' List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu godinu fiar. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; sa inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. jama postane duhovit, pa odgovarajuć ,Crvenoj Hrvatskoj“ zagriza me osobno, kao urednika lista. Pisac Jedinstva“ ne pobija naše tvrdnje o jadnim ,Stečevinama “ narodnjaka, o kojim smo se bavili, nego se onako s visine ruga, pak zaključuje: peti guverner ne ulazi. Molimo vas, a ko se ne sjeća onih groznih općinskih izbora u Dubrovniku ? G. Supilo bio je u Landweru, vas po prepisu, ne bi vam od stralia za svu Hrvatsku bio napisao dvije riječi u pUrvenoj“ iii zavirio u ,Čitaonicu.“ Ali za to, kad su dovršili izbori, a on bas onih da je on bio u civilu, da bi za cijelo Hrvati bili pobijedi- li proti svim nasiljama !“ bio u vojnicima, ,Jedinstvo“ me kleveće, da ne bi onda za svu Hrvatsku bio radio za ,Crvenu Hr- vatsku“ ili ti došao u ,Čitaonicu“, jerbo zna da se ja ni danas tu ne mogu braniti, da ni danas ne mogu kazati što sam i koliko sam dospio raditi, dok sam služio kao domobranski rekrut! Tu je uprav gadno! Prijatelji spljetskog lista iz Dubrovnika mogu ga informirati koliku-je neistinu izvalio. Slučai io hoti, da ja one dale nijesam Mogao niti smio se naći na izbornom poprištu, ali moja je saviiest u tom po- gledu posve mirna, jer svaki pošteni Hrvat u Du- brovniku znade, koliko sam sve do tada radio i zauzimao se, da narod osvojimo za našu stvar. Sami narodnjaci dubrovački mogli bi pripovijedati piscu ,Jedinstva“ ko je najprvi, nizad 3 godine, uglavio hrvatski pokret u našim selima, u Postra- nju, može biti poznato, jer je on u ono doba bio u Banatu, gdje je po srpskim listovima grdio i pso- vao, počam od Starčevića i Strosmajera, sve što nosi ime Hrvatske. Sad mi dolazi dijelit lekcije o hrvatskom patrijotizmu ! civilu, da bi Hrvati za cijelo pobijedili, Evo što je u stvari. Za izbora komisije trećeg tijela, bar. Gondola, bezočno odbijao je hrvatske glasove, niječuć ime i istovjetnost mnogim poštenim gra- gjanima. Naš je odbor bilježio primljene glasove i nalazio, da usprkos tome mi imamo većinu, U neko doba, kad je Gondola, videći da mi ipik do- bivamo, prevrsio svaku mjeru, dr. Čingrija uzrujan predloži, da_se ostavi izb«rna dvorana i otigje doma. svak ga posluša, dvorana ostane prazna i narod stade izlaziti, ali ga neki odličniji Hrvati, koji bijahu na vratima općine, vrate natrag. Naši bi- vači vratiše se i glasovahu dalje. Kad je biranje bilo zatvoreno, po računima naših odbornika hr- vatska stranka morala je imati većinu od 30, a kad tamo mi smo izasli u manji od 16 glasova. 'Kako to? Je li bilo moguće da se naši zabrojiše skoro za 50 glasova ? O tom se onda dosta govo- rilo, a ,Nar. List.“ pisao je oblo, da je opći glas u gradu, da je Gondola onom prigodom kad su birači izišli ukrao cedulje.“ Ko je dakle bio kriv ?. Nehotice sam g. dr. Čiugrija, koji je svojim kora- tijelo, koje su nam nakog € mnješeca doista površtili ali naš poraz onog časa uplivisao je na ispadak prvoga tijela, gdje činovnici glasuju. Kad »Jedin- stvo“ sve ovo pobije, onda neka mi se slobodno ruga, ako sam rekao, da sam bio prisutan, da ne bi nipošto bio dopustio da narod otstupa i da se ne bi bilo dogodilo što se je dogodilo — kako su to govorili i drugi, koji su narod na vratim općine zaustavili. Sa ovijem bio bi odgovorio onoj podvali, ali ima još jedna teža u uvodnom članku , Jedinstva“, u kom kan da prepoznajem majstorsko pero kontra- dikcije biva g. Dinka Politea. Tu se od riječi do ri- ječi veli: ,da nema pravaštva, možda u Dalmaciji — budimo točniji u Dubrovniku — ne bi bilo nijednog katoličkog Srbina.“ — Na ovo ne bi znao što da ka- žem. Nasmijah se, jer je zbilja smiješno, kad ne bi bilo zlobno i pakosno. Ći Svak znade u kakvom stanju nalazilo se hr- vastvo u Dubrovniku do nazad 4-5 godina. Mogu slobodno reći, da nijedan od prvaka narodne stran- ke, od kojih mnogi i danas živu, nije se smatrao pravim Hrvatom, naprotiv izjavljahu, da su oni “a- mo politički Hrvati, koji rade jedino za političku ideju hrvatsku. U njihovu krilu nikuula je ona nado- budna srpska omladina, Gej su-aijsiki svih javnih narodnih institucija. Odgojiše zmiju u njedrima, jer ih omladina pomoću talijanaša 0- dasvud istisne, čim se osjetila dosta jakom. Ona ih je onda u svojim proglasima na narod počela tužiti, da su htjeli pohrvatiti Dubrovnik. A ljudi narodne stranke ? Ovi su tada u spljetskom Narodu“ —- ocu Jedinstva“ — pravili prosvjede i izjave, da oni nijesu propagirali hrvatstvo da oni nijesu htjeli pohrvauit Dubrovnik ! 'Tomu nije davno bilo i ja ovo, ko što do sada uvijek premučah, i sada evo nerado iznosim i ne bi se litio više na ovake uspomeue opširnije po- vraćati, jerbo ne koristi hrvatstvu, čiji ioteresi i- mali bi nam svakome biti nojpreči. Ali da od nas pravaša odbijem nepravednu osvadu, bio sam pti- siljen da štogod natuknem. U ovakom i još gorem položaju nahodio se da- kle Dubrovnik kad smo stupili u borbu i mi mlagji ljudi. Neću da bude nepravedan, ovaj napredak prave hrvatske svijesti u Dubrovniku uije možda is- ključivo naša zasluga. I stariji narodnjaci radiše po- slije, valjda i više od nas. Ali mi pravaši bijasmo oni, koji su borbu u čisto-hrvatskum pravcu pokrenuli, O- vaj list od početka disao je uvijek čisto pravaškijem duhom, što ga nije priječilo, niti će, nego mu je dapače nalagalo da se bori za hrvatstvo koliko više može. Mi smo dakle najprvo starije prvake u koliko se je dalo, da tako rečem, omotali hrvatstvom. Velim tako jer oni još do dauas nijesu nikad posvje- dočili svoje hrvatsko ime. Uzdiže se dr. Miho Klaić kao veliki političar, kao čovjek rijetka uma i ri- jetkijeh vrlina. To je sve istina, ama dr, Klaić nije još nikada izjavio, da je on Hrvat. To isto vrijedi i za dra, Čingriju i wnoge druge. Ja im ne zamijeram, što više u neku ih razumijem i opraš- Na narodnjačka zanovetanja. .U zadnjem ,Jedinstvu“ neko će da lakardi- ,U jednu riječ g. Supilu sve ne vrijedi, gdje on kao dana izišao iz vojnika, hvalio se con tutta santa fiacca, Koliko riječi toliko himbenijeh podvala ! Za lanjskih općinskih izbora ja sam u istinu Mlinima i ostaloj Župi. Njemu to naravno ne Nije istina, da sam se hvalio, da sum bio u stranka pita, što smo uradili :za.: hrvatstvo ovijeh krajeva, kada sama njihov organ pripisuje u grijeh opstanak eksgtičnog dubrovačkog srpstva! Onaj isti narodnjački čovjek, koji nam danas, šalje ova o pogrešku. Svi smo onda izmegju nas orili, da se nije imalo nikad ustipiti, ito 8 većinom u ruci, pak sam to govorio i. Mi smo onda izgubili komisiju, & uz nju i treće v i E ' i oo TNETITI NA tam, jer taki je valjda bio politički i. narodni od-, |: + +: goj u ono doba. Ali me boli kada, nas njihova |: u zagrebačkoj Hrvatskoj“, koliko je za dubro- vačko hrvatstvo zaslužna ,pravaška“ Crvena _Hr- vatska“ i njezin ,pravaški urednik 1 Komedijanti i kada hvale i kada grde i ništa drugo nego politički komedijanti, koji se smiju i rugaju najprvo sebi, zatim onim za koje pišu, a najviše onijem koji im vjeruju. 8 md ZZ Muhamedanske stvari. Mostar, 21 Avgusta. Dakle gospodine uredniče, mi izazvasmo do- bra čovjeka koji se eto u broju 28 oglasio i koji nas svjetuje, da ozbiljno istražujemo a tako i dru- ge muhamedance upozoriva, da o vakufima i dru- gim stvarima iznašaju na vidik. To je baš lijepo to i mi znamo, jer to i činimo, ali što kaže da površno ističemo o stvari imade i on sefluka. Ći- ni nam se, da malo makar i nehote naginje na nečiju stranu, uza sve što nami priznaje, da na- vedosmo neke točke, osobitu da se radnje vakufske javnim putem na licitaciju daju. Tu se dakle oba slažemo ali ćim fajda var, kada se to ne čini ne- 88 Pteity“etdd"vatiti. Ta se vidi da je hatur i ništa drugo pa ćemo, kad nas dopisnik poživa još bolje istaknuti taj hatur u mnogo čemu. Džamijske su službe u nas razne, pa ipak opstoji, da ih jedan kao u zakup po nekoliko ima, plaću za to tegli, a služba nikad u redu. Tako isto vakufske službe po dvije po tri obavlja jedna osoba, čemu se očito protivi Negjelja. Nećemo spominjati ni to kako se drže Haremi (groblja) ni ostale stvari, koje svak znade, kritikuje i osugju- je. Kako može dopisnik tvrditi, da nije ziiala na- ša komisija za onaj namet, kada je odmah znao predsjednik naše komisije ; ako je meram dopisni- ku, reći ćemo mu i gdje je to bilo. Znala je naša komisija i za gradnju vakufske kuće, jedino nije mogla ona gradnju obavljati, jer se je licitacija o- bavila u Sarajevo, kamo je i naš presjednik bio pozvan i još gragjana ; & glede Džudžina dućana zar nije hator kada se iznova nije dućan dao na dražbu ? Dopisnik misli da se je nasukalo gradnjom velike .kuće, ali se vidi da gradnje što naša komi- sija obavlja na novo, ne daju lo/o a to se može lako znati, ako sravnimo kiriju prije i sada. Dosta je ova činjenica da se jasno vidi u kakovim je 'ru- kama radnja bez javne licitacije, na što i mi viće- mo. Ako se Haćim efendija ističe gradnjom Sinan pašina vakufa, neka on maže oči kome zna, & na- ma neće kad znamo da na drugom mjestu kako vidimo ne umije da se brine za vakufsku stvar, pa stoga mi završujemo da je uvjek: Ćullu šejin jergjin ila aslihi | ED rd