Br. 32.

 

 

RVEMA

List izlazi svakom subotom,

lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; sa
Pojedini broj
je predbrojen i za došasto polugodište.

SEE EEE

Infamije!

Malo smo kad čitali poganijih sastavaka od
onoga što je izišao u prošlome broju ,Srpskoga
Glasa“ pod naslovom Pravac i težnje sektarske
štampe u Dalmaciji. Bilo je i prije gadne otrovi
u tom farizejskom organu laži i političkog nemo-
rala, ali još do sada nijesu bratija onako iskreno
progovorila i otkrila svoju crnu ćud.

Članak hoće da dokaže, kako sekturska štam-
pa nastoji da slavenstvo skući pod tugjinski jaram,
srestvom katoličke vjere! Nečuveno! Teško nama,
teško našoj otadžbini — kliče pisac , Srpskog Gla-
sa“ (koji je prvu bezobraznu laž rekao kad se pot-
pisao stari Srbin katolik) — kad su sveštenici
jedne hristjauske vjeroispovijedi pregli da neukom
narodu ture u šake bratoubilački nož, te u njemu
raspale najgadniju i najužasniju od svijeh strasti :
mržnju radi vjere !*

Ali ,Srpski Glas“ znade, da je to historij-
ski. I prije su se zatirali slavenski narodi. Kalu-
gjerski organ zgrožen nabraja nebrojena zločinstva
počinjena na slavenskim narodima, ne iz državnih
i političkih interesa naših germanskih dušmana,
kako nas je povijest do sad učila, nego radi ,in-
tolerantne veliko-latinske politike rimske kurije“,
kako piše lažac ,Srpskoga Glasa.“ I zato mu se
nema, veli on, niko čuditi, ako dolazi do zaključ-
ka: ,Da nije za slavensku sreću u svijet puštena
sveta Isukrstova nauka, kad su naši dušmani stvo-
rili od nje tako strašno i ubojito oružje koje i da-
nas grozi sreći slavenskog naroda i njegovoj bu-
dućnosti. Jer da je narod naš ostao u svojoj pra-
staroj vjeri, u kojoj ga je Višnji toliko vjekova
uzdržao, i dandanas bi rod bio s rodom, jezik s je-
zikom, niti bi jedni na druge gledali kao krvnici
na krvnike, a sve u hator ljudima, koji su s nam
tugji rod, tugja krv!“

Nijesu dakle naši narodni interesi krivi, da
smo u borbi megju se ili s drugim narodima. Sve-
mu je kriva zlorabljena lsukrstova nauka, pa se
»Srpski Glas“ ni malo ne čudi, da njegovi ljudi
misle, da bi bilo mnogo bolje da je nikad nijesmo
ni primili, nego da nas je Bog uzdržao u staroj
poganskoj vjeri, u kojoj su takogjer naši stari za
svoje interese ratove vodili i nesložni bili, ali la-
žac ,Srpskoga Glasa“ bizantinski to zaboravlja,
da njegove riječi budu imale poganiji smisao.

I ovaj je čovjek imao jos toliko bezobrazno-
sti, da se potpiše stari Srbin katolik! A ovaj list
nije se stidio da taj potpis pečata! Dalje ne go-
vorimo. Neka naši čitatelji razmišljaju i zaključu-
ju sami, a mi ga slijedimo dalje:

,Da, piše on, Slaveni su radosno primili sve-
tu Isukrstovu nauku, krst i vjeru, ali se je duš-
manima htjelo da stvore nešto novo, da rascijepe
vjeru, kako bi narode bolje podjarmili, & Slavene

-za navijek oslabili i razvoju njihove narodnosne

svijesti vječnim zastojem zagrozili.* Koliko riječi
toliko laži i podlih imfamija — podlih, jer i ako
se bizantinac ne usugjuje javno izlanuti, pošto bi
ga laž u lice sasula, on tendencijozno insinuira ko
je rascijepio tu vjeru. To se izmegju redaka či-

'Ta ko drugi nego opet veliko latinska politika
doka-

Do road aii pati
tako ,muoga slavenska plemena, piše, mo»

 

a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu

godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.

stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

ralno od slavenskoga stabla &trgli i za svoje ci-
ljeve osvojili, a megju tijema i braću Hrvate, od
kojijeh načiniše najbolje oružj&:za vjersku propa-
gandu megju onim južnim Slavenima, koji se još
otimlju pogubnom kalamljenu! tako zvane »Više za-
padne kulture“ (t. j. nakaznom presagjivanju ni-
jemštine i talijanštine) i čvrsto pridržavaju svojih
narodno-slavenskih osobina.“ +

Je li ostalo gdje više i zere bezobrazluka na
svijetu? Nije ne, vas se je sakupio u ovoj crnoj
družini izroda. I oni se otimlju“ proti ,nakaz-
nom presagjivanju nijemštine i talijanštine“ — 0-
ni podli njemački i talijanski saveznici, koji se
svud gdje nas ima združiše & njima, da u nam is-
korijene čistu narodnu misag, Oni se otimlju. oni,
aleati Trigarija i Bonde, oni ortaci njemačkih u-
seljenika, tih pijonira germanstva u našem pito-
mou Srijemu ! Oni se otimlju talijanstvu zlosretni
drugovi ljute guje dalmatinske, ustrojitelji Lega“!
Jest, oni se jedini tome otimlju, oni se bore pro-
ti ,nakaznom presagjivanju nijemštine i talijanšti-
ne“, a mi jadni od Talijana i Nijemaca pritisnuti
Hrvati, mi smo orugje ..... ovijeh srpskijeh saveznika!!

Papir je strpljiv, bez duše, pak pušta da na

nj pišeš šta hoćeš. Ne čudiflo. se papiru! Čudimo

se onijem jadnijem slagačima, koji za koru hljeba
izdržaše i složiše ovoliku laž. Ne čudimo se piscu.
Lako bi mogao biti kakav srpski profesur; nego
sažaljujemo onu jadnu hrišćansku ignoranciju, ko-
ju je lična korist vogja svadila s braćom, pak ih
ovako uči poštenju i moralu! To je razbojuički!

Ali sve ovo nije još ništa.

,O0d Hrvata — nastavlja ,Srpski Glas“ —
slavenski dušmani napraviše najžešće vjersko-poli-
tičke agitatore, koji bez izbora srestava, najstra-
šnije rade i rovare, osobito megju onom svojom
braćom, koja ostaše u svojoj nekad s njima zaje-
dničkoj vjeri, a namjerom da i njih kakogod pri-
vuku pod tugjinski jaram, pa makar i kroz samu
uniju, za koju se hrvatski prvosveštenici u posljed-
nje doba osobitim marom zauzimlju.“

Dušuani slavenstva rascijepaše dakle Isukr-
stovu vjeru; Hrvati postaše za to najbolje oružje;
oni se udrekoše svoje prave kršćanske vjere, pak
vojuju proti braći koja ostadoše u svojoj nekad
s Hrvatima zajedničkoj vjeri.“ Nije se dakle isto-
čna crkva odijelila od zapadne, nego baš obratno.
Ko zagovara slogu i jedinstvo crkava, toga treba
žigosati. Ovo piše Srbin katolik ,Srpskoga Gla-
sa“, a ko umije misljeti, neka izvodi kakvi su to
Srbi, & kakvi katolici, koji se kupe oko čeda nje-
mačke politike u hrvatskoj našoj Dalmaciji.

Ovo bi bio tek uvod. Sada ,Srpski Glas“
prelazi na stvar, koja njega tišti. ,S*arčevićeva
sekta“ ona je koja se pronijela zastavnicom ove
bratoubojničke politike. Ona je, jadikuje Srbin ka-
tolik, posija svu ovu borbu. Ona je učinila da Sr-
bi nijesu mogli pojesti Hrvate. Kako bi to bilo li-
jepo, braća svijuh vjera, pak se nalaze u bratskom
zagrljaju složni i veseli, a svi Srbi! Hrvata nigdje
ni za lijek! To bi zaista bilo vrlo krasno! A ova-
ko! ,Teško nama, teško našoj otadžbini!“ Jadiku-
je ,Srpski Glas.“ To vam vjerujemo. I mi znamo
da vam je teško, jer su se Hrvati više prenuli,
jer s nebratom sloge ne će, jer će se boriti do zad-
njeg izdisaja za svoje slavno hrvatsko ime. ,Teško
nama!“ Da, teško vama! Dosta ste lagali i zava-
gali, Posnamo vae| A

   
  
    

EM
Srpski Glas“ se ipak. nada, da bi mogao

pojesti sve dalmatinske Hrvate. I ako ih: je mno-
go, poznato je da Srbi na tugje imaju dobar ape-

tit. Ali što će kukavac kad «katolički sveštenici
upravljaju svijem narodnijem : poslovima, niti se
bez njih kakva javna rabota oprema.“

Prevlast klerikalizma, to je kod nas ovaj
golemi čir, koji na sebe navlači svu životnu krv
našeg društvenog organizma. Obazrimo se i samo
pogledajmo: popovi drmaju sa školama, daju pra-
vac općinskijem i političkijem izborima, upravljaju

javnijem zakladama, književnijem fondovima, pa —

što je. najvažnije i najžalosnije — čak i sa javnom
štampom, koja se u njihovim rukama izvrgla eto
u orugje niskog opadanja i pakosne klevete.“ :
Srbin katolik. spominje tu paklenu štampu.
Najprije dolazi ,Kat. Dalwacija“. Ovaj ti je list
auajžešći spobornik i agitator protiv svoje rogje-

-me braće, koja neće da se podlože tugjinskoj ua-

uci i politici.“ Za njom je ,Nar. List.“ »Ia do-
sta bi on sam bio pa da zamuti cijelu zemlju
i narod dovede do toga, da se megju sobom iz-
grdi i iskolje, a sve za vjeru i domovinu“. Sve to
ćine popovi i fratri. Liu

Najgora mu je ipak Crvena Hrvatska“. Kud". _
ćeš, piše on, žešćega otrova i užasnijeg biča za
za ovaj jednoplemeni *) bratski naro1 od onog ,cr-
venog“ nedonoščeta, što se za našu sramotu (To
ti vjerujemo. Ur.) zavrglo u pitomom Dnbrovniku !
Ovo je gore od iste ljudske kuge (ah!), jer se od
kuge učeni ljudi brane lijekovima, pa se kadsto i
obrane, a svakako, ko ostane zdrav, te opet živi
i napreduje; dočim ono što ovi neljudi svojijeim
listovima i svojom naukom opogane, to se već ni-
kada ne iscijedi. Pa kv piše i izdaje tu ,C H.*?
Opet bijesni popovi i fratri.“

Prostite ako je malo.

Begenišemo popovima, koji uregjuju ,Kat.
Dalm.“ i ,Nar. List“ njihov rad i njihovo pisanje
u narodnom pogledu. A ma što se nas tiče, tu se
je Srbin katolik malo porezao. On naprosto laže,
da popovi i fratri izdaju i piša ,Crvenu Hrvat-
sku“, laže i zna da laže, a to zato da mu ue bu-
demo tu kao svjetovnjaci i liberalci, koji ćemo
listom i pisanjem posvjedočiti, da je bezočno la-
gao sve ono što je predbacio našijem kolegama
svečenićkog stališa. 1

To je u neku sasvim naravno. Srbi» katolik
polazi s krivog stanovišta, pak dolazi do krivih
zaključaka. On naš narod u Dalmaciji smatra je-
dnoplemenim i tu srpskim narodom. U tom sluča-
ju lako da mu se naša narodna i politička borba
ovakovom prikazuje. Ali da bi se on malo sprija-
teljio sa zbiljom, & ne mahnitao po vasmiru svo-
:želja, on bi lako uvidio da to srpski

koji gospoduje u zemlji i kao gospodujući i
niti stanovnik ove pokrajine traži, da se njegova
prava poštuju. Kad bi pisac ,Srpskog Glasa“ 'to
priznao, on bi našu narodnu borbu promatrao o-
nako, kako je promatramo mi. Nauka koju on i
uopće svi Srbi misle raširiti, biva,da smo mi Srbi
katoličke vjere, a da radi vjere ne ćemo da smo
Srbi, dosta je lukava, ali uspjeti ne će. Mi nećemo
da budemo Srbi, s jednostavnog razloga što Srbi
+) Jednoplemdni z4r? Dakle sti Srbi? U tomi grizu leli
sec! To je moralka čitavog ovog bizantinstva! Ali šhi no,
dome i aa dl PR

koe ' aa;