re napiisvi; pošto je ovo jedini mjerač za naš ko- tar. Najbolja'je da za račun ne daje ni primnice, nego komadić hartije na kome osvem njegova i- mena nema ništa drugo. Mnogi su odredili svoje mjere slati u Trst na pregledanje, jer ih tako jeftinije dolazi — ako nadležna baždarska vlast za ovo ne providi. Konkurencija. — Pišu nam iz gradske oko- lice: Po mašoj obali a osobito po Rijeci, Zatonu, otocima itd. idu Puljizi u harkama puni muke, pa- lja, paste i svake brane pa prodavaju. Ovo naši- jem trgovcima dosta štete nanosi, jer im stranci čine konkurenciju. a ne plaćaju nikakve industri- je. Mi plaćamo i te kako porez, pak se nalazimo oštećeni u ovoj nčjednakoj konkurenciji. Nadamo se da će se jednom uvesti red. Tugje perje. — Ima po gradu čeljadi, koja u svoje stranačke svrhe eksploatiraju gradnju o- noga hotela na Pilama zatim novi vozni Lloydov red, po komu dobivamo jednu prugu više, te go- vore malome puku, da je to sve zasluga srpskog protektora baruna Gondole, koji je tako svojim radom oko napretka grada zaslužan za Dubrovnik. Iu srpskom izbornom proglasu izmed redaka pripi- šivahu mu zasluga, kojim su se svi oni, te baruna dobro poznaju, od srca smijali ! Kad je Ugarska Zloyd istisnula s Rijeke uskrativ mu potporu, ovaj se počeo obazirat na no- ve pruge. Da konkurira Opatiji, koju je Stidbahn za svoju korist podigla, upre i Lloyd da stvori nešto slična u Dalmaciji. U tu svrhu njegov podu- zetni_ presjednik proputova pokrajinom, pak na- ravno da, uz Dubrovnik, nije morao vele premiš- ljati. G. Kaihberg preduzme zatim pregovore sa Rotsehildom i drugim novčarima u Austriji, koji obilnim prinosima pretekoše u pomoć ovom Lloy- dovom poduzeću. Lloyd je vidio da mu dosadašnja sveza sa Dalmacijom ne odgovara potrebama, pak je svratio k nama i istočnu lineju. Barun Gondo- la kod svega toga stoji kao peti točak od kola. On nije ništa drugo učinio nego pričekivao bar. Kalhberga i vodio ga po gradu, što je njemu slu- žilo kao reklama, ali da ga nije nikad ni pričekao, Lloyd bi svejedno bio učinio, što je namislio da učini za vlastitu korist. Zato neka gospoda imali bi pre- stati s budalastim izmišljotinama o Gondelinim za- slugama za Dubrovnik. Diskoras na Poljani. L ujo. — Čuo sam nešto govorit... Što vam se bilo do- godilo pasane setemane ? Vlaho. — Bili su nas sekvestrali. Ah! Ne govori mi ništa | Nije me ni onaka tokala ! Ja sam mislio da me Poljana više neće vigjet. Lujo. — Sekvestrali ? Sekvestrali Iva i Vlaha! Ta je bi- la manjifika ! Da, neka čujem, pripovigji, pripovigji! Ivo. — Nije bilo za skercat, Vlaho. — Moja stara bila se pomamila. Lujo. — Da kako je na svrhu finulo? Vlaho. — Lijepo. Ja sam pošo prid gospara 3 rai u ruci i reko da ja nijesam ništa ni našo ni lego. | Gospar čirkuo (čovjek od familje !) razumio je subi. | to moju inoćencu i govori: ,Hajde Vlaho! Za ovi put neka ti je prošteno, ma u buduće,“..,. ,Gospa- ru ne mislite !4 (a sve gledam ispod oka na gjandar- ma što nas je kupio po gradu) ... ,Drugi put imaj opaza 14.,.. pAjme meni, nije potreba ni gsrverih nego prostite na disturbu.. . ovi vražiji jezik... Javio sam se skladno i popolako moko niza skale. Ivo. — Bravo! Ti si se almeno brzo spediško. A mene je valjalo čekat. Nikad svrhe ! Rekli su da sam ja pro- vodić svemu, i počeli su me vizitavat, Našli su. Sad kako ćeš se branit! Ne znam što će bit, Kon- gsolavam se ja da je perla patria, ma ne znam koliko će ovi vrag durat. Idem u čirkula ,Slugavam se, go- sparu, ako možete kompatiškajte jadno čeljade,., vi učinite vaše passe.... per altro ne nalozim da sam u čemu kriv...“ Tu mi je tronko riječ i počeo go- vorit kako sam nekoga grubo esponjo, što ja nijesam mogo razumjet od komu govori . ... Govorio sam mu pSpjegajte se bolje, ja sam čovjek na božiju!“ Za. ludu. Insomma dopo una predica, koja je na jedno uho uljegla, a na drogo.... ja sam izišo, Kad na vrh skala, evo ti kaparala.. 1... Rebići sa boga! Hoćeš li me uvestit u napas ? o Ivo, —.4.. kapurala od. gjandarama! (flaflato što se kriviš i! — Viaho se vraće) Pale su mi bile noge. + Ovo je po me! A što će mi djeca rijet! Ma, mislim sam sobom, kad me je puštio..... E difatti čovjek prolazi gorik a ja doma. Ah che giornata! Vlaho. — Ja sam sutri dan obležo! Ivo. — Ne čudim ti se Moj dragi, dani su teški, A jo- = pot, da «ti pravo rečem, što mi dvojica istresemo, ne bi nikakav tovar izij0 .,,, Vlaho. — Ivo.molim te! Ivo. — Koji ti je belaj? Što sam reko tovar!... Vlaho. — Para ti se malo! Naće da je to aluzijoo. Ivo. — Što ti pada na pamet. Tovar s ularom. Oni što ga natovaru da goni, a ne zna što goni. Ah! vidi se da se danas s tobom ne može ni govorit, Promijenimo diskoras!.... Da što ima novo, Lujo? Evo nam i zime. Ja sam se gja fortifiko za božića. Dobavio sam jednu lijepu vlašku prasicu. Vlaho. — Ova me diže! Ivo. — Laudorijo, vlaške su prasice sapurite. Lujo. — Kako ne! Sopratatio lijepo pečene. Vlaho. — Hajde jadan oli mu vjernješ ? Vragovi se s nji- me pletu. A što sad činiš? Ivo. — Ništa. Komponjavam una lettera. A što ćeš? Ne- ma se više što ni legat. 1 ova ,Crljena“ zajsto s nje- zinijem artikulima i dimostracijonima !.... Ćelo bi se da puštu mene jedan put..... Vlaho. — Tebe? Danu neka čujem što bi piso? Ivo. — Jadniče ! Imo bi česa legat. Prvi artikuo što bi mi izišo bio bi intitolan: ,Otkle neka čeljad plaćaju svegi s novcatijem bankanotama ?“ e cosi via di segui- to. Sarebbe una serie di studi Ovo su kvestioni što mene interesaju. Nego idem, vigjećemo se. Hoćeš li mu poć čestitit ? Lujo. — Komu? Ivo. — Njemu, sutra mu je festa. Lujo. — Poće mu vlasi! Adio Ivo! Književnost. Matica Hrvatska razaslala je svojim povjerenikom : Izvještaj ,Matice Hrvatske“ za god. 1894.“ s molbom da ga razdiele medj prošlogodišnje članove ,Matice“ svoga ko- tara, da se isti uzmognu potanko obaviestiti o družtvenom poslovanju u prošloj godini. Javljajuć, da će se knjige ,Maticc“ za tek. godinu 1895. doskora dotiskati, poziva ujedno uprava , Matice“ gg. članove ,Matice“, da što prije gg. družtvenim povjereni- kom uplate prinose ,Matice“ (članovi-utemeljitelji dva o- broka po 5 for., a članovi-prinosnici po 3 for.) za tek. god 1895., a gg. povjerenici neka sabrane prinose svakako do početka mjeseca Decembra t. g. družtvenomu blagajniku dostave, da ne bude zapreke u razašiljanju ,Matičinih, knjiga za god. 1893., koje želi ,Matica“, da dogju kao bo- žićni dar članovom ,Matice“ na ruke. Članovi »Matice“ ne- ka se za vremena prijave, da ne bi i mnogi stari član, kao što prošlih godina bez knjiga (naklada im je ove godine punih 12.000 primjeraka) ostao, i neka ne zatežu s upla- tom članarine, jer ,Matica“ ne smiie i ne može u intere- su reda i gospodarstva odustati od ustanove; ,da se knji- ge »Matice“ absolutno nikomu ne šalju, koji nije ili tvej utemeljiteljni ili godišnji prinos uplatio“: — a s druge stra- ne članovi ,Matiee“ će sjegurno znati uvažiti i družtvene prilike, da ako članovi ,Matice“ dužne članarine u vrie- me ne uplate, da ni ,Matica“ svojim obvezam, koje niesu malene, po ugovoru zadovoljiti ne može. * * * »Matica Hrvatska“ toplo preporuča gg. članovom i povjerenikom, da uznastoje svom snagom i složno, da pro- šlogodišnji broj članova ,Matice“ — koji je prekoračio i jedanaestu tisuću — ostane i ove godine na okupu, da se isti i ove godino ne umanji, nego po mogućnosti i poveća. Zagreb, 25 septembra I895. Uprava ,Matice Hrvatske“. === = === = === U atočištu ,Hrvatskog tia društva u Be- ču“ izpražnjeno je & mjesta, koja će se za I. semestar škol- ske godine 1895(6 15 Listopada popuniti. U utočištu da- vano bezplatan stan, ogriev i podvorbu. Mjesto takovo po- tražiti može svaki dostojni i siromašni djak hrvatske na- rodnosti, koji sveučilište ili drugo ovomu ravno učilište polazi, te svojoj molbi priloži. I. svjedočbu siromaštva, poterdjenu od gradskog (občinskog) načelnika, župnika i gruntovne oblasti ; II. školske svjedočbe (jednim ispitom ili dvie o ko- lokvijama posliednjeg semestra, dotično svjedočbu zrelosti ; ItT, indeks. Molbe neka se do 15 Listopada t g. uprave na pod- pisanog tajuika društva. Hrvatsko Pripomoćno Društvo U Beču dne 15 Rujna 1895 Predsjednik : Tajnik : Dr. K. Kozić Franjo Vahčić dvor. i sudbeni advokat e. k. državni činovnik adr. Fr. Vahčić, Beć VIII. Lerchenferderstrasse 38. III. 10. a Priopćeno *). Prohtjelo se Gosp. Maiću dopustiti da u ,Du- brovniku“, (broj 30) bude izneseno jedno moje pi- smo njemu upravljeno; dok se pripušta dopisniku da nagagja uzroke, te bi me bili na ono naveli. Dužnost mi je odgovoriti što slijedi : I ako političke prepirke i klevete ne mogu smatrati osobnim uvrjedama, tim više kada se to čini anonimno kroz novine, ipak sam smatrao svo- jom dužnosti pozvati Gosp. Maića neka očituje, jeli on ono pisao i dijeli li mnijenje dopisnika, jer *) Za ovo pismo uredništvo neuzimlje nikakve odgovor+ Zao Opa. nosti, Ur, kada bi to bilo istinito, ja bi izložio svoju čast, kada bi s njime i dalje općio. Što se pak tiče ostalih doskočica srpskog dopisnika, cijenim da me nepojmljivom lakoumnoš- ću rastavlja u dvije razne osobe u pogledu moje časti, dočim me u pogled moje dužnosti smatra jednom i ne razdruživom osobom. Tako isto pod- meće da ,provociram“ mirnu čeljad, dočim svak zna da nijesam nigda nikoga izazivao,.nego izazvan reagirao. Oružje pak, koliko je kome na obranu svoga cara i domovine, toliko je i na obranu svo- je časti. Ali dopisnik ovo ne shvaća, kao ni toda, je Velecijenjeni Gosp. Načelnik znao vrlo dobro. što čini, kada mi je povjerio svoj pečat. Usvrćući se na izborne imenice, moram po novo izjaviti da nijesu nipošto bile iskrivljene na korist pravaške stranke, za koju u vrijeme sastav- ljanja imenica, nije se ni znalo, da će stupit na izbore, kako što se nije niti znalo, ko će prite- gnuti za jednu a ko za drugu stranku. One su bile sastavljene u smislu općine, polag zad- njih imenica za općinske izbore. To po volji općine, koja radi kratkoće vremena (15-20 dana) nije apsolutno mogla, a nije niti dužna bila pre- duzeti shodne korake za nabavljenje novih porez- nih podataka. U ostalom ostajem pri svojoj pr- voj izjavi. Velecijeujeni Gosp. Načelnik, nije se imao rašta srditi na općinskog tajnika; jer ovaj ništa nije radio proti njemu, niti proti njegovoj volji s a ako se je srdio, bez dvojbe je bio krivo oba viješten. Da svršim s ,Dubrovnikom“, očitujem da ja za kandidaturu moga brata nijesam ništa znao, ni- ti znam osim onoga što je ,Dubrovnik“ pisao. Na isti način izjavljujem da Mato Krilanović Bajo, ne samo što nije sudjelovao sastavljanju izbornih i- menica, nego nije niti znao da se listine sastavljaju. Još ću da se na kratko osvrnem na neke tvrdnje spljetskog ,Jedinstva“ (broj 75). Istina je da ja nijesam imao nikad prigode «la Prečasnog Liepopili-a osobno upoznam. U moioj prošloj izjavi morao sam spomenuti Velecijenjenoga Gosp. Načelnika, jer bi od moje strane. bila gotova prevara, kada bi bilo istinito što ,Dubrovnik“ piše; a takova šta ne mogu pu- stit niti da se o meni sumnja. Nijesam nigdje re- kao da je listine iskrivio načelnik, nego sam je“ dino izjavio da ih ja po mojoj volji nijesam sasta- vio, a ono ,po naputku“ razumijevao sam u du- hu i po želji Velecijenjenog Gosp. Načelnika, jer ne služi uzimat ravnalom dva-tri usamljena sluča- _ ja, nego ukupnost cijele listine. Ovo su sve stvari koje da se shvate, valja imati pravi pojam poštenja, haraktera, samoprije- gora; a ako ih kogod ne može razumjeti, već po- što po to hoće da dužnosti općinskog tajnika isto- vjetuje sa željama njegova brata, onda ja već ne- znam što da kažem. Ne cijenim pak, da kako piše , Jedinstvo“, članovi obitelji Medini jesu u politici zle ćudi, o- svetljivi, naprasiti. Oni poznaju svoje dužnosti i tačno ih vrše. Ali su oni takovi, da bi prije osta- li na sred puta, nego svoju čast pogazili. Ja smilovanja i milosti ne tražim, niti mi iko. ima što da oprosti. Ja tražim pravicu i ništa drugo. . Cavtat 1 Oktobra 1895 Ljubimir Medini. JAVNA ZAHVALA ANNAN" Najsrdačnije zahvaljuvamo svijem onijem, ko-' ji su se prigodom smrti naše nevaboravne i MARE VRNOGE bilo na koji način zauzeli, da nam budu od po: moći i utjehe. Svijem neka je naša vječita hvala, ali poimence velečasnim dušobrižnicima našem žup- niku do. Stijepu kan. Hrdalu, dn. Stijepu Toma- ševiću i O. Danijelu Radmiloviću, zatim Maia pil pro jateljima koji su nam u ovoj tužnoj zgodi bra priskočili. O Dubrovniku, 1 Oktobra 1895. i Tr ie opna 6 braća. — Ivo Virnoga, maš | či I AOSNNOANNAM. SRNA OMAJTI SE RCA -e