m Za MEIN. * e ii INE TT ERE ENA jednom zakonu nema prava da se vije na hrvat- > skom zemljištu i ne može se smatrati nego sim- “6610m prevlasti i poniženja. Ipak.$radi toga, na graju naših dušmana, za- metnuta je najstrožija kaznena i disciplinarna iz- traga proti onim sveučilištnim gradjanima. znatni dio bačen je u tamnice, nezdrave i vlažne, kao da su najgori zločinci i poslie mjesec dana' sva- kojakih muka i patnja, pozvani su na optuženi- čku klupu. Nekim sretnim omeuom na toj klupi, u prie- štolnici svih Hrvata, sjedili su ovih dana rame uz rame mladi inteligentni ljudi iz najzvatnijih hr- 'vatskih zemalja; iz Hrvatske, iz Slavonije, iz Dal- macije, iz Istre, iz Bosne-Hercegovine. Naša hr- vatska domovina vidila je tu za prvi put, ali li- šenih.. slobode, okupljeno. , toliko najnadobudnijih svojih sinova iz onih krajeva, koje odavna želi o- kupiti pod svoje krilo nerazriešivim vezom /ljuba- vi u obrani svog jedinstva i zaslužene svoje slobode, Osuda je pukla! Četrdeset i osam svenčili- štnih djaka kažnjeni su i ukupno osudjeni na 12 godina, naime: 1 na 6 mjeseci, 1 na pet mjeseca. 7 na 4, 27 na 3 mjeseca i 12 na dva mjeseca. “ Relegirauo ih je dosad 26; razumije se, da su o- ' vim i drugim uzkraćena štipendija. ' Hrvatski narode! Posljedice ovog drakoni- "čkog postupka Tebi su poznate. Uništnje se biće 'znatnog broja mlade hrvatske inteligencije, koje najviše trebuješ ; upropašćuju se mnoge ubožne obitelji, koje svoj ponos i sve svoje nade polaga- * hu u svoju mezimčad; potezom pera obraća se u “ernu biedu ružičasta budućnost toli znatnog broja “gveučilištuih gradjana, jar s nedostatka msiterijal- nih srestava, teško da već uzmognu dovršiti svo- je nauke. i No može li sve to ravnodušno, dopustiti na- rod koji se diže na ideale buđućnosti i koji je znao u svako doba posvjedočiti svoju požrtvovnost pa i prama onim, koji je nikad ne bijahu dostojni ? Hrvatski narode! Uvjereni da Ti nikad ne " zapuštaš svoje vjerne : sinove te da ih ni ovom _vrlo znamenitom prigodom nećeš zapustiti, mi smo ovje sastavili odbor, kojemu je svrha naročito sa- kupljati dobrovoljue prinose a svrhu da osudje- nim gradjanima hrvatskog sveučilišta i drugim na- " stradalim djacima oblakšamo posljedice pretrplje- na udarca, tako da barem budu mogli svršiti nau- ke na jednom tudjinskom sveučilištu, kad ih već ljuta sudbina goni sa domaćeg ognjišta. Hrvatski narode! Ne dvojimo ni za čas, da ovom plemenitom djelu Tvoje srce nije već raz- tvoreno, jer Ti pojmiš uzvišene otačbeničke du- žnosti, Ti znadeš, što su nježni domovinski ideali, i kako. ih požrtvovno treba promicati. , .. .. . Hrvatski narode! Pruži blagu ruku nadi bu- .. dućnosti, uzdanici naše ucviljene Hrvatske! U Beču, 19 Studenoga 1895. Za glavni odbor + J. Biankini — N. Dapar — Dr. M. Laginja — s V. Perić — WVj. Spinčić, narodni zastupnici. — , - Dr. K. Kosić, dvorski i sudbeni advokat — Drnd. : |; + M. Dežman — Drad. M. J. Juhn — Drnd. M. Javand — Drnd. Vl. Krišković — Drnd. R. Mi- lovčić — Drnd, A. Pavelić. Izvršujući odbor : Predsjednik: Dr. K. Kožić, + dvorski i sudbeni advokat, — Beč, 1, Briiunerstrasse 10. , Tajnik: Drnd. med. Milovčić kućevlastnik, — Beč. IX. Lazarethgasse 1. Blagajnik: Drnd. med. M. J. Juhn veleposjetlnik, — Beč. 4. Kilrutnerring 17. Pritosi šalju se na blagajnika gosp. M. J. Juhna, *Beč. I. Kirutnerring 17. — Tko ne želi- da mu itile dogje u novine, neka izvoli odboru - . javiti ehifru, pod kojom će se oglasiti dotićni prinos. Naši Dopisi. a»... Škaljari kod Kotora, 10 Noveubra. koka Davno ti se naša mila. , Crvena“ ,naša ju- _načka braniteljice“, niko već ne javlja. iz ovog na- 8 šeg | Y se ro«okjubnog kremen sola Škaljara. ali šta ćeš. uzrok :je tofiiu manjkavost vremena, na- šim rodoljubima. Evo nas omiljena ,Crvena“ nekoliko saku- pljeni u.bratskom kolu, koji odlučismo, da se la- timo pera. — Jer kao pravaši i žarki hrvatski rodoljubi, ne možemo bogme dopustiti da svaka stvar šutnjum prolazi, pak unapred odlučismo na javnost iznašati. Prije svega ćeš nam naša draga sumišljenice oprostiti jer nijesmo vele vješti peru i politici, nego mašklinu i motici, o komu zavisi- mo. Sad ti omiljena ,Crveno“ javljamo nešto 0 našoj ljetini, koja je kod nas veoma slabo uspjela. Žitija bilo veoma malo a o lozi ne treba ni pomisliti; peronospora uništila sve vinograde, a naš seljak još ostaje tvrdokoran i neuk. pak neće da slijedi dobroj uputi. i savjeta o:ih izučenih ljudih, koji ga uče kako će obragiivati svoje zemlje i škropiti vinograde. Duhan neloše uspio, a bio bi i.bolji, da mu je prošlog ljeta bilo kiše. Maslina jedino uzdanje, amošnjeg bijedncg hrvatskog te- žaka, posve dobro, tako da se takova roda ne sjećaju ni sijedi starci, i tim je milostivi Bog svo- jim znamenitim čudom, nadoknadio štetu našim težačkim patnicima, kojima nije samo dosta, da se kinu i muče zaradom, i da se bori protiv sva- kojakim nepogodami koje ih često snagju, već mo- raju da još vode žestoku borbu protiv narodnih 'ušmana. za obranu svojih hrvatskih prava. Ali 'uzprkos svih nebratskih navala hrvatska svijest megju nami orijaški napreduje, i jača se pravaška misao. A kako i ne bi da megju nami napreduje hrvatska svijest, kad je Boka od svog postanka bila uvjek hrvatska zemlja. — U svakoj pšenici ima kukolja — pak i u našoj Boki izvoda, ali kao što se razlikuje kukolj od pšenice, tako i u našoj Boki. Naša nekad miroljubiva braća hr- ; šćani, koji kroz zadnje doba postadoše Apoštoli : nekakovog' Srjstva, prije u Boki nikad nečuvena. Primiču se općinski izbori. a oni uložili sve svo- je sile da nam otmu iz šaka ovu Općinu, i zato viču: ,Došlo je već doba, kad će Dušan, izkrsnut iz groba.“ — Nu nit će Došan iz groba ustati ni oni nas svladati, kao što se oni nadaju. Znaju oni da naše selo — koje je bedem hrvatske misli u Boki — neće uz njih, pak zato , okolo naših seljaka i ne blijeću, već nam pri- jete, da ako oni pobjede, i osvoje općinu, da nam | neće ni'trobejnicu u selo dopustiti izvjesiti. A ne zmiju li oni da naše selo, nije od straha strepilo ni ondar kad su godine 1811. udrili bili na njeg tri tisuće Crnogorskih ustaša, već ih Božiiom po- moći svijuh nadvladali — i oteli im Alaj barjak. | koji se do nedavno u Škaljarim nalazio. Kad im je'u naše selo svaki uspjeh onemogućen, oni o- blijeću kroz druga mjesta pripadajuću ovoj opći- ni — ali uzalud: svud im je izjalovjen posao, jer je narod već otvorio oči, pak vidi od kud ga led bije, od kud li &unce grije. Njeki dan bilo to u- prav na dan svete Petke, spravila se masa kotor- «I skih hrišćana na polazak u selu Kavču. gdje je na ie o eri .. u pripomoć hrvat. osudjenih 1 uastradalih djaka:_ čast isto Božlje ugodnice podignuta malena pra voslavna Crkva, ali ne tim uvjetom da se pomole i poklone Božijoj ugodnici, već da obraću narod zu buduće izbore. i I oni govore, da +« ne služe vjerom u poli- tičke svrhe! To htjedosimo istaknuti da se zna, da im je uzalud trud i drugdje a nadasve kod nas i da selo Škaljari neće klonuti u borbi z. narodna prava dokle nas jednoga teće. Kolo Škaljara. Zadar, 22 Novembra. ll Dalmata“ u svom broju od 13 tekućega, odgovarajuć i na naš dopis uvršten u br. 44 ,Cr- vene Hrvatske,“ piše: da Lega opstoji po zakonu. Nijesmo ni mi nijekali da ona ne opstoji po za- konu; nu nek ,Dalmata* nami dokazuje da preč. Miošević ima pravo uagonit neke gjake da igju k Legi po knjige, polagaćemo odma naše oružje. Nego drago nam je čut, da i po ,Dalmatu“ factum opstoji. — Su ovijeh par redaka mi smo se ras- krstili ,Dalmatom“, al red nam :;je da se još o nečem bavimo. — Rekosmo u spomenutom dopi- su; ,da preč. Mioševiću ne može se prigovarat da nije dobar sveštenik, nu da ni on ne može nama prigovarat ako ga krstimo fapatičnim autonoma- :| šem.“ Ispravićemo donekle pašu zadnju tvrdnju, te ćemo : izjavljut, da nije on pak. toliko fauati- čan, nu da se dade odveć lako zavesti :od prija- telja fanatičara. Stvar je javna, te nije perfidno da je izna- šamo. Neke godine pošlo odaslanstvo iz cijele Dal- macije na poklon sv. Ocu Papi; pošo tad i preuz- višeui Strosmajer sa velikim brojem katolika iz Hrvatske. Njekoliko popova iz okolice benkovačke, poslalo brzojav Biskapu Strosmajeru — vogji ci- jelog odaslanstva — da ih zastupa pred Sv, O- cem. Na tom brzojavu potpisao: se i-prečas. Mio- šević, tadanji dekan i župnik u Benkovcu. Kad čuli u Zadru prijatelji mu za njegov potpis, kori- li ga za taj postupak, a on jadan morao sa pri- općeno u ,Dalmati“ izjavljat: da nije znao što potpiše. Ovo je factum : a sad nešto da na ovo- mu gradimo. — Svak znade što je grad Zadar, 'a mi još bolje znamo koji su prisni prijatelji preč. Mioševića; bilo u redovima kanonika, bilo u o- nim svjetovnjaka, a i svojijeh rugjaka; te kako ti njegovi prisni prijatelji fanatiziraju, a da nije mo- guće e da on izbjegne njihovu uplivu; i tako kroz malo godina imaćemo ovo: jal' u Sjemeništu ne- reda, jal' popova talijanskijeh po hrvatskim župama. S ovijem bismo svršili da nas još mešto ne peće. Začudno nam je: kako neki svijet — tobož naši ljudi — mjesto da se odrješito izjave u poslu Leginijeh knjiga, nadošlijeh - u Sjemenište, stoje i sasma reservirani; a tek u četiri oka znadu ko- | ješta prigovarat, no i tada će krenuti glavom .da i gledaju da li ih ko čuje. Čuda da oni koji su pr- i vi imali da ustanu na obranu našijeh pravica; je- | dini koji. & njihovog položaja, imali su: dojavit ! Starešini tu pogrešku, čaće po kutovima / svojijeh suba. Priznajemo da le carte si son cangiate, ali d+ Vas je da kola opet se vrate u prvašnju kolo- tečinu. Te mjesto da se mučite a da doznate ko : je dopisnik ,Crvene Hrvatske“, a jedino za to što je vas peklo, što se objelodanile vaše spletke; ra- gje recite: mea culpa za ono što je bilo; pa sad prvi izizjite da žigosate sve, ono što bi moglo na- I škoditi svetoj našoj stvari. jal' biti na uhar naši- | jem dušmanima. Niko od vas nije pitao ko piše u Jedinstvu“, jer se vas nije ticalo; prem ,Je- dinstvo“ oštrijim tonom pisalo u: Mioseviću :i 0 vogjenju giika k Legašima. Ne gradite se veliki- mi sa nekimi, a mali sa drugimi, jer »dotle neki i drugi lukaviji nego li vi — a o su kanonici Rag- | gazzini i Faccini — kako se veli, malo po. malo | uvuć će se u polaču, a tad bi vam se moglo do- , goditi što bi vam bilo na poniženje Y. | Zagreb, 24 novetibra. (Srpske izmišljotine'o našem Bukovcu) ' Vi- jest koju je donesao ,Srbobran a po njemu ,Du- | brovnik“ i vjerni im pobratim , Dalmata“, da :je ' nas ženijalni umjetnik Bukovac na upit kraljev.— | da li je Hrvat 1li Talijan — odgovorio da je Du- '! brovčanin — obična je srpska izmišljotina. =>) | Pripovjedao“ mi je sam g. Bukovac da pošto | je kralju bio prestavljen na francezkom jeziku u ne na njemačkom kao drugi prisutni, da ga je kralj upitao je li rodom iz Franceske. Bukovac je na ts odgovoric: ,Iz Dubrovnika, / Veličaustvo“ a tad je kralj u talijanskom jeziku gtastavio s njim razgovor, saM | Srpski novinari računuju samo na naivnost svojih čitatelja, kad u vladsreva usta stavljaju /0- nakav npit, nu nek« badu tvrdo uvjereni, da' je kralj upitao Bukovca za njegovu narodnost, da: bi inu on bez okolišanja bio odgovorio ou što u istinu jest i što svi znadu da jest, naime Hrvat. Dobro je to poznato i srpskim črčkarima, ali vjer- ni svesrpskom načelu, izvraćaju bezobzirno sve što im ne ide u račun; Vrijedni naš Bukovac poslao je megjutim ,Srbobranu“ vlastoručni dementi, a iz toga izvire i opet jedan dokaz više, da se Srbi služe podlim oružjem laži i izvraćanja. (Nadamo se da će i ,Bu- brovnik“ taj dementi preštampati kao ispravak na svoju netačnu vijest. Op. Ur.) bI P. 8. Kad smo ua umjetnicima nadodat ću da je kralju bio preštivljen i drugi slavni dubro- vački slikar čestiti Hrvat Medović, pak mu je kralj sam rekao, da je vidio njegovu sliku ,Žr- tva Baku“, koja da je prekrasno (prachtvoli) uspjela. me > o 10.4 -