1 4 . i > mamma i RA e AZ FR mn. O i > s «WU to bolest, bolest velim ona koja sve pred sobom vidi.žuto i zeleno, bolest neizlječiva koja razara sav čovječji organizam svojim ijedom i pojedanjem samoga ' i zbilja dok sam ono čitao, činilo mi se da čijem suhi kašalj dotičnog stvorenja, što ga je iskaćljalo dok pisaše taj svoj izvještaj. Bla- že ne bih znao da sve to označim i ocjenim. — Reći će mi ,dobro nam je, baš smo se naslagji- “ vali čitajući one izljeve o nama.“ Na čast vam i slast vi bilo, ae zavigjam vašem apetitu. — Jest takva je bolest koja je zahvatila umove i srca »Obzorovih“ suradnika. Sudim čovjeka po onom šta čini i šta govori. Nek sudi pošten i nepristran svijet. Čeljade, što no je kadro da takva što na- piše u javnosti u javnom listu, stvari takve žučlji- ve i gnusne, gdje ipak dolazi pred sud općinstva i javnosti, gdje znade da su i drugi ljudi još pri pameti, što li nije kadro da učini, kad je udalje- no od javnosti i tugjih ušiju i očiju, gdje znade da ne dolazi pred javnu kritiku? Nek sudi svaki. Takvi ljudi dakle dolaze do samovlasti u ,Obzoru.“ Ne velim da ne smijemo imati protivnika, da nas ne smije niko kritikovati, al neka se to čini kako se to pristoji u Evropi u XIX. vijeku, a nek to ne bude barbarizam. Kad te ne diramo budi bar to- liko uglagjen i čovječan koliko društvena pristoj- nost zahtjeva, a ne kao da si pobijesnio, pa više i ne znaš što činiš. Ne čudim se uredniku ,Obzo- ra“ što je dopustio takva što tiskati u listu, ne- go se čudim ljudima neovisne stranke, sto dopu- štaju da se u jedincu njihovom takva ogavna raz- vratnost društvena goji, da se po njem širi i pita mnoga plemenita hrvatska duša tim moralnim smradom, da se truje i oko i srce i duh i sve sku- pa, a za volju stranačkog bijesa, dok te drugi i ne dira. Jeli to pošteno, jeli to : plemenito? I ta stranka i taj list hoće da si prisvoje ime i pravac vjerski, dok ovako faktično gaze svaku riječ Isu- sovu, opoganjuju ju dok samo pomisle, a kamo li što uspišu o kom pravasu, kako to jasno dokazu- je taj ,izvještaj.“ Još jednom je nerastumačivo. Dan danas sva- ko koji pošteno radi, pazi da se ne izvrgne sra- moti ni pred sadašnjosti ni pred budućnosti, jer politički rad nije od danas i sutra, nego i.od sto- tinu godina napred. Stranke ne živu samo nekoli- ko godina, živu kroz pokoljenja. Kakovu molim Vas mnijenju izlaže ,Obzor“ svoju stranku sa budućeg pokoljenja, dok su mu danomiee stupci puni ona- koga duševnog raspoloženja, koje možemo nazvati moralnom pokvarenosti? Zar to ne vide prvaci te stranke ? Ako se ne zgražaju pravnici, ali zar mo- že jedan Smičiklas mirno dopustiti da se pred bu- dućnosti pred povjesti, ta sam je povjesničar, pa sudi prošlosti po onome što odma o sebi veli, ta- kav sud stvara o stranci kojoj je i on pripadao, bio pače med prvacima ? Zar se ne bi on zacrve- nio da ustane iza sto godina pa da čita ,Obzor“ od 17. VIL. 1895.7 Zar taj list vlada nad stran- kom? Na čast vam gospodo, dok vi govorite ova- ko, činite onako, a mislite svakojako, ne razmeći- te se patrijotizmom, ne kočite se uglagjenošću ne ponosite se pobožnošću, jer vaš list sve to progo- ni. — Nego proći će.i,to, nisu nas klevete ni podvale ,Obzorove“ oštetile, pa neće ni žuč koju sami gutaju dok nas gledaju. — Dovikujem im uvregjenim srcem ogorčenjem radi njihove besti- dnosti: sramite se!! Pfui!! — Sramota zaista za Hrvatsku. X. Hvala ponovna Slovencima! Dok sam čitao onu sramotu u ,Obzoru,“ baš me je razblažilo ono što sam čitao u , Slovensko) Narodu.“ Slovenci pristali su bili jednodušno uz uglavljeni program sjedinjene opozicije, a kad su se dogovori razbili oni ostadoše uz stranku prava. Teško im je podnositi taj razdor, ali ipak i oni pokazuju na čijoj je strani pravo. Hvala im da su to učinili, jer danas ne valja više udarati srednjim putem, jer taj ne vodi nikamo: ili des- no ili lijevo. Slovenci izabraše naš desni put. Živili! »Obzor“ uza sve to, još je osamljen, nema ni pristaše u novinstvu slaže se samo s odnoga pi nJedinstvom“ i ,Slovencem“ i s M RM de pravac uri i nerasumlji- da kleveta i potkapa stranku prava, udara na ne- vidjeni još način i nerabljenim još srestvima u H - vatskoj na Franka. A za što? Jer Frank uništuje onu stranku praya, koju je prije toliko godina Politeo u ,Obzoru“ nazvao tminom, noći i sramotom! Ne- go ko se od dvojice srdi priznaje se krivim. Uda- rajući i podmećući u svom jalu misli da nama ško - di, a jadan ne vidi da je to ogavniji, čim dulje živi. Nego mi sve to pregaramo, kad vidimo ka- mo skoro cijelo neovisno hrvatsko novinstvo pri- pada i uz koga pristaje narodna rodoljubna stran- ka u Slovenaca. Baš dok ovom pišem — noću je nekoliko djetinjih glasova gdje pjevaju: »živila premila ti vilo svih Hrvata“. I jest genij, ta vila Hrvata, živjet će, al bože daj da više ne bude gledao i iskusio u koliku trulost i moralnu razvratnost može baciti neke ter neke stranačka borba. Zaboravimo te crne ljage ovih dana, radimo i napred, pak ćemo slogom najbolje zabrtviti usta naših protivnika. X. Naši Dopisi. Na Grudi 15. Jula 1895. Kad se počela gradit nova matica mnogi mo- gućniji seljaci natjecali su se ko će što da ljepse daruje našoj crkvi. njome na ures, Bogu na sla- vu, a docnijem pokoljenju na izgled. Izmegju bo- gatih darova gosp. Buškovića, gosp. Mašana Ma- guda, Batoša Vidaka itd. nalazi se dar (darovan nazad malo mjeseca) g. Mata Maguda Senkila. To je Blažena Gospa od srebra sa skupocjenim okvi- rom. Da se što svečanije proslavi blagosov te sli- ke, odlučilo se držati taj sv. čin prigodom presv. krizme biva kad bude ovdje presvijetli biskup, i to baš dan po krizmi 28 t. mj. kad spada i der- nek u ovome mjestu. 1iogram svečanosti jest slijedeći : U jutro 28 t. mj. na 5 sati glazba oblazi mjesto. U 9 sati dolazak mladosti pod oružjem iz odlomaka ove paroli'e sa svojim harjacima. Do- čekat će ih glazba, te će svi zajedno uputit se do stana biskupova, te onda s njime u crkvu, U 9 veliki ophod sa slikom Gospinom, iza op- hoda pontifikalna misa, a poslije sv. Evangjelja propovijed o pobjedi kat. vjere u Konavlima. Po- slije podne u 4 sata igra javne tombole. — čujem Šibenik, 15 Jula. Nije baš naša namjera, da vam opišemo ve- like svečanosti prigodom dolazka i ustoličenja na- šeg novog biskupa, Presvijetlog Zannoni-a. Glas, koji ga je pretekao. u Šibenik, bio je kadar, «+ pobudi u srcu Šibenčana sva ono čuvstva simp1- tije i ljubavi, koja su mu ovih dana i izražena li- la. Presvijetli Zannoni naći će u svom novom za- vičaju zemljište, gdje će njegov mudri rad moći posaditi mnogu klicu mirisavog cvijeća krjeposti. Vrline, što mu plemenitu dušu kite, dobar su nam jamac, da će se ispuniti sve nade, što Šihenčani ulažu u svog novog Pistira. — Kao kroničari imamo zabilježiti, da su ovdješnji pravaši sasvim dostojanstveno izkazali dužnu počast novomu Bi- skupu, toliko pri dolazku njegovu, koliko u ne- djeliu pri svečanom ustolićenju. Isto se ne može reći o nekim drugim, koji su se ovom prigodom podnijeli (da se strožije ne izrazimo) nepristojno. Nekolicima Šupukovaca skupila se pred biskupo- vom polačom i pozdravljaše novoga Biskupa kli- canjem živio i pjevanjem. Tomu ne bi imali što prigovoriti. Ali, in cauda venenum, to klicanje: šivio naš novi Biskup! pretvorilo se na kraju u (već ste pogodili!) živio Šupuk! Po tomu bi čo- vjek rekao, da su i prvi živio bili drugomu na- mijenjeni . . . . Što se pjevanja tiče, mislimo, da je ono moglo sasvim dobro zaostati . . . . naj- skoli pak parodija naše pjesme: Qj ti vilo Vele- bita, parodija, što pokazuje loš ukus arrangeura toala — Žao nam je utisak učinilo i to, što na nijednom slavoluku nijesmo vidjeli uz druge mno- gobrojne zastave hrvatsku trobojnicu, Bravo! bilo bi odviše vrijegjati čuvstva tonomaša! — U crkvi pak nas je najviše iznenadilo, što smo mi stari ljudi, skoro jednom nogom u grobu, čuli po prvi put s propovijedaonice zvuk njemačkog jezika! Snebi- vajte se! Dekret biskupova imenovanja bio je naj- prije pročitan njemački. Neka nam to ,Smofra" rastumači. Čitanje pomenuto nema nikakve svrhe, jer puk ne razumi njemački, a komu je do origi- nala eno mu ga u , Wiener Zeitung.“ Čitanje tog dekreta ima jedinu svrhu, da se puku dade na svečani formalni mačin na znanje, da je ta i ta ličnost bila imenovana za biskupa. Mislimo, da čitanje na njemačkom jeziku moralo bi biti isklju- čeno. Još jednu. Naš kapitularni Vikar izrekao je u cikvi običajni govor na latinskom jeziku. Po- znato je, da je zadnjih godina uveden lijepi obi- čaj, da kapitularni Vikar izreče taj govor na hr- vatskom jeziku. Što je plemenitog i značajnog prelata navelo da prozbori latinski, mi doisto ne znamo. Svakako, kad je latinski govorio, vidila mu se neka tužna sjeta na licu ...... Za danas ne možemo napred. £. Škaljari kod Kotora, 19 Jula. Ima tomu već nekoliko vremena, da u ovom našem kršnom selu hvala Bogu veoma lijepo na- preduje hrvatska svijest. Nasa uladež sva je uz sveta načela stranke prava, sretno %e okupljajuć pod njezinom svetom i spasonosnom z istavo n, pra- teći sveti rad neutrudivog zastupnika Biankina. Možemo vam potpunom sigurnošću kazati, da ga mi amo svi bez razlike liubimo i štujemo. U veli- ke su nas očsradovale ose zlatne riječi Njegova Veličanstva koje je na objedu izrekao Biankinu, pohvalivši ga kao revnog zastupnika i borioca pra- vice hrvatskoga naroda. Narodnjaštvu tom bedemu neharnih sinova, uza sve nastojanje njihovog pla- ćenog glasila, amo megju nami ni traga. Sad mi dopustite gospodin uredniče, da vam koju rečem 0 ovoj našoj slavnoj općini koja se neumorno brine za moralni i materijalni napredak cijeloga naroda. Stala se i za maše selo vele bri- nuti! Olakšaše nam terete, skinuše našemu selu teški jaram s vrata; po njezinom nastojanju dobi- smo školu. sad opet novu crkvu, koja će se brzo počet zidati. Kad bude polaganje prvog temeljnog kamena znati ću vam o tomu šta pripovijedati. Stvari nam hrala Bogu lijepo napreduju, a «okle jena našoj općini pašovao ljuti neprijatelj 1nišem narodnom čuvstvu a navlastito vjerskom osjećaju, dotle je naš narod čamio u zaboravi. Sad ću vam se još nešto pohvaliti. Ovdje megju nami boravio je više godina neki plemeniti gospodin iz Česke Jaroslav Perner bivši natj.oru- čnik kod ovdašnjeg domobranstva. Ovaj zaslužni čovjek bio je uopće veliki štovatelj hrvatskog na- roda, a vrli prijatelj naših seljana. Otragu tri go- dine ovaj vrli gospodin na našu žalost bi premje- šten u Česki Brod. Od tamo sjećajući se nas na- zad nekoliko mjeseci poslao nam je našoj crkvi na dar jednu prekrasnu sliku Majke Božje od pri- svetog Začeća u vrijednosti od 200 fior. pak za- tim opet nekih drugih krasuih stvari, Taj je ple- meniti gospodin ovih dana nenadno nas posjetio i opet nam donio nekoliko bogatih darova za našu školu i crkvu. Siromasi smo, pak ne znamo na koji se način bolje zahvaliti za dobročinstva, ova- kova zasiužna i revna čovjeka. Bog vas gospodin natporučniće još dugo poživio, na korist i diku svijeh nas! Neka vas blagoslovi stalnim zdravljem i svim, što vas razveseliti i usrećiti može! Pridružujuć se ovim mojim riječima svi oda- ni i vjerni seljani, kliču vam danas kroz ovaj u- gledni hrvatski list: Živio! Živio! A vami gospo- din uredniče, i u ime svih seljana šalje hrvatski pozdrav Soko iz Škaljarskog jata. . Iz Dalmacije, 20 Jula. (Megju narodnjacima.) Imio sam prilike, da doznam štogod o mišljenju nasih narodnjačkih pr- vaka naprama najnovijemu pisanju ,Jediustva“, ko- je je svojom polemikom panulo do najdublje nizi- ne. Jedini ,Obzor“ obećaje, da će ga u tom pre- teći. Ele dva su mnijenja. U Zadru n. p. gg. Klaić, Vranković i Ivčević prvaci stranke, inače ljudi op- sežne naobrazbe i tina ukusa, kako čujem, nijesu ni malo zadovoljni sa organom d.ra Bulata i spljet- ske općine. Oni govore da ovako pisanje nije ni malo dostojno po stranku, koja hoće da bude u- mjerena i konservativna i da imponira svojom tri- jeznosti i objektivnosti. Ovako oni u Zadru, dočim apljetaki narodnjaci, ljudi iz puka koje je škola