blaži bol, bodri na rad, udahniva smjelost umrli- ku, da bi xnao neustrašivo prkositi zaprjekom, koje bi mu put priječile da bi težio i dosegnuo do uzvišenih ideala istine ljepote i dobrote: osta- ne nam naime njegova slavna uspomena. Ova ob- lijetaće oko crne rake, nijemin mukom, al jakom rječitosti, govoriće: ovdje počivaju kosti čovjeka, koji nije umro. Da; I. Broz žive u svojim djeli- ma, žive u srcima svojih prijatelja i štovatelja! Opstoji sviježa jošter u mojoj duši spomen onog dana, kada sam se prvom lično uspoznao sa pokojnikom: bilo to otrag četiri godine, kada je ou pohodio naš Dubrovnik u znanstvene &vrhe. Vidjesmo se, spoznasmo se, razumijesmo se: bilo to u jedan čas, te se naši duhovi vezaše prijate- skim vezom, koga ni ista smrt eto nije kadra da razriješi. Blaga riječ, umiljato podnašanje, čelik značaj, zanimanje uprav strastveno svojom stru- kom, ustrajnost i neumornost u radu prave su njegove bile karateristike; koje, zaodjenute ne- kom čednosti, to ljepše su i sjajnije izgledale, On je pripadao onim rijetkim harakterima, koji su jedino tim xadovoljni bili, da im duševnost može mirno posvjedočiti da su nešta dobra i lijepa proizveli, i svoje sile na korist naroda posvetili; pa im malo stalo do imena i hvala, kojim bi ih mogao obasipati ovaj svijet. — Provedoh u nje- govoj družbi veće od mjeseca dana, svaki dan po nekoliko sati listajući i premećajući po zapraše- nim rukopisima, prepišujuć, bilježeć, diveći se njegovoj tačnosti i ustrpljivosti, kojom je prija- njao uz rad, utanoč svoga slaba zdravlja, koje da mo je već za toga vremena bilo poremećeno, i da je krilo u sebi klicu ljute bolesti, koja bi ga bila prije vremena strovalila u grob, kazali su se očiti tragovi na njegovu licu. — Dogje vrijeme da se rastanemo; i mi se ra- stadosmo, Uz pozdrav, obeća mi da će se, kada bude na povratku iz Crne Gore, opet vrnuti u Dabrovnik; al, bila to sudbina ili što drugo, od toga dana ja ga već ne vigjoh. Teško mi je le- žao na duši taj rastanak i odgogjeni sastanak, al uz to me je blažila nada, da ćemo se, bilo gdje bilo, opet vidjeti, sastati, porazgovoriti; nada ta već eto izčesne, smrt ju utamani; privremeni 'ra- stanak postane vječitim ! Mili prijatelju! kada mi nije bilo dozvoljeno da te još jednom dok si u životu bio, vidim, i od srca te pozdravim, nek mi barem bude pro- sto da ti sada preko ovog jaza što nas luči, i sa ovog predijela: gdje nestalnost vlada i ništavilo ljudskih slaboća zavkuplja me, zadnje dvije riječi rečem: s Bogom, Ivane! Zagrebačka zemlja, zem- lja- sjajne budućnosti nek ti poda blago, tiho/po- čivalište | Hrvatski narod, koji bolno gleda gdje mu sv trga po perivoju najljepše cvijeće, obasi- paće tvoju grobnicu harnom ljubavi, a u svomu srcu hraniće nezaboravnu uspomenu sve dotle dokle nada njim bude sunce prosipati zlatne zra- ke svoje sjajne svjetlosti, Iz Dubrovnika. T. Dubrovnik, 5 Januara, Mi redovito i pazljivo čitamo sarajevski , Bo- šnjak“, 1 evo što smo opazili. U zadnje doba taj list kao da se popravio. Nema više onih besmi- slenih tvrdnja o bosanskoj narodnosti, koja je od naše sasvim različna, dosljedno nema polemika sa hrvatskim listovima, koje su te tvrdnje pobijali. Ako Bošnjak“ piše o kom plemenu, to najradije prikaziva svojim čitateljima srbijansko nevoljno stauje, poučavajući ih, što je od njega posve li- jepo, da se čuvaju one buke nekoliko usijanih glava koje tamo amo paradiraju pod mučeničkim imenom emigranta i koje srbijanska vlada njeguje u svom krilu, — a drogo šta ne tražite od političkih: članaka, = | Za to se počeo vruće zanimati ekonomskim pitanjima. Donosi. Jijepijeh sastavaka o gospodar. stvu, o moralaom gsgoju naroda; upućuje ga ka- ku da postupa kod sakonskijeh naredaba s kojim ia svaki dao posla; muka ga da šalje svoju djecu »Bošnjakotu* rje krije i jedna vrlo opasna politika. Bošnjaštvo se nekako ne prima muhameda- naca, kako se isprva mislilo. I zbilja teško je ra- zumna čovjeka u Bosni uvjeriti, da on govori je- dnim jezikom — bosanskim — a mi drugim — hrvatskim, da je on član jedne a mi druge narodno- sti. Polemika i dokazivanje ovih paradoksa dovodi čovjeka do smiješnosti. Da ne kuša naš , Bošnjak“ drugi pe&; uljesti naime u volju naroda zanim€> jać se za njškovo materijaloo stanje, nametnut mu se tako političkim i narodnim organom te ga pre- ko gospodarskih članaka i nukanja da ide u školu — pobošnjačiti? Ovo bi bilo mnogo lakše od nasilnog nime- ćanja bosanskog imena kao naziva naroduosti. Naš narod se luko zavede, Osobito mu godi na pr, kad se šibukaju njeki mali činovaičići, gospoda“ s ko- jim se on nalazi u neposrednom doticaju. To ou smatra odmah kao neku opoziciju vladi, a narod | koji plaća, uživa da mu se tegne onaj koji mu, čini mu se, otimlje kruh iz usta. Zato neka naši prijatelji po Bosni dobro pa- ze da nijesu te ,Bošnjakove“ suze za dobrosta njem naroda samo : stranaćka manovra, kojom bi malo po malo rastrojio naš narod u Bosni. Naši Dopisi. Koločep, | Januara. Na 29 prošlog mjeseca dogjoše s lagjom pod Orašac naši sumješćani Vice Svilokos, kap. Jozo Svilokos i Stijepo Turović. Oko 18 ura otputiše se kući, Jedra dobro podvezaše. ostaviše samo o- tvoreno pred jarbolom, kao dobar obrus, ali uza- lud, jer bura je bila jaka, upravo počela dimiti, te netom se oni odalje jedno 200 koračaja, dogje je- dan žestoki refuo, lagju nagje mrtva, pa je od pr- ve izvrnu, a oni sva trojica vrcom iz lagje. Go- spodaru lagje Vici Svilokosu ostane argola u ruci koju pusti, pa se dade odmah plivati na kraj. Ču- je glas, gdje ga jedan drug zvaše, ali on a stra- hu i ne obrne se, već jedva živ dopliva pri kraj od Orašca. Koja hvajda, kad ne ima nikoga da mu priteče u pomoć, jer su kuće daleko od mora. Do dva puta se lvataše za mrkijentu, ali svaki put, bi mu more napunilo usta, dok srećom treći put mu pogje za rukom izpeti se na kraj. A gad ta- kovu valjalo mu uzaći veliku uzbrdicu oko + ure hoda preko jedne glavice na udarca silne bure i zime, gdje ga vjetar do tri puta baci na tle, dok napoken jedva duhat dopuze u najbližu kuća, gdje mu povrate život, To vam je pravi hrvatski pomor- ski junak, siromah sa mnogo ženske djece u 620j godini, koji se dva puta s velikim brodima topio. Prvi put od 23 druga njih se deset spasilo, a dru- gi put se svi spasiše, al im bark pogje u piljke. Kad uzlazio tu glavicu do dva puta se obrne na svoje drugove. Prvim putem ne vigje ništa. Kad dogje malo na više, ugleda jednog druga na izvr- nutoj lagji. — Čim se je za to dočulo, načelnik Za- tonske općine g. Miho Buć sa strane općine br- zojavi na pomorske urede u Gružu i Dubrovniku da se pobiti utopljenicima u pomoć, a glavom o- trča s velikom trobojnicom i s nekoliko Orašana k moru, otkle svi mahahu i vikahu, ne bili g barka g. Bjelovučića, koji je usidren u konalu, došla im pomoć, ali om ue vidješe ništa, kad se ne makoše. letim časom posla čeljade u Trsteno, da bi od tamo izašli u susret, al se ne usudiše u- puštati u more, jer da ne imaše velike lagje. Pa- robrodić ,Melanira* bijaše za nesreću u Slanomu, pa tekar pu: podne obagje kanal, a da ne nagje ništa, Na kraj mora od Orešca bilo je ljudi, te da su po sreći imali pri ruci poveću lagju, bih bi se otisli za nevoljnicima i spasili barem Jednoga, a tako jao! obojica nam zaglaviše na vratima od ku- će, premda su svu svoju mladost - istrošili po ši- roku moru! Bijahu dobri ljudi | Bog im ase na du- šu smilovao! Kap. Jozo, čovjek od kojih 42 go- dišta, ostavi za sobom ucviljenu staricu majku i ženu sa četvero nejake djece, a mornar Stijepo od 36 godina ucviljena slijepa oca i žeuu s dvoje uejake dječice, dočim rečeni Vice Svilokos izgubi svoje imanje t. j. lagju sa svim potrebitim ribar- skim orugjem u vrijednosti preko 200 foripa. Ka. ko da tako star i nevoljan čovjek sve to opet na“ bavi, & da usmobude prehranit sebe i svoje uku. Gone :-50 e maga. io oarije Vinnj po prie teku u pomoć ovim našim postradalim obiteljima, crna im se piše! — Sinoć pred samu noć dovezoše nam Lopugjani izmrevareno truplo Stijepa Turo- vića zapućena u parangslo, što ga nagjoše u- mihaljem. Od Boga im plata, a od nas hvala | Iz Župe, 2 Januara. Čestitajuć vama. prijatelja uredniče, i svima borcima i prijateljime hrvatske misli novo ljeto i nova godinu, čestitamo vam junačko držanje gdje suzbijate tugjina i tugjinskog prirepinu, & našeg odroda, s našeg kutnjeg praga. i Ali pravo je rečeno, gdje se pojedinci bore za narodno dobro mora tu i sam narod priskočiti u pomoć, jer svak je svoje sreće kovač; a misle li njeki s time da za narod dobro rade, ako omi- ču ramenima i bezbrižno gledaju kako se drugi bore zna njih, ljuto se varaju, jer gdje narod snom mrtvijem spava tu se uspava i njego- va svijest. Ne mislim ja ovim na Župljane, ne dao Bog! već na njeke druge. Što se Žapljana tiće, bali smo ti spravni, da pokažemo šarenjacima ko smo i što smo. Zaladu im trka i obigravanje po našijem se- : lima, zaludu ulizivanje oko nekoliko prevarenih naših domorodaca. Proslo je vrijeme. kad ge pri izborima govorilo: hoćemo sa Petra a nećnmo sa Pavla, kad smo hodili za osobama. Danas stoji- mo malo drukčije. Danas mi pitemo: što si? jesi ti Hrvat? I ko mje Hrvat, naš nije. U našoj zem: lji dubrevačkoj, u havatskoj po jeziku i plemenu, ne smiju zapovijedati sebičnjaci i šarenjaci, ne smiju asdje agovati ni Talijani ni nekakvi Srbi i Srbići, nego mi Hrvati. Jesu se Palja i vlaška vi- la dogovorile i koutrat učinile kako će nas pre- variti. ama mi nećemo da smo mi Vlasi ni Palji- zi. Tamo im kuća! Mi stranci? Mi dogoni? Luda djeco, Sr- bi i Srbići, imamo mi svaki u svojoj škrišnji teftere, da smo ovdje u hrvatskoj zemlji od dav- niza domaćiai, a pitali bi za te teftere sve vaše prvake 04 popa Jova i Boškovića do Vlaha Mati. jevića, da vidimo količo vas je dubrovčana, pa &- ko će vam lijepo doći u pomoć i onaj kalogjer, koji zna kovat laži da su srbi bitisali prije Juego - se svijet stvorio, pa ih sad došao prodavat po Dubrovniku. : Ma znate koja je: vrijeme mačinja, vrijeme vrijeme raščinja. Spomiojete li se kad ste nam ono nazad četiri godine dolazili u Župu na paše kobasice i lagali nam da vi nijeste Srbi nego pra- vi Dubrovčani? Spominjeteli :se (mi se dobro spo« minjemo), kad je jedan od vašijeh rekao::,Ko? mi Srbi? mi Vlasi? Vlahe su vam /dove)i u grad Rafo Pozza .i Pero Čiogrija, & mi ćemo ih isće- . rat?“ Tako je to onda išlo i mi smo vam povje- rovali, jerbo nam &6 ni u snu nije snjelo, ds bi gospari mogli jednu mišljet a. drugu govoriti. Mi smo zavedeni i prevareni, još više vašijem obe- anjima, jadni, pošli bili za vama i glasovali s va- ma, pa što ste učinili? Nikad ništa, nego se u- kazali da Ste Srbi, a nama ste slali vaše mužike, da nam udaraju srpake pjesme. To je bilo sve Sto ste za nas učinili, ali je bilo dosta da vas poznamo ko ste i što ste, Hvalili su se gospari Srbići, da su oni srpskim programom oteli općinu. Kakvijem srpskijem progra- mom da jadni mijeste ! Da ste nam: ga samo iznijeli, bili bi vam ga prišil na lexja, de odete otkuda sto i došli, kao što ćemo Vam ga brzo mi Župljani i prilijepiti, i vama i vašijem Puljizima, samo -Bo« že sdravlje. Nema više masnij:h- nmječi ni Gondu- lioib_ obi ćanja, da nas odvrate pa da idemo a ne. svijest proti ovoj lijepoj) našoj domovini. Otvorili . smo mi oči, pa ako svi gragjani i neće, u ono će Župljani pokasati, kako ne čava narodna đast. Ne. ka se rišćani hvale da imadu para, sve je galodu. Opet su te pare stekli snašijem pukom, a po Sr. tra prodali i kćer i šeav. Pa kako.