prama onom prvašnjemu? A pošto za ovakove kane pogrješke u političkom životu, svijet kruni - ljude krunom izroda, to onda slijedi, ili da ste “ (izrodi bili -onda ili da ste sada. A sada ti, moj slatki dopisniče, odaberi kad voliš biti, ili onda ili sada. Ili ako nećeš sam odlučiti, ili ako ne znaš, a ti sazovi srbuljsko s6lo, turi predlog na glasove, pa kad bude gotovo, kaži nam. Pošto sada rušite što ste prije dizali, to nam neumi- tnim kažite, jeste li pošteno i pravo radili onda ili radite sada; odnosno kad ste ne — radili po- šteno, ili kad ste pošteni bili? Tome si sve sam kriv (časne i poštene obraze isključujemo vazda) a to smo željni znati. Mi smo donekle dogonetali taj rebus, naime da su bili onda al da nijeste sada; al ipak hoćemo autentično tumačenje, jer je valjanije i proti njemu nema prigovora. Kako- vo god ono bilo, bez njega nas nikako nemojte ostaviti kojekakvim primudrivanjem. Vi ste htjeli, vi ste počeli, ne mi. I vigji, gosp. dopisniče, ni ove ne možemo da razumijemo. Ti nijesi kriv, što smo mi tvrde glave, znam, al vigju da si dobar pa ćeš oprostiti. 'Ti ono reče ,ovu su čitaonicu utemeljili sve sami zgoljni Srbi“... (slijede časna imena). Čusmo i razumjesmo, Čuj, sad mi govorimo: hoćeš li nećeš li, kako svagdje, tako i u ovom gradu Šibeniku čitaonica je čisti i pravi odraz samog naroda, o- gledalo u kome vidiš .i upoznaš. sam narod grada toga, njegovu volju i čuvstvo. U jednu rečeno, u- poznaš ga svega i u svemu. Dakle, kakvi je na- rod, takova je i čitaonica, kakova čitaonica taki je i narod. Izlazi dakle, da, pošto su čitaonicu u- temeljili sve sami zgoljni Srbi, to bi_ onda narod bio zgoljan Srb, Šibenik srp. grad, a u njemu srp- ska čeda per eccellenza (ti se smiješ?! i ja isto.) Kako je to, moje milo janje, da je ta zgo- ljna srp. čitaonica, dotično da su ti zgoljni Srbi u njoj podigli, ili podiguuti dopustili jednu Općinu hrv. i predali ju u ruke sve samim Hrvatima? Za- što ne podigoste srp. nar. Općinu sa svojim ljudi- ma? nego postaviste Hrvate, digoste joj na čelo Hrvata, a on odmah, brže bolje, k svojim dana- šnjim drugovima, te skovaše sebi program a prva - vOoTEdĆU EEČVGWVORKU (koju bi vi svi, da je to kakvi veliki krokant, izjeli samo da je nije) i to na temelju tuge vaše, hrv. drž. prava, koje da je cijelo more otrovi, vi biste pili i pili dok ne biste sve do kapi popi- li, pak sve se vascijelo Srpstvo, ko miši, pootro- valo, kako mu hoćete dobra. — .Nego vi ste se prevarili, t. j. on je vas prevario. Zašto onda dru- gom prigodom nijeste ga srušili, nego ga birali i za načelnika vašeg grada i za zastupnika? Imali ste njega lijepo otpremiti, pak izabrati kojeg od plemenite srp. loze Svegladovića, ta vas i onako ima dosta i previše, ima vas od Jugjije do Galije, od Sibirije do Perzije (filoksera serbica) i-do obala Afrike, ima vasi. .... i gdje vas nema. Lipi moj, to su dvi, A sad trči kući po treću, pa pitaj svog oča i mamu, i djeda svoga, oni će ti sve po istini kazat. Ovo sam htio reći. Mi Hrvati i vi Srbi ničim se živim ne razlikuje- mo. Zar nije tako? Jest! Govorimo jednako, živi- mo jednako, nosimo se jednako, stanujemo skupa i ispremiješani, kuće su nam po jednom kalupu, samo se krstimo drugačije, jer smo jedni kršćani, drugi rišćani. Al to opet ne kaže ništa; jer ko što sam ja kršćanin, tako sam mogao slučajno biti rišćaninom, pak bih bio uvijek ostao onaj ko sam i što sam; a to isto vrijedi i 0 kome mu drago rišćaninu. Dakle tu se ne možemo razlikovati, ko što se ne razlikujemo ni vonjem, ni formom glave, ni ušiju, ni ruku, ni nogu, niti vi za razli- ku imate što više na tijelu od nas. Pak dakle ka- ko je to da smo jedni Hrvati a drugi Srbi; po, čemu se pozna i pogodi, da smo baš mi Hrvati a vi Srbi? Zašto da nijesmo mi Srbi a vi Hrvati? kad smo u svemu i po svemu jednaci! Nego ne- gdje sam vidio, gdje je bilo govora o Hrvatima i Srbijancima, da se raspoznajemo samo time da, jedan te isti jezik, jedni zovu hrvatskim, drugi srpskim, S toga, zlatni dop., kako rekoh, poteci kući svojoj pa upitaj mame svoje, oca svoga i dje- da svoga: kako divaniš majko? a ti čako? a ti dide? pak ako biti rekli po slučaju naški? (što ti noće, jer to vole samo tugjemu čovjeku), pre- upita ma. leako ta naški? kako zgved svoj jezik pak akoti iiereku hrvatski već ti reku srpski, evo poštena riječ, biću ti i ja: Srbin, i ako moja majka hrvatski govori. Dakle ni to nije teško, van ako. nemaš roditelja živa, a ti pitaj po Šibeniku, koliko je dug i širok, stare ljude, oni će ti znati kazat. Tako možda da dobiješ jednog Srbina vi- še; i onako vas je u Šibeniku malo. U protivnom slučaju rad sam znati, što ćeš ti učiniti, ako ti roditelj reče da divani hrvatski? A (da ne za- boravim) što veli neko u ,Srp. Gl.“ da je Šibe- nik iza Dubrovnika prvi grad u pogledu Srpstva u Dalmaciji, ovdje mu velju, da im Bog višnji da, te svagdje prošli kao u Šibeniku, i svagdje im rodi- lo i plodilo kao ovdje. Sa ovo malo riječi, mislim da ću ugoditi gosp. Srbinu, kad mu želim ono što on hoće, pak će on to isto na uzvrat poželjeti na- ma, braći svojoj. Sine Strojilov, a ze Totilov, dopisniče moj, eto to je što naša šlaba pamet dokučit nije kadra. Sve je srpsko, a svukud Hrvati zapovijeda- ju; siješ zgoljne Srbe, a sve sami Hrvati niču. Ka- ko to? Ako ne znaš ti, ja ne znam. Samo znam da ovako dobro po nas, al zlo po vas; a to je ono što mi je žao. Čuvajte se! vas će ubiti vaša veli- čina, ko što negda Rim. Rim i vi to su dva. So- cii malorum! Ovo malo načaratasmo, gosp. dop., više od šale ffeg od nevolje. Danguba, vigju, na svašta na- vede. Odsle ću se je čuvati. Al svakako možda i ovo bude od koristi da se budalaštinam ne povje- ruje. Ti ćeš možda na ovo opet zabubnjati u svoj srp. bubanj, al samo nemoj glupo ni blekasto ko što zadnjeg puta, jer ću začepiti uši da ne čujem glupog bubnjanja, nit bubnja gluposti. To je sve. Uz dužnu počast! Otpisnik. Naši Dopisi. Perast sa Kule Šantave 13 Januara. Ne daje se doista poreći da naši mnadrisrbi nijesu ugledni te baš valjani ljudi. Nadasve kod njih je značajno rodoljublje, dočim uzgoju i gra- gjanskome njihovom karakteru treba se upravo diviti, — Primjeri su po srijedi. — POM HRU kuda jospkvnčna ri KAKO Se KOT 14 šijeh ovdje Srba slavi roždestvo Hristovo i nova godina, kako li se oni mirobože? Urlikanjem, de- ranjem, urnebesom i podlim demostracijama proti Hrvatima koji mirno leže i spavaju. Kraj srpskog ognjišta, gdje se srpski badnjaci nalagaju, na sla- vu Hristosa koji je svojim roždestvom prinio mir čelovjeku, iz stpskijeh grla prodiru ove srpske | nazdravice u zdravlje braće Hrvata: ,U Srbina čaše zveču — u Hrvata kosti ječu.“ — ,Gladan Hrvat torbu nosi — u Srbina kruha prosi..... 3 Pi, srbine, grdna razgovora! — Divne pjesme, jadi je ubili! — Čudne braće, Bog ih posjekao! — Nije se dakle čuditi ako: Bog se dragi na Srbe razljuti — za nji- hova smrtna sagrješenja. A već su znako- vi na vigjelo, jer koga Bog hoće da upropasti, | prije ga tukne po tikvi. U Nuder, Srbi, tako vam obraza: što, vam je Perast skrivio te ga do tolike niskosti doćeraste, te postade po vama ruglom prvorogjenik cijele Boke? Jesu li poštene te vaše provokacije? poti- ču li one iz duha miroljubivosti, ja li iz demcna nesloge koji vam se u drob uvalio? Je li skladno slušati onog pijančinu gdje se do kasnog doba ! noći vuče po peraškim ulicama (oprosti Mitre, i | ako si mi susjed) derući se kao svinja: ,vesela je srrr....badija — propala je hrrr....vatija — dok je nama.......... ne boji se Srbin od Hrvata“ (gdje su točke tu je svetogrdno spomenuta jedna izmegju najuglednijih osoba peraškijeh koja smr- tno mrzi na neslogu te je mjestom zavladala, do- čim njegovo se ime na žalost javno zloupotreblja- va za većma poticati gnjev i nemir megju bra- ćom). Nije vjerovati da je one navlaš potonje ri- ječi ona šuplja tikva iz svojijeh prsta isposala, što ih i opet od vas nije čula. Je li časno slušati Rišnjane, Morinjane, Kamenare, Kotorane itd., gdje niz perašku obalu dolaze praviti provokacije vika- jući: ,živio srpski Perast!“ (a jest doista srpski koliko je li turski); ,živjeli peraštani Srbi, & Hr- vatima prrr.......“ kqo što se čulo prošloga lje- ta? Ed ei avean del cul fatto trombetta, rekao bi Dante, Vi. Dubrončagi zekoste da smo vam spravili na Gundulićevo slavje ,čibtikaše i toljagaše,“ a vi jadni ne znate da amo imamo i gnijezdo prdaša! Vasijoni svijet osugjuje tako podlu niskost, nego htio bih znati, da li nema izmegju paragra- fa kojijema se poslužilo općinsko upraviteljstvo da osudi na tri fiorina globe Iva Brajinovića za- što je zvižnuo na provokatore koji bokeškom plo- vitbom putovahu, da li nema, kažem, kakvog ma- kar sitnog paragrafića a da se kazne i oni hrva- tožderi koji tako gadave provokacije prave, na- mećuć gjavola, bune u našem zavičaju i čemer u njedrima našijem. Kanite se Srbi, ćorava posla, jerbo strplji- vost kad je odveće pokušana postaje bijesnilom. < Brkanović Marko. Kraljeva+Sutjeska (Bosna). Dopustite velecijenjeni gqgpodine uredniče, malo prostora ovim“ mojim iskrenim riječima. U proš. godini Vaš, dopisnik iz ,Vrhibosne“ turio je' u Vaš cijenjeni list, da .Sutjeski fratri tuže biskupa Strossmigjera radi kraljičine:pa- ramente, jer ju ffeće da povrati, i da tu pora- mentu hoćg da Bfodadu Magjarima u Bu- dimpeštu.,, 7. Pi Buduć je u tim riječima velika potvora pro- ti Sutjeskim fratriiig& smatram dužnošću tu kleve- tu odbiti. Premda Bi" mi svi volili da ta stvar ni- je prodrla na jađho%t, ali buduć je tako, to u ime Sutjeskih fratara: izjavljujem ovo : Preuzvišeni g64pod.: biskup Strossmajer bo- jeći se da ne bi boganške* starine propale, zamoli tadanjega bosanskoga" redodržavnika fra Miju Gu- gića, da naloži samostanu Satjeskom neka bi iza-, slanicima njegove preuztišenosti D. i K. isti izučio, svoje starine, pod: uvjetom da će se povratiti čin? * bude Bosna slobodna. Samostan je sbilja dao sta- ru paramentu, koju je bosanska kraljica blažena Katarina vezla sa još četiri starinske slike, pod u- vjetom da mu se njegove starinske dragocijenosti povrate čim Bosna bude slobodna. Dakle samostan je pod uvjetom izručio svoje dragocijenosti tada- njom redodržavniku fra M. G., ovaj poslao Stros- smajeru a samostan je dobio od sponienutoga re- dodržavnika reversales, da će mu se stvari sigur- no povratiti. Ove reversales posjeduje samostan Sutjeski, te ih može svak vidjeti. Buduć su spo- menute starine vlasništvo samostana Sutjeskoga, to je istoga ravnateljstvo zatražilo, da mu se njegove starine povrate jer stvari nit su prodate niti po- klonjene; a po konstitucijam franjevačkoga reda ne mogu se ni pokloniti. Ko ne vjeruje, neka čita ustanovu Klementa VIII. od 18 lipnja | 1594, koja započimlje ,Religiosae congregationes;“ i Urbana VIII. 16 listopada 1640, koja započimlje ,Nuper a congregatione“, ili neka zaviri u Bralić-a Priru- čni tumač strana 175 paragraf 65. Iz čega slijedi, da ravnateljstvo samostana, mora zahtjevati svoje stvari, kao što je zahtjevalo i zahtjevati će; nu stvar nit je došla do suda, niti želi iko da dogje. Ako pak Bosna još nije slobodna, neka Zagrebač- ka Akademija vrhu spomenuti starina stavi nat- pis da su vlastništvo samostana Sutjeskoga, te pre- ko njeg. preuz. Strossmajera pošalje, priznanicu da ih samostan kad god hoće može povratiti. Tako bi se stvar najskladnije svršila. Eto tako stvar stoji. Dakle je kleveta, da su Sutjeski fratri biskupa Strossmajera tužili i da hoće paramentu prodat Magjarima u Budimpeštu. Samostan je četiri stotine god. spomenute stvari čuvo i krio pod zemljom, kao najdragocije- niju uspomenu svoje mile kraljice, te njive i dru- ge stvari prodavao u nuždi a sada Magjarima da ih proda?! Dopisnik je pako svojim izmišljotinama i klevetama digao čast ravnateljstvu ovoga samo- stana, pa s toga je po kršćanskom moralu dužan ili dokazati svoju tvrdnju, ili opozvati očitu laž. Što 'se tiče njeg. preuzv. Strossmajera nje- mu svaku čast i poštenje nose i nosiće bosanski franjevci kao svomu prvomu dobročinitelju i da bi mogli za njega bi sve dali! Jedan samostanac, Derventa, 18 Januara. Putujući u Derventu sastadoh se s odličnim muhamedancem iz Turske Hrvatske, koji mi pri- povijedi kako se jednako javljaju naši iseljenici