o EI S A : t — 'To je jedini kotar u kojem smo bili prisiljeni, da se ; s: “vojskom poslužimo. Poslali smo tamo 80 vojnika, ali na- kon što: su dovršeni izbori biranih birača, kad je dakle \ , Ye6 uspjehu. bilo odlučeno. U «vanjskim općinama Ma- : u 'karske je kandidirao Šarić, ali to je po stoj prilici bila finta da na posljetku ustupi mjesto Biankinu ili Ljubiću. Sa: Neretvom trese Oman stric Šarićev i tamo je pravaši- ma bilo lako. No nije im moglo bit lako u Vrgorcu i u Gradcu, gdje stoje na čelu ljudi u najtjesnijim odnošajima sa hrvatskom narodnom strankom, kojoj se nisu nikad iz- nevjerili. (Ne valja zaboraviti, da ovo govori namjesništve- ni savjetnik. Op. Ur.) Kad dakle pravaši nijesu mogli po- bijediti sa izborom biranih birača, htjeli su da ove ili potkupe ili zastraše. U kotaru imade mnogo manastira, pak su njihovi fratri ostavili manastire i išli od sela do sela, imajući — kako se pripovijeda, ali zajamčiti ne mo- gu — na raspolaganje «do ,6 hiljada .fiorina. Osim toga pripravljala se kao neka velika navala na birane birače. Ovih je iz svakog sela po 5, po 8, po 9, pa se je mislilo dočekati ih u velikoj masi na putu i na njih djelovali na- siljem. Ta masa je imala doći iz Neretve. Vlada je to litje- la zapriječiti i ono 80 vojnika nije imalo druge zadaće nego da drži puteve čiste. Ovako gosp. savjetnik, a po ujemu ,Obzo- rov“ izvjestitelj u svome listu. Svigja nam se ono što je gosp. savjetnik čuo da se pripovijeda, ali on sam ne može zajamčit, po komu čuvenju je vlada upriličila svoj korak, da se ne bi koji birač zastrašio od naroda i glasovao proti narodnoj stran- ci. O ostalom putevi su zbilja bili čisti ali od pra- vaša, Nijedan pravaš nije smio pristupiti preko granice Vrgorca. Ni samom pravaškom kandidatu nije bilo dozvoljeno prekoračiti je. Narodnjački kandidat prof. Mrkušić stigao je pak na izbore u Vrgorac u pratoji €. k. kot. poglavara, vojništva i žandarmarije. *_ No pustimo ove sitnarije, pak poslušajmo što je još vladin savjetnik pripovijedao ,Obzoro- vu“ suradniku. To bi za nas i za naše odnošaje bilo vrlo važno. U teku ragovora — piše ,Obzorov“ izvjestitelj — član vlade se je sasvim pokazao sporazumnim sa nazorom, da se ono pravaštva što se je u Dalmaciji pojavilo, ne smije ugušiti silom, nego radom većine i vlade toli na na- rodnom koli na materijalnom polju. Pokrajinska vlada — reče.vn — radi sve što može, u svom tijesnom djelokru- gu. Kod predloga, koje čiui sivdišnjoj vladi, njezin je po- ložaj oteščan i tim, što su svi dalmatinski zastupnici istu- pili iz Hohenwartova klaba. (Ili gosp. savjetoi« ne zna, da su se narodnjaci opet povratili? Op. Ur.) te otkad se je ustrojilo bilo koalicijono ministarstvo, nije nijedau bio s vladom. *) Iza toga — piše ,Obzor“ — sam je vladin povjerenik svrnuo govor na članak dra. Čingrije u ,Jedinstvu.“ Neka oprosti, ali mu ne vjerujemo, Nema koneksije. Gornji govor bio se i odviše lijepo u- putio o budućoj zajedničkoj akciji vlade i narod- njaka, koji će radom na narodnom i materijalnom polju uništiti pravaše — a da se mogio tako na- glo preći na rošfortski Čingrijin članak. Ima biti bila neka suvislost, neka vrlo zanimiva nit govora, koja je vezala ovu u ,Obzoru“ praznu sredinu. Mi bi se okladili, da je gosp. savjetnik, prije ne- go je počeo o Čingriji, požalio kako bi neke na- 'prasite izjave mogle pomutiti onu goie hvaljenu harmoniju vlade i narodne stranke. To je po svoj prilici ostalo u peru ,Obzorova“ suraduika. Zar ne gospodine izvjestitelju ? Mi smo mu u ostalom zahvalni šio nam je i ovoliko otkrio, pak bi nas u velike ražalostio, kad bi ove svoje lijepe izvještaje prekinuo. Mi zuamo, uaši će prijatelji stiskati pesti, srce će iw krvariti i vikaće, da smo pošli nazad deset, dvadeset, pede- set godina, da se je narodna stranka bacila u na- ručje ali za boga! neka Vas g. izvjestitelju, to ništa ne smeta. Naši prijatelji vrlo su uzbu- gjeni ljudi, pak imaju i tu veliku manu, što misle da svakoga mogu mjeriti svojijem laktom. Dobri- čine! Vi samo nastavite, Možda da i to bude je- dan — Vogi po Daimaciji. "Češke stranke. Ostavimo sada na stranu kako se nebratski podnašaju naprama svojoj braći Hrvatima, ali tre- ba odobriti mladočešku politiku naprama Beču. Ovih, dana imali su veliku skupštinu stranke. Tu su Gregr i Herold odbili osvade realista, da mla- dočeni h hoće da popuste Badeniju. Oni 'neće pro- i Toy Ovdje“si'JOlzorev« izvjestitelj usadio 'ovota o opaskom KAR Reče 00 obe zagora goto aatjej-+) Me mere iko. dig) k \ rodnih činbenika, sad hoće da su vaši izdati i prodati sad Magjarima sad Nijemcima, EEE i jaaa s EAST E RKO sli ZA bratiji poračilo — pa udri, klevetaj, da :je Rajman proti ćirilici! A na koga se on naslanja ? On sam ne zna, nego laž je najbolje njihovo naslanjalo ! On veli, da su mu gjaci kazivali —a možda i on sam prisustvuje osoblju trgovačke škole — da je Rajman u školi govorio proti ćirilici! Bum laži! Možda su i rekli 2-3 gjaka, ali ako hoćeš proti nekom svjedočiti, moraš se najprije osvjedočiti i onda na javnost dati! Jer si morao saslušati i druge gjake (ne oslanjati se samo na Srbe) i onda tekar pisati ! Lako vam je bilo djecu naučiti. Razumiješ li me, dragi Mirko?! Ti kao poslanik mira, imao si mir a ne mržnju sijati i to najpodlijim načinom — klevetanjem i laži ! Navodiš slučaj sa štititi“ latinicom i ,uru- ruru“ ćirilicom — ama nisi smio kazati istinu, kako je to bilo — nego si podlo premučao i re- kao, valjda će se Rajman sjećati! Lijepe stvari — to bi umio svako reći, ali tako podlo — to umi- je samo Srbin Mirko! Ja sam se osvjedoćio kod gjaka svih triju vjera, da je onaj slučaj bio ovaki. Rajman je jedan put. diktirao trgovačku povijest gjacima Il. razreda i naravno buduć da pisanje mnogo vremena grabi, a opazio je, da gjaci, koji pišu ćirilicom više vremena trebaju, a to bome ne dopušća vrijeme — s toga je baš ovako doslovce rekao: ,Čujte, meni je sve jedno, kako hoće ko pisati latinicom ili ćirilicom, ali latinicom ide br- že! Opet vam velim kako kv hoće!“ I onda je izveo jednog gjaka, koji je napisao , štititi“ latini- nicom i ćirilicom, da se djeca osvjedoče da brže ide latinicom! Jeli tu uvreda ćirilice? Ako mislite da je to uvreda, onda ne znain kako bih vas druk- čije nazvao nego benama! Drugo ćirilica nije ni- pošto srpsko pismo, nego slavensko, pa kako god je milo Mirku, onako je i Rajmanu i svim drugim! A što se mi Hrvati služimo latinicom, to su opet praktični razlozi na srijedi i s toga što se svi izo- bražeui narodi služe istim pismom — akoprem i- maju svoje vlastito pismo. Tako se je taj slučaj dogodio sa , štitimo“, a čitatelj nek sudi jeli to i- kakva uvreda ćirilici, pa ako to nagje nepristran čitatelj za uvredu, onda ću i ja Mirku reći ,ejva- la“ i počeću pisati ćirilicom kao i on! Eto Mirko ruku na srce pa vidi ko ima pravo! No namjera je bila Mirkova, kako sam već rekao, ne bi li klevetanjem i lažju postigao kod vlade da g. Rajmana premjeste iz Trebinja — ali ufam se da će vlada pročitav sve retke uvidjeti gdje je istina i prama tomu postupati. A ti gosp. Mirko — ako. uisliš klevetati i opadati, nemoj iz busije pucati — nego van s imenom — da znamo s kim imamo posla, « kom slučaju i ja sam s mo- Jim vazda pripravan! Bolje je dopisniče da pišeš u tvom ,Dubrovniku“ ono što je po narod koris- no, nego bacati laži i klevete proti Hrvatima! Za sada dosta, a bude li drugi put od potrebe, eto nas odmah na odgovor! A ti moj dragi Frano pri- ini hrvatski pozdrav uz usklik: ,Bog i Hrvati!“ Jedan gragjanin za mnoge. mjenuti svoje dosadanje stanovište, ali - opozici- ja mora da nam je srestvo a ne cilj, rekao je dr. Gregr. Dobro je rekao. Buku su izazvali realiste, neko krilo mladočeha, koje ne možemo da razu- mijemo. Oni su stali vikati, da mladočesi hoće da koketiraju s vladom i počeli buniti njihove prista- še. Nije im pošlo za rukom. Ali sumnja je bačen: sumnjičenie se širi. Staročesi — propala stranka Mibocrebiče prigodu, pak se sad junače, da su oni veći opozicijolnalci od Gregra i udaraju na mla- dočehe, da tobož popuštaju vladi, zaboravljajuć da su oni isti jedino s toga u narodu i propali. Nego oni se nadaju, da bi se ovim putem mogli opet dovinuti popularnosti. Ovi staročesi, nama Hrva- tima kao plemenu bolji su prijatelji od imladočeha, koji žele da budu o svim našim styarima naopako i pristrano obaviješteni, ali s druge strane staro- češka politika u zemlji — nije ter unije. Uprav ovako je kod nas. Stranke koje su svoj politički život istrošile u službi raznih nena- veći odlučnjaci od pravaša, pak u isto doba kad gore metanišu, u ono isto doba pripovijedaju narodu, da će ga pra. kako im kad šune u glavu. A zašto tako rade ? Zašto i staročesi — radi reklama. Nego u Češkoj trudno to ide. Narod poka- zuje toliko zdrava razuma, da smutljivcima i kle- vetnicima ni maio ne vjeruje. I tako su na zad- njoj skupštini izaslanici iz svih čeških zemalja o- dobrili mladočešku politiku i sadašnju njihovu o- poziciju. Njihovi protivnici nijesu tim umukli. Oni im svakako insinuiraju otrov: jednog mladočeškog pr- vaka prikazuju kao ministarskog kandidata, dru- goga kao budućeg češkog namjesnika itd. Svejedno kao i kod nas. Brzo su tamo pokrajinski izbori, koji će bi- ti izmegju najvažnijih što su se ikad obavili u Austriji. Mladočesi nadaju se da će izaći dobitni- ci, jer u njih teško je naći — Šupuk4 i Mrkusi- ća. Mi bi se njihovu napretku još više radovali, kad bi se ostavili onih nekih prijatelja, koji ih lažao izvješćuju o hrvatskim stvarima, a nadasve o srpsko-hrvatskoj razmirici. Što oni hoće na sje- veru to i mi na jugu. Koliko jedni toliko drugi i- mamo u vlastitoj kući neprijatelja, koji se muče kako bi naše napore osujetili. U Českuj Nijemac u Hrvatskoj Srbin. Okolnost da je ovaj zadnji po rodu brat Hrvatima, još ga više osugjuje. Ovo bi Mladoćesi imali dobro uvažiti. U ostalom naše težnje i naš program potpu- no se slažu. i | | Naši Dopisi. Trebinje, početkom Oktobra. Došao mi je do ruku jedan zalutali i u ov- dešnje krajeve , Dubrovnik“ i odmah mi zape oko na dopis iz Trebinja pod šifrom ,Mirko.“ U istinu lijepo ime — koje nosi na sebi simbol pomirbe, ali, da se i pod onakim krasnim imenom krije ve- liki denuncijanat i klevetnik — to ćete vidjeti iz ovog dopisa. Ne bi znao, gdje je gospodin Mirko naučio onake krasne ironije — ako ne u učenom srpskom društvu — jer onakih ironija bogme ja nigdje ne nagjoh! Srbi kao obično u svim svojim dopisima ne znaju ništa drugo, nego opadati i klevetati poštene ljude, pa s toga i ne čudimo se Mirku, da je onako uljudan i krijepostan ! Lani su Srbi o- padali i klevetali čirovnike, a danas naravno, da su učitelji na prvom redu! A zašto? Jer su ka- tolici! Ta je njima gorkost najveća, što su na tr- govačkoj školi katolici učitelji ! Ne bojimo se mi Hrvati nikad istine, ali klevetanje često bude u- zrokom mnogim zlima. Razumije me dobro Mirko! No najviše mu smrdi gosp. Rajman — no ne znam '(Rajiman je već godinu dana u Trebinju i AM. bio tako skroman i tih, da mu nije niko, mogo rijeti: ,crno ti pod noktom“ ! No Srbi bi ipak rado da njega nema na trgovačkoj školi i da bi dišao slični Bugarski, koji bi tvrdio, da je sei napisao Čengić-agu — a to on siguruo zna, jer on kao jezikoslovac naravno mora poznavati . dobro i historiju kajiševnosti, Da, ta se je našoj Sarajevo, 10 Oktobra U 87. br. ,Posavske Hrvatske“ ima hvale vrijedan dopis, koji se bavi o postupanju ovdje- snjeg upravitelja zewaljske stamparije. Isti je do- pis izazvao najbolji utisak kod svijuh radenika, osim jednoga brata, koji je od svoje strane osu- ejivao taj dopis, ali nas veseli opet što je napro- tiv isti dopis našao odobrenje i kod mjemaca i kod svih radenika, osim spomenutog ,brata“, Na žalost rečeni dopis kan da nije došao do znanja vi- ših faktora, jer do danas nije direktor ni za dla- ku prevrnuo, samo što je jedan predlog nečuve- ni postavio, a to je da je zatražio od ,švabe“ ko- ji ne zna ni jedne probijeliti hrvatski, a ni drugi koji slavenski jezik, da mora raditi hrvatske knji- ge i to na račuo. Bilo bi željeti da nadležni faktori uzmu. ob- žir na siromahe radenike, a da ne povjeravaju ujegovijem riječima dok se stvar ne izvidi, te ne- ka raspitaju ne samo kod radenika, nego i kod o- nih osoba, koji imaju imalo dodira sa rečenim gosp. direktorom, pa će se usvjedočiti da li je i- stina pisana ili ne, On hrvatski ne zna ni jedne riječi, nego bi rada da mu svak njemački govori, ali to se ne da, Što su radnici krivi, kad ne u- miju # oO 23 bi