*
f
3
\
i

ži

 

a

= 9 &fhha pak, koji slave slavlje nad sablazni,
poručujemo, da bi se i ovaj put mogla obistiniti
ona talijanska: najslagje se smije, ko se zadnji
smije, koju su oni onako teško i sramotno i u

+ “Dubrovniku osjetili. Neka Joso Kulišić i njegovi

prirepine rade što hoće. Svaka sila za vremena!

.-Vrlika je naša. Ona se probudila i više se zausta-

viti neće !

 

t Naši Vakuf.

o Mostar, 5 Jula.

U broju 25 ovoga našega lista čitao se dopis
iz Mostara ,o našim Vakufima“ što nam je puno
drago bilo. Mi bujurišemo dopisniku zajedno do-
broželitelji napretka vakufskog, ali to samo što je
izašo na vidik i što ćemo bistrenjem stvari uvijek
koracati naprijed. Da se naši muhamedovci zani-
maju bolje za svoje opće stvari kamo kud bolje bi
bilo, ali pri tom da gledaju koji su listovi pošteni

:i slobodni pa da sve na javu iznose. Svaki hoće
_da se gradi nešto kad sudi o čijem poslu, ali neće

, ozbiljno da istražuje stvari da ju brani. Taman je

, tako i sa našim dopisnikom, Dok, površno ističe
stvari zaboravlja da je javna stvar, da od onih

_10 ofo nije naša komisija nego sarajevska namet
učinila, a'po svoj prilici što se nasukala gradnjom
jedne kuće u Mostaru za 46.000 fiorina, koja nosi
oko 3 ofo dobitka, a to sve bez znanja naše ko-
misije. To svakako nije pohvaljeno a -niti može bi-
ti, pošto imade u Mostaru prešnijih vakufskih zgra-
da za gradnju, koje bi daleko viši prihod vakufu
donijele. Ali te gradnje i jeftinije bi se napravile
samo javnom licitacijom. O tom dobro dopisnik
kaže, nu što veli o kakvom hatoru, kad priznaje,
da u komisiji sjedi gorljivih i pravednih ljudi, tre-
balo:bi iako poznaje stvar, da činjenicam pokaže
kakav je tu hator i zašto.

Mi ne. uzimljemo u zaštitu vakufskog presje-
dnika i zajedno šerijatskog sudca. Istina mnogima
je u oku, jer neda svakomu kako bi ko htio, a u tom

naravno+da ima protivnika. No mi mu možemo za- ,

- mjeriti pritisak za ućerivanje vakufskih dohodaka,
kao ito da raznim prinosima i ostavštinama na-
inja dućane u korist dućan pašina vakufa, kada
M aa, da: se siromašnije džamije imaju
izdržavati iz općih prihoda vakufskih. Mi držimo
. da.to nije dobro, jer se tako odkida sirotinji milo-
stinji od  vasijetnama. Zar je malo u nas bideta
_ (nameta) pod kojima se jedva diše ?
d U ostalom urede li se svugdje vakufski do-
hotci kao u Mostaru iako država dade odštetu za
. prihvaćene vakufske nekretnine, što po ustanova-
ma vakufskim drugčije ne bi smjelo ni biti, a to
i novi statut za preuregjenje vakufa u Bos. Herceq.
jamči, kada: se oslanja na Šerijat — tada bi do-
; voljno bile opskrbljene sve potrebštine za Muha-
medovske vjerske stvari u Bosni Hercegovini, da-
pače bi se moglo kako šerijat kaže: ve izen kate-
_ dl masraful muebbedu, surife illel fukara i biva
izumrićem zadužbine prihodom vakufskim siroma-
he potpomagati.
Upozorujući dopisnika da se on ozbiljno lati
i istražuje što bi štetilo vakufu, a tako upozoru-
jem i druge naše mnhamedance, da otvore oči nad
vakufima, jer je to za budućnost važno pitanje za
muhamedovce, kako i dopisnik navodi. Vami g.
Uredniče unaprijed hvala na posluženju a tako i
drugim našim listovima koji se za muhamedanske
stvari zanimaju, jer očito vidimo da ste pravedan,
_a kad vas list znamo žive samo od pretplatnika,
molim odsele ubrojite i mene. Allah amanet!
a Lejlu ve Nehar.

IDEO E

| + Dubrovnik, 12 Jula.
Nikad na kraj sa spljetskijem , Jedinstvon.!“

neopravdani ukor što smo mi uradili
rekli smo bili, da smo mi nastojali %a

: Vrliku još onda kad su spljetski narodnjaci pra-
vili posjete srbima kninskim i vikali: Živjeli Srbi

- Kninski! A Jedinstvo“ misli, da mas je pobilo
kad je reklo, da je tim izletima sudjelovao i x.

dr. Vicko Mihaljević! Ovaj naš prijatelj držao ie

onda s narodnom strankom, koju je ostavio onim

časom, kad se uvjerio, da je skrenula s pravoga
- puta: dakle nema prava njemu preu-

je-on tada pripadad, tim više što gosp. Mihaljević
nije bio organizator tih izleta nego neki drugi
spljetski prvak. Kad je pak, svaljujuć krivnju na
nevinog dra. Mihaljevića kao pravaša, tim putem
osudilo one espetoracije, neka onda ne nas kori
Vrlikom, jerbo eno kako se do juče ponašala pra-
ma dalm. Srbima marodna stranka. Konstatiramo
uz to, da ,J.“ nije ni jednom riječi pobilo ono
što smo mi pisali 0 pomoći, koju spljetski prvaci
bijahu zanijekali vrličkim hrvatima, sve dok im se
neki nijesu potpisali da nijesu pravaši. ,Jedin-
stvo“ muči, jer smo mi pisali istinu.

Isto tako lukavo bježi ispred naše tvrdnje,
kojom smo mu ponudili dokazati, da ima ,ljutih
neprijatelja našega naroda, o kojim njegovi ljudi
ne samo šute. nego dapače primaju njihove pomo-
ći proti pravašima.“ On našu ponudu ne prima,
nego piše, da smo mi prvobitno pod onim, 0 ko-
jim njegovi ljudi šute kao rihe, misljeli Srbe i Au-
tonomaše. Nijesmo slijepi, pa možemo čitati, a
pravedni smo pak ćemo priznati, da je ,Jedinstvo“
dosta puta uzelo naš narod u obranu koli od
Srba toli od Autonomaša, te smo mi našim riječi-
ma isključivo misljeli na one ,ueke druge“, a ,Je-
dinstvo“ nas je nehotice razumjelo samo s one
strane, s koje se je osjećalo nevinim. Ovo nije iz-

vrtanje nego ,naivnost.“ Izvrtanje bilo bi ono, gdje
govori i opet ponavlja, da smo mi pisali o kompro-
misu narodnjaka i Srba u izborima u Vrlici.

Naši prijatelji koji nas svjetuju, da se pro-
gjemo, ne mogu pojmiti koliko nam je neugodno
i odgovarati na ova malašna zanovetanja, dostojna
da zabavljaju publiku škandala i klevete, koja ži-
| ve u razdoru užitkom motrioca, pak se naslagjuje.
Neka ,Jedinstvo“ slijedi, mi nećemo. S njegovijem
ljudima mi imamo velikih protimba u mišljenju i
načelu, pak smo ko i dosad uvijek spravni, da ih
ozbiljno razložimo i naše nazore obranimo, a nji-
hove osudimo. Ne odobravamo narodnjačko mnije-
nje u pitanju plemena i jezika, ne u pitanju anek-
sije, ne u pitanju zadarske i bečke politike, nala-
 zimo da je njihov oportunizam štetan napretku
hrvatske stvari; da se tim putem u nikakvom po-
gledu neće mnogo postići a kamo li ujediniti do-
movina ; osugjujemo ovo prekomjerno isticanje ma-
lih pitanja, koje zabavlja narod i otklauja mu mi-
sao od glavnog velikog pitanja itd. itd. Ob ovom
mi smo uvijek spravni, da razlog iznesemo i naše
mnijenje kako bolje umijemo potkrijepimo. Ali ona
zanovetanja, kojim nas spljetski drug zalijeće, kod
nas ne nalaze rado odgovora, jer, kako već prošli
put natuknusmo, mi amo imamo i prečil posala.

Naši Dopisi.
Trebinje, 10 Jula.

lzlet našeg društva. Svečanost na Grebeima.
Na 30 Juna o. g. imalo je naše glaz. pjev. druš-
tvo ,Slavulj“ svoj godišnji izlet u zaselku gosp.
Mata Bračkovića tik hladne Trebinjčice, Jutrou
krene naša glazba svirajući na odregjeno mjesto,
gdje se je do kasne večeri zabavljalo u podpunom
redu. Tu se je čulo i nekoliko deklamacija od ko-
jih mi je spomenuti nadasve onu gosp. Jera Peri:
čića hrvatskoj domovini, i onu gosp. Nika Jančića
hrvatskoj zastavi. Divota je bila vidjeti gdje se
Hrvati katolici i Muhamedanci megju sobom za-
bavljaju kao rogjena braća, Od Muhamedanaca bi-
jahu prisutni odlična gospoda : Jusuf-beg Defteda-
rovič, Asim-beg Resulbegović, Ahmet eff. Šehović,
Mujo Resulović, Avdo Salimadžić i drugi. Na za-
bavi smo se takogjer sjetili naše postradale braće
Slovenaca, te smo izmegju sebe sakupili 15 for. i
81 novč. koje smo preko Zemaljske Vlade poslali
postradaloj braći. U večer povratila se glazba svi-
rajući u svoje prostorije, a izletnici svaki svojoj
kući miran i zadovoljan.

Poznato vam je, da je naša glazba bila ta-
kogjer i na Grebcima prigodom blagoslovljenja ka-
pelice, sv. slavljanskih apostola, kako vam je bilo
javljeno u zadnjem dopisu. U subotu na večer pri-
spje naša glazba na Grebce, gdje su im Grebčani
izašli u susret sa hrvatskom trobojnicom i sa svo-
jim duhovnim pastirom don Markom Žuvelom. Iz
dna srca hvala kolik don Marku toliko i odboru
svečanosti na prijateljskom dočeku i pogostjenju.
Na Grebcima imali smo čast vidjeti našeg kotar-

skog predstojnika gosp. Gjura Bijelića, gosp. Vla-

> mozrramnamosnijurn Pm (mo mmm >.

moda mmm mmm

 

ha Kisića načelnika riječkog, gosp. Gjuta Regja i
Vlaha Kisića iz Župe i gosp. don Nika Zlovečeru
župnika iz Kliševa, osim toga bilo je i ostalog na-
roda do kakvih 6-7 stotina duša. Naš trebinjski
nadžupnik obavio je čin sv. obreda i svečanost je
tekla u najboljem redu, samo što je malo smetalo
ružno vrijeme. Na Grebcima smo se osvjedočili
gdje još nije dopro kalugjerski vjerski fanatizam,
jer je jedan pravoslavni hotio nositi pred glazbu
hrvatsku trobojnicu, ali mu je nije hotio pustiti
jedan katolik iz želje da je on nosi. Mi preporu-
čavamo grebčanima i jednim i drugim, da i napri-
jed živu kao i do sad. U nedjelju poslije podne
krenu naša glazba, radi lakšeg putovanja preko
Dubrovnika natrag u Trebinje, te ste se i sami
mogli osvjedočiti o njezinom napretku. (I jesmo
bogme na našu i vašu radost! Ur.) Nerado ovdje
moramo zabilježiti u raboš jedan lijepi čin naše
nebraće Srba. Kada je došao u Dubrovnik kočijaš,
koji je imao voditi našu glazbu u Trebinje, zaoku-
piše ga nekoji tamošnji Srbi i nugjahu mu 30 for.
da ostavi glazbu i da otide u Trebinje. Komenata
ne treba. Ako žele ta gospoda možemo ih i sa i-
menima poslužiti. Od njih se šta boljega ne može ni
zahtjevati. Neka se srame. (Ti su se pokazali pra-
vijem Srbima. Ur.) X.

Ston, 10 Jula.
Naše Hrvatsko Radničko Društvo, dalo je u

nedjelju dne 30. Juna javnu prestavu, koja je sa«
sma zadovoljila stotinama  slušalaca, koji su odu-
ševljeno istoj prisustvovali i društvu lijepu svotu
prida donijela. Tom se sgodom cijelo mjesto zau-
zelo, bilo davajuć potrebnite pokretnine, a nada-
sve g. Ede Milovčić, Lilo pomagajuć svojim vrli-
nama, a da prestava što bolje ugodi. Glumci do-
brovoljci svojski se zauzeli, slušaoce začarali: na-
dasve se istakli gospodične Mencedes i Mileva Ra-
dulić, Milka Carević, Anka Ljubav i Anka Baća,
i vrli mladići Marko Zaer, Niko Vernazza, Petar
Gašić, Niko Vukašin, Miho Milović, Marko Baća,
Andro Stojanović i Antun Zakarija.

Društvo hrvatsko, osim toga bilo je nadare-
no od Dra, Autuna Ferri i Josipe Ferri sa svo-
tom fior, 20; od gg. Dra. Gjura Ferri i Antuna
Bandura sa fior. 20; od Don Ivana Božića sa fior.
5, i od Dra. Gjorgja Marića sa fior. 5.

Po tomu je isto društvo stavilo temelj dru-
štvenoj glavnici, koja će mu pripomoći da rudo-
ljubno i požrtvovno sve to bolje radi i napreduje,
na uhot mile naše domovine Hrvatske!

 

Pogled po svijetu.

Položaj u Austriji. — Radosna brzojavna
vijest javlja nam, da je napokon pravedna slove-
načka želja pobijedila. Gimnazija za Celje primlje-
na je sa 30 glasova većine, Za nju su glasovali
svi slavenski i pravedni njemački zastupnici. 'To
nije učvrstilo nego još gore rasklimalo uzdrmane
odnošaje liberalne stranke.

Vladini krugovi posvećuju mladočeškom dr-
žanju osobitu pozornost. Ali ovi ne misle napu-
stiti opozicije za ljubav kojekakvih mrvica. To je
čisto i bistro izrazio Herold. Oni su svijestni svo-
g\ položaja, spravni čekaju bližu budućnost poziv-
ljuć narod da u ovom odlučnom času bude složan
i jednodušan. Ali na žalost regbi da će se i ta-
mo dokazati, da smo mi Slaveni svuda isti,

Plener će biti imenovan presjednikom najvi-
šeg zajedničkog računarskog dvora.

— Franceska ekspedicija u Madagaskaru sla-
bo napreduje. Razne groznice i ne bolesti zaraziše
desetinu vojske. Pariški se patrijote na to vrlo ljute.

— Novi engleski premier lord Salisbury držaće
se u istočnom pitanju pravca prij+šnjeg kabineta.
— Liberalni prvak Rosebery navijestio je rat gor-
njoj kući. — (Gladstone se posve povukao u pri-
vatan život.

— Kriza u Srbiji riješena je samo privremeno,
Financijalna kriza jošte traje i donijeće neugodnih
iznenagjenja. Govori se dapaće, da.hi se Milan
mogao vratiti i proglasiti iznova kraljem.

— Rusija se drži veoma rezervirana naprama
bugarskim zahtjevima u poslu macedonskom. Depu-

tacija Bugara pošla je u Petrograd predvogjena
vladikom Klimentom, eda bi štogod isposlovala,

.- i mm R oR