Br. 46. arna HR | GQ 2. 222. an Za I OL III INO CRVENA HRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cije- || šalju se Uredništvu. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu lu godinu fior. 4: 50, na pd godine fior. 2: 25; sa inosemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. U DUBROVNIKU 80. Novembra 1895. tiskaju po pogodbi. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi kojise više puta Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. . U a: Malo razgovora. Pomnjivo pratimo pisanje ,Jedinstvi“ o zad- njim zagrebačkim dogagjajima. U njegovim član- cima nalazimo toliko hrabrosti i radikalizma, da bi njeki od njih bez promišljanja mogli se preš- “tampati u najodrešitije privaško glasilo. Napokon je bio i zaplijenjen. Mi pogagjamo ko te članke sastavlja, ali kod , Jedinstva“ ne radi se toliko o osobi. To je list jedne hrvatske stranke, koja za njim stoji i koja udara pravac i ton svome orga- nu, pak se ono pisanje -— koje evo već mjesec dana sistematično traje — mora uzeti kao neke izjave hrvatske narodne stranke u Dalmaciji. Ako ono dospije do ruka našega prostijega puka, on će nas u čudu pitati : čemu se onda pre- pirete ? Tu je oštro neprijateljsko stanovište proti Magjarima, apel na omladinu, osuda magjarske zastave u Hrvatskoj. Šta tražite više? I zbilja o- nako držanje kadro je da zanese mnoge dobroćud- ne rodoljube, koji nalaze, da ni isti pravaši, ni sami zatvoreni gjaci nijesu toliko vikali na ma- gjarsku trobojnicu, koliko organ umjerene većine dalmatinskog sabora. Pa tu i leži opsjena! Mi ćemo u čas rastje- rati zabunu našeg prostodušnog rodoljuba, kad ga povedemo na spljetski Gospodski Trg, pak mu na zgradi one općine čijim se organom zove ,Je- dinstvo“ pokažemo onu neku zastavu, kojoj je hr- vatska trobojnica podala počasno mjesto. Ako mu i to ne bude dosta, onda ćemo sići na Obalu i tu će maći, ne više zgradu kakve javne općinske oblasti, već privatno narodnjačko društvo , Čitaonicu,“ na kojoj opet hrvatska zastava ustupa nekoj drugoj po- časno mjesto. Pa koja je to druga zastava? To je ona zastava koja u nas znači ono isto, što u Hr- vatskoj magjarska, dapače, akv sravnimo naš sa prekovelebitskim položajem, ona ovdje prestavlja mnogo više. Što će ma ovo onaj dobroćudni rodo- ljub, koji nas je malo prije onako prekorio? On će zacijelo kazati: To je obmana, fikcija, rekla- ma! To se zove zavagjati narod! Gospoda Bulat, Mangjer, Borčić i družina neka najprije počnu u sebe doma, ali dok je ovako nemaju prava ni da pisnu grofu Khuenu Hedervari. Ta ova gospoda u Spljetu i u pokrajini postupaju upravo onako kao on, samo u drugome swislu i u drugome duhu! Onda je apel na omladinu bio samo igra, koja ide za tim, da iz zadnjeg pravaškog nesklada u mut- nu lovi i da što više pobrka pojmove. To je, to je.... Mi riječ nećemo izustiti, jer nam je sada stvar drugotne naravi, da po zasluzi ocijenjujemo ovu taktiku. Htijasmo samo da upozorimo na slučaj i na golemu kontradikciju, koja. opstoji izmegju pi- sanja i djelovanja narodne hrvatske stranke. U čem se ona razlikuje od vladine ili ti ma- gjaronske stranke u Zagrebu ? Ako naši narodaja- ci stoje na oportunističnom stanovištu pa govore: ,mi smo još slabi, valja polako, ne smijemo se zalećet, ako ne možemo preskočit“, na tom stano- vištu stoje i narodnjaci preko Velebita, Nijesu ni onu sve ,prodane mješine.“ Izmegju njih — isto kao i izmegju naših — ima ljudi, koji su tu samo zato, jer je stranka s vladom, pak iz toga crpaju masnu korist, Ali ima i dobrih Hrvata, koji neu- morao sade za svoj narod i koji su uvjerenjem na onome stanovištu, koje su oni tek naslijedili, držeć da se danas valja činit manji nego si i popuštat koliko možeš, da ne izgubiš i.ono što imaš. U Hr- vatskoj ima takovih ljudi. A naši narodnjaci ? Ne rade li oni isto, ne raspredaju li oni nama istu stvar ? Proti pravašima junaci, ne priznaju li nam u četiri oka, da valja držat s vladom, jer da bi inače Hrvati mogli izgubit položaj, što ga imaju u pokrajini? U čemu se dakle razlikuju jedni od drugih ? Što se oportunizma tiče u ničemu. Raz- lika je po našem mnijenju ta, da oni narod- njaci preko Velebita nešto imadu ; imadu zajamčen i očuvan jezik u zemlji, imaju neku autonomiju u upravi itd. A što imadu naši u Dalmaciji ? Lege i talijanašku burokraciju, koja je još samo tv, da preda svoju misiju novim pionirima nijemstva. Ovoliko što se tiče same taktike oportuniz- ma, po kojoj narodnjaci nemaju što prigovoriti magjaronskoj stranci. Ali kako stvari stoje, pak se u žestini ljudi često krat zalete i onamo, kamo ne bi rada da ih vide, to se mi iza zadnjih pojava pita- mo : jeli pisanje , Jedinstva“ emanacija oportunizina 7 Ili se što drugo za tijem sakriva? Da li rad maro- dne hrvatske stranke neprestavlja možda i jednu ideju, koja je skroz protivna štanovištu zagre- bačkih narodnjaka unionista? Ako je tako onda je naš razgovor svršen. Mi smo s njima posve na čistu. Ali sve do danas mi nijesmo imali tako ja- snih dokaza našoj sumnji, pak ćemo primiti robu za ono zašto nam je prodavaju. Uzevši dakle politiku našijeh narodnjaka stro- go sa oportunističnog vida, mi ćemo za čas osta- viti naše pravaško gledište, koje nam nalaže, da ono što osugjuješ u Zagrebu ne smiješ podupirat ni u Zadru, pak ćemo se posaditi na stanovište političko-narodnog oportuniteta, Evo nas dakle na njemu! I mi smo sad od onih, koji govore da se ne valja zalećet, ako se ne može preskočit, i mi smo ,trijezni“ i umjereni“, ,ne gradimo kule po zraku“ nego se uvijamo kako otkud vjetar puše — u jednu riječ personifikacija umjerenosti. E pa dobro ! Politika našijeh narodnjaka odgovara li o- na — i s ovog stanovišta — težnji i interesima hrvatskog naroda i hrvatske misli? Ni najmanje, Oni rade uprav sve protivnu nego bi imala raditi jedna hrvatska oportunistična stranka Dalmacije, koja veli da traži, da se ova sjedini sa Hrvatskom. Što njoj ostaje ako hoće da radi na temelju zakona i opstojećih ustanova, ako hoće da računa sa okolnostima i stvorenim položajem — ili da ga uzdrži ili da ga s njim istim ruši, ako napokon želi da postupa ,mudro“, ,trijezno“, ,razborito“ i numjereno“ sa čim nama toliko predbacuje? Ništa drugo nego postaviti se na temelj ugarsko-hr- vatske nagodbe i tim putem tražiti naše priključe- nje k materi zemlji. Za pitanje aneksije mi dru- goga oportuniteta ne vidimo. Po nagodbi je Dal-. macija takogjer čest Hrvatske, a nagodba je da- nas koli u Austriji toli u Ugarskoj priznata za- konom. Ona će na tom putu naći se zajedno sa današnjom hrvatskom vladom. Sama stvar može dakle biti lako izvediva. Cijelo današnje nastoja- nje narvdne stranke — kako nam ona veli — i- de za tim da polako pohrvati (mi govorimo po- srbo-hrvati) Dalmaciju. Ona se bori za jezik u školama i u uredima. Sjedinjenjem Dalmacije i po nagodbi to bi pitanje — za koje narodnjaci toliko ne drtvaju nustrijakoj vladi — bilo 00 ipto riješeno. Onamo je u školama jezik samo hrvatski, kao što je u svim uredima. Hrvatska je cijela nutarnja uprava zemlje, na kotarskim poglavar- stvima ue bi se više vijala crno-žuta zastava ne- go hrvatska trobojnica. Ima i još štogod što bi bilo konačno riješeno itd. Istina da tu borba nije prestala, ali narodnjaci bi se mogli lašnje izvući i pred drugim i pred narodom. On bi nam na pr. mogli kazati: Ako već imamo bit stegnuti i borit se za narodni individualitet, je li nam bolje borit se s narodom kojega nije više od nas, koji je otok na moru naše braće, koji nema svoje kultu- re, te nije kadar da nam uzme jezik i narodnost, kako se to dokazalo; ili naprotiv hrvat se s mi- šlju i narodom koji broji 60 milijuna duša, odo- ljevat jednom svjetskom jeziku 1 njegovoj kulturi, koja je med prvim na zemlji ? ou Mješte svega toga, što čini ,trijezna“ i ,tt- mjerena“ narodna stranka ? Ona se uprav - bacila na protivnu stranu nego bi je njezin oportunizam imao povesti, pak vikanjem i reklamom koja joj služi samo da brka pravaše, ona hoće da pretr- gne i zadnju nit one jedine politike, koju bi s nje« ziva stanovištv mogli nekako razumjeti ! J Ili ona neće ovim putem radi toga što se proti ugarsko-hrvatskoj nagodbi bori ?.... Zbilja? Ako je tako — ruku amo da se izmirimo ! Onda ste s nama pravašima jedno, ali tada što osugjiva- te u Hrvatskoj ne podupirite ni u Dalmaciji, pak tjerajte i amo onu istu borbu i politiku, na kojoj sada u , Jedinstvu“ čestitate hrvatskoj omladini s one strane Velebita. [Inače vaše ponašanje ne može imati nego «dva značenja: ili je djelo neozbiljnih političkih kome- dijaša, ili je srestvo jedne protu magjarske. ali isto tako tugje i protuhrvatske ideje. Dalmacija ima se sjediniti sa Hrvatskom, a ne Hrvatska.s nama. Mi nemamo nikakva prava, da ju vindiciramo. Ako dakle tako stvari stoje, onda o- nomu koji je na svoju zastavu napisao program sjedinjenja ne ostaju nego dya puta: ili ga traži- ti u duvlizmu preko nagodbe, biva preko postoje« ćih dualizmom priznatih zakona, pak ove uzeti kao ishodište svoga daljnjega rada — ili se boriti ma temelju načela stranke prava. Drugoga izlaska ne- ma. Dalmatinska narodna stranka neće ni jedno ni drugo. Ona nema hrabrosti da se postavi ni na pravaško ni na magodbenjačko stanovište; — ne na prvo radi svoje prijateljice austrijske vla- de, ne na drugo radi nje i populariteta u naro- du, koji je popularitet u drugoj prilici znala žr- tvovati, kad jo bila sjegurna, da će joj prijate- ljica vijerna ostati. Za našu omladinu! Primamo iz Beča ovaj proglas: Hrvatski narode! Poznati su Ti dogodjaji, koji se sbiše polovicom minulog listopada, prigo- dom boravka Nj. V. našega kralja u bielom Za- grebu. Sveučilištna omladina u ogorčenosti svoje plemenite duse, pod bolnim utiskom raznih tudjin- skih prikaza, koje odavaju hude namjere proti - mostalnosti i onako već ponižene i razkomadane: nam hrvatske domovine, u ime prosvjeda i odma- gde spalila je pred Jelačićevim spomenikom ma- glazsku zastavu, Spalila je tu ssatavu, Jer po al ho.