pačećovomu jje dala smrtni udarac zadnjim tgo-
 vačko«pomorskim ugovorom s Italijom.

Isti udarac podan je iz prostih političkih ob-
zira, i našem malom obalnom brodovlju i ribaršti-
ni našoj, pokle je nesnosnim porezima uništena
naša slavna trgovačka mornarica na dugu plovitbu.
Pomorcima i ribarima dalmatinskim uskraćuju se
i danas one polakšice, koje se udijeljuju tugjincim !

Vlada Vašega Veličanstva ovakovom upra-
vom ne promiče blagostanje Dalmacije, kao što i
ne stvara vrela državnim dohotcima, pa ove pro-
sipljuć u skupo svoje administrativno ustrojstvo,
nama predbacuje narodno siromaštvo.

A što je pak najgore, vlada Vašeg Veličan-
stva ne traži svoje naravno uporište u ljubavi i u
pouzdanju naroda, a uz to pridušuje na protiu-
stavni i protizakoniti način slobodu štampe i glo-
boda riječi, osobito kad hoće da budu tumačim
javnog mnijenja.

Svijetla Kruno! Premilostivi naš Kralju! Ovo
nenaravno i nasilno stanje odavna teško drži za-
brinute preodane zastupnike Vaše vijerne kralje-
vine Dalmacije, koji u njemu uvigjaju ne samo
povrjedu prava i pravice, te propast naroda, ne-
go i ozbiljnu pogibelj za samu monarkiju, pri /sva-
kom nenadnom evropejskom zapletaju.

Vijerni zastupnici kraljevine Dalmacije ne
mogu uz ostalo zaboraviti, da tugjinske pohlepe
na ovu obalu jadranskoga mora nijesu. sasvim »z-
čezle, a da i pri bilo kojem sukobu na Balkanu,
Dalmacija. uvijek je pozvana na žrtve i važne u-
loge, ko što. no bijaše pri zaposjednuću Bosne-
Hercegovine.

Samo u ujedinjenoj Hrvatskoj, Dalmacija mo-
že spokojuo gledati na budućnost. Ujedinjena Hr-
vatska bila bi uz to nepredobitni bedem za dipa-
stiju proti pohlepam tugjinskim, a ujedno i naj-
čvršće jamstvo za vršenje naše civilizatorne za-
daće u Iztoku.

I s toga pogleda treba, dakle, da ovo ubi-

tačno prevremeno stanje u Dalmaciji prestane, a
da pri svakoj oluji njezin pravni položaj nagje se

čvrsto i konačno uregjen; da napokon zavlada mir

i zadovoljstvo u ovomu narodu izmorenomu i is-
kušanomu za toliko vijekova borbe i tugjinske tla-
ke, te da započne i on mirno razvijati se prama
svomu kulturzomu i ekonomičnomu zvanju,

Svijetla Kruno! Premilostivi naš Kralju! Pre-
odani Vam zastupnici kraljevine Dalmacije, dubo-
ko su uvjereni, da tog sretnog dana Dalmacija ne-
će doživiti, dok Vaše Veličanstvo ne ispuni davna
svoja obećanja i slavnih svojih praotaca; dok ne
ispuni dvostrane ugovore, na temelju kojik pre-
šastnici Vašeg Veličanstva stekoše Dalmaciju; dok
ovu izmučenu zemlju Vaše Veličanstvo ne povra-
ti svojoj starini, na temelju njezinog nezatomlje-
nog držaavnog prava.

Dalmacija zadovoljena u svojim najsvetijim
zabtjevim, pričvršćena tvrdom sklopu brvatskih
zemalja, nauživat će se željnog mira pod okriljem
svog zakonitog kralja, bit će važnim čimbenikom
i nepredobivim branikom cijeloj monarkiji.

U to ime Bog poživio Vaše C. K. Apoštol-
sko Veličanstvo ! Bog zaštitio premilostivog našeg
hrvatskog kralja Frana Josipa la!

Iz sabora kraljevine Dalmacije.
Zadar, na 11 Januara 1894.

LauBić — BIANKINI — PašrRović — puzoLić
PERIĆ — SARIĆ,

Na odgovor. *)
Šibenik 11 Januara 1894.

I.

U br. 49. ,Srp. Glasa“ od 21. decem. vidje.
smo i pročitasmo neki dopis iz Šibenika. Iznena-
dio nas baš kO post u oči sa svoje smjelosti i sa
svog svoje vrste bezobrazluka, Poslije smo se pak
čudili svom iznenagjenju. Al ljudi u svom pošte.
nju i u svom bezazlenom mišljenju nikako ne mo-
gu na prvi mah da pojme, kako može čovjek da

*) Uvršćujemo radi ovaj dopis, ma i podulji, jer se u
njemu dosta dobro crta prošlost njekih delija koji prevr-

nuše kabanicu, te prisiljeni popovskim terorizmom pro-
mjenuše svoje ime i svoju politiku, Ur,

 

što takova promisli i kaže; čovjek, koji je još ju-
čer s njima zajedno bivao, tobože jednako pošte-
no mislio i o poštenju samom valjda i zborio,

Tu bijaše riječ o Slavj. čitaonici Šib., danas
hrvatskoj. Tu veli što se od tih ljudi nikada ne
nadasmo da će reći; — bar po onome kako se
iskazivahu nama, negdašnjim svojim prijateljima.
Da li to oni pišu ili ko drugi iza njihovih legja,
to ne znamo, a bilo bi zanimivo da se zoade. Sva-
kako to je njihovo glavno glasilo primilo i tiska-
lo, a oni na to ne rekoše ni crne ni bijele, Po to-
me svakako, ako ne napisaše, priznaše to istinom.
Žao nam je što do juče imagjasmo tako iskrene
prijatelje, a ne poznadosmo ih prije. Neg, to je
bilo, a sad bar zvamo na čemu smo. Ž.vot je ne-
prekidna skola, i mi se učimo.

Neg hoćemo da vidimo koliko on piše istine
u svem tomu. Gosp. dopisnik zahvatio je svojim
šestalom odveć velik opseg kad piše onako o Srp-

stvu u Šibeniku. Počevši odmah s debela, veli :

Ovu su čČitaonu utemeljili sve sami zgoljai Sr-
di **); Kovačevići, Petranovići, Jovići, Miletići,
Dimitrovići, Babići, Quaćikasi, Loučari i dr. još
onda, kad u Sibeniku. ,Kresimirova grada“ nije
bilo osim pok, kan. Mrkice samodrugog ama ni
ciglog narodnjaka osim Srba,...“ Mi ih pozivlje-
mo da dogju i da vide , Poziv“ od 14. Januara
1866 god. za osnovanje uarodae Slavj. čitaonice,
potpisan od osmorice ljudi, koji u njemu pozivlju
ostale Šib. rodoljube, da dade svoj potpis svaki,
koji želi da se društvo osnuje. Od tih 8 potpisa-
uika 6 je Hrvata a 2 pravoslavna; a izmegju svih
35 koji tu ubilježiše svoje ime, pravoslavnih ima:
1. Babbich, 2. Gliuoislav Covacevich, 3. Šp. Po-
pović, 4. S. Ouučikus, 9. P, Miović, 6. N. Miletić,
7. protupr. paroh J. Šusic. Dakle sedmorica a ave
drugo su Hrvati. Tu, kako se vidi, neka Časna i-
mena navedena od gosp. dopisnika, manjkaju, a
isplivaše druga imeua starih 1 pošteu.h rodoljuba
ouoga doba, kakovi vi, gosp. dopisniče, uećete ni-
kad biti. Dakle jesu li tu sve sami zgoljni Srbi?

Nego hajdemo dalje. Imamo u ruci , Pravil-
nik“ od 1870. god. u rukopisu. U našem je jezi-
ku; a on je potpisan ou petorice od kojih je sa-
mo jedan pravoslavni: Mileuć. Jesu li tu sve sa-
mi sgoljni Srbi? 1 dandanas, gosp. dopisniče, visi
u čitaonici ,Nutaruji praviluik narod. Slav). čitao-
nice“ od 1866, a pod ujim su samo potpisani čes-
titi Hrvati, blage uspomene kao. Mrkica 1 K. Koš-
tan. Jesu li 1 tu sve sami ggoljni Srbi? Ne, ni
tu. Dakle gdje 1 koliko vaš je bilo? Jesu li oni
pravoslavni 1 bili što ste vi danas?

Padoše nam do ruku stari ,Zapisnici* od
god. 1867 pa sve do dana dauašujega. Prelista-
smo ih 1 uagjosmo sve, koliko je bivalo koje go-
dine i mjeseca članova u nar. Slavi. čitaonici.
Broj članova bivao je od prilike, sad više sad
manje, od 75, 1 80. do 90. do 100. do 110. i do
120. Vas pravoslavnih 1 svih koji se brujite Srbi
ma danas, bivalo je od inaloga broja 7 pa do naj-
većeg vam broja 18, a pajstaluji vas je broj bi-
vao 13, Dakle gdje ste? Jesu li Zar 1 tu sve sq-
mi sgoljni Srbi? Dogjite pak vigjite, a ne vjeru.
Jete li, izujećemo vam imena, pak se tad pogle-
dajte, da li vas koji fali, Dakle: je li tu bio još
cigli koji gnarodnjak* osim Srba, u Krešimirovu
gradu? — Neg ono ne znamo što će reći: Mrki-
ca samodrug. Koji je (o drugi uz Mrkicu, kažite
ga, ne bojte se boul; il se plašite?!

Eto kakova je vaša pišauija i koliko je u
njoj istine. Laž do laži, kula gotova; u kuli opet
laž. Gle dakle, ko je utemeljio, ko li kupovao,
plaćao i što U ga ja znam.

Pak još, gosp. dopisniče, dogji i vidjećeš na-
miroice prvih godina osuutka čitaonice za tolike
nar, barjake prigodom izbora ili česa drugoga; e
ti barjaci ne mogahu biti niti bijabu drugi do Ji
hrvatski sa grbom, To se dobro sjećamo, kao što
se nipošto ue sjećamo, da je igda bilo drugog
barjaka osim hrvatskog. Što to znači? ko je gos:
podar tada naime u početku osnutka čitaonice
bio? koja je misao sanosila tadašnje rodoljube, i
koji su'to rodoljubi bili, koji su čitaonu osnovali ?
Valjda srpski?! Koje li je čuvstvo vladalo srcima
tih prvih narodnih boraca? Ako su te osobe, ti

 

+1) Ako igdje ima Srba, u Šibeniku ih nema. Ono 200,
300 pravoslavnih posrbiše popovi srpskom vjerom Ur

prvi nar. borci bili i jesa današnji Hrvati, to on«
da izlazi da su čitaonicu utemeljili Hrvati a nika-
ko Srbi. Jesu li pak te osobe, osobe današnjih
naših Srba, to izlazi da ste vi, današnji Srbi bili
u ono vrijeme Hrvati. Dakle nikako po tvoju,
gosp. dopisniče,
Hajdmo dalje. U popisu imovnika god. 1872
nalazimo geografičnu kartu, koja prestavlja Tro-
jednicu: Dalm. Hrvat. Slavoniju. Što to znači i
svjedoči? Ništa drugo, već da spojenje tih zema-
lja bijaše, kao što i dan današnji jeste prva želja
i glavni cilj th ljudi, što čitaonica atemeljiše.
Tomu sa potvrdu jest i jedao okvir, prihiven na
vrh vrata ulaza u čitaonicu još u početku njezinu,
u komu je grb troj. kraljevine sa krunom i ovjen-
čan lovorom i nar. vrpcom; koji: još i dan dana-
šoji visi tude, da ajeti svakoga, ko u ta mjesta
stuju, čija su. Tamo ste i vi stupali i snali ste
dobro gdje ste slupali. — Neg hajdemo dalje u
potrage toga dopisnikova srpstve.
Kad je ono Šibenska Općina iz tugjih ruku
upala u nar. ruke i u nju sjeli naši nar. ljudi, le-
tilo je brzojava odasvuda na radovanje i avi ti
bijahu istih  mish, izražavaho jednaka čuvstva,
Donosimo jedan takav s odgovorom dotičnim, kao
najvažniji, jer potiče od Općine, koja je, istrgnu-
ta iz dušmaoskih najprva pala u narodne ruke. [
evo ga: ,Zastupniku Šupaku, Šibenik, Makarsko-
primorska Općina i rodoljubi, sjećajući se prvih
zasnovatelja grada Šibenika i Makarske, slavnih
Kačića, diveći se Šibenskom rodoljublju i juna-
štvu, oduševljeno pozdravljaju prvu u kolu pose-
strima, novu narodnu Općinu Šibensku. Živila na-
rodnost, Živila sloga, Živilo hrvatsko pravo ! LI.
M. Ševeljević za načelnika, Mihovio Pavlinović
zastupnik.“ ;
Da ne bi gosp. dopisnik (ko što je srpski
običaj), podvaljujući štogod sjajnoj i neumrloj u-
spomeni Pavlinvvićevoj, rekao da je to bilo samo
Pavlinovićevo maštanje, te da uvidi da je to op-
ća misao bila, koja ih je sviju zanosila, donosimo
toga radi i odgovor. ,Ševeljeviću, Mihovilu Pavli-
noviću, Makarska. Proslavio se Šibenik i ovieh da-
ua, što je tragom stupio svojih divnih zasnovate-
lja, ali dio te slave i toj Obćini pripada, . što je
prednjačila te mu sa ugled bila: a navlastito. te-
bi sivi sokole, sto si i ovdje budio drjemljivu na-
rodnost, te sa sve oduševljeno sahvaljujemo. Šu.
puk“. Ima li tu Srpstva ? Ne diše li sve to čistim
nepomućenim hrv. duhom, kojim sadojeni. i opojeni
(kako to vi velite) svi mi radijasmo za tu ideju,
kaono ti za svoju stvar. Sve je onda odisalo hr-
tatstvom, za to radijasmo, to nas veživaše jakim
vezom, to nas bodraše u borbi protiv dušmani
našeg naroda, našeg jezika, naših svetinja; kad
nam bijaše mili ideal svima  — sjedinjenje svih
hrv. zemalja, koji napunjavaše grudi naše i srca
naša. Jedni onda bijasmo, za jednu stvar. onda
radijasmo. Kašnje vas je vjera  odijelila. : Ako vi
već ondw radijaste to kao Srbi, (?) radijaste pra.
vo i dobro, i mi vam zahvaljajemo; radijaste za
Hrvata, za svoga brata. A što danas već nećete
da radite za brata svoga, osudiće vas vaš brat,
osudiće vas veliko Slavenstvo što ne radite za avo-
ga, već obratno proti svomu, a u prilog  dušma-
nina vaše braće i slaveostva cijelog. Drigi onda
bijaste a drugi ste sada, Rošite što ste jednow
dizali, i dižete što ste jednoć rušili. Što pak gosp.
dopistik ,Srp. Gl.* veli, da Srbi iz čitaonice ,do
danas ne htjedoše istupiti, jer bi im se & protiv-
pe strane reklo, da bješe od bratske sloge,* pi-
tamo ga, što li znači sam istup njihov baš u ča-
su kad se mi podičismo svojim hrv, imenom te
prozvasmo pravedno i punim razlogom njime i
mjesto gdje se nastajemo. [li biste zar vi onda
bili sa slogu kad bismo se mi sramili svoga ime-
na i ne smjeli ga izreći ni njime se podičiti, jav-
no? Hvala vam tad ma takoj braći. i takoj slozi.
U ostalom, kako već rekosmo, vi ste i prije snali
dobro gdje ste stupali, kad ste u ova mjesta ula-
sili ispod hrv. grba. Svakako dobro je zasti .svo-
je ljude; malo kasno, al još na vrijeme. Što gosp.
dop. još veli da ,Oni (Srbi) za sebe čine se svijem
odvojenu partaju, pa što Bog da!* reći ćemo gosp.
Srbima, bar opakovim kao što je gosp. dopisnik
»Srp. Gl:* Bog vam dao te vam sretno bilo, sa.
mo daleko od naše kuće, Niti blizu takovih ne

šolimo, a osobilo takovih 40 što si ti, gosp, dop.