duša nad polovicom (1890 g.) a danas jedva i polovicu. Iu Srijemu su u manjini. a sele se i propadaju tako rekuć danomice. Dakle ,kud pogledam, svud je tamno.“ Hoc et meminisse juvabit ! Dubrovnik, 5 Jula. I opet nešto spljetskome Jedinstvu“. — Na zadnju vjesticu, kojom smo samo odgovarali na najnovija izazivanja splietskoga druga. skočio 0- vaj da se brani. Najviše ga peče, da smo mu re- kl, ,da svoje stupce puni isključivo napadajim na pravaše, dočim 0 najljućim hrvatskim neprijatelji- ma umije šutiti kako riba“. Jedinstvo“ iza kako je našu tvrdnju po zasluzi žigosalo, kliče: ,Dakle mi šutimo kao riba — 0 Srbima i Talijanašima, na ove pomišlja drugarica iz Dubrovnika ?“ Jedinstvo“ se vara. Mi onim nijesmo mi- ljutih neprijatelja našega naroda, a ob ovim njego- vi ljudi šute. I ne samo šute, nego dapače primaju njihove pomoći proti pravašima: Žele li gospoda oko ,Jedinstva“ ovoj tvrdnji dokaza ? Neka se ja- ve. Mi obećajemo da ćemo ih podatcima i doka- zima obilno poslužiti, a mi ovaka obećanja, kako se ovih dana u drugom poslu svak mugao uvjeri ti, znamo izvršiti, Ovo na prvo. Drugo nam ,Jedinstvo“ poru- čuje da narodnjaci sa Srbima u Vrlici nijesu skla- pali nikakav kompromis. Pa to mi nijesmo nika: ni upisali. U pr. br. mi smo rekli, da ako bi S:- bi odbjegli autonomaše, a približili se narodniaci- ma, da bi to najviše uradili zaradi Vrlike, Od c- vog mnijenja, do onog te nam ,J.“ prišiva, imi koliko od neba do zemlje, ali to ,Jedinstvu“ ni- šta ne smeta. Treće nam predbacuje koliko smo mi pisali o pokrvaćenju zadarske gimnazije. Mi smo pisaii koliko smo mogli po veličini lista i drugim pita- njima, koji su nam amo preči, ostavljajuć da se oni bore, koji su tome pitanju bliži. Ali ako ikv ,Jedin.“ bi imalo štediti prikorima o pohrvaćenju zadarske gimnazije.'Ima evo pet godina da je na- rodna stranka iznijela taj predlog u saboru i to načinom, da je ova stvar — sveta i zlamenita za sve Hrvate — za nju nabaška postala nekakvim point d' honneur. Njezini ljudi, valja reći, upo- trebili su sve svoje sile da uspiju. Pak jesu li što postigli? Neka odgovori Jedinstvo.“ Uprav pitanje pohrvaćenja zadarske gimna- zije naboljim nam je dokazom, koliko vrijedi neka oportunistična politika za toli razvikane stečevine, kojim nas narodna stranka toliko kori. Najviše su stečevine“ škole. Ali škole donio je novi duh vremena. Htjeli bi smo vidjet, ko će se usuditi sebi vindicirati u zaslugu što je danas — na iz- maku devetnaestoga vijeka — za brdom u Kona- vlima i u Bukovici škola narodna. Narodnjaci mo- žda imaju tu glavnu zaslugu što su kao stariji borbu započeli, koju smo mi puno bolje od njih nasta- vili, jer ništa od svega onoga, što govore da su postigli, nijesu oni učinili Mrvatskim nego arpsko-hr- jer patskim. Zato bolje o tom ne govoriti, jer koja hvaj- da razmećati se šarenim narodnim stečevinama, kada je u njima, kako to svak vidi, hrvatstvo 0- voga čisto-hrvatskoga naroda sinatrano teškim po- litičkim prestupkom ? Četvrto nas ,Jedinstvo“ kara, što smo mi do- sad uradili za Vrliku. Ovaj nas ukor u živo ubo- lio, jer je zloban. Mi smo 0 Vrlici pisali i nastojali smo pomoći našoj stvari u onim krajevima. Kad su narodnjaci iz Spljeta u izletima pravili Srbima po- sjete u Knin i vikali: živjeli Srbi kninski! po go- dine iza toga, po osnutku našega lista, mi smo bi- li najprvi, koji smo neprestano stali šibati nehaj za hrvatstvo sjeverne Dalmacije, pak smo najživ- lje pozdravili rujnu zoru svijesti narodne, koja je u Vrlici od malo vremena počela svićati, zaslugom — kao svud — ponajviše pravaša. A šta su za Vrliku uradili narodnjaei? Počela borba za izbo- re. Hrvatske novine stanule vrvjeti vije o do- pisima i brzojavima. U tome se istaku bito Biankini sa svojim listom. Ali ,Jediustvo“ nije htje- Jo primati ništa 0 Vrlici. Nijesu dsli spljetski na- rodnjaci, jerbo da su Vrličani pravaši. Na to su Vr- ličani molili da bi imii taj list otvorio svoje stupce i govorili kako je tamo borba hrvatska, a ne stra- načka, kako je njima u prvom redu stalo, da slo- miju srpsko gospostvo i Vrliku povrate hrvatstvu itd. ali to je bilo sve zaludu. Spljetski narodnja- ci nijesu im vjerovali nego su inilkodvraćali da su oni pravaši, a da oni pravaše neće podupirati. 1 tek onda kad su neki u tom smislu učinili tvrde pismene izjave da pravaši nijesu, tek onda otvori- lo je i ,Jedinstvo“ vrličkim jadima svoje stupce! Ovo dokazuje da su ljudi oko Jedinstva“ voljeli, da u Vrlici gospodnju Srbi nego Hrvati, ako bi ti Hrvati imali osjećat se pravašima. I njima je na- čelo nad strankama?! Njima je samo do hrvat- stva 23 sui Oi i ovaki sad nas kore Vrlikom!..... * * * . Prestajeimo, jer im mo uharnijeg posla nego li punit stupce prepir;ama s pJedinstvom.“ Naši Dopisi. Motor, 07. Inna. Svake godine ua 13 Juna slavi se ovdje sve- čanost sv. Antuna. Ove godine radi blagdana tje- lova, ta svečanost bi premještena u Nedjelju na 16. Svake godine obavlja se ova svečanost mirno i skladno, ali našoj legaskoj gospodi ne bila po ćudi, zato jer se pred crkvom Sv. Klare u kojoj se nahodi oltar i kip čudotvornog sveca vije hr- vatska trobojnica, pak ove godine namisliše umje- šati svoje prste, ali sreća ne upali im. Prije svega stadoše se uliživati okolo hrvatskog odbora sve- čanosti, eda se kakogod prigodom svečanosti ne bude vijala nikakva hrvatska trobojnica, što naši nikako dopustit ne mogahu odgovarajući im da se hrvatska trobojnica tamo odavna vije, Kad jadni legaši uvidješe, da im posao neće otići na njiho- vo zadovoljstvo, stali opet motat okolo našeg od- bora da oni odobravaju neka budu hrvatske tro- bojnice, ali da bi se uza ove vijale i 2-3 dalma- tinske sa tri leopardove glave koju naši legaši sma- traju kao svojinom jer ne smiju slobodno izvjesiti tre colori. Naši više nego uvjereni da je i dalma- tinska zastava, zastava hrvatska, ipak ne htjedoše pristati jev je ovi drže talijanskom zastavom. Uvi- djevši legaši da im nikako nije moguće prisvojiti ovu svečanost, brzo sastaviše odbor za sakupljanje novaca, da im dogje amo talijanaška glazba iz Du- brovnika odzvoniti koji talijanaški marš, ne bi li ih utješilo. Kako doznajemo sakupilo se 70 forinti ali tom svotom nisu mogli imati glazbu, nego od milosrgja, na velike molbe Deberti i Zanattini et compagnia. Dne 16 lipnja dojedri dakle mali pa- robrodić ,Cavtat“ sa glazbarima i sa nekoliko dru- gih izletnika. Iskrcaše se i svirajuć otigjoše širom grada. Kad dogjoše pred crkvu sv. Klare gdje je bilo iskićeno hrvatskim trobojnicama, zaustaviše se da pozdrave sveca, nli puljiška zvijezda Zanattini i Kalpišta viknuše glazbarima: Quello non č il nostro santo! A da onda za koga su amo doveli glazbu ? Zatim proslijediše dalje pozdraviše pogla- varstvo i općinu i ako im ovi govorahu, da ju ne pozdrave. ; Da dalje ne govorimo ob ovim osobama evo (u“vam u kratko opisati ovu vanredau ovogodi»