a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu |!
godinu fior. 4, na po godine fior/; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na eije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godifior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi.

U DUBROVNIKU 2.  Februara 1894.

   

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku & dopisi

šalju se Uredništvu.
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 noč. po retku, a oglasi koji se više puta

Pojedini broj stoj 10 nov/Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da ; tiskaju po pogodbi.

je predbrojen i za došasto pol

Kocka

»Narode! Tvoja
stavismo ciljem svoga
ti možemo reći, da se
hrvatstva !

»Ne straši se stay li ti rad hrvatstva pri-
jetiti; tri put draže i glije neka ti bude, stanu
li ti mraziti hrvatstvo prezri, htjednu li ti drugo
ime nametnuti; ne vjeij, reknu li ti, vjeru će ti
oteti hrvatstvo ! Da, njkoncu ove izjave ne može
akademijska mladež, muhamedovske i katoličke
vjere, a da najoštrijehe prosvjeduje proti niskoj
i sramotnoj izmišljoti, kojom se muhamedovski
dio našega naroda /leda odvratiti od hrvatstva,
dokazujući mu, da ji hrvatstvo isto što i katoli-
čanstvo, te da su njhamedanci u opasnosti da po
hrvatstvu prime i ktoličanstvo.

odiskenotev i katolička mladež osugjuje
s prezirom tu prostčku laž, te izjavljuje, da hr-
vatstvo nema ništazajedno s katoličkom ni uopće
s kojom vjerom; ljvatstvo jo narodnosta zna se:

baška vjera, biška narodnost, I muhame-
dovska i katsličla,oladačtilšltma.io sv
F je katolik

pala!

mladež, tvoje dobro
ovanja, pa mislimo da
daš zavesti i otugjiti od

. + an sav " o osim - $$ sao zgine ai
mu, koji je samo/ toga Hrvat jer je katolik "da"| 1, nijesu kakvi došljaci, koji juče dogjoše u BO-

on nije dobar _Hyat. :
»Rekosmo, A završujemo vrućom željom, da

ti, Narode, čijaje sadašnjost, probudivši se, po-
spiješiš konačni pobjedu hrvatske misli u Bosni i
Hercegovini, p/spiješiš, velimo, jer je pobjeda o-
sjegurana ; oĆt je zajamčena povješću i prošlošću
a da joj i buućnost bude sklona, bit će tvoja 1

naša briga“. —

Ovo je zaključak glasovite izjave, što ju je

izdala i potisala sveukupna bosanska i hercego-

vačka omilalina muhamedovske i katoličke vjere,
koja danaf uči na sveučilištima u Beću, Zagrebu,

Gracu i lansbrucku.

Nana više ne treba. Iza ovih krasnih i uz-
omladine

obijuh yera, možemo mirne duše kazati: kocka

višenih xječi bosanske i hercegovačke

je pala!
6 *
* *

Ovako važni čin nije mogao da ne prouzro-
či veliki utisak u stranome svijetu. Njemačke no-
vine tješe se da je izjava djelo hrvatski državo-
pravnik političara, dok slavenski Narodni L i-
sty,“ koji su nekad na dugo i na široko opišivali

donkišoterije jednog probisvijeta, naprosto šute.
dirnula u živac našu bra-

ću Srbe bilo s ovu bilo s onu stranu Drine. Beo-
ne vjeruju u ovu izjavu i tim
,Srpska Zastava“ javlja
nikakve važnosti, jer
da nije potpisana. Isto tako misli ,Branik“ i
drugovi mu, dok zenumsko ,Novo Vreme“ zo-

Ali izjava je najoštrije

gragjani naprosto
se tješe. Beogradska

Srbijancima da izjava nema

izjavi nema nikakva potpisa.

U bi. ove delije, šta. je izjavi i trebalo
ir je izdala sveukupna muhamedov-
mladež koja tE na O

i a
ma u monarkiji. Ona. ju je Ure
služe za drugo nego kao
izjavu

ska i katolička
potpisi se nalaze u uredništvima

i
i

 
     
   
    
 
  
 
  
   
  

   
 
 
   
   
 
 
 
 
 
 
 
  
 
  
  

| Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

       
 
 
  
  
 
 
 
 
  
 
  
    
 
  
 
 
 
 
 
 
 
  
   

di. Mi ćemo biti složni, bićemo jedno i lijepa
budućnost našega naroda biće osjegurana.
Živjela omladina ! Živjela Hrvatska !

ne smiju tiskati bez potpisa svekolike omla-
dine. Šta će javnosti potpisi, kad joj izjava kaže
da su ju potpisali svi muhamedovski i katolički
sveučilištari iz zaposjednutih zemalja? Ne bude
li to bila istina, da se bio našao a mai jedan
sveučilištar, koji svog potpisa nije dao, on je imao
prava da prosvjeduje.

Naši protivnici čekaće na prosvjed i do sud-
njega dana, jer je ovu izjavu zbilja potpisala sva-
kolika muhamedovska i katolička sveučilišna mla-
dež iz Bosne i Hercegovine, njih jedno dvadeset
na broju.

Nijesu to ,žutokljuni“ i ,mamlazi“ kako ih
zove ,Novo Vreme,“ već je to cvijet bosanske
i hercegovačke mladeži po inteligenciji, po rodu i
položaju svojih roditelja. Srpski listovi u svoje
doba praviše galamu sa dvojicom ili trojicom mu-
hamedanaca, koji su iz Bosne pobjegnuli, koje
srpska vlada podupire, da se zovu Srbima. Ali na-
ša omladina nije iz Bosne pobjegla, ona nije svoj
narod ostavila, ona se uči na visokim školama, o-
na će se sutra povratiti svome narodu, da mu bu-
de od dike i od koristi.

Srpski listovi usugjuju se pitati i za pori-

Kako je u Srbiji.

Da naši čitatelji imaju potpunu sliku ove
nesretne zemlje (koja bi od nas zaslužila svako
sažaljenje, da uprav bratoubojničkim načinom ne
nastoji nam u svaku ruku nahuditi), donosimo ov-
dje nekoliko fakata, koji su se u njoj zbili u ro-
ku od mjesec dana, bez ikakve kazne, a gdje-
god možda i uz znanje vlast.

Evo ih:

Noću, 6. novembra, nepoznati zlikovci na-
pali su na kuću Kamena Nikolića, liberala iz Ku-
tiljeva, i potjerali mu stoku, ali se Nikolić pobi-
je sa zlikovcima vatrom iz pušaka, te ih od kuće
svoje odbije. Te iste noći, možda ti isti zlikovci,
napali suina kuću Ante Krstonošića i Pavla Dmi-
trovića i ove opljačkali i opustjeli. Vlastima
nije pošlo za rukom da zlikovće pro-
nagju. :

Noću izmegju 9. i 10. novembra nepoznati

rukom da ovog jazavca pronagje.
Noću izmegju 7. i 8. novembra ali su žli-
kovci na kuću čestita starca, Petra T'; ,_ selja-
ka iz Tatovaca, Petra na mrtvo ime isprebijali i
do gole ga duše oplačkali. Zlikovei nijesu

pronagjeni. oferiskćo u
Danju 15. novembra premlaćen je Iiiitkoin

Miloje Jovanović iz Brgjana, te je na mjestu o-
stao mrtav. Miloje je, kako »Takovo“ veli, bio vr-
stan član radikalne stranke, i baš su ga premla-
tili naprednjaci! Zlikovci nijesu pronagjeni.
17. novembra osut je čitav plotun iz pušaka
na Milenka Tomića, naprednjaka iz Brezjana. Ve-
Je, da je ovo kapetanovo maslo, a kapetan nije
pozvan na odgovornost.: / > >
18. novembra Lapadata G. Sandića, seljaka
iz Bordelja u srezu ključkom, ubi carimarski po-
zornik iz puške, Govore, da mu se probtjelo, da
ga ubije, pa ga ubio. 2 io
18. novembra obijena je sudnica općine ja-
vorske i opljačkana. Lo povi nijesu pronagjeni.
Noću 19. novembra obijena je sudnica opći-
ne šumljanske i iz iste pokraden porez. Lopovi
nijesu pronagjeni.
Noću 19. novembra zapaljena su $ sagorjela
su dvoja sjena i dva stoga šaša Luki Kušiću, se-
ljaku iz Sveštica (naprednjaku). o Zločinac ni-

je pronagjen.
290. novembra obijena je sudnica općine br-
daračke (okr. požarevački) i opljačkana. Lopov
nijesu pronagjeni. Čin
20. novembra poginuo je kod sudnice općin-

ske: u. Vel; :Plani: (okr. toplički) Vukojica : Zarić op-

ćinski služitelj, a na kmeta Savu, liberala, pucali

su iz pušaka. Krivce vlast nije pronašla.
90. novembra uhvatili su kmetovi ,

u srezu ramškom, okr. PRO Dimitrija vri

kića iz Oarevca, a, zbog je košnice; 25.

% \ 27, nagjen je

snu. Jadnici! Izmegju potpisanih naći će dva be-
ga Defterdarovića, Ahmed-bega i brata mu Ibra-
him-bega, sinove načelnika Trebinja grada, čija
starodavna familija Defterdarović-Resulbegović da-
Ja je turskom carstvu više odličnih vojskovogja i
paša, kako to svjedoče stari fermani carski, koji
se u njihovoj kući čuvaju kao amanet. Pa da sa-
da preskočimo sa skrajnjega juga Hercegovine na
sjever Bosne ponosne, ostavljajuć Mostarce, Trav-
ljane, Kreševljake i Sarajlije, pozivljemo srpsku braću
neka se upitaju u Bihaću, da li su eff. Midžići do-
šljaci, neka upitaju da li su došljaci begovi Pašalići iz
Bos. Krupe, jer će i ovih imena naći na spome-
nutoj izjavi, kao što će naći i ime bega Ostojić-
Hrasnice iz Konjica, čiji su pradjedovi — Ostoji-
ći — sjedali njeko, vrijeme na bosanskom  kra-
ljevskom prijestolju! i

# *
,S više se strana, a sa raznih stanovišta gleda

zatajiti svijetu istina, — kaže u početku izjava!—
nastoji se iz petnih žila pomutiti pojmove našeinu
bistroumnom, ali školom još sve o sve neprosvi-
jetljenome narodu, kao da bi se on, — osim hr-
vatskim, još nekima drugim narodnosnim imenima,
koja ili uopće nemaju nikakva prava na to ili kao
takova uopće nikad ni postojala nijesu, velimo —
kao da bi se on još nekim drugim imenima  mo-
gao nazivati, pak da bi ga ostali svijet i drugi
narodi i po tim oznakama mogli razlikovati, te
znati, koje i gdje mu je domovina, kakvoga li je
naroda što živi u Europi. Sve to biva na štetu,

hrvatskom imenu!! — —
Hoće se i nugja nam %e, da. biramo od ne-

koliko narodnosti, koju hoćemo. Birat ne možemo,
jer sama privola na izbor značila. bi, da smo nesi-
gurni za ono što u istinu jesmo; da.ne znamo da
samo jedno možemo biti, samo jednim imenom da
se možemo zvati — imenom hrvatskim.“ —

/ Bošnjaci i Hercegovci 'muhamedovske i ka-
toličke vjere dobro će promozgati ove riječi, izu-

naum

:

 

porez ju)" vumješti rave. ije ie DA o M ččkaea