Br. 81.

 

CRVENA HRVA

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku & dopisi

 

List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior, 4 i poštarski troškovi.

U DUBROVNIKU 8. Augusta 1895.

šalju se Uredništvu.

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da tiskaju po pogodbi.

je predbrojen i za došasto polugodište.

 

Kralj će u Zagreb.

O čemu se toliko nagagjalo, sad se već sa
službene strane najavilo. Ove jeseni doći će Njeg.
Veličanstvo u Zagreb, da prisustvuje otvorenju
kazališta i drugih kulturnih zavoda u našem glav-
nome gradu.

Ova vijest u velike je obradovala svekolike
sinove ove hrvatske domovine, koji su je zanosno
pozdravili. Kralj u Zagreb, znači u da naš vladar
dolazi u glavni grad Hrvatske, da pozdravi svoj
vijerni hrvatski narod.

* Razna se znamenovanja davaju ovome po-
sjetu. Ne mužemo ga ni pošto uzeti kao obični
čin. Odavna Njegovo Veličanstvo nije bilo u Za-
grebu, od vremena nagodbe. Godine 1891 imali
smo izložbu. Mnogi se nadahu da će tom prili-
kom vladar doći megju nas, kao što je bio u
Pragu, ili, poslije, u Lavovu. Ovaj put nije došao.

Tim veću važnost ima sadašnji posjet, iza i
u oči dogagjaja, koji su od bitnih posljedica po
nutarnji razvoj monarkije. Mi držimo da Pešta za-
vidi Zagrebu na časti, koju će, baš u ovo ozbilj-
no doba, doživjeti. Cijeli niz raznovrsnih pojava
dovodi nas do ovog zaključka. U toliko hrvatski
narod špravlja se, da svečanim načinom izrazi
čuvstva nepokolebive odanosti naprama svomu hr-

vatskome kralju.
Srećno nam došao !

Glasovi o slozi

Zadnje doba učestaše sa srpske strane vapaji
za srpsko-hrvatskom slogom. Veći dio tih glasova
tendencijozan je i neiskren, jer dok s jedne stra-
ne svu krivicu bacaju na Hrvate, koji su se jedi-
ni za slogu bili žrtvovali, s druge opet shvaća tu
slogu tako, da se mi odrečemo svakoga plemen-
skoga prava na Srijem, Južnu Dalmaciju, Bosnu i
Hercegovinu, za koje zemlje misle Srbi da su nji-
hove, a u ostalom dijelu Hrvatstva svako naše
pravo da podijelimo jednako sa braćom. Drugim
riječima sami Hrvati imaju da popušte i žrtvuju,
Srbi ništa. Ono što je njihovo, ili bar što oni mi-
sle da jest, ostaje čisto srpsko i mi tamo nemamo
nikakva prava. Ostalo pak, te nam iz milošte da-
rivaju, ima biti, u ime bratske sloge, bratski po-
dijeljeno. — Ovo je glavna misao začinjena bi-
zantinskim naricanjem 0 našem razdoru, i 0 kori-
sti tugjina, komu u taj par zaboravljaju da je srp-
ski saveznik, te lisičjim pretvaranjem oko ljubljene
braće Hrvata.

Mi smo se ovijem porukama uvijek smijali,
jer znasmo kamo teže. Ali na žalost ima u nas
nekijeh koji ih ozbiljao uzimaju i na nje se ozbi-
ljno osvrtaju, pak nastoje Srbe uvjeriti, da pod
ovu pogodbu do sloge ne može doći. Oni dakle s
njima nekako pregovaraju, a ko pregovara, taj je
položio oružje, Mi cijenimo da se isti Srbi smiju
ovijem naivnijem hrvatskijem  rodoljubima, koje
oni za nos voku, a sebe svijetu prestavljaju kao
zagovaratelje sloge. I pravo im je kad su onaki!

Svaki čestiti Hrvat ima bit davno na čistu
sa t.*xv, srpskim pitanjem. Ima Srba, priznajemo,
ali u nas i u našim zemljama Srba nema. Oni ko-
ji se u Banovini i Dalmaciji Srbima nazivlju ni-
jesu Srbi nego pravoslavni Hrvati, Popovi i kalu-
gleri nešto iz osobne koristi, da ih bolje u šaci

 

 

Rukopisi se  nevraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

drže, a nešto iz straha da se ne pokatoliče, da
ih bolje od nas odijele, stvoriše najprvo srpsku
vjeru, a po tom, malo po malo, svaki onaj koji je
srpske vjere postao je srpske narodnosti. JOš ni
danas nije se ova evolucija potpuno obavila! Još
i danas prosti hrišćanski seljački narod govori da
je srpske vjere u isti čas, kad svoj jezik hrvatskim
zove. Neka bizantinski bezobrazluk pobije ovu
tvrdnju, ako samo može. Evo kako ima u nas Sr-
ba, ne pravih genetičnih Srba, nego jadne fanati-
zirane i zavedene mase, kojoj lažu da će se po-
katoličit ako ovako ne misli; izroda koji su se o-
drekli staroga narodnoga imena i zamijenili ga tu-
gjim; špekulanata a la Ljubiša, koji su ga prihva-
tili radi razdora, koji im donese lične koristi — ili
hypokrita koji su Srbi da sačuvaju svoju srpsku
vjeru, a ne vjeruju ni u palicu. Ovo su naši Srbi.
Oni se mogu zvati sutra i Kinezi, a ko je lud nek
ih za takove priznaje. Mi s njima ugovarati ne
možemo. Mi ih smatramo kao narodne odmetnike,
koji su pogazili narodni program, koji ne ljube ni
svoj narod ni jezik domovine svoje, jerbo su
se, za inad združili s najgorim neprijateljima do-
ma, roda i jezika svoga. Ovaki elementi mogu se
naći zajedno samo s tugjinom, koji ih je i uzgo-

| jio. Pravi 1 čestiti Hrvat preziraće njihovo društvo,

sve dok se oni ne odijele od dušmanskih savezni-
ka i ne vrate na obranu prava svoje zemlje i
svoga imena, kojim se ovako grdno iznevjeriše.

Ovim mislimo da smo odgovorili na sve po-
ruke, koje nam dolaze sa srpske strane. Kao da
već čujemo gdje nam mržnja i fanatizam doviku-
ju: Ima Srba! a bizantinstvo plače nad ovim nije-
kanjem srpskoga imena u našim zemljama. Na ova
jaukanja mi odgovaramo: ima izroda, ima fanati-
čara, ima ugrijanijeh glava, te misle da su Srbi.
Pravijeh Srba i pravoga Srpstva u nas nema. Njih
tražite tamo preko mv

Naši Dopisi.
Prijedor, dne 15 Jula.

Vrijeme je jednoć da se i glede naše općine
ovim putem povede riječ. Naša Zemaljska Vlada
radi reda i mira kako god izdaje naredbe u osta-
lim pojedinim gradovima mile naše domovine, pa
tako i u Prijedoru. Tu je naš Prijedor u tim stva-
rima upravo od više vremena nesretan. Želiti je
u prvom redu, da naša policija bolje oči otvori i
da savjesno vrši svoju dužnost. Naša policija ne
treba da zabranjuje uljudno pjevanje kod kuća
prigodom ženitbe ili kakva drugog veselja, neka
pušta po našim kafanama uz gusle pjevati stare
junačke pjesme kao što nam je taj običaj ostao
još od pradjedova, a neka radije pazi kad neki
od druge vjere kroz čaršiju urlikaju koje kakve
političke pjesme. Ne daj bože ne protivimo što se
naši sugragjani drugih vjera uza svoj blagdan ili
druge dane tako vesele i pjevaju. Neka, mi im ni
najmanje ne zamjeramo, nek se svako pošteno ve-
seli; nego se čudimo kako se i nama prijedorskim
muhamedancima to ne dožvoljava, —

Ovdje prije dvi tri hefte neki M. dočekao je
Ibru Zulića i nožem ga malo ozledio. Kašnje toga
slučaja na njekoliko dana opet dočekao njeki M.
K. sa svojom četom Sulejmana Šodanovića te ga.

PISMO

Za oglase, zahvale i ost. plaća

 

    
  
 
 
  
   
   
  
  
   
   
   

se 10 novč. po retku oglasi koji se više & puta '

Mile Komesar i njihovi drugovi, to nećemo ni je-
dne niti druge uzeti u obranu, nego nam je začu-
dno da je gospodin bilježnik, kako čujemo, na je-
dnom javnom mjestu vikao: Živio Mile Komesar !
Dakle da je Mile Komesar izgrdio kakva odličnog
muhamedanca, ja šta bi onda bilježnik radio !

Riječi tog delije izazivaju mržnju i dgorče-
nje megju narodom. Take riječi kad bi potekle od
jednog prostaka koji ne zna što je zakon, to bi_
bila velika sramota, a od onih koji bi trebali da _
su pametni i da znaju šta je zakon i red, sramo-
ta je još veća.

Gospodin načelnik Šmit po svom ćeifu i po
naputku njekih, nakon tih slučajeva i na koga i-
madoše volju, popisa ovdašnju mladež i oglase pri-
lijepi po svim kafanama i mejhanama, u kojima
se oglasima nalazi preku šesdeset muhamedanskih
mladića, a od drugih samo sedamnaest i to se nje-
ki nalaze u Srbiji a njeki u Zenici, te naredi da
se rečena mladež ne smije preko sedam sati u
večer naći u birtijama niti u kafanama. Istina sva-
ki pošteni i pametni gragjanin bez razlike vjero-"_
ispovijedi želi da u gradu bude red i mir i da se /
pijanstvu i kojekakvoj bezobraštini stane na put, ,
ali čudo nam je da se u toj listini ne nalaze
neka poznata imena skitalica i kavgadžija, a naše
uboge muhamedance pobilježilo. To nije pravo ni
u redu. Ne uzimljemo u zaštitu nemoralnih ljudi ma
koje vjere bili, ali želimo nepristranost slogu i mir
i jednakost za svakoga. Mnogi će se na ovo zapi-
tati: a ima li tamo načelnik ? Ima vala kaoiu
drugim gradovima, ali koja korist, kad je ova u-
prava u rukama bilježnika ? Oktužnik je doznao
za one nerede, pak je izdao svoje naloge i poslao 4
iz Banjaluke nadstražara Babahustića. Nadamo se _
da će i naš novi prestojnik, koji je po svoj prili-
ci doznao sve ovdašnje okolnosti učiniti malo reda. li

Muhamedanac. t

Iz srednje Dalmacije, 25 Jula.

(U oći izbora), Radi pouzdanice u ,Naro:
dnom Listu“ našim zastupnicima 'u poslu adrese
potpisane od dr, Bitange i dr. Jerkovića, uobla-
šćeni od onih župnika, jedan mogući pisao je o-
tresitu buruntiju franjevačkom provincijalu, da pot-
pisane i potičinjene mu pozove na red, jer inače,
da će preurediti župe, te franjevce poslati u ssa-
mostan i t. d. Istodobno kad je bio onaj mali
sastanak u Podbabju, oblast doznala, pak su i po
noći čuvali župni stan. i

Franjevački provincijal poslušao, te svakome
franjevcu na župi poslan papreno pismo, da se za
Boga nigda više ne ističu, jer da će on pedepsa-
ma oboriti, pošto im u Zadru misle dignuti župe.

Ovaj isti provincijal iz Šibenika maknuo do je-
daoga fratra, koji nije bio po ćudi Šupuku. Ako
ikakav pravaš pošalje prinos za Starčevićev Dom, _
kakovu brzojavku ili što slična, eto mu duge le-
tanije, prijetnje i t. d. U nas nema fratra koji
nije dosad što slično primio. Tu skoro poslao du-
gu okružnicu koja se bavila politikom i suviše po-
slao svoga definitura, da nam ukaže jedno pismo