' List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu

godinu fiar. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-

lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; sa inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

je predbrojen i za došasto polugodište.

 

jama postane duhovit, pa odgovarajuć ,Crvenoj
Hrvatskoj“ zagriza me osobno, kao urednika lista.
Pisac Jedinstva“ ne pobija naše tvrdnje o jadnim
,Stečevinama “ narodnjaka, o kojim smo se bavili,
nego se onako s visine ruga, pak zaključuje:

peti guverner ne ulazi. Molimo vas, a ko se ne sjeća onih
groznih općinskih izbora u Dubrovniku ? G. Supilo bio je
u Landweru, vas po prepisu, ne bi vam od stralia za svu
Hrvatsku bio napisao dvije riječi u pUrvenoj“ iii zavirio
u ,Čitaonicu.“ Ali za to, kad su dovršili izbori, a on bas
onih
da je on bio u civilu, da bi za cijelo Hrvati bili pobijedi-
li proti svim nasiljama !“

bio u vojnicima, ,Jedinstvo“ me kleveće, da ne bi
onda za svu Hrvatsku bio radio za ,Crvenu Hr-
vatsku“ ili ti došao u ,Čitaonicu“, jerbo zna da se
ja ni danas tu ne mogu braniti, da ni danas ne mogu
kazati što sam i koliko sam dospio raditi, dok sam
služio kao domobranski rekrut! Tu je uprav gadno!
Prijatelji spljetskog lista iz Dubrovnika mogu ga
informirati koliku-je neistinu izvalio. Slučai io hoti,
da ja one dale nijesam Mogao niti smio se naći na
izbornom poprištu, ali moja je saviiest u tom po-
gledu posve mirna, jer svaki pošteni Hrvat u Du-
brovniku znade, koliko sam sve do tada radio i
zauzimao se, da narod osvojimo za našu stvar.
Sami narodnjaci dubrovački mogli bi pripovijedati
piscu ,Jedinstva“ ko je najprvi, nizad 3 godine,
uglavio hrvatski pokret u našim selima, u Postra-
nju,
može biti poznato, jer je on u ono doba bio u
Banatu, gdje je po srpskim listovima grdio i pso-
vao, počam od Starčevića i Strosmajera, sve što
nosi ime Hrvatske. Sad mi dolazi dijelit lekcije o
hrvatskom patrijotizmu !

civilu, da bi Hrvati za cijelo pobijedili, Evo što
je u stvari. Za izbora komisije trećeg tijela, bar.
Gondola, bezočno odbijao je hrvatske glasove,
niječuć ime i istovjetnost mnogim poštenim gra-
gjanima. Naš je odbor bilježio primljene glasove
i nalazio, da usprkos tome mi imamo većinu, U
neko doba, kad je Gondola, videći da mi ipik do-
bivamo, prevrsio svaku mjeru, dr. Čingrija uzrujan
predloži, da_se ostavi izb«rna dvorana i otigje doma.
svak ga posluša, dvorana ostane prazna i narod
stade izlaziti, ali ga neki odličniji Hrvati, koji
bijahu na vratima općine, vrate natrag. Naši bi-
vači vratiše se i glasovahu dalje. Kad je biranje
bilo zatvoreno, po računima naših odbornika hr-
vatska stranka morala je imati većinu od 30, a
kad tamo mi smo izasli u manji od 16 glasova.
'Kako to? Je li bilo moguće da se naši zabrojiše
skoro za 50 glasova ? O tom se onda dosta govo-
rilo, a ,Nar. List.“ pisao je oblo, da je opći glas
u gradu, da je Gondola onom prigodom kad su
birači izišli ukrao cedulje.“ Ko je dakle bio kriv ?.
Nehotice sam g. dr. Čiugrija, koji je svojim kora-

  
   

tijelo, koje su nam nakog € mnješeca doista površtili

ali naš poraz onog časa uplivisao je na ispadak
prvoga tijela, gdje činovnici glasuju. Kad »Jedin-
stvo“ sve ovo pobije, onda neka mi se slobodno
ruga, ako sam rekao, da sam bio prisutan, da ne
bi nipošto bio dopustio da narod otstupa i da se
ne bi bilo dogodilo što se je dogodilo — kako
su to govorili i drugi, koji su narod na vratim
općine zaustavili.

Sa ovijem bio bi odgovorio onoj podvali, ali
ima još jedna teža u uvodnom članku , Jedinstva“,
u kom kan da prepoznajem majstorsko pero kontra-
dikcije biva g. Dinka Politea. Tu se od riječi do ri-
ječi veli: ,da nema pravaštva, možda u Dalmaciji —
budimo točniji u Dubrovniku — ne bi bilo nijednog
katoličkog Srbina.“ — Na ovo ne bi znao što da ka-
žem. Nasmijah se, jer je zbilja smiješno, kad ne
bi bilo zlobno i pakosno.

Ći Svak znade u kakvom stanju nalazilo se hr-
vastvo u Dubrovniku do nazad 4-5 godina. Mogu
slobodno reći, da nijedan od prvaka narodne stran-
ke, od kojih mnogi i danas živu, nije se smatrao
pravim Hrvatom, naprotiv izjavljahu, da su oni “a-
mo politički Hrvati, koji rade jedino za političku
ideju hrvatsku. U njihovu krilu nikuula je ona nado-
budna srpska omladina, Gej su-aijsiki
svih javnih narodnih institucija. Odgojiše zmiju u
njedrima, jer ih omladina pomoću talijanaša 0-
dasvud istisne, čim se osjetila dosta jakom. Ona ih je
onda u svojim proglasima na narod počela tužiti,
da su htjeli pohrvatiti Dubrovnik. A ljudi narodne
stranke ? Ovi su tada u spljetskom Narodu“  —-
ocu Jedinstva“ — pravili prosvjede i izjave, da
oni nijesu propagirali hrvatstvo da oni nijesu htjeli
pohrvauit Dubrovnik !

'Tomu nije davno bilo i ja ovo, ko što do
sada uvijek premučah, i sada evo nerado iznosim
i ne bi se litio više na ovake uspomeue opširnije po-
vraćati, jerbo ne koristi hrvatstvu, čiji ioteresi i-
mali bi nam svakome biti nojpreči. Ali da od nas
pravaša odbijem nepravednu osvadu, bio sam pti-
siljen da štogod natuknem.

U ovakom i još gorem položaju nahodio se da-
kle Dubrovnik kad smo stupili u borbu i mi mlagji
ljudi. Neću da bude nepravedan, ovaj napredak
prave hrvatske svijesti u Dubrovniku uije možda is-
ključivo naša zasluga. I stariji narodnjaci radiše po-
slije, valjda i više od nas. Ali mi pravaši bijasmo oni,
koji su borbu u čisto-hrvatskum pravcu pokrenuli, O-
vaj list od početka disao je uvijek čisto pravaškijem
duhom, što ga nije priječilo, niti će, nego mu je
dapače nalagalo da se bori za hrvatstvo koliko
više može. Mi smo dakle najprvo starije prvake u
koliko se je dalo, da tako rečem, omotali hrvatstvom.
Velim tako jer oni još do dauas nijesu nikad posvje-
dočili svoje hrvatsko ime. Uzdiže se dr. Miho Klaić
kao veliki političar, kao čovjek rijetka uma i ri-
jetkijeh vrlina. To je sve istina, ama dr, Klaić
nije još nikada izjavio, da je on Hrvat. To isto
vrijedi i za dra, Čingriju i wnoge druge. Ja im ne
zamijeram, što više u neku ih razumijem i opraš-

Na narodnjačka zanovetanja.

.U zadnjem ,Jedinstvu“ neko će da lakardi-

,U jednu riječ g. Supilu sve ne vrijedi, gdje on kao

dana izišao iz vojnika, hvalio se con tutta santa fiacca,

Koliko riječi toliko himbenijeh podvala !
Za lanjskih općinskih izbora ja sam u istinu

Mlinima i ostaloj Župi. Njemu to naravno ne

Nije istina, da sam se hvalio, da sum bio u

stranka pita, što smo uradili :za.: hrvatstvo ovijeh
krajeva, kada sama njihov organ pripisuje u grijeh
opstanak eksgtičnog dubrovačkog srpstva! Onaj
isti narodnjački čovjek, koji nam danas, šalje ova

o pogrešku. Svi smo onda izmegju nas
orili, da se nije imalo nikad ustipiti,
ito 8 većinom u ruci, pak sam to govorio i.
Mi smo onda izgubili komisiju, & uz nju i treće

v i E ' i oo TNETITI NA

  
   
 
 
   
   
 
 
 
 
   
 
 
  
 
  
 
  
  
  
 
   
  
  
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 

 
 
 

tam, jer taki je valjda bio politički i. narodni od-, |: + +:
goj u ono doba. Ali me boli kada, nas njihova |:

u zagrebačkoj Hrvatskoj“, koliko je za dubro-
vačko hrvatstvo zaslužna ,pravaška“ Crvena _Hr-
vatska“ i njezin ,pravaški urednik 1
Komedijanti i kada hvale i kada grde i ništa
drugo nego politički komedijanti, koji se smiju i
rugaju najprvo sebi, zatim onim za koje pišu, a
najviše onijem koji im vjeruju. 8

md ZZ

 

Muhamedanske stvari.

Mostar, 21 Avgusta.
Dakle gospodine uredniče, mi izazvasmo do-
bra čovjeka koji se eto u broju 28 oglasio i koji
nas svjetuje, da ozbiljno istražujemo a tako i dru-
ge muhamedance upozoriva, da o vakufima i dru-
gim stvarima iznašaju na vidik. To je baš lijepo

to i mi znamo, jer to i činimo, ali što kaže da

površno ističemo o stvari imade i on sefluka. Ći-
ni nam se, da malo makar i nehote naginje na
nečiju stranu, uza sve što nami priznaje, da na-
vedosmo neke točke, osobitu da se radnje vakufske
javnim putem na licitaciju daju. Tu se dakle oba
slažemo ali ćim fajda var, kada se to ne čini ne-
88 Pteity“etdd"vatiti. Ta se vidi da je hatur i
ništa drugo pa ćemo, kad nas dopisnik poživa još
bolje istaknuti taj hatur u mnogo čemu.

Džamijske su službe u nas razne, pa ipak

opstoji, da ih jedan kao u zakup po nekoliko ima,
plaću za to tegli, a služba nikad u redu. Tako
isto vakufske službe po dvije po tri obavlja jedna
osoba, čemu se očito protivi Negjelja. Nećemo
spominjati ni to kako se drže Haremi (groblja) ni
ostale stvari, koje svak znade, kritikuje i osugju-
je. Kako može dopisnik tvrditi, da nije ziiala na-

ša komisija za onaj namet, kada je odmah znao
predsjednik naše komisije ; ako je meram dopisni-
ku, reći ćemo mu i gdje je to bilo. Znala je naša
komisija i za gradnju vakufske kuće, jedino nije
mogla ona gradnju obavljati, jer se je licitacija o-
bavila u Sarajevo, kamo je i naš presjednik bio
pozvan i još gragjana ; & glede Džudžina dućana
zar nije hator kada se iznova nije dućan dao na
dražbu ?

Dopisnik misli da se je nasukalo gradnjom
velike .kuće, ali se vidi da gradnje što naša komi-
sija obavlja na novo, ne daju lo/o a to se može
lako znati, ako sravnimo kiriju prije i sada. Dosta
je ova činjenica da se jasno vidi u kakovim je 'ru-
kama radnja bez javne licitacije, na što i mi viće-
mo. Ako se Haćim efendija ističe gradnjom Sinan
pašina vakufa, neka on maže oči kome zna, & na-
ma neće kad znamo da na drugom mjestu kako
vidimo ne umije da se brine za vakufsku stvar,

pa stoga mi završujemo da je uvjek: Ćullu šejin
jergjin ila aslihi |

  
 
 
 
 
 
  
   
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
 
 
 
  
 
 
  
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  

 

ED rd