86 x Bvojoj kući uz zalogaj kruha, porazgovora . A razveseli. + 0/_ Nema mu zgodnije knjige za to, što dobar - << Roledar, On će ga uzeti i najprije će gledati kad je koji svetac ili kad je koji bio i spominjaće se bilo slatkih bilo gorkih svojih časova. Nego ne priteže prostoga čovjeka koledar kad u njem ne- ma glavnih svetaca njegove biskupije o kojim on uvijek sanja i po kojim računa svoje dane. Ovdje smo rekli, da su naši koledari uregjeni tako da se meću svetkovine samo jedne biskupije, Nas seljak u dubrovačkom kraju, ne nalazi svoga sve- toga Vlaha, a vidi svetoga Stjepana, kralja Ugar- skoga napisana debelim slovima, fkao da je velika taj dan svetkovina! Koledari treba da budu za svakoga, da se stave u.mnj glavni sveci, koji se štuju u pojedinim hrvatskim stranama i da se ka- že, da je u toj i toj biskupiji velika svetkovina, da je zaštitnik toga kraja. Ovim bi se mnogo ko- ristilo hrvatskoj svijesti, narod bi se uvjerio, da se Hrvat s kojega mu drago kraja brine ga nj i veže se duševnom zajednicom. Ovo svakako bilo bi dobro i za druga spomenutu vrstu koledara. : Drugo je da bude dobar koledar za puk, da je zgodno štivo. Zar se nema šta pisati u kole- dare, nego kojekakve pripovijesti bez ikakve vri- jednosti? Što će nam oni prijevodi kojekakovi, šta li one slike, koje malo dopiru do srca pro- stvga puka? Šta našemu hrvatskom seljaku nedo- staje? Nedostaje mu prave i čiste hrvatske svi- jesti; čistoga pojma o sebi, o svojoj jakosti, o blagu što ga ima. Neće se narod razbuditi, ako se zove koledar, recimo, Zvonimir, ili kako drugo. Treba puk malo po malo učiti da sazna što je i ko je. Narodu je najzgodnije, da koledari, lijepim pučkim (žalibože toga je u koledarima najmanje) jezikom kažu po malo svake godine početak i raz- vitak hrvatske povijesti, treba malo narodnoga blaga, pjesama i pripovijedaka, pouka u gospo- darstvu, sve kratko i zanimljivo, pa opet malo da se nasmije, ali ne ludih njemačkih šala, nego zgo- dnih i čistih, Slike naših svetitelja i pokrovitelja, valjalo bi da se po malo meću u koledare, a ne sela, za koje narod malo i mari. Ovaki bi se ko- fedari čuvali u kolibi. Druga vrsta koledara, nek bade skuplja, ali nek bude drugačije u njoj štivo. Ima vrsnih pripovjedača kod nas Hrvata, neka se oko njih nastoji, da napiša što zgoda», neka se kaže što o napretku čovječanstva, o napretku hr- vatskoga naroda, nek bude koja pjesma umjetna, životopisi znamenitih ljudi iz prošlosti i sadašnjo- sti, ali ne mnogo slika i ljudi, koji nijesu bog zoa što uradili na napredak i prosvjetu hrvatsku, ne- go sve po izbor, sve dostojno knjige, koju narod ne bi bacio poslije godine dana. Ovo rekosmo mirni u srcu, da nikoga ne mišljasmo uvrijediti, nego iz ljubavi za mili nam hrvatski rod i za njegov napredak, a onomu koga se ovo tiče, neka zna da ćemo druge godine svaki koledar prorešetati i nagjemo li da nije zgo- dan za hrvatski narod oštro ga osuditi. Dubrovnik. 12 Janoara. U pozivu na pretplatu , Posavske Hrvatske,“ koji danas donosimo kao prilog čita se i ova tačka : »Nije li i nedavno is zastupničkih krugova is Slavonije u raspravah proračunskog odbora na saboru u Zagrebu stavljen predlog ob uvedenju magjavrskog jesika po školah u Hrvatskoj ?* Braća nasa iz Broda govore živu istinu. U proračunskoj rw*pravi dignuo se jedan ga. stupnik, za koga su u saboru misljeli da je nijem, i predložio je da se u brvatske škole uvede ma- gjarski jezik. Ovo je možda prvi put što je -tej sastupaik otvorio usta. š Taj rodoljub zove se Ćiro Milekić iz Srije- ma zastupnik na hrvatskom saboru i Srbin pra- voslavne vjere. i Taj isti Milekić još je i načelnikom grada Mitrovice, gdje su Hrvati naprama Srbima u sna. tooj većini, Pa šta je on sa svojim učinio? On se je združio sa juče naseljenim pruskim kolonistima — sa Nijemcima dakle — protiv Hrvata. Ovi Nijem- či sajedno sa Srbima imaju svoj organ i taj se Bove ,Mitrovitser Zeitung, 1 obij: čovjek: ide u hrvatski sabor | tamo predlaže da še u škole uvede magjarski jezik ! Ako braćo, ovo nije izdajstvo, nepoštenje, sramota, onda te riječi brišimo iz rječnika. Srbima je malo stalo što ovom politikom i oni propadaju. Oni uživaju gledajući kako ona šte- tuje hrvatstvu a za drugo im malo stalo. Neka izgori i njima kuća, to ne mari, ali samo neka pri- je vrag odnese hrvatsku! Ako ovako ugradi individnum protiv iodivi- dnumu, to se u kriminalistici smatra živinskim zločinstvom, te se krivca kazni teškom tamnicom. Kad bi i za narode taj zakon opstajao, mi bi ne- ka čeljad vidjeli iza gvozdene resetke, Jer po- stupanje ćir Milekića i njegove klike nije drugo nego hotomično bretoubostvo. / Jedina Milekićeva utjeha bila bi, što u toj gadnoj koaliciji nije sam. Mitrovački Srbi samo oponašaju, svoje drugove dalmatinske Srbe, koji u nestašeci Magjara i Nijemaca zagrliše gojilu del- matinsku aatonomiju na sve veće slavu vasiona srpstva. Naši Dopisi. Korčula 6 Janvara. &U borbi je život“ stara je riječ, koja vri- jedi suha zlata. Jer po našemu mwjenju, ne ima gore, i sramotnije "stvari do mlohavosti. Ona je ona kužnojzarazna bolest što tijekom vremena sve tjera u nazadak, a tjerajući probugjuje sve uspa- vane strasti i grijehe, pa se od njih još tek zna- tni atomi nalazili. Ona je ona što dopušta da lju- di svakovrsne fele srća i mješaju se tamo gdje ne bi imali — ona je ona što dopušta da se bez crvenila otjerano prima a svoje, odganja u ma- lo riječi ona je prava roditeljka. svakoga zla. A bogme i starac sa Patmosa, kao by iru ljudskijeh mana, smatrao je mlohavost, te je volio vidjeti čovjeka studena nego li mlaka. Ta je mlohavost i u našoj pokrajini za svi- jem onijem što je domorodno na visoku potencu skokla, a da je pak na osob u našema grada tu poteocu dostigla o tome re ima sumnje. "Smiješno, a istodobno žaldsno je 'vidjeti ka- ko narodna misao postignuvši svoj cilj u našemu gradu, uzvalila se je na potrgane lovore, topeći se u svojoj prošlosti, .ne znajuć da i lovora oda- voa potrganu popanu listi, ostavivši samu i golu palicu, koja ako se opet svježim lišćem ne ovije, u nju može lasno uplašeni crv udariti | teško joj dosagjivati. Kada, pitamo mi, vojskovogje majbitri- je svoje planove izvršivaju ako ne onda, kad im trefi da na nepripravnoga pripravni udare? Onda je kad jednijem mahom sve njihove ideje sruše. Dočim kad li se plavovi na izmjenice borili, onda straha nebi bilo od nikuda. Da naša općina glede uprave dobro kroči o tome do danas nema sumnje, jer protiv toga pi- sati htjelo bi reći istinu mračiti, Ali to nije do- sta, jer treba ciganskijem koracima i u sućuti ne- rodnoj koračati, drugčije uprava ne bi bila drugo ako ne jedan pofalni ekonom. — Nego što nam nadasve udara u nos i moti pojmove, jest jedna druga čimbenica, koja je iza zadnjih izbora pro- klijala i silom se vihrom izmegju zida razmabals. Sastalo se regbi lijepo čČislo domoroda, koji kane kako se čuje jednom čisto i bistro izjaviti ono što su i što smo. Nikud bolje. ali kojim pu- tem da udare? jer kad bi htjeli posla im imade i preko teka, kako čajemo. H ćeš nećeš treba im u nečem god dati razlog. i Naša Čitaonica od svog početka, nosila obi- čao 1 nikakovo ime, Htjeli joj nadjenuti pravo hr- vatsko ime i to se učinilo. Al mi dosadni, indi- gatores, pitamo tu gospodu, što se je tijem učini. lo ? Ništa drugo nego promijeniti goraju haljinu, a dolnju into gausnu i traljavu ostaviti, kad u to- me hrvatskome stecištu — kad u taj narodni bram, moše koja mu goder ideja sebi mjesta na- ći; ksono ti ona glasovitoga . deklamatoru w Čika- 9%, koji do tamo saradi wsburkama mora Dal- inčima # mjihovijok pjesnici s00jepori- jeklo saboravio, Čim se je' Oitaonici ime promije« nilo, conseguens je isto da 'se i pravila preinaće i de svakome pratome Hrvatu bude zabranjeno u tugjineka gnijezda, kao što oni k našijem ne dola+ 50; da no: bide polak miša a polak lastarice. e» 4i će kogod to ne mari da ja Idom simo' ili: tamo, kad ue mjenjam ideje. Dobro, ali poslovica veli, akaži mi skijem općiš, kazat ću ti što si.* Ko je uzrok da se dakle glede Oo nice ni- je sve promijenilo, taj je teško svome. ai svome narodnome duhu, ili recimo bolje hrvatsko- me duhu teško sagriješio. Taj je štetan da još koju godinu u mlohavosti probugarimo. Ali uzto. veniet dies, kad će sam svoj grijeh uvigjeti, jer služiti se onom ,quod ego.... kod istijeh sumi- šljenika ne vrijedi. To je bombastična pogibeljna supremacija. Druga je ogromna mlohavost u pjevačkome društvu našega grada svoje gnijezdo gavila, koje je tako docna zadrijemalo da mjesto oplemenjiva- ti duh i'šrče a ono te na nerad i nehajstvo poti- če. Ka je tome uzrok ako ne mlohavost? . Zar zbilja ta gospoda još nijesu došla do 8spo- znanja da pjesma i prestave jesu dva prva glavna motora prosvjete, jesu duša tijelu — srce ljubavi? A s druge strane ako taj: sveti hram mora skoro vavijek sličiti Janovu hramu — čemu obveživati uplatnice ? : Široko je dakle polje. onima koji bi htjeli pravu hrvatska borbu zametnuti, da prenu, ili u-. duše one koji za napredak ne haju. Ima kako ču- jemo tu i svijesnijeh glava i moćnijeh kesa, ali koja fajda kad se na rad ne umijedu ili neće da dadu ? Koja je f:;jda gospodo moja, vikati i kroko- | drilskijem sužaun naričati, to i to ne valja, to i | to ne ide, a sve to činiti u Četiri oka? Pra- vica se ne plaši ni krike ni vike, Ako u vami da- kle prsvoga požrtvovenja imade, ako vi uprav za blagostanje naroda naumiste vaše sile uložiti; ne želite m truda pi novca te udarivši pravom sta- | zom, nebojte se, pobjeda je naša, nebojte se da će vam kogod kipove poduećati, jer stare trupine istočiti će se — stare ide1e otići će, mel museo degli pensionati, 1 tad će se obistiniti ona, da na mlsgjima svijet ostaje, : Ali da dotle stignete, tvrdo uturite u pamet da svaka ptica mora svojijem jatom ići, još svoji- jem glasom pjevati, a onda program na srijedu. x Kotor, 10 Januara. i Učeća mladež u Dobroti slijedeći u hr- vatkom rodoljublja primjer svojih pregja, prigodom. mla-iog ljeta sakupila je lijepu za društvo 8y..Qi- rila i Metoda u lstri, a darovaše slijedeće gospoda :, gospogje : Regina Juričević krunu 1, Pave ad. Pe- tričević kr. 1, gospogjice: Jelka K. Dabčević kr, 1, Karle B. Dabinević 40 belera, Joka M. Dobrilo- vić 40 bel, Anjeze Dj. Milošević 40 hel,, Milka Di. Milošević 40 hel., Anjeze Dj, Radoničić 40 hel., Karmela K. Dabčević 40 hel., Marija A. Dabćević 40 hel., Aogjelija A. Radoničić 20 hel., | arie A. Radimiri 20 hel., Marija I. Milošević: : 20 hel., Silvija B. Dabinović 20 hel. gospoda ; Lu-. ka Tripković 2 kr., Dum -llija Andrić 2 kr. Dum Ivan Ridimiri 2 kr, Filip Radoničić 2 kr. Pavo Radimiri 2 kr. Ante Kamenarović 2 kr. Mato Ra- dimiri 1 kr. Gjuro Dobrilović kr. 1 Ante Radimi-. ri 1 kr, Krsto Matović 1 kr. Josip Petričević 1 kr. Ivau Macher 1 kr. Krsto Nikičević 1 kr, Jo- sip Opareuović 1 kr, Božo Milošević 1 kr. [Ilko Dabčević 1 kr. Špiro Dabinović 1 kr. Josip Ra- domićić 1 kr. Marko Petričević 1 kr. Marko Kia- ćević 1 kr, Luka Sablić 60 hel. Vjekoslav Radi- miri 60 bel. Marko Kamenarovnić 60 bel, Vjeko: slav Opareuović 00 bel, Špiro Kamenarović 40 hel Aleksandar Radoničic 40 bel. Auton Milošević 40 bel. Niekoliko učenika 9 kr. 40 hel. Ukupno 45 kruva. *) e +) Sa ovim prinosom iz Kotora za rečeno društvo stiglo je u sve na naše Uredništvo 162 kriine i 40 para, Ovu smo svotu danas poslali časnom Dr. M. Laginji'u Polu. Ur. - odi Pogled po svijeta. : : u: . — Najsnamenitiji čin ove sedmiće u monar. kiji jest, da je 67 članova velikoga posjeda istupi.“ lo iz stranke, saključiv ousajsmno djelovanje sa mladočesima. Na čela ovih aristokrsta nalase's60 baruo Leonbardi i grof Waldstein. Barun ' Leog+ hardi bio je sastopaikom u carerinskom Yljeća, te "de nasad mjesec dama pološio mandat, jer-atje