RTU = Naša je savjest čista. / ki ,Obzor“ imho bi p birali Pugliesi ? Samo , Jedinstvo“ piše, zato što Šupuk nije htio pristati na kandidaturu svoga o- sobnog protivnika (dn. Iva Prodana). Gosp. Šupuk_je dakle volio Srbina nego Hrvata-pravaša. On je na čelu pretpostavio osobnost i osobnu mržnju. Ovo ne govorimo mi, nego izlazi iz vaših riječi. U tom slučaju zašto nijeste izišli sa 2 Hrvata-narodnjaka, koji bi zanago bili dobili i srpske glasove, nego ste napravili kompromis sa Srbima ? Kojim pra- vom možete sutra pobijati u saboru njihove hrva- tožderske težnje, kad ste ih vi isti izabrali ? Odovle se ne bježi, a mi nijesmo krivi ako se na ove upite ne može odgovorit izim šumadin- skim doskočicam i lakardijam. Nećemo dalje. Ne spominjemo Makarsku, čija dva mnarodnjačka za- stupnika, onako izabrana, u svojim programima hr- vatsko ime niti ne spominju. I ovo je dosta. Organ narodne straoke mjesto da se na ove sablazni pokrije ušima, on nas bezobrazno vrijegj u naše hrvatsko osvjedočenje, podvaljujuć nam zločinstva. koja hrvatska stranka prava ne može uopće počiniti, jer bi onda prestala opstojati. Uz to vrijegja one jadne svećenike pravaše, koji su iz uvjerenja i na vlastitu štetu radili 24 narod s na- rodom, pak nas poteže za jezik, da mu spominje- mo Nakića, Pavlovića, Zannoni, Rajčevića, Creva, i neke provincijale. Svi ovi bijahu za narodnjake i vladu, ulažuć svoj upliv, eda niže svećenstvo pri- jetnjama i inim načinom odvedu s pravoga hrvat- skoga puta. Ovoliko za danas, poručujuć ,Jedin- stvu“ da se ostavi popova pravaša, jer smo mi svjetovnjaci, koji nemamo nekih obzira, pak bismo mogli lako iznijet mnogo toga na vidjele, što go- re spomenutim crkovnim starješinam ne bi zaisto služilo na diku. Ne plačemo mi za našim ,porazom“ Mi smo s našim porazom“ zadovoljni. Onih 6 prijašnjih zastupnika bijahu birani kao narodna stranka. Nema nego godina dana, da se stranka prava or- ganizovala u Dalmaciji. Ovo je prvi put da smo izišli na opće izbore. Sva je bilo proti nama : na- rodnjaci, Srbi, talijanaši i vlada. U odlučnim mje- stima sva četvorica radiše složno proti stranci prava, kao u nas u «Konavlima. Pa ipak mi smo pobijedili u 28 općina i dobili smo u svo 300 biranijeh birača. U mnogim od tih općina do- bismo jednoglasno, a gdje pedlegosmo, tu nas osvo- ji nasilje ili gornja protuhrvatska koalicija. Ovo 300 biranijeh birača sačinjava više od trećine birača cije- le Dalmacije. Nijesu nam istina dali zastupnika koliko ih prestavljaju, ali to je još bolje, jerbo je dokazom da stranka prava nije sakupljena u jednom kraju, nego raširena po svoj pokrajini. Uz to snama je mladost, a biće još jače kad vidi pojave o kojim govorimo. Bulat i Mrkušić, Šupuk i Pugliesi, Zore i Ghiglianovich, Vuković i Blessich neće nikad biti uzori dalmatinske hrvatske omladine! Narodna stranka kod ! ovih izbora pokazala je naprotiv tako poniženje u načelu, da se to može nazvati zanijekanjem. Većina elemenata, koji ju sastavljaju takove su vrsti, da vlada u svakom slučaju može računati na njihovu potporu. To će- . mo do brzo vidjeti, Narodnjaci moći će samo jed- nu stvar: naškodit pravašima. Ako je koji pravaš činovnik, svećenik, učitelj ili štipendista, tu će oni moći ukazati svoju vlast, inače biće kao i u Boki, Vrlici i još gdjegod, gdje je vlada, u brk njima, prodrla sa Srbima. Materijalno oni će valjda ko- ristiti pojedinim krajevima, koji se iskazaše proti nama, inače mislimo, da su ovdiše obvezani, a da bi se mogli s uspjehom boriti za prave intere- se hrvatstva. Ovoliko kao odgovor ,\edinstvu.“ ti stvo južne Dalmacije. Pametnije bi učinio narodnja: čki plaćenik, kad ne bi kretao u tu škakljivu stranu. : Spljetski list megjutim obećaje, da će se na nas opet osvrnuti. Bolje za nj, da se progje ćo- rava posla, ali kad ga je volja, evo naš na biljezi. sammzmn=ad > -- sisaala č AN AAN g : " REM NY 0 rje vppnezmamasmammemhne mmm a ki megju vama u Maranovićima kao kapelan učinih, odijelim se od vas drugamo, gdje ista volja pre- ko mog starešine pozva me, da vršim službu ota- ra. Nu i ako daleke, ipak misao moja tamo hrli, gdje sprovedoh dana teškijeh istina, ali i slatijeh, jer premda med vama bijaše ljudi, koje neznan- stvo i oholost zanese, da se svakakvim gadnim srestvima protiv mene posluže, to ipak ljubav va- ša uništi sve one podvale, laži, izvrtanja, ocrnji- vanja, koje glasoviti radnici i izučenu pokrovitelji poznate vam kovačnice upotrebiše. Ja sam već za- boravio sve uvrede, jer na pjesku ih napisah, bile one privatne, bile javne (osobito u gadnom kanavcu te se ,Dubrovnik“ naimenuje) — nanešene mi od ono šačice nikogovića. Vaše pak ljubavi i časti ko- jima me obasipaste duboko su u mom srcu usa- gjene. Ko bi ikada zaboravit mogao, ostaviv dru- ge zgode, dan, kad se ed vas s obitelju, uili mo- ji, oprostih ? Natjecaste se ko da me bolje poča- sti, i ako to nijesam zaslužio. Nm vi ste počastili u meni službenika otara, iskrena prijatelja, koji svojim slabim silama, mogu imirne savjesti da us- tvrdim, nastojaše da doprinese svoj kamićak du- hovnoj i materijalnoj vašoj zgradi, ujeteć u srcim vašim ljubav napram Boga i mile Hrvatske domo- vine. Toga radi pratiće vas harnost moja i ljubav dok duha u mojim kostima bude, Da iskreno to kažem, nek vam svjedoče riječi na mojemu rastanku isprekidane zuzamwi, te izvirahu iz prepunosti sr- ca moga, koje vas je htjelo da svijeh u sebi 7at- vori. Hvala, stoput hvala ! Ćutim se dužan, prije nego zakljućim, da vam pružim prijateljsku opomenu. Nek me reće kogod, da me vodi mržnja jal uspirivanje strasti protiv 3-4 zalutanih glava - (te voćke ne rastu u mom srcu) - koji svoju savijest i obraz baviše u glib, nego ljubav pram vas, a i pram njih. eda ostaviv krivu stazu, upoznadu da inat jest dijete Hada. Poznato vam je koliko su patili, pate i pa- tiće, pa do kojeg stepena ponižestva dovede nje- ke izmed vas intimnost sa poznatom kovačnicom. Groze se zidovi oni! Udarci nakovala prodriješe do svea i teške rane otvoriše umnogom po-tenom nam parolijanu ; a oćuti strašnu odjeku neporoč- ni harakter na Mljetu, a vi ga svi dobro poznite, ta dika je sve parohije vaše, Luko dobri prijatelj moj! - Ne, ne mrzite fabrikante one, jer nedostoj- ni vaše mržnje, nego ih izbjegavajte, nego mrzite zla djela njihova, da se jednom razvide! U osta- lom vam preporučam da se čvrsto držite načela svete vjere naše te po njoj radite, a uz to da lju- bite svim žarom srca vašeg domovinu lirvatsku, milu majku našu. Ta u njoj ipo njoj imate pravo živjeti na svijetu. Ostavite kobnu srpštinu, posij“- nu od dvoje troje usijanih glava, a uzdržinu od onijeh, koji stranom, do juće Hrvati, ali mržnja neda im mira, već kopaju drugome lagome dok sebe ne potkopaju; stranom pak od onijeh, koji zavedeni od gadnog interesa gube harakter, mora- juć iz kukavličuka krstit se neprirodnijem sc- bi imenom. Hvala, opet hvala ! Ne mogu da napose ne zahvalim dosadanjem mom Dekanu Pp. du. Auti Ljepopili koji meni mladu bijaše ko otac, ko prijatelj. Iskrena hvala Mp., žup- niku Babinupolja. Dičnom gosp. Luki Pešu kako pa zahvalim? Kako starini Jozu Wašici, Stjepanu S. Brzici? kako svijem par«hijanima i prijateljima? Zahvaljujem napose pobratimu mome g. Vici Be- kavcu i vrijednom učitelju Franičeviću. Svijem vječna harnost! Svu vam napokon sre- ću, uz divno naše geslo Bog i Hrvati želi vaš o- dani Gjuro J. Laneve uprav. župe. Kotor, 14 Septembra. U po noći (Solliloquij). — Izborna je borba gvršila. Šume mi kroz uši pijani šumadinski po- klici: Živjela srpska Boka! Lada svjetina uo zna drugo do ulicom klicati, a me pita čije je to dje- lo? Zar su u Boki samo Srbi? Održali smo po- | bjedu, vikaju na sav glas; dakle borili ste se pro- ti drugima. A ko su ti drugi? Hrvati i katolici! Da, njih je trebalo svladati, uništiti njihovu moć, Oni su htjeli u Boki, da grade svoju vlast ali.... bez mene. Pak.... zakleh se da neće. Ja ću se složiti i sa vragom samo da to ne postignu. Ovo- ga puta posao je bio lak, Srbi su uvijek pri ruci VET A nz njih Ragazzini, a katolika i Hrvata tilaloduš- nih d>sta. “Kako prezirem te katolike i tobožnje Hrvate! Ja isti kala sam ih nagovarao, kada sam ih uvjeravao, da ili za sebe glasuju ili da se us- tegnu, ja sam se njih stidio, ja sam se za njih crvenio. Ironija! A bi li mogao drugovačije us- pjeti, da njih ne imade? Živjela srpska Boka! Ovi poklici paraju mi dušu. Živjela bratska sloga! Živjeli Srbi dvajuli vjera, odaziva se P. Kam. Hm! Zar im Pavo vjeruje? Znade i sam što su Srbi pravoslavni. Bizantinska prevara, ta je njima u krvi ucijepana. Zar im Pavo vjeruje? Zar ga je zaslijepila dekoracija? Šta se utvara? On će sa- čuvati ovu granu crnogorskoga debla od pravaške sjekire! On! bez mene! ..... Dosta! ... Ali čud- na je to igra! Ovi su oni isti Srbi, koji su pre- varam istisnuli katolike iz kotorske općine, koji su mene grdili. Ja sam se onda protiv njih borio. Bio sam tobož pravaš i nosio barjak na kome je bilo napisano: sve za vjeru i domovinu. Pobjedilismo. Oni su isti ostali i ja sam isti, inače... ne bi se opet u jednom kolu našli! Poznaju li danas oni mene? Ne vjerujem da su tako ludi, da me ne znaju. Misle li da ju njih ne poznajem, da ne znam da se oni mewe drže samo dotle, dok uni- šte katolike, dok zasjednu na sva mjesta, da me onda potisnu? Bili bi triput ludi kad bi me tako naivnim držali. Ne mari! mi se poznajemo ipak .... skupa smo. Je li to čudnovatv? Nije. Skupa smo jer nam je cilj jedan. Ja hoću da ga posti- gnem. Samo naprijed! ,Es wiichst der Mensch mit seinem grossen Willen,“ kako se ćutim veli- kim, da ja hoću, to je moja riječ. Parlo io! Za- što tako radim? Čemu rušim ouo što sam ja sam pomagao graditi ? — Osjećam da iz mene Gothe- ov Mephistopheles govori: Ich bin der Geist, der stets verneint! und das mit Recht; denn alles was entstehet ist werth, dass es zu Grunde geht;..... Ve'ela je Srbadiia! Neka pjevaju. U tmini pristaje ta pjesma. U tmini mogu i ja da radim — die Nacht muss es sein wo mein Stern leuch- tet! Pjevaće i onda ako 8 njima razorim svoje dje- Kotorsku općinu. A tada? [ch bin der Geist, der stest verneiut!.. lo Ko je taj, koji po noći ne može da spava, snujuć paklenske planove, pitaće čitatelji ? Pozna- ju ga ne samo Srbi, svak ga u Kotoru i Boki znade. I najmanje dijete pokazaće ti ga prstom i reći, to je: Duktor bez diplome, rombulant Ivo. Dubrovnik, 18 Septembra. Zadnji ,Dubrovnik“ u uvodnom članku te nosi naslov ,prava istina“, a kome bi punom mje- rom išuo naslov prava laž“; govoreći o minulim izbornim borbam pravaša i narodnjaka u pokraji- ni, piše megiu ostalim: ,Uz jeduu hrvatsku stran- ku bijaše crkva, a uz druga vlada; svaka imaše jaku zapleće, s toga su jadikovanja pravaša i na- rodnjuka u njihovim organima o uasiljim bilo vla- de bilo crkve jedaostrana, a koie je jače, nećemo raspravljati.“ — Pročitavši ovo, ustasmo zabeze- knuti. Ovdje, kak se vidi, stavlja se u antitezu crkva, kao takova, sa vlado, te nečuvenom lu- dosti, kad ne bi biia zloba i himbeuost, tvrdi se da je crkva bila uz pravaše? Cijeaimo da, svije- sna ćeljad oko ,Dubrovnika“ kad spominju crkvu, misle na svećenstvo, jer nam se ne da pomislit da oni cijene da je od sv, Oca Pape došla naredba na dalmatinskog metropolitu da se imadu činit javue molitve da dobiju pravaši, *) Nu gospoda pod ,crkvom“ razumiju dalmati ćeustvo, onda ćemo im kazat da goru mogoše kazat kad izjedoačiše upliv sveće plivom vlade; takovu glupost, da će sami narod- ujaci čitajući ovo, grohotom nasmijat. Nu cijeni- mo, da gore i pakosnije podvale do ove, nije još niko proti rodoljubnom svećenstvu izustiv. Po teo- riji nadri-liberala što se kupe oko , Dubrovnika,“ svećenstvo, samo zašo jer je sečeustvo, nebi se pod nipošto imalo pačat u izbore; onu, kao sve- ćenstvo, treba da bude isključeno i4 svake poli- tičke stranke, te bi imalo sačinjuvat neku novu stranku, a to je ,popovska, stranka.“ Čujte što pi- še u istom članku: ,Hrvatski kandidat imao je mole rez. e 08 URAN