o LEE IE E MENNRSJSTNE DN DORI Maša obzoraše, vičete vi na razvijanje magjar- ske zastave u Hrvatskoj, dočim austrijskoj dajete počasno mjesto ne samo na svojoj općinskoj zgra- di, van i na +svojoj narodnoj čitaonici!“ A mal“ prije toga piše isti list: ,Ta dalmatinska narodna stranka, da bi posvjedočila svoj i it:ijotizam, daje u svoin organu napadati hrvatsku vladu i narod- nu stranku, kao i temeljni zakon Hrvatske i Sla- vonije, hrvatsko-ugarsku nagodbu, dočim, s druge strane pokorno i odano služi svojoj, austrijskoj vladi.“ . Primjetba ,Narodnijeh_ Novina“ upravljena nar. stranci — mi se ne strašimo to potvrditi — posve je umjesna. Organ narodne stranke u Dal- maciji iskrivio je i ispustio neke riječi ,Nar. No- vina“, veleć da citira ,od rieči do rieči,“ pak je po ovom svom bedastom majstorluku ishitrio ne- kakvu slogu izmed nas i ,Narodnih Novina,“ a to valjda da potvrdi vijest prošlog broja, u kojoj je izmed redaka uštrenuo — znate šta? Da našega urednika plaća grof Khuen Hederwari preko Fra- na Folnegovića ! Ovo je jedua. a druga je. da naš urednik pruža ispod žita ruku Srbima ! Ovo do- nosimo da se naši čitatelji malo nasmiju. U rečenom br. 46 mi smo napisali: ,Ono- mu koji je na svoju zastavu napisao program sje- dinjenja ne ostiju nego dva puta: ili ga tražiti u dualizmu preko nagodbe, biva preko postojećih dualizmom priznatih zakona, pak ove uzeti kao ishodište svoga daljnjega rada — ili se boriti na temelju načela stranke prava. Drugoga izlaska ne- ma. Dalmatinska narodna stranka neće ni jedno -ni drugo. Ona nema hrabrosti, da se postavi ni na pravaško ni na nagodbenjačko stanovište.“ I ovo je ovako. Pisac spljetskog , Jedinstva“, uzet samo da ruži i da se po Dalmaciji kara, na- ravno da ne može shvatiti značenje ovijeh našijeh riječi. Ali neka nas onda ne sumnjiči, već neka prije toga zapita svoje gospodare ili njihove pri- jatelje preko Velebita i oni će mu u četiri oka re- ći ono, što su i nama govorili : da mi imamo pravo. Pisac ,Jedinstva“ bio je Srbin i pisao je: ,Kadgod uzimljem pero u ruke svegi mi pred o- čima lebdi srpstvo.“ -— ,Za svoje djelovanje od- gavaram cam naradn. a Adaći ća vrijama. hoće boga mi, kad će svi moji dušmani crveniti, onda kad se vidi, da mi je djelovanje zadahnuto srpskim osjećajima.“ (,Napredak“ br. 12, 15 g. 1891) Sad je veliki Hrvat. Godine 1891 pisao je: ,Hristos voskrese ! Braći Srbima svete pravoslavne vjeie, one vjere djedova naših, koja nas je u najtežim i najmučnijim danima tješila,“ Sad je veliki kat.lik, ispovijeda se i piše u ,Gospinu Krunicu.“ Nazad 8 godina klevetao je dra. Pera Čingriju, da je pr»- nevjerio 40.000 fiorina, a dra. Klaića nazivao sva- kim pogrdnim imenima. Sad ih u nebesa kuje, a iza njih im se smije. Prije 6 mjeseca pisao je ta- kijeh članaka u prilog pravaškim svećenicima, da su ovi članci u nekom pokrajinskom listu bili za- plijenjeni. Sada ih grdi i kleveće. Tu je sada — a sutra ?2..... I zato u organu narodne stranke reći poštenu čovjeku, koji radi za hrvatstvo a bo- ri se svojijem sjeromaštvom, reći mu da je pro- danač, to je njima tek šala, Mi imamo našu ideju i naše nazore, koje ćemo i dalje razvijati, Ali prepirat se sa ovakoin pisanijom kakva je u organu narodne stranke (ua čast joj !) to je ispod dostojanstva ozbiljna čovjeka. 1 sovim, doklegod se u ,Jedinstvu“ ne pojavi |rugo pero, koje će stvarao i ozbiljno raspravljali, mi s njime prekidamo svaku polemiku, a njemu slobodno da se pred svojim čitateljima hvali, da smo to zato učinili, što mu bajagi ne možemo odgovarati. GRIN Lanu Pismo iz Hercegovine. U Ljubuškom, 4 Decembra, (Naše jadne prilike.) Gospodine uredniče ! Naš narod nikad nije bio u takom stanju, kao što je danas. Neću reći uopće ali moram istaknuti, da je mladež pokvarena, te čovjeku srce puca po- mišljajuć na kobnu budućnost, koja je čeka. Rek bi, da ta jadna mladež ne misli, nego na čas, u kom se nalazi, te kao slijepa srce u očitu opas- nost, koja će je tek kašuje stići. Najgore je, što na žalost ne vrši ni religijske dužnosti, od šta sve Simone na starijeg i bliž- Neću reći, da i to -sve dolazi od slabog nid- stojanja nadležnih, ali zao karakter zla djela stva- ra, te ako čovjek ne hude priječiti toga, može | dožijeti nezgodnih prilika. ,Kju!lu memnuin met- bu-un,“ glasi arapska poslovica, te ako čovjek pru- ži sva sredstva, kojima se zao duh uzgaja, onda mlada narav svom silom za njih prihvaća. Toga, žali Bože. u nas mnogo imade. Ne bi smjelo biti ovoliku pripušteno mladeži, ne bi trebalo dozvo- ljavati svakojake igre, koje su većinu naroda na prosjački štap dotjerale. Osobito to nesretno načelo vlada megju našim muhamedancima, pa još najviše uz svete dane, uz ramazan, kad bi trebalo, da se muhamedanci najbolje progju nevaljalih poslova Pa još tome vlada u cijelom kotaru veliko pjan- stvo, što se najstrože mora osugjivati. Ta jadna navada upropašćuje čovječji duh i uništava pravi ih je u Nadbiskupiji, tia u cigloj da se ispovijeda ' jal propovijeda talijanski; svak je uvjeren, a i sa- tmi Dalmatovci, da u svim selima, koja mal ne je- dino daju kontingent župnika, nema nit prilike ta- lijanstvu, jal talijanaštvu; te je naravno da će svi u hrvatsku gimnaziju, jere bilu bi smiješno pravit kakovu iznimku za jednoga dva-li Zadranina koji bi eventualno bili pitomci zavoda, Mi ne cijenimo da bi korektno bilo prepuštat roditeljima da se izjave, jer imade svijeta koj se turčinom zove pod tugjim upliyom. Pa što bi se iz svega toga izleg- lo? konfuzija, skandal, buna: jedan. zavod dvoje škole; pitomci koj će uzvisit ,Legu“, a drugi koj ju mrze kao opasnu svome rodu i plemenu; zavod razdijeljen u dvije stranke, te mjesto da bude go- jilišten sloge, bio bi sjemenjakom razdora i mrž- nje. Tad će se stavit u istinu na tapet il voto di moral. Vise pata zlih pošljedica prouzrokuje, a | fiducia: a lahko bi se moglo trevit da se nagje- više ljudi tim svoj imetak upropasti, pa onda ne- | mo iznenagjeni. Hoće li trpjet prečastni Miošević ma šta ni popiti ni izjesti, već gleda kud sunce | da mu podregjenici polaze u hrvatsku gimnaziju? mjeri. — Ja mislim, da bi oblast mogla tome na | Ne bude li on mogo trpjet, hoće li ipak Nadbis- put stati. Ali neki njezini ljudi amo to nekako čudno | kup dati mu glas povjerenja, te puštat da nasta- shvaćaju. Oni misle, da to sve dolazi od stare ge- | ne chaos ne previdljivi? — Sva ova pitanja da- neracije, jer i sami više puta reknu: ,Dok nesta- | nas ne bismo ih stavili da je bilo s neke strane ne stare generacije, sve će mnadoći.“ Bog ti zna | više duševnosti a manje osvete; sve ovo me bi- kud se time šiba, ali što no veli arapska poslo- | smo pretresali, da je bilo manje taštine a više ne- vica, ,helekel-muteservifun,“ mislim, da bi bolje | sebičnosti; pa ipak još se ne čuje da iko kaže: bilo za rana se pobrinuti, jer staru hrastu teško | mea mazxima culpa. je žile pokorjeniti, taku je i kod zla duha, kad Y se uvriježi u čovjeku, ni nova generacija ništa ne slit g pomaže. Zar se nije i sam gosp. tajnik osvjedo- Trebinje, mjececa novembra čio, kad su mu bila kola kamenjem polupana u |, (Vgovor dopisniku , Dubrovnika“). Znam, Vitini, prem je on jako bio iz njih izišao? mislio si, a i hvalisao si se pred svojom bratijom, Da još nešta uz put rečem, što bi se valj- da ti ja:ne smijem odgovoriti na tvoj dopis, ali da moelo od strane uprave zapriječiti. U nas ne- | Si %% bogme ljuto prevariv, jer što rekoh, to ne ma Bog zna kakova prometa s ragjom i kojekak- porekoh — evo me na megdanu — pa da vidimo, vim trgovinama. te bi narod bar i s trudom mo- | š0ne će — kako ti veliš — ostati ,ćelava gla- 4, Sto me koriš s ,prirodom“ — hvala ti, isti- gao doći do kojeg novčića. Jedino je. da bi, osim svoje male privrede, mogao u svako doba godine zaslužiti što god u duhanskim magazinima, pošto je poznato, da naš kotar prilično tim produktom snabdjeva, te je tako upraviteljstvo potrebno ne malome broju peslenika. Ali koja korist, kad je i to jedino sredstvo malo ne sasvijem w korist stra- nih liudi. Malo.tu ima muhamedanaca i katolika. već su sami hrišćani, koji su dobavljeni daleko iz drugih mjesta, pošto ih u nas nema mnogo. Oso- bito u pošljednie vrijeme sve više i više nestaje tude posla našim ljudima. To zaista ne bi smjelo biti, jer se svakako mora reći, da je naš narod preči, nego li stranci, Muhiblul-adl. Naši Dopisi. Zadar, 6 Decembra. Kasnjeli smo s ovijem našijem dopisom čeka- jući protuizjavu kakovu u ,Dalmati“, sa strane neke gospode na naš dopis u zadnjoj ,Crvenoj“; ali se prevarismo: te jal gospoda čekaju mastajni broj ,Dalmate“, jal vote ne izložiti se, jal se s nami smrtnicima neće da se omjere. Da smo kas- njeli s neke nije nam ni žao, jere ne bismo javili nešto što je vrijeduo da se zabilježi. — Utorsk, uoči sv. Barbare, na je:!inaest sati banuo preuz- višeni Nadbiskup u Sjemenište. Neki nam rekoše da taj visoki posjet u odnošaju je sa Dalmatovom izjavom koj potvrgjuje fact o unešenju Leginij«h knjiga u taj zavod; no doznali smo docnije, no samo da se nije toga ispitivalo. nego da se o tom u polači nije ni čulo, s obzira e da ne bi se ko- mu drmale stolice, Valja priznat, da taština i po- treba najveće su napasti po čovjeku komu znača- ja fali, a za to i ne kudimo što se svi stisli, i što nema koga, inter Brutos, koji. bi obavijestili u polači što se sgodilo w Sjemeništu. Muka je ne- kijem ljudima staviti na tapet dl voto di fiducia:; jal vi, jal mi: jere se boje, po vjetru što puše, du bi njih mogo zapast ciaellum repulii. — Mi cije- nimo da Preuzvišeni prvi imao bi da da znade kako je u Sjemeništu. te njegov posjet u takovom poslu bio bi nuždan. a evo zašto, Žica još u pe- tak najavila nam da godine 1896-97 otvorit će se hrvatska gimnazija u Zadru. Nastaje odmah pi- tanje: u koju će sjemeništari ? hoće li u hrvatsku jal će u talijansku gimnaziju ? — Svak je uvjeren, a i sami Dalmatovci znadu, da u svijeh 99 što župa, što zavisnijeh il nezavisnijeh kapelanija što na je, ta danas svi pisci nastoje svoja djela 0- snovati na prirodi — dočim vi Srbi bavite se spletkarenjem, potvorama i lažju — a to i sam znadeš — da priroda krije u sebi najveće istine! Ovoliko o mojoj osvbi — a sada i ja ću malo o gosp. Rijmanu — jer we Marko, Mirko, Jošo, Tošo ko li. ujeo za jezik, pa moram. Velis, da_je gosp. Rajman zabranjivao je- dnom gjaku, da ne opći s gragjanima, pa i sa protom Koćovićem — oh besramua laži — kud "si zabludila! 'Ti misliš bivšeg gjaka trgov, škole Starovića — a možda si i ti sam to pisao. — No bio ko mu drago, ja sam obavijesćen i evo me -— da ti rečem u brk; ,Starović je bio jedan od najl šijih gjaka u učenju u trgovačkoj školi, a | i prošao je na milost — dobro znaj na milost — t učiteljskog zbora, a po zagovoru samog direktora gosp. Babića — proti kom ouake tiue (1?) srpske laži riga. Učitelji su ga više put gledali po kafa- nama i kud neke i neke gospode (!?), te su ga 0- pomenuli (sama direkcija, a ne gosp. Rajman),| da ragje sjedi doma i da ući, uego da se skita po kafauama i po krojačnicama klevetanja — no sa- da mu se proltjelo lagati — e pa hajd udri pro- ti onim, koji su ga ua milost držali u školi! To je obična srpska zalvalost, Što veliš 0 protu, i ta je finu (1?) srpska laž — mo, uko me 0 ujemu izazoveš jus jedanput vo Staroviću i protu, tada ću baš i ja izuijeti neko- liko krupuih, pa će gospar Starović vidjeti, da je hrvatsku ueso slatko, a ne ouako otiovuo, da bi se i ribe u hendeku od njega otrovali, kao što si rekao! A sada, što prebacuješ gosp. Rajmanu, du je posjetio zabavu društva ,Slavulja“ =- kako te već jezik ue zaboli od klevetanja, Zar je u tome tako neoprostiv grijeh? Zar je to tako zazorno kod Srba? A što veliš od onim činovnicima i učitelji- la, koji su članovi srpskog drustva i sveudilj su megju njima? A zašto nisi spomenuo i druge u- čitelje, koji su bidi na istoj, Slavuljovoj* zabavi, već samo Rajmuna 2 Deuuacijo! A zašto bar — kao Srbiu — nisi zahvalau, što je Rajman posje- tio i vašu zabavu sada pri otvorenju društva ,So- kola“ 7! BRajman nije posjetio zabavu vašu od stra- ba, ili radi drugog kakovog uzroka, nego samo iz lojalnosti prama Srbiua! Navodom toga čina ti si samo htjeo njega ocrniti jer je Hrvat, Ali, molim te, sta će drugo biti ? Zar Srbin? Zar Magjar ? Može li to om biti kad ga nije uajka tim mlijekom zadojila, &.i bi;