f i | si u kojima su se ponajviše naše rane i nedosta- | ce u govoru kojeg je izreka dve god: 'u delegaciji! Živio Biankini! Živila stranka prava! Ta vi boga- mi tog svog Biankinia ne znate cijeniti! To je a- šice iznosile pa liječile, pa i prilike kako da nam \osile, frcah . 0. i što će mu kad ima komu je milo, da on izlazi i da zadovoljstvo naroda javlja, a vladu u zvijezde kuje. Ta oni poklici pri otvorenju džamija i me- medresa, iz usta su ljudi kojima su prava svijest otkupili! Dolje šnjima 1. Narod se osvješćuje oso- bito mladež, pa se vidi da ona staza koju ,Bv- šnjak“ htio bi da sjetuje nije dobra za njegovu sreću i budućnost, te s toga ga jedva očima gleda. Još sada mek: izvoli glasovati, pa će vidjeti, a u buduće :se nije ni bojati, da će kukavac osramljen moleći oprosta pred istinom klečati. Bijaše on čo- vjek dok prvi urednik šojim ravnaše i mogaše se nekako onda i podičiti da nas zastupa. Danas? Nipošto! Lijenčina jedan! Kukavica! Tako je, kad- mu drugi diktira, ali što? i za što??? Sad ovoliko usput o tom sarajevskom ,orga- nu,“ a ako:me potakne, biće malo budljikavijih batina, jer ga dobro poznajem — u blizini sam mu bio. Tim više treba da se sve i svašta na ja- vu iznosi, jer naša braća Česi i Hrvati, osobito treba da su što bolje upućeni u stvari, što se o- vamo zbivaju, da mogu: lakše prosagjivati i u car. vijeću i u delegaciji isticati. Nije dosta željezni- com preko ovih zemalja proputovati i llidžu vi- djeti, pa. o blagostanju Bosne sud izricati. Baš je to uzrok, da se katkad u govorima gg. zastupnika opaža slabo poznavanje ovih kraje- va. To se moglo vidjeti i ove godiue na Delega- ciji, gdje osim vrlog Biankina gotov svaki je vrlo pohvalio svaki rad ministrov. Donekle je zaista zaslužio, ali ne čak onoliko, Lako je pala- če i parkove podizati, ali zavirite gospodo u sela, pa da vidite kakve narod muke mući, zelen sa ša- čicam brašna potiješanu jede, te gladuje, a ako je prije koje marvinče pred kućom imao i kojeg vočića da uzre danas ga nema. Ta tolika desetina i danak kokoši i horoze progutaše, kamo li neće volove i konje. A Ilidža se u krasu sja i pariski parak prestavlja. Kazali su kad ima baba masla z00....... Ne ćemo mi toga gospodo! Zar je to napredak i blagostanje što se palače pod nebe- sa dižu i toliki raskoš na sve strane ćini? Oplemenite nam gospodo dusu. Podiguite u u narodu moralnost na stari stepen njezin. Čujte samo! Do sad su se: kopilad vrlo rijetko ragjala, a danas skoro svaku noć. Morala nam, morala! Sjetite se, da je od uemorala maogi narod stradao i brojno materijalno pao. Sbog bluda koliko je brojno nazadovao rišćanski živalj ovamo # Bogme mnogo! Prevrnimo mi taj list civilizacije ne bili što' bolje bilo. Zar ne vidite da idemo onom sla- zom, kojom je išao stari Rim, te onako duboko propao. Svijesti, svijeti treba! Dakle morala nam putem čiste i lijepe pro- svjete. Pitamo da budu slobodno puštine oue po- učne knjige, koje nam stižu preko šave, a ple- menite su. U francuskoj revoluciji, lištvvi i knjige se štampahu u Engleskoj i drugdje, p što se vi- še zabranjivalo, to je vise svijest rasla i napre- dovala. ||) Sve vam to ne vrijedi ni probijene srpske pare. Dakle kanite se toga, ostaćete zazil. “Gore napomenuh da bi trebalo da se što vi- še raskošni trošak i umanji, pad rad vladin malo što 8 k OV! že te njegove tužbe. Abopenta i M \ Qeuza fadognica / lanas? Ke ma Hi '|obudd njegov“.govor čitao, štoiga je ove godine ga. To slabo ga plaća, a On ne traži: Pa| delegačiji držio. Baš mi je g. uredniče žao što lem ; sviji (Dalmacija nije nikad oj pet atsko zauzimanje. gle- de nas musliu g plemenito. Dokaz više mi ga i u srce letiti svakom ko i vi u cjelosti ne donesoste. Bi rado da smo viši. Ur.) jer ,Hrvatska“ i ,Narodni List“ . slabo pade u šake mladeži, dočim vaš list svakako više. Još ću drugi put! H. Sezaija. Naši. Dopisi. Trebinje, 13 Avgusta. Vrlo cijenjeni gosp. uredniče! Jučerašnji do- življaj dvojice begova _ Resuibegovića izazvao je veliko saučešće i uzrujanost, te opće osugjivanje u našem gradu. Sramotni taj slučaj, o kojijem s velikim negodovanje govore svi Irebinjani bez raz- like vjere i staleža, zaslužuje da se iznese u svi- jet, te jivno žigoše. Taj slucaj ovako se je zbio: Jučer dne 12 o. mj. zaputila su se iz Trebinja u Bileću gg. Salihbeg Vefterdarović i Aganbeg Re- sulbegović u pratnji svaki svojih odiva, udatih u Nevesinje za begove Bašagiće, koje su ovog ljeta bile došle u rod u. pohode. Podranili hlaiom iz Trebinja, te oko 8 sati u jutro stignu u Čepelicu. Tu u Čepelici drži neki Kapor kantinu i peče ka- fu. Tu su. se Salihbeg i Agaubeg htjeli malo od- moriti, te zaustave karoce, da popiju po kafu. Žen- ska čeljad ostala su megjutim u karocama. Salih- beg i Aganbeg pravo u kantinu, kad na vrata, u kantini sjedi neki pravoslavni pop i dijete, te pe- če kafu. Bio je to kalugjer iz manastira Dobri- ćeva, imenom Borković. Naši ti bezi uljegnu u- nutra, nazovu kalugjeru ,dobro jutro,“ te narede djetetu, da im časom ispeče kafe. Kal se pa jed- nom kalugjer ko bijesom mučen razdere: ,Kome kafu? Vama kafu? Neće vam je peći! Salihbeg, koji je ostao začugjen radi te brutalnosti, upozori popa na vrlo fin način, da oni s njim nemaju ni- kakva posla, te da ih stoga pušti na miru. A ka- lugjer ni da čuje, nego skoči, te se iznova stane derati: ,Na polje; ja ću vama kazati, za vas nije kafa,“ — te ih stane tjerati na polje. log zna kakva li su čuvstva u taj tren obuzela bila Sa- lihbega i Aganbega! Daj se bij s takijew, sramo- ta, daj izagji, i opet sramota. Nema sumnje u ta dva bega kipilo je od uzrujanosti, te su silnu nu- tarnju borbu morali izdržati, dok su mogli svla- dati svoju strast te u momentu take uzrujanosti pregledati niz posljedica, što bi se mogao izvesti iz svagje i reagiranja na tako prostački insult ka- lugjera. I kako se ono reče razbor je pobijedio. — Salihbeg i Aganbeg, da izbjegnu svagji i škan- dalu, ostavili su kantinu. Nu Salihbeg ne samo da je izbjegao sam svagju, nego je prepriječio i svog kočijaša Hašima od svagje. — Premda mnogi, o- sobito rodbina Salihbegova i Aganbegova, zamje- raju istina da su se tako ponijeli, te uzmakli pred kalugjerom, moram ipak ovdje javno da uzmeciu Salihbega u obranu, jer po mom mnijenju Salil- begov je postupak u istom slučaju bio dosta ku- rektan, tim više pošto su u karocama čekala žen- ska čeljad. Nego ostavimo to, jer bi se o tome moglo još prepirati, da li še je Salihbeg dobro ili zlo ponio, što se nije tu pobio s kalugjerom. A sad nam se i samo od sebe nameće pitanje: Ku- da to vodi? Činjenica 'da je jedan kalugjer biva 'sveštenik, koji je u prvom ređu poznat da siri slogu i ljubav, te uljudbu, ovako proštački i bez- primjeruom drzovitošću napao mirne i poštene lju- | us, mora da zabrine svakog prijatelja narodnog '\uzgoja, jer će žalosnu sliku morala pražati narod komu ovake vogje prednjače. — Dogogjaj taj, koji \od jučer čini jedini predmet razgovoru u svim slo- jevima trebinjskog društva, stoji radi svoje bru- talnosti osamljen, te je jedini u svojoj vrsti, tim || više, što su nevinim žrtvama istoga bila dvojica NO gg. u stranci prava osobito g.. za no pazeći na upozoruje vladu, 4 o članova obitelji od koje nikada nikome -- krstio 'se on il klanjav — nije bilo zuluma, te koju radi drukčije preduzme! za nas Muhiinedua- |lnjezine dobrote, snošljivosti i poštenja, štuje . u piješ intolerantni' kao žalost malo ih je naših ga piji ? : | I | *) Nijosu dršani posluša; ga u ovlin štverima, Ut, |: ove krajeve i malo i veliko. — Ne valja tugju sramotu iznositi na glas, znam; a da sam se evo ipak dao na taj po-ao), vodile su me čisto uzgoj- ne svrhe; jer sam rad, da javno osudim take slučajeve, kako bih po mogućnosti doprinio da se slični izlijevi re brutalnosti ne po- nove; jer glavna podloga i uslov opstanku čovje- čijeg društva je snošljivost; čovjek hoće.li da bu- de i živi u ikakvu društvu mora da žrtvuje nešto od svoje individualne slobode, ite da osebine svoje prirode izjednači sa naravi ostalih članova društva u kojem živi. U društvu čovječijem postoje neka pravila, neke granice, kojih nijedan član toga dru- štva ne smije prekoračiti. Bez toga bi čovječije društvo brzo i lako izgubilo svoje ravnovjesje. Ta pravila, te granice sačinjavaju pojam uljudnosti, uljudbe. Gdje je ljudi, tu mora biti uljudnosti. Kome to svojstvo manjka, nek gleda i nastoji da ga steče! To toliko, a vama, dragi moj uredniče, srdačan hrvatski pozdrav. Abid Trebinjac. Blato, 8 Avgusta. Kao što je puk izraelski čekao, da se naro- dl spasitelj, tako i blatski općinari čekaju, da se potvrdi novo općinsku upraviteljstvo. Ima već go- dina dana da su se izbori obavili, rukovogjeni od vladinih čimbenika, pa još potvrde nema. Ako je učinjena koja nezakonitost (!) zemaljski odbor imao je već dovoljno vremeva, da ureče nove izbore, a (la stare zabaci. Ako nije, zašto toliko čekuje ? Po svoj prilici rebus nije tako mučan za riješenje, a ini upozorujemo naše političke sumišljenake na ovaj naš slučaj, da vide kako se s pravašima po- stupa. Na ovakom i sličnim biće osnovane even- tualne narodnjačke pobjede ! Još nešto. Do malo će biti izbori, koje će načelnik voditi. Kako to ? Ako će ih sada on vo- diti, zašto mu je bilo digauto to pravo kod općin- skih izbora ? lii ima koja iznimka ? Kad je zemalj- ski odbor to dopustio hoće reći da ima, no onda, pošto se stanje nije promijenulo, zašto ta iznimka ne vrijedi i sada ? Brz odgovor: Saborski su izbori, Javili bi vam blatskog narodnjačkog kandi- data za vanjske općine ovog kotara, ali nećemo, da poštedimo pravaše izvan Blata, koji ga poznaju i i koji bi pukli od smijeha, kad bi njegovo značaj- no ime pročitali. Ljeto je, vrućina, nije zdravo smijat se mnogo i zato ga ostavljamo u peru — do bolje prigode. Korčula, 14 Avgusta, Nema mnogo vremena otkad su naši mladi klerici došli iz Dubrovnika na praznike na Kor- čulu, da se odmore u okrilju svojih milih rodi- telja. Kako je poznato, oni su bili priviknuti uvijek govoriti ,Hvaljen Isus“ kad bi došli u sa- krestiju, dok su bili u Dubrovniku, Ali su i amo do sada uvijek govorili tako. Kada jedan dan do- gjoše u sakrestiju, gdje se je desio naddop Tro- jauis, te rekli po običaju ,Hvaljen Isus,“ to nije bilo po ćudi toj taljanaškoj duši koja mrzi i nastoji da uništi sve sto je hrvatstvu milo i u isto doba sveto, te ih ukori govoreći; ,U jednoj korčulan- skoj sakrestiji me smije se govoriti , Hvaljen Isus,“ već ,Sia lodato Gesie Cristo.“ 'To je mene koji sam bio na vratima sakrestije, tako zgadilo, da ne mogu činiti s manjega, a da wo ne javim. Kad se kasnje povratio iz Dubrovnika, jer je tamo poslje toga otišao za njeki posao, i to baš u subotu u veče, pozove sjutra dan u 8 sati mlade klerike, te ih poče ispitivati, da li je ko od njih reko van- ka ob onome što im je zabranio, govoreći da je on čuo, da su oni rekli u Čitaonici gdje su se bi- li sakupili. Kad nije doznao ko je rekao, jer i ni- je niko reko, zabrani im strogo ići u Čitaonicu. *) Sada pitam ; kakav mora da bude taj čovjek kad javno čini i govori takove stvari? Zar se sa- da ne može u jednoj hrvatskoj Korčuli pozdrav- ljati niti moliti hrvatski? On vam sada ne govori hrvatski niti one molitve što se govore i koje su se govorile uvijek poslje mise, dočim svi kanonici govore hrvatski. (Eh, pripravio ražanj te se spra- vlja u lov. Izbori su nota benel) Što smo doče- kali! Samo mi u Dalmaciji imamo takvog župni- ka? Zar to ne znaju ništa u dubrovačkoj bisku- Istina,