stupaju li pojedinci iz klub», kad jedan ili a :4drugi član što pogrieši; ne podlažu li se njegovi članovi zaključkom njegovim, — a ou je zakoniti predstavnik, stranke prava za Hrvatsku i Slavoni- ju, — ne ulože stranka napredovati u svome. ra- du za boljak naroda, i onda se mogu veseliti to- mu samo neprijatelji hrvatskog naroda. Ktomu dodaju podpisani još ovo: 8. Dr. A. Starčević izvadio je iz srca naroda program, koji je uobličijo i obrazložio, da se me može bolje; za to mu je zahvalan svaki sin hr- vatskoga naroda, za to ga svak poštuje, za to će mu harna uspomena ostati medju narodom, dok ovoga bude. 4. Drugi razni rodoljubi nastojali su i nas- toje oživotvoriti program dra. A. Starčevića, Težak je to posao. Pojedinci su u raznih prilikah posrnuli. Za to pak se ih nema dok se nema jasnih dokaza činjenica, da su hotice na stranputice zašli, da su hotice zatajili program — odsudjivati kao izdajice ili što slična ; nego to budi svakomu opomenom, kako treba biti oprezni u prova(djanju programa, u javnom radu, i kako pojedinac nema nikad podu- zeti znamenitijega koraka, prije nego li se dogo- vori bar s onimi, koji su mu bliže, ondje, gdje je kakav odbor, sa članovi istoga. 5. Prerado se sumnjiči medjusobno, a sumnji- čenje najpogibeljniji je crv, razgrizajući svako ljud- sko družtvo. S tim u savezu je i to, da se vodi borba više za osobe, nego za stvari. To se vidi medju ostalim iz pisma dr. A. Starčevića na nje- gova nećaka Davida, iz nepripoznavauja odbora, redovito izabranih, sa strane nekih članova strau- ke prava (dr. A. Starčević, dr. Frank, dr. M. Star- čević), iz pisanja br. 1. ,Hrvatske“ od 26 Listo- pada t. g. itd. Takova borba imala bi jednom za uviek prestati, ako se hoće, da se zadaća, koju i- ma stranka prava, čim prije i čim bolje izvrši. 6. Sva razna mnienja, sve razmirice, nastale medju članovi, nek se ne iznose na jivu. nego nek se izglade bud medjusobno, bud u eksšekutivnom odboru ili skupštini kluba stranke prava u Zagre- bu, bud u odboru ili skupštini ciele stranke prava. Podpisani kažu sve ovo sine ira et stullio, bez ikakovih drugotnih svrha, sa jedinom svrhom, da se stranka konsoliduje i da uzmogne čim us- pješnije svoju zadaću vršiti. Ne mogu a da neopaze na svrsi, da postu- pak od neko doba škodi bez dvojbe u Hrvatskoj i Slavoniji, a tako imenito i u Dalmaciji. Polutan- ske stranke dižu svoje glave najviše s toga pus- tupka u stranci prava, dočim mnogi, koji bijahu na putu, da udju u nju, odvraćaju se od nje. _U nadi, da će biti bolje i da će o tom nas- ' tojati na prvom mjestu taj slavni klub, bilježimo se doga nam prvaka i siv njegov politički rad prosvjed je proti ovomu izrazu! Hoćemo li mi i za to Staro- ga kriviti ? Ni najmanje! Krivimo onoga koji je htio, da za njegova života učini nešto, što mu po- slije ne bi moglo poći za rukom. Kako vidimo dakle ovdje nema po srijedi ni zere načela nego lih osobnosti, a mi ne smijemo nikada dopustiti. da se za osobnost žrtvuje stran- ka i načelo. Hrvatski narod trpi nad ovim raz«o- rom, u koji je mnoge sama strast zavela, pak su neoprezno osobnosti i ličnim zadjevicam išli ma ruku. Ne treba vele požrtvovnosti da toga nes- tane, a po tom koliko će ko pregorjeti za hrvat- sku slogu moći će narod prosuditi patrijotizam pojedinih pravaša. Rim i Dubrovnik. I. Osobita ljubav i privrženost pram Petrovim Nasljednicim, i sinovsko poklonstvo i strahopoči- tanje Dubrovnika prama sv. Stolici, to je najsjaj- nija tačka domaće naše povijesti. U Rimu Dubrov- nik crpijaše i crpi, kao na izvoru u sreću svoju moć, svoju slavu, svoju utjehu i zaštitu u nevolji; a Rim, mimo sve Slavene, ljubio je i ljubi svoj mili Dubrovnik. Eto i živući veliki i slavni Lav XIH. našem Ocu i Pastjera zanosno nabraja ve- likane naše, i želi da im budemo premci u zna- nju i krjeposti. Da je to neoporeciva povjestaička istina, pokušat ću per summa capita dokazati, spravan povratiti se na prijedmet, bude li potreba. Što o tome vele naši spisatelji? Prevagjam gdje nijesu pisali hrvatski. , Napokon nemože se minoići, što se je ima- lo odma i prva naspomenuti, i što ima biti od vanredne pohvale Dubrovčanom to. da ne simo kući neockvrnjenu sačuvaše Rimo-katoličku vjeru, nego da su ju gledali rasprostraniti. (Nik. Ivan Bunić 1. 27).“ ,Brižno i plodonosno bi njihovo nastojanje, ne samo doma katoličku vjeru njegovati. nego i braniti i rasprestranjivati. (Stjep. Gradić 1. 31).“ ,Zato trgovci . . . koji pohagjaju ona mje- sta, gdje kršćanska vjera, a nadasve Rimo-katoli- čka sublizu je posve potištena (u Istoku) od var- vara, uzdrže svete crkve, u tomu uvjek kršćan- skim prjegorom nasljegjujuć veličanstvena djela otaca svojih. (Jak. Lukari 1. 194)“ ,U to doba napreglo nastojanje Skupuovlade I na to, da zajedini obližnje narode sa Rimskom Crkvom, i vanrednoj važnosti stvari, bi posvećena najizučija marljivost, ne samo da ukrijepi glas. | koj uživaše Skupnovlada u svemu svijetu radi s najodličnijim poštovanjem i bratskim pozdravom | gorljivosti u katoličkoj vjeri, negu i zdravog poli- U Beču 29. Oktobra 1895. Juraj Biankini, N. Dapar, g V. Perić, Vjekosluv Spinčić. * A u Kako se vidi, ovo se u glavnom potpuno slaže sa našim Očitovanjem, koje je napisano u ime ,Crvene Hrvatske“ 1 na koje smo primili do- sta izjava solidarnosti. Samo jedno. Mnogi nam ne odobravaju što sino ,osudili“ dra Aotuua Star- čevića. Ali ko pozna nas, taj zna koje je štovanje imao ovaj list od svoga postanka naj rima učite- lju i začetniku stranke prava. Mi njega kao njega nijesmo ,osudili“ niti nam je to palo na pamet, jer mi najbolje znamo kako je on slučajno i kao i mnogi drugi zapleten u ova tužnu spletku. Mi bi ga zaista iz dna duše osudili — jer je on sam tako učio. da se nema gledati na osobe -— kad bi on ovdje bio išta kriv. Što se njega samoga tiče on će uvjek imati našu neograničenu odanost i štovanje, kao što smo uvjereni, da se nebi ovoga bi- lo dogodilo, da je on krepak i zdrav, U novom listu dra. Franka izišio je članak sa potpisom Staroga, u kome Stan kaže, da je ovaj raskol i ovaj korak za nj najsrećniju oganj. Ne, ne vjerujemo mi to, Sretan dogagjaj kad se odijelio od svoga Davida, od Grge Taškana, ba- runa Rukavine, dra, Zerjavićn. dra. RBanjavčića, dra. Boroše i svih ostalih? Tome se može neko tičkog načela, uvidiv da radi razlike u vjerozako- nu kod obližnjih lako bi se dogodile raspre u dr- žavnom mnenju, i da u prigodi ponestalo bi one povjerljivosti, koja je nuždna, ali koje nije naći u osobam raznog vjerovanja. (Restić Gjono 1. 89).“ ,Najprvo treba je da spomenem s kojim po- žrtvovanjem Dubrovčani od postanka grada do najnovijega doba nastoj?li su sa svom snagom po- duprijeti posle sv. Stol: e megju susjednijem Srbi- ma i Bošnjacima. zaštitivati i podpomigati Nadbi- skupa Dubrovačkoga, Stonskoga, Trebinjskoga za rasplogjenje i uzdržavanje katoličanstva u Bosni i Hercegovini, te poslanikom papinijem pribaviti po- uzdanu pratnju i preporuku; paka nakon nesreć- noga dolaska turskoga pokrijepiti novcem, djelom i vlasti kršćine u Bosni, Srbiji i Bugariji. (Vjeko- slav Gjorgiić |. 33).“ ,Prem da vjera kršćanska ne ima ikakve po- trebe od nadvornijeh čudesnijeh znamenja, začeću da budu vjerovane nje istine, budući joj zadosta gama istinitost Božijeg sina, koji svekoliko objavi i predade ih Crkvi katoličanskoj (a to je Crkva Rimska) neka ih ona uzbude hraniti u istoj cjeli- ni i čistoći, kako su joj bile predane, ne budući joj ni to opravljati samoj po sebi, nego opet po istomu Božijemu sinu, koji obeća s njowm bivati do svrhe svijeta, i koji poglavito pridade svoj život, za cieća da rečena njegova crkva uzbude vazda sveta, istinita, slavna, uzvišena, ter ne bude imati na sebi ikakve okorni ni rgja, ni išta ino tomu slično, Tim ko. nebi hotio davati joj posluh u nje odlukah o vjeri, i djeloredstvu kršćanskom, ti bi bio EA pri svijetti pravovjercem ko nevjerac i riebogošti- vac.... Bitće vigjeti svakomu, koji se udostoji štiti ovu moju knjigu. jur nije za sumnjiti da vje- ra, koja se vazda gojila u Dubrovniku, ter se go- ji i dan današnji, nije prava Božija Vjera, i Crkva Rimska, koje se on vazda drži, ne biva pravo a- poštolska Crkva (Ivanović Tomo — Predgovor).“ ,Megju mnogim vrlinama, kojim se po pra- vu mogu Dubrovčani podičiti, najslavnije je za njih da su primili od utemeljitelja njihovog grada Rim- sku katoličku vjeru, i da su ju do danas sačuvali, a da se nigda ni za dlaku odalečili nijesu od nje božanstvene nauke (Appendiai I. 1. 171).“ »Naše djelo, kakvogod bilo, hvale bogoslov- ci; ja pako Jerolimom želim da bude potvrgje- no od Petrove Stolice, jer toj samoj onu vjeru ko- ja niti može varati, niti prevarena biti podajem iz sve duše.“ (Sabo Dolci. Život Sv. Jerolima Predgovor).“ Jesu li /i Pape tako o Dubrovniku mislili? Jesu. Papa Kalisto III. nazivlje Dubrovnik Crkvom svetom, s čistoće njihove vjere, Pavao III. piše, da je Dubrovnik sladko pristupište svakomu krš- ćaninu s istinitoga bogočašća, s milosrgja i s tr- govanja. Isti ih Papa uzvisuje radi ljubezne is- krene odanosti, i znamenite postojanosti u vjeri. Grgur XI. istim riječima to potvrgjuje. Grgur XV. kaže: Pokle se vi dičite ne toliko slobodom i vje- štinom pomorskom i vojničkom, koliko jedinstve- nom i vječnom odanosti i posluhom prama Stolici Apoštolskoj. Pio V. koji Dubrovniku daje nas- lov Republika Svetaca. Neoporecivoj ovoj povijestničkoj istini ko da protuslovi ? Na žalost, našao se je neki crkvenjak, koji u rišćanskom , Dubrovniku“ očito veli, da je protivnoga mnenja. jer temelji da su Dubrovčani bili uvijek odani rimskoj crkvi u duhovnijem o0b- redama, a protivni u gragjanskijem stvarima ; da su mnogo žrtvovali za Pape, a radili sve što ide uz nos Papama; da su Pape dosta muke nanije- li Dubrovniku, dapače tu ulazi i nekakva politika Papa, i u šprnju se uzimlje svjetovna papinska vlast. Žaleći iz sve duše taj pojav, koji nije prvi kako ću dokazati, i koji teži da omalovaži u na- šem narodu. najbolju krijepost i diku, dokazav: što vele naši povjestničari, temeljim da je istinito da je bilo kadikad nesporazuma, ali odnošaje Dubro- rovnika prama Rimu svojski je osvjetlao nazad godinu skolop O. Vjekoslav Gjorgjić, a tu nedav- no plemeniti Dr. Kosto Vojnović, taj alem-kamen naših učenjaka i svjetovnjaka, komu iz srca zah- valjujem, jer mi je poklonio velevažno svoje dje- lo; koji razpršava svaku i najmanju sumnju, jev veli: »Kad se stane usporegjivati nutrnja protu- crkvena politika Dubrovnika sa bezuvjetnom nje- govom odanosti napram Rimu, namiče se po sebi sumnja, da li je ova bila iskrena, da li nije po- kornost Petrovoj Stolici bila Republici istrgnuta političkom nuždom, da osigura sebi najmoćnijega štitnika svoje nezavisnosti proti neprijateljima, ko- ji su je okružavali. Zamašne i nepobitne činjenice raspršuju podpuno ovakovu sumnju i dokazuju nam, da pokraj oprijeka i sukoba, koje u ostalo- me nalazimo u povjesti drugijeh naroda. republi- ka Dubrovačka bijaše naji>krenije privržena rim- skijem papima, i da su joj interesi bili u tijesnom skladu s relizijoznijem osvjedočenjem“. ,Ovako vladanje još bi se moglo tumačiti kao uzdarje onoj potpori, što Dubrovnik crpaše iz Rima, iz kršćanskijeh država toliko puta svezanijeh proti Turčim. Ali nestaje svake sumnje, kad se motri, kako se on ponašao unutra svojijeh megja u pogledu katoličke vjere. Uzdržavati po svoj dr- žavi jedinstvo vjere. skućivši pod ovu XIV. i XV. vijeka nove istočne i zapadne stečevine na Ratu i u Konavlima, bi glavni stožer njezine nutarnje po- litike, kojemu republika ostade neumoljeno vjerna do zadnjeg daha, u vrijeme, gdje su joj interesi svjetovali da popušta Kad se XVI. vijeka prute- stantizam pomoli posred njezinih bedema, više za- brinuta i revna od domaćijeh crkovnjaka, ona ga snažnom rukom uguši. Kad XVII. vijeka zaprijeti raskol crkvi uslijed tiranstva i lakomosti nadpas- tira, pravovjernost vlastodržaoca. odvraća ga. Is- krenost dakle čuvstva vladajuće aristokracije nap- ram katoličkoj crkvi pojavljuje se kod mnogo i maoga važnijih čina javaoga života, gdje Joj. nije tii ua EO