List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu
U DUBROVNIKU 12. Oktobra
1895.
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- || šalju se Uredništvu.
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi kojise više puta
tiskaju po pogodbi.
Rukopisi se ne vraćaju.
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; sa inosemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
je predbrojen i za došasto polugodište.
s
Kralj u Zagrebu.
Prekosutra stignuće u Zagreb Nj. Veli-
čanstvo naš premilostivi kralj, da položi zad-
nji kameu velebnoj palači hrvatskog kazališta
i da, s njim, otvori još mnoge druge kulturne
zavode u glavnome gradu Hrvatske.
Ima 26 godina, da kralj nije bio u Za-
grebu. Od to doba do danas naći će veliku
razliku. Onda je Zagreb imao 15.000 stanov-
nika. Danas ih broji 50.000. Pa kako je u
tom napredovao, tako je odvojio u svakom po-
gledu, bilo na ekonomskom, kulturnom ili na-
rodnom polju. Po vanjštini iskusni ljudi vele,
da je Zagreb jedan od najljepših srednjih gra-
dova u Europi, a po napretku i kulturi on
je za cijelo prvi slavenski grad na Balkanu.
Kao kulturni i politički centrum Hrvata,
Zagreb je za nas stjecište i ognjišie našega na-
rodnog života; težnje cijeloga hrvatstva uprav-
ljene su prama ovom velikom magazinti duševnog
bogatstva našega naroda. Zagreb nije za sebe
svoj; on nije samo Zagrebčana. Svaki Hrvat
ima od njega jedan dio. Zagreb je naša dika,
svojina i ponos cijeloga Hrvatstva.
Dvadeset i šest godina proteklo je od
onda kad ga je Njeg. Veličanstvo zadnji put
vidjelo. Od onda dolazio je vladar više puta
megju Hrvate, u raznim prigodama. Ovaj put,
možemo stalnošću reći, njegov je dolazak, na-
ročiti posjet Hrvatskoj. Po pripravama sude-
ći, on će od našeg naroda biti dočekan onim
slavljem, koje će još bolje potvrditi historič-
ku njegovu vijernost naprama prijestolju.
Ako je Hrvatska, a osobito Zagreb, u
ovo zadnje vrijeme ovoliko napredovao, to nam
je veliki jedan dokaz o sposobnosti i život-
noj snazi našega naroda. Kud bi danas bili
Hrvati, da nije bilo onijeh nekijeh po naš
razvitak teškijeh odnošaja, koji na žalost i
dan danas opstoje ? Jer Hrvatska nema sve
što joj je potrebito za slobodan razvitak. Pa
ipak ona je daleko pretekla mnoge svoje
najnezavisnije susjede!
Zar ovo nije najbolji dokaz proti oni-
jem, koji, ako nemaju druge ciljeve, & ono re-
cimo, da se ne uzdaju u sile hrvatskog naro-
da? Bilo je doba, kad su Hrvati, ostavljeni
od sve Europe, koja se onda bavila drugijem
pitanjima, sami čuvali njezine klance od azi-
jatske navale, I odolješe. Osmanlije vidje-
še i Beč i Peštu, ali se pred Zagrebom nika-
da pokazali nijesu.
Uz ovako junaštvo, s druge strane na
“obalama jadranskog mora hrvatski narod imao
je državicu, koja se za hiljadu godina održa-
la iupred avijeh gorostaznijeh neprijatelju, to
hlepiše na njezino bogatstvo. U svjetskoj po-
vijesti nema vlasti, koja bi se u tom mogla
usporediti s malenom dubrovačkom republi-
kom. Ali uz toliku državničku mudrost
ona nije zaboravila, da se učenošću i književ-
nošću takmi sa samom Italijom!
Koliko su pak Hrvati učinili za prijesto-
lje i dinastiju, to ne treba ni spominjati: Tren-
kovi panduri, god. 1848, krvave poljane Ita-
liji, stoje u historiji kao vječni svjedoci nji-
hove odanosti i njihove hrabrosti.
Evo megju ovaki narod dolazi sada Nje-
govo Veličanstvo Frano Josip I. Dobro nam
došao u naš bijeli Zagreb! Živio!
>< Srbi na izborima.
Ko čita zaglušnu viku srpskijeh listova, po-
misliće, da su oni ovih izbora izvojštili bog zna
koju pobjedu. Njihovi bečki prijatelji, a na čelu
im ,Neue Freie Presse,“ s veseljem ističu, da su
oni dobili dva zastupnika više. A kad tamo, nji-
hov broj ostao je isti. Mješte Vojnevića i Gondo-
le, dobili su Kvekvića i Kamenarovića, što mi, u
koliko se osoba tiče, ni malo ne žalimo.
Naprotiv oni bi se imali sakriti i ne govo-
riti ob ovim izborima, van toliko da mogu sebe s nji-
ma prekoriti, jer ovi su dokazali potpuuu goloti-
nja tobožnje srpske stranke.
Nigdje nikakva napretka ne opazismo. Eto u
dubrovačkom kotaru, otkle je godinama bučila u-
sijana srpska omladina, izgubiše oba svoja prija-
šnja prestavnika. U gradu Dubrovniku grozno pro-
padoše; u vanjskim općinama Korčule, Pelješca
i Stona, gdje je izabran pravaš Biankini, nije se
nijednome od njih sbjelo, da se prikaže, jer u
svim ovim općinam ne bi bili dobili ni toliko glasova,
koliku ima prsta na jednoj ruci; u trgovačko-o-
brtničkoj komori Dubrovnika i Kotora takogjer
podlegoše ogromnoj većini. A u Konavlima, gdje
im je nazad 6 godiva bilo uspjelo, da dobiju jed-
nu zbilja impozantnu količinu glasova (onda još
zavedenoga naroda!) — otug puta neinoćni gledahu
borbu izmegju pravaša i narodnjaka, dakle izme-
gju samijeh Hrvata, koji su 'se mogli i razdvojiti,
pa ipak Srbi ne usudiše se niti prikazati! Gdje je
to dubrovačko srpstvo? Mi ga više ne vidimo;
ono je pošlo tragom svoje šaljive politike, biva iz-
vrnulo se u prostu harlekinadu velike djece, koja
su se igrala na Dušanova Carstva!
Oni su u Dubrovniku još nešto dokazali: da
ovise o milosti talijanaša. Dok su ih ovi podupi-
rali, dobro; ali čim su se od njih odalećili, Srbi
su izgubili i ono malo što su imali. Najbolji do-
kaz, da oni, bez autonomaša, u Dubrovniku nije-
su — ništa.
Oni su istina u nekijem krajevima uzdržali
svoje stare pozicije, a to baš ondje u ve-
ćini pravoslavni živalj. Sa ovijem nije |
drugo učinilo, nego potvrdilo davno poznatu isti-
nu, da je vjerska stranka, koja svoj život i svoj
opstanak nalazi isključivo u vjerskoj razlici na-
rama katolicima. Pravoslavljem od Hrvata učini-
Srbe, naučiše ih da im vjera,
Pretplata i ogasi paćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku & dopisi
ko ka vjera, ne |
da, da ost&nu tijecai svome imenu, te tako pt*
Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. š
moću popova i kalugjera utvrdiše meterize poli-
tičkog i vjerskog fanatizma, otke će ih biti teško
istisnut sve dotle, dok se ne nagje pravoslavnih
sinova naroda, koji će uvidjet kud su zalutali. Mi
mislimo, da ovakim uspjesima srpski organi imali
bi se više sramiti nego se hvale. :
Srpska stranka još se i tim obručila, što je
izišla mučki i potajno. Drugi su barem iznijeli
svoj program i označili svoje stanovište u razno-
vrsnim važnim pitanjima, što zanimaju pokrajinu.
Srbi ni riječi. Oui su se sakrili iza srpskog pra- "i
voslavlja i crne suknje svojijeh kalugjera, pak su
otole vrebali, eda što u mutnu ulove, što im je. u
Šibeniku, djelomično pošlo sa rukom. I još oni
imaju smjelosti, da kritizuju sve i svakog, a ova-
mo nijesu o svojim težnjama ni riječi pisuuli !
Tomu se mi ne čudimo. Majstori su oni u
pregledanju i kritizovanju hrvatskog programa; po
vas dan u politici ne čine drugo nego se biwe
tugjim poslima. A kad ih upitaš: deder iznesite v*
vaš program! onda se zavuku u tminu, koja ih je
i rodila. Oni nemaju nikakva programa osve&mn in-
triga i inada. Ometati hrvatske težnje, družiti se
sa hrva neprijateljima, potkapati naš naro«d-
ni napredak, iiržnja“ i-vjerski fanatizam: evo ovo +
je program <našijeh Srba. Oni neće Hrvatske, oni+
neće Veliku Srbiju (barem. tako izjavljuju), oni |
neće da ostaje kako jo sada. Dakle što hoće? Ne
znaju ni sami. Neka samo nestane Hrvata, pa
onda — što zla kob nakobi. Veliki, slobodoumni
ljudi devetnaestog vijeka, a ovamo drhća pred ar-
himandritom; veliki Slaveni, stranka žrtve i pro-
gonsiva, a tamo ulizuju se Nijemcima i vladi, te
ponizuv mole njihovu pomoć, da nas nadvladaju.
Sa ovakijem programom nijesu zbilja mogli
prikazat se narodu.
Na svrhu junače se da su se ovi sami bori-
li ovijeh izbora. Sami u toliko u koliko su ih ne-
ki autonomaši, usprkos svijem molbama, od sebe
odbacili. To je ona čista istina, inače oni su ku-
mili i zaklinjali autonomaše, da im se opet smi-
luju i nijčsu poštedili nijedno srestvu, eda se iz-
nova s njima združe. Sad se ljuto na nas, kao da
su im Hrvati krivi, sto su ih napokon i ovi sa-
veznici počeli ostavljat na cjedilu! Ali zato stekli
su drugu, moćniju potporu. Neka nam reknt ako
mogu, da su oni sami izišli na izbor u Dubrov-
niku i da su sami dobili u Boki i Vrlici!
Vjervin i fanatiziranjem pravoslavih, mr-
žujom proti Hrvatima, bez cilja, programa i ideje,
potporom Zadra i njemačkih činovnika, utječuć se
sad talijanašimu, sad narodnjacima, srpska stran-
ka učinila je ovih izbora najjadniju figuru što se
pomisliti dade. Ova se nije borila za idejale, ne- ,
go nam se putila izmegju noga, i &a sve na račun
onijeh, koji su je u Dalmaciji uzgojili,
Dubrovnik, 9 Oktobra,
,Obzorov“ izvjestitelj opet je u ,
ovaj put nekim drugim nalogom, te će da
O tom piše ,Obzoru“ u br, 229. Pikantao ntao je to
Dot njegov upit zašto su u vanjskim općina-
ma Makarske poslali bili vojsku, c, k. ladin savjet«
nik odgovori ; ' S k pal 814