main = ENE NEREERIEENSNNPNSPISINNENENNSPPRIESNIJENENSSSESESISINM

RC

mp

 

- sr. 49.

 

CRVENA HRVATS

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi »Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

šalju se Uredništva.
Za oglase, zahvale i ost. plaća

tiskaju po pogodbi. o
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu
godinu fior. 4, na p0 godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

je predbrojen i za došasto polugodište.

 
     

 

U Dubrovniku, svrhom Decembra.

Mi možemo s ponosom pogledati na ovo pet godina
rada, što ih evo do brzo za sobom ostavljamo. Puni pra-
vom možemo kazati, da je u nas malo listova, koji su na

* narodno-političkom polju razmjerno toliko uradili, koliko

uprav ,Crvena Hrvatska.“ Pokrenuta u najtežim, upravo

_zdvojnim prilikama za hrvatstvo ovijeh južnijeh krajeva, a

u prvom redu naše slavne Atene, sa plemenitom zadaćom
da nam hrvatsko ime i ideju obrani, ona se može podičiti,
da je uz geslo: Bog i Hrvati! svojoj velikoj misiji kroz
ovo vrijeme dostojno odgovorila.

Prijatelji naši iz drugih krajeva sjećat će se, kako
smo onda stajali u Dubrovniku. Potisnuti svakojakim sres-

tvima, savezima i uplivima, mi smo išli od poraza k pora-

zu na korist srpske struje, koja je prijetila, da će zavla-
dati našijem pukom. Hrvatski Dubrovnik pripravljao se,
da igra tužnu ulogu odmetnika. A danas? Danas mi već
bilježimo velikih pobjeda. Naša mladost, naše gragjanstvo
i cijeli naš skladni puk, svijestan i odvažan ustaje na 0-
branu hrvatstva gdje mu se god prilika pruži Stara du-
brovačka republika ostaje najhrvatskija zemlja! Ako ,Cr-
vena Hrvatska“ i nije sve to sama uradila, ona tu ima do-
bar dio svoga truda i svoje inicijative.

Istina je, još nije sve gotovo. Ima još jedna najljep-
ša i najtvrgja kula, koju umjetno skovano srpstvo, premda
u manjini, drži čvrsto u svojim rukama: grad Dubrovnik.
Sam grad, velimo, sa svojim predgrgjima Ali složnim i ne-
prestanim radom, gragjanskom sviješću i napretkom mla-
gjeg naraštaja, dobićemo i ovu otetu nam tvrgjavu, koju

* već i sad prestavlja hrvatstvo.

nCrvena Hrvatska“ nastaviće junačku borbu na one
baterije hrvatskijeh protivnika punom nadom, da će ih o-
boriti, jer ne stoje na tvrdu temelju. I ove godine ovaj list
bilježi u svoj ljetopis jednu veliku pobjedu, Mi smo učini-
li, da je srušena golema srpska propaganda za rashrvaće-
nje djece hrvatskih roditelja, koja se organizovano vodila
na našoj gimnaziji. Naprijed samo! U to ime ,,C. H “ o-

' kuplja oko sebe, i od sad kao i do sad, sve dubrovačke

Hrvate, ma kome mišljenju onj pripadali.
Napruma protivnicima hrvatstva bezobzirna i neu-

j moljiva, u našim hrvatskim pitanjima širega vida slijeduće

,Crvena Hrvatska“ svoj dosadašnji odlučniji pravac, nastojeć
uz to uvijek, da se uzdrži na visini pristojnosti i umje-
renosti. Razgovaraćemo s nače.om, snosljivosti, uvjerenjem
i ljubavi, a ne s onim nekim prostotama, koje regbi posta-
doše kruh naš svagdašnji našega javnoga života, otkad mu
se strast nametnula učiteljem.

Naravno je da nam kod ovakih nazera, uz neod-

* wisnost našega lista koji nije ničiji organ, ue cvatu ruže,

I ,Crvena Hrvatska“ mora se boriti sa mnogim pvte+ko-
ćama; kojim neurednost plaćanja pretplate nije možda naj-
manji krivac Devedeset na st0 hrvatskih rodoljuba i ne
sanjaju koliko je teško izdavanje jednoga nezavisnoga i
poštenoga lista, premda i oni ueznatnom svolicom mogu
mnogo učiniti, Mi zato pozivljemo i molimo sve rodvljub-

+ ne Hrvate, da nas u mučnom radu za hrvatsku stv»r još

bolje podupru perom i pretplatom, a neka budu uvjereni,
da ta njihova žrtva vije ui izdvleka teko velika, kuo ko-
rist koju će donijeti onoj svetoj stvari, za koju im je
evo sada pitamo.

 

 

Nova misao.

Imamo novu misao — balkansku. Iza ilirske,

: jugoslavenske, slovinske i srpsko-hrvatske, eto nam

i balkanske misli. Zagovornik joj je neki Ild Bog-
danov, poznat u vijeku pod imenom Josip Ljubić
Diukov, inače mlad čovjek, koji je napisao jednu

. dramatičnu stvarcu. Izaći će omašna njegova rad-

na pod naslovom , Balkanska misao.“ Ovog januara
uglelaće svjetlo prvi volum te radnje pod naslo-
vom Trenutak, biva moimenat, Balkanstvo je star?

* stvar pod novom haljinom. Slovenci, Hrvati, Srbi,

Bugari postaju novi natvd — Balkanci, Balkadski
jezik, balkanski narod i balkanska kultura,
Gosp. D, P. u ,dedinstvu“ počeo se baviti

ovom sa sad osamljenom pojavom, pak kunstatu-

O DUBROVNIKU 21. Decembra 1895.

je, da su je pravaši osudili — jer ona stoji na j

nekom višem gledištu. Kad ne bi bilo tako, veli
gosp. D. P., ne bi bili pravaši.

Istina je da su pravaši protivni tijem novo-
tarijama, nu nipošto s razloga, koje navagja gosp.
D. P. I ne samo pravaši već svaki dobar Hrvat
mora da je odbaci. Što hoće taj balkanizam? Da

se svi južno slavenski narodi stope u jednu na-
rodno-kulturnu cjelinu. O drugoj kojoj cjelini, o
državnoj naime, nema još govora. Jedan narod,
jedan jezik od Crnoga do Jadranskog mora! Ide-
ja je velika, zamamljiva nema sumnje, ali pitanje
je jeli ona pravedna, je li izvediva. je li nam na-
pokon koristna ?
Bacilo se oko ponajprije na Hrvate. Oni sv
u nekom smislu južnoslavenski Francezi. Ko što
su ovi u borbi sloboile, bratstva i jednakosti u
| prvom redu svojom krvlju platiti sve eksperimente
učinjene na tom polju, tako i Hrvati osugjeni su
da podnose troškove svijeh pokusa južno-slavens-
ke konfuzije. Mi bismo dakle imali početi. Ponaj-
prije odreći se svoga imena, svoga plemena i svo-
, ga jezika, zatim svoje povijesti i kulture ; / učiniti
| tabula rasa sa hrvatskom državnom idejom. pak
onda kad smo to sve zapustili i izdali, namećati
narodu nova imena, nove misli i nove težnje i on-
da tražiti... Zbilja! šta ćemo po njima tražiti ?
Zar sjedinjenje Dalmacije i samostalnost čvijeh na-
šijeh zemalja ?
Isto tako imali bi učiniti i Srbi!.....
Pak se još kogod čudi ako se mi ovijem
predlozima od srca smijemo!.... e
Biće lijepijeh i plemenitijeh nazora u ..
njima g. Ilda Bogdanova. Ali on će samo konsta-
tovati neke činjenice, kojim neće naći nikakvog
praktičnog i uspješnog lijeka. Ponajglavniji razlog
onijeh koji predlažu neko naše jedinstvo jest taj,
što smo mi Slovenci, Hrvati Srbi i Bugari, svaki
za se, malen narodić, a svi skupa mogli bism«
brojiti kakvijeh dvadeset milijuna. To je istina,
ali što smo mi $rivi što nijesmo veći? Kad bi se
jedan narod zato što je malašin morao odricati
svoje plemenske inlividalnosti, mi bismo odavna
| bili iščeznuli s lica zemlje, sa s nama još sijašet
! dlrugijeh naroda u Europi, koji i danas živu i lije-
po napreduju. Eno Davaca, naroda mnogo manjeg
nega li hrvatskog, koji ima, kao i mi svoju hilja-
da godišnju povijest, pak kome je izmed njih
došlo na pamet, da svojim zemljacima predloži,
da se odreknu svega i da se stope s Norvežani-
ma i Švedima u jedan jedini, Skandinavski narod?
Ne samo, nego mi vidimo malu Dansku, gdje se
bo»i proti velikoj Njemačkoj, a Dance u pruskim
pokrajinama, kako najvećom upornošću čuvaju
svoju narodnu osebinu. Mi sami moramo bit osu-
gjeni, du pedeset godina raspravljamo 0 raznim
načinima, kojim bi svoju smrt potpisali. i

S druge strane ovi predlozi, i kad bi ih mi
na našu štetu poprimili, ne bi nikako bili izvedi-
vi. Braća Bugari svojim tendencijama, radom i po-
ložajem, pokazuju nam, da su oni sami sebi do-
sta i da nemaju nikakve volje odricat se: svoga
jezika i svoje državne iileje, koja ide za tim da
Sofija zagospoduje Maceđonijom i svim istočnim
Balkanom. U jednu riječ ovaj narod nemade kada,
da se bavi besposlicama, nemoj da bismo se
mi oby ćemo balkanismom primiti i bu-

garaki | da ovo nije dobro, ali fakt

.

|

SEE: i

 

se 10 novč. po retku, & oglasi kojise više puta

   

je koji se ne može pobijati. Braća Srbi takogjer

su zaposleni oko učvršćenja svoje državice. Ako im
to ne ide za rukom, neće se za to oni odreći onoga,
pod čijom devizom vojevaše za slobodu na oslonu
svoje prošlosti. Osvem toga interesi Srba i Bugara
ne idu paralelno nego se kose. Ako gosp. Ild Bog-
danov misli, da bi se Balkanizmom ti spor izrav-
nao i da bi se još izravnao i spor srpsko-hrvatski,
on se ljuto vara. On bi se samo pojavio pod
drugom formom, recimo pod drugim imenom. Ako
ne bi bilo pitanja srpstva i bugarstva s jedne, a
srpstva i hrvatstva s druge strane, njihovi inte-
resi rješavali bi se kao pitavje izmed Biograda i
Sofije te Biograda i Zagreba. Stvar je u bitnosti
ista. Ako gosp. Ild Bogdanov sumnja 0. našim
riječima. pokazaće&mo mu narod jednog imena, jed-
ne povijesti, književnosti, vjere i jezika, gdje ta-
kav teški spor opstoji — narcd srpski. Tu je Ce-
tinje i Biograd. Zna li gosp. Ild Bogdanov koliko
je daleko Cetinje od Biograda?

A kamo li ujedinit i stopit četiri plemen€!
Svladat i podložit Ljubljanu, Zagreb, Sarajevo,
Biograd, Cetinje i Sofija! A komu molimo? _Bal-
kanstvu? Hoće listaj novi gospodin sjedat u So-
fiji, Zagrebu ili Biogradu ? To je pitanje. |

“Neda se nijekati najbliži su pik Hrvati i

Srbi. Mi, smo dva imena, dvije povijesti, dvije kul-
ture i dvije literature, ali jedan jezi po tome
jedan narod. 7wito velimo da smo dva plemena.

 
  
   
  
  
 

     
 
   
  

Pojava ulnovata, ali to nije dokaz da
smo $ * Bulje bi bilo, da nije o0wh-
ko, ome krivi? Nigdje na svijetu
nema jera, ali to nije ništa d

go &
ka, koja potvrgjuje temeljna načela etnć
nauka. A pošto i hrvatska i srpska misao imadu
svaka svoje posebne interese, to &e neda izaci
kakovim prisilnim srestvima, ni umjetno skova-
nim imeni. Moguće da će nekada doći do slo-
ge izmegju "Srba: i H . Balkanstvom razdor
bi se samo poveća o, u koliko bi ga svak
na svoju ruku nat ećina krivo razumjela.
Kako danas stvari 8t0je, mi Hrvati imamo. jedino
uade na bolju budućnost, ako se privriježimo i

' okupimo oko Hrvatske, Ostalo moglo bi s vreme-

nom doći. Odricati se pak svojih prava i svojega
programa bio bi znak zdvojnosti i sluboće našo
na veliku radost našijoh dušmana. Mi te zdvoj-
nosti u hrvatskom uarodu no tiglimo. Hrvati su
pokazali toliko narodnog živdfik, la su: svi poku-
šaji raznarogjenja ostali bezuspježni. Radi svih*4,
vih i još mnogo drugih razlo mo, da je
koli čalkanstvo toli svak otuhrvatska
ideja u nas nogibeljna i tno* se po:
čet baviti s tim ,veiikim i mislima tek
onda, kad ostvariino ovu našu ,malenu“ domaću,
ali isto tako slavensku mii OO. i.
deje — ili kad izgubim ku najmanju
nadu, da ćemo je ikad ostvariti. \ tio
: theta!

   
  
   
   

 

Sveučilišni gjaci u zatvopija
Belovaru, oy

(Tri pisma iz zatvora), 4)|| i

Znamo da su sada nježna sregi roditelji
braće i sestrica, pa i oma prijatelja i

mošemo rijet i avi brvatakih rvdoljubb.kod

  
 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
  
  
  
 
 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
   
 
 
  
 
  
  
 
  

| da smo mi Srbi i Hrvati jedna izniih-.

oR Re

e