List izlazi svakom subotom,
je predbrojen i za došasto polugodište.
a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu
godinu fior. 4,na po godine fior. 2; Za Austro- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da |
U DUBROVNIKU : 5. Oktobra -:1895.
šalju se Uredništvu.
tiskaju po pogodbi.
nas SRNE ERNSTA SEENIISAONESNA ANNAN NN NAADEAAEINSSESRSSNI
Vj erski fanatizam.
Od nekoliko dana — u izbornoj berbi i pole-
mici ne dospjesmo ni objaviti — boravi u sje-
vernoj Dalmaciji u pastirskim pobodima grčko-ka-
tolički biskup Drohobecky.
_ Naš prostiji narod u ovim amo krajevima skoro
i ne zna ko su ti grčko-katolici. Kršćani ko i ka-
tolici, u vjerskim naukama s njima sasvim jedna-
ki; priznavaju i papu za vrhovnu glavu crkve,
Ali u obredu muogo su bliži pravoslavnije u: nji-
hovi se popovi žene, nose bradu, liturgija se poji
staroslovenski itd. Pa kao takovi imaju i svoje
posebne 'rkovne starješine, koji su podiežni papi.
S toga se i zovu unijati. U sjevernoj Dalmaciji
ima, vikarijat sa nekoliko župa.
_ Na glas da će biskup Drohobecky u pastir-
ski pohod stala krika srpskijeh novina. U nas se
istaknuo ,Srpski Gl+s“ dočim je ,Dubrovnik“ mu-
dro- šutio. Unijati sjeverne Dalmacije žive pomije-
šani sa pravoslavnim. Srpski političari i popovi
mjesec dana prije uckali su narod na demonstracije
protiy unijatskog biskupa. »Srpski Glas,“ ,Srbo-
bran“ i drugi napadahu ga, pitajući koga posla
imade on u Dalmaciji. Agitacija urodila. Popovi i
političari srpski uspješe fanatizovati proste rišćan-
ske seljake. Kud je Drvbobecky prolazio, tu su
pravoslavni bježali, ko ispred vatre. Njemu u lice
zatvorahu prozore i kućna vrata, vrijegjajuć tako
posvećenog pastijera i u neku ruku gosta u svo-
me mjestu.
Srpski listovi — poimence ,Srpski Glas“ —
donijeli su opširna izvješća ob ovom fanatizmu,
pak su ga na sva usta pohvalili.
Vjerskijem poglavicama grčko-istočnjak» bi-
lo prosto, što su demonstrirali unijatskom bisku-
pu. Pa neka ga crkveni njihovi organi i napada-
ju! Mi bi to nekako mogli razumjeti. Ali gornji
listovi vele da su oni politička glasila srpskoga
plemena; da su oni liberalni; da je njima brat
mio koje vjere bio; da oni ne gledaju kako se ko
krsti! Pa kako su onda mogli ustati na unijat-
skog biskupa, koji: ide u pohode svome stadu?
Kako mogahu odobriti i hvaliti one insulte, kojim
fukarluk u nadi da će pogoditi njega, o sramoti
sebe? I to uprav oni srpski politički listovi, oni
koji su nam više dodiiali vikom, da u njih vjera u
politiku ne ulazi! Ti po ovomu načelu njuna bi
imalo biti sve jedno i katolik, pravoslavni, unijat,
ili mubamedanac — samo da je dobar Srbin!
Demonstracije učinjene unijatskom biskupu,
odobrene od srpskijeh svjetovnjačkijeh političura
sve protivno dokazuju. One nam vele, da ovo naše
srpstvo, nije no prosta vjerska stranka, skučena
pod upliv kalugjera, koji ga vjeri i crkvi namet-
nuše, Srpski političari podložni su ovoj nauci, ko-
ju moraju: sljepački slusati. Inače kako možemo
rastumačiti, da naj prvi srpski svjetovajaci svako
vjersko pitanje uzimaju s narodno-političkog gle-
dišta, osugjujuć sve ono što ne miriše pravoslav-
nim tamjanom ?
/ Evo-dokuza u Drehobeckum. Mi nijesmo.po-
zvani, du se izrazujemo ob vom obredu : katolič-
ko crkve. Nijvsmo kompetentni da raspravljamo
vjerska i crkovna pitanja. Pa to i nije zadaća na-
ša. Jer brat je mio koje vjere bio, jer vjera ne
ulazi u narodnost — & ui branimo brvatatvo,
Nije tako kod Srba. Pitanje o združenju čr-
kava zanima danas slavenski svijet. Nesretni ovaj
razdor mnogo nam je nahudio. Mi možemo u tom
poslu misliti ovako i onako. I najgori laik, ako
malo misli, uvidjet će, da je bolje da hude sloga i
jedinstvo nego raskvl. No to može biti individu-
alno ili vjersko mnijenje. Crkve i njezini listovi
neka stvar pretresaju. Narodnost ni političke stran-
ke kao takovi ne bi smjeli ulaziti u ovaka pitanja.
Kod Srba je sve protivno. » Branik,“ dakle
organ jedne narodno-političke stranke u jednom
od zadnjih brojeva najžešće napada na pokušaje
Sv. Stolice za crkveno jedinstvo. , Branik“ veli da
on unije neće jer se ,koža čovjeku ježi, kad čita
one strahote koje su vezane S unijom.“ ,, Unija je
uvijek srpskom narodu o glavi radila“ veli dalje.
Ako unija (t. j. združenje crkava) uspije, pasti će
narodna svijest megju Srbima.“ , Pravoslavni Slo-
veni neće uniju s rimokat,ličkom crkvom.“ Ovako
piše ,Branik.“ A ,Glas Crnogorca“ odobravanjem
preštampaje ove retke !
Kako se lijepo vidi, oni ovdje govore ne kao
grčko-istočnjaci, nego kao Srbi. ,Branik“ je list
jedne srpske narodue stranke, a ,Glas Crnogor-
ski“ jedne sriiske vlade. Iza ovakovih izjava; mo-
že li u to kolo iko vristupiti, te se ne krsti su tri
prsta ? Može li dakle katolik ili muhamedanac biti
Srbinom? Jest, svi su ovi njima Srbi, kad im to
ide u račun. Srbi svi i svuda, sli pravi Srbi samo
pravoslavni Srbi.
Kolika li tu razlika izmegju zalučcanog srp-
skog vjerskog fanatizma i Hrvata, a osobito naše
stranke prava ! U nas je zbilja baška vjera, a ba-
ška narodnost i stranka. Katolik, unijat, muhame-
danac, pravoslavni, židov — u narodu i stranci uživa
jednaku ljubav i štovanje. Jer smo svi sinovi jednog
naroda. Srpskim kalugjerima i njihovim izmećarima
oko ,Branika“ ,Srpskog Glasa“ i ,Dubrovnika“
itd. to će se zaista činiti nepojmliivo; oni koji su
osladili čitajući srpske insulte učinjene unijatskom
biskupu. Reći ćemo im da ovako misle ne samo
svjetovnjaci nego i naši katolički sveštenici. Oni
tako slušaju samo svoje starješine, — Ne ima
sumnje, da je ua političkom polju neko plemeni-
,to natjecanje, kad se maime bez povrede čistine
pi pravednosti nastoji, da se ostvore u životu na-
zori, za koje se čini, da bolje nego li drugi do-
,vode do općega dobra. No crkvu potezati u stran«-
pke, ili dapače htjeti, da bude pomoćnica, da se
pnadvladaju protivnici, to odaje ljude što vjeroza-
pkon bezobzirno zlorabe. Usuprot treva da bude
mSvim vjerozakon svet i nepovrediv.“ — Ko ovo
veli ? Niko drugi nego rimski papaeu encikliki o
dužnosti kršćana !
Kad je liberalizam Lava XIII, ispred onog
srpskih političara, koji pljeskahu uvredama Dro-
hobeckom, učinjenim u stranačke svrbe |
Odgovor na klevete
Zadnji zagrebački ;općinski izbori zasvjedo-
čili su konačnu propast obzoračke. stranke. Može
Obzor“ koliko hoće. pisati, da su živi i zdravi.
Njegovijem ljudima nije niko tjelesno nabudio ;
izlaziti, ali to još nije nikakav dokaz da njegova
Pretplata i ogasi paćaju se upravi »Crvene Hrvatske“ u
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, &
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
papira imade dosta na svijetu; i dalje će ,Obzor*.
stranka, kao politička strenka, i dalje oprtoji.
oglasi kojise i
Ona je u Zagrebu imala zadnju svoju tvr-
gjavu. Do juče znali su ,Obzoraši“ i njihovi pri-
jatelji s ponosom pokazivati na gragjaustvo glav-
noga grada. A danas?
Nemojmo gledati I. i U. izborni, kotar koji
je u rukama činovnika. Zna se da u Hrvatskoj
činovnik ne samo ne smije glasovati za pravaša,
nego ne smije se ni ustegmuti. U takim okolnosti-
ma nije čudo, da _su IL i M. kotar dobili migja-
roni. Ali gdje gragjanstvo odlučuje, tu su pobije-
dili pravaši.
Prvi put pobijedili su proti obzorašima i ma-
gjaronima napose. Drugi put u djelomičnom nak-
nadnom izboru obzoraši se nijesu ni prikazali, ne-
go sa dapače ma žalost njeki glasovali za magja-
rone. Ali ipak i tada pobjediše pravaši sa veći
nom od 125 glasova. Tim ije zagrebačko gragjan-
stvo čisto i bistro kazalo, da ono pristaje za stran-
ku prava. Ako pak uzmemo u obzir, da je obzo-
raška stranka držala Zagreb svojom tvrgjivom,
pak da megju neodvisnim gragjanstvom na čiste
stoje cedulje ILL. izbornog kotara nije skupila ni
trećinu glasova koliko pravaši, mi možemo punim
pravom zaključiti. di je obzoraška stranka svojim
južima_i klevetama sama sebe zakopala. Mi smo
amo daleko. Zagrebački organ stranke prava ne
smije da dolazi u Dalmaciju. Mnovi za to misle,
da je zbilja moguće ono što of pravašima piše
Obzor“ i još neko. Zagrebačko gragjanstvo, koje
stoji na licu mjesta poznate kovačnice kleveta,
svojim glasovanjem kazalo je, koliko do njih drži.
Jedan plaćenički list bio je iznio, da su pisa-
le ,Nar. Novine,“ da su magjaroni iz cedulja brisali >
obzoraše i zamjenjivali ih sa pravašima. Magjaroni
bijahu u svoju cedulju metnuli polovinu obzoraša,
od kojih rekoše ,Narodne Novine,“ da su neke
izbrisali i zamjenuli ih sa 2 pravaša. Mi smo wi-
sljeli, da su ,Natodne Novine“ rekle istinu pak
smo oborili lažne povale plećeničkog lista. Ali
Hrvatska“ izišla je izjavom, da to nije istina,
nego da su magjaroni iz pravaških cedulja silom
brisali pravaše i zamjenjivali ih svojim imenim#.
Zato su izbornici, da isbjegna napasti, svoju cedu-
lju sakrivali u usta,
Plaćenički list htio se ovijem poslužiti da o-
kleveće stranku prava, što ni samomu , Obzoru“
nije palo na pamet, Kad mu to nije uspjelo onda ,
se uhvatio druge podvale, — Narodne Novine“
pisahu da se obzoraštvo raspada i da jedan dio
obzoraša prelazi u njihov tabor a diugi w prava-
še. ,Narodne Novine“ tome su se uzrudvvale, jer
da u magjarone prelaze bolje obzoraške sile. Ali
ljudi, plaćeni da kleveću pravaše, ovo zadnje pre-
mučahu, pak izvrnuše, da se ,Narolno Novine“
raduju, da obzoraši prelaze u pravaše [
Ova gnusna igra nema imena. Ona treba je-
dino, eda. se u Dalmaciji uzdrma povjerenje u,
stranku prava, pak se naši redovi, u. Na.
čiji račun ?. Na račun onih koji. su. narodnjacima
pomogli, da dobiju u sabor 22 mandata.
Ovaj plaćenički list — zove se ,Jedinstvo“
— ide još dalje, pak po svojim lažima ižvodi ne- |
kakav savez izmegju magjarona i pravaša. Naše su
mladiće u Zagrebu za izbora progonili i zatvorali;
nušim biračima vladinovči otimahu izborne cedu- .
lje; nijedan odvisni čovjek nije smio predati
glas sa pravaše: A ovaj list piše o savezu mi
roma i pravaše | Magjaronske cedulje bijaki
RO EO