u"

W" gou. >
3
pe

a i

Noću izmegju 21. i 22. novembra obijena je

Š #3 sutlnica općine odžačke (okr. kruševački) i iz nje

iznešena ,Verthajmova kasa“ sa porezom. Lopo-
vi još nijesu pronagjeni.

Danju. 22. novembra težko je ranjen Stevan
Simić, težak iz Glušaca. Na njega je pucao žan-
dar po naredbi Manojla Lazarevića, vatrogasca,
čuvenoga kmeta glušačkoga!... .

Danju 23. novembra prešla su 4 naoružana
čovjeka na čamcu iz Banata kod Kličevca, i tu se
sa kmetom kličevačkim i pandurima puškarali i o-
pet natrag vratili. Niko nije poginuo. i
: 24. novembra ubijena je u Pirotu Vela žena
Angjelka Stojanovića tkače. Zlikovci su je u sred

: bijela dana uvukli u podrum, i tu je sjekirom pre-
mlatili, pa opljačkali. Vlasti nije pošlo za
rukom da ubojice pronagje.

25. novembra nepoznati zlikovci turili su pod
prag dućanski Stojana Soldatovića iz Pirota kuti-
ju baruta pa potpalili. Šteta je neznatna. Zlikov-
ei nijesu pronagjeni. :

U veče, 26. novembra ubijen je iz puške Jon
Tukić iz Vel. Jasikove, član stalnog odbora okr.
krajinskog. ,Odjek“ kaže, da je ovo ubijstvo po-
litičke prirode. I-Jon Tukić je ubica.

97. novembra nagjen je na drumu ubijen Pa-
un Jovanović, seljak iz Češljeve gore. Ubica ni-
je pronagjen.

28. novembra zapaljena je kuća Sretena Ša-
ponjića težaka iz Bed. varoši, te mu sagorela sa
svimi stvari. Zlikovac nije pronagjen.

99. novembra iz jutra udavljena je i opljač-
kana u svom stanu Mara, udova Stojana Cojinčeta
u Požarevcu. Ubojica joj odneo 40—60 dinara, svu
sermiju koliko je imala. Vlasti nije pošlo za
zukom da ubojicu pronagje.

3. decembra poginuo je Živojin Stanojević iz
Nedeljice (okr. podrinski). Ne zna se ko ga je
ubio. Prije dva dana pred smrt, puškarao se sa
Ilijom Ilijćem ondašnjim, oko megje.

7. decembra ubijen je predsjednik užičke okr.
skupštine Sredoje Krčevinac iz Latvice. Ovo je o-
naj ubica Milana Žugića. ,Dnevni List“ kaže, da
su ,poznate ubice“, ali niko nije pozvan pred sud.

: 8. decembra u večer zapaljena su sjena Mi-
Horadu Baboviću, napredujaku iz Vračevića, a u

slavu slobodnih općinskih izborah. Zlikovci ni-
jesu pronagjeni.

9. decembra. U slavu slobodnih izborah u-
kragjeno je Marku Perišiću iz Latkovića, napre-
dnjaku, 28 ovacah i jedan vol, a jednog mu vola
u košari na mrtvo izprebijali. Vlast nije lopo-
ve pronašla.

a 10. decembra zapaljena je košara Živku Jok-
simoviću iz Ratkovaca, liberalu, i u istoj mu iz-
gorela 4 vola i jedna krava u slavu slobodnih iz-

borah.
13. decembra nepoznati zlikovci obiše ,Vert-

hajmovu kasu“: općine mrčevačke i odneše 2500
din. Vlastima nije pošlo za rukom da lo-

pove pohvata. 2.2.2. .250........
Je li dosta ?...

Ovo i ovako piše beogradsko ,Videlo“ or-

gan naprednjačke stranke.
Njeki smušenjaci koji se rugaju s našim hr-
vatskim imenom, s našim državnim pravom, s na-

šim željama za sjedinjenjem, neka se ogledaju u'

ovo zrcalo. Neka vide malo kome i kamo bi nas
dovela njihova smetena politika, ako se politikom
može zvati luda i mahnita mržnja .na Hrvate,
koja sačinja vas njihov program.

Megjutim stavljamo ovo par redaka na raz-
mišljanje našemu puku, da pogleda malo za čim
teže najskrajnje željice naših odmetnika, koji se
krste Srbima. Ovo je. zemlja koja je trošila na
hiljade : dinara, da se, ako je.moguće, iskorijeni
ime hrvatsko! mii za

 

I.
Tebi mili moj hrvatski narode, namijenjene

su ove riječi, jer se radi 0 društvu, koje ti je, do
sada najviše osvjetlalo lice, koje ti pruža u
viju i najobilatiju duševnu hranu, i koje ti je u

a majjači oslon i pravo sunce spasa.

  

"Ovogodišnje knjige ,Matice Hrvatske.“

naše društvo, naša mila Matica |

Hrvatska! Kome ona širom. svijeta, gdje. veći broj
Hrvata ima, nije poznata? Ta svuđa ju nalaziš,
gdje prati u daleku tugjinu svakog dobroga Hrva-
ta, da ga sokoli u radu i drži u budnoj svijesti
hrvatskoj. Koliko Matica za nas vrijedi, znademo
samo mi Hrvati, a dokazuje to razmjerno velik
broj novih članova. Evo ove godine prijavi se već
više članova, nego li se istisaka natiskalo, i da se
srećom još koja tisuća natisnula i to bi se raz-
grabilo. Zaista napredak od lane. Na 50-godišnji-
cu raspačale se knjiqe u šest dana, iza kako su
izašle, a evo sada još prije nego li izagjoše! Tako
valja braćo! :

Sada valja da pregjem na same knjige. Ne-
ću se upuštati u ocjenjivanje jer to ne spada amo,
samo sam nakanio da upoznam čitaoce ,Crvene“
s njima. Doduše zaostaju za lanjskima u nekoliko,
ali to je posve razumljivo, nije pedesetgodišnjica
svake subote! Tu su ,Ribe“, ogromna knjiga, za-
bavni način pisanja nadomješćuje manju zanimivost
samoga predmeta, te sam uvjeren da će ih svako
rado čitati, tu je nastavak ,povjesti srednjega vi-
jeka“, već deveta knjiga opće povijesti, tu su ,ži-
votopisi slavnih ilirskih glazbenika“ od našega za-
slušnog Kuhača. Svakoga će Hrvata zanimati što
no pripovijeda o narodnoj himni Lijepa naša do-
movina“ u životopisu Runjaninovom; tu je prvi
svezak ,Bogovićevih pjesničkih djela,“ pa sizabra-
ne pjesne Hranilovićeve,* ,Bosanke“ Lepušićeve i
Marija  Konavoka“ slavnoga Dubrovčanina pok.
bisk. Vodopića. Dopuniše pripovijest brat njegov i
Carić, a lijep je životopis od  Kušara, 0 pokoj-
niku. Uvod napisan je čistim hrvatskim duhom.
Osim tih redovitih izdanja ima ih iz ,hakla-
de“ Matice tri: ,hrvatske pjesmarica“ od Vj. Klai-
ća sa napjevima, sa obiljem rodoljubnih pjesama.
Do sada se u nas prodalo mnoštvo malih pjesma-
rica ali samo riječi.* Matica nas je zato silno o-
bradovala izdavši u lijepom vezu, a uz jeftinu ci-
jenu pjesmaricu. sa kajdama.

Važan korak Matičin ove godine su tri ,knji-
žnice“ nove što ih je osnovala, to su: slavenska
knjižnica“ u kojima se nalaze prevodi lijepe lite-
rature slovjenske. Bit: će to :za nekoliko godina
važna zbirka za svakoga Hrvatazce- za mlado tjude
evo prilike radu. Druga je: ,prevodi novovjekih
pjesnika,“ a posabrat će tekom vremena najdra-
gocjenije bisere svjetskog pjesništva. Ono poče sa
dvije divne pripovijesti Turgenjeva: ,Plemičkom
gnijezdom“ i ,Rudjinom,“ a ovo sa znamenitim
Mickjevićevim ,Pan Tadeuzom.“ Treća vrio važna
knjižnica je ona ,za klasičnu starinu“. Bit će to vr-
lo znamenita zbirka, jer će opsizati povijest grčke i
rimske književnosti, privatnih i državnih starina te
povjest umjetnosti tih dvijuh naroda, a počinje sa
divnom izrekom: ,prava naobrazba ne mahodi se
u. većem ili manjem nagomilavanju cvanja, nego u
jednomjernom razvijanju sviju duševnih svojstava,
u skladu duševnih sila bez kojega gotovo ne mo-
že se ni pomisliti zreo napredak narodne snage.“
Zaista divna zamisao.

 

Naši Dopisi,
Sarajevo. 25 Januara.

Izjava naše omladine prijedmetom je žive
rasprave u našem gradu, koli u domaćim toli u
javnim krugovima. Kako je za nju malo ko znao
prije nego će izaći, tako je mnogoga iznenadila,
ali uopće ugodno iznenadila. Biće ih kojijem ona
nije mila, ali tijeh je manjina. Veći dio naroda,
u koliko sam mogao opaziti, primio je nekim za-
dovoljstvom, kao riječ koja se odavna očekivala.

Mi muhamedanci lutasmo ovo desetak godi-
na tamo amo, ne znajuć uprav šta da radimo.
Ako je kogod u početku imao nekakav program,
taj program bio je iselenje. Selimo se! govori-
lo se sa mnogih strana i dobar dio posluša ovaj
glas na svoju veliku nesreću. Većina ipak nije se

“mogla ni smjela na to odlučiti, već se podala

kijametu, pa nek ovaj odluči. A, pravo valja, bilo
ih je uvijek, koji su nagovarali narod da stoji do-
ma i da se koliko može prilagodi,novomu vreme-
nu. Izmegju tih isticao se i sadašnji sarajevski
načelnik, ali on na žalost bio udario putem, koji
mas vodio do osamljenja.

Ele, mi bijasmo neodlučni. S jedne strane

pugjalo pam so srpsko ime, Srpsko ime mi neh-

tijasmo i ne mogasmo prihvati, jer to nam je ime
bilo uvijek tugje. Bošnjaštvo mnogomu godilo, jer
ime lokalno, ali bošnjaštvom smo se odbijali od
braće naše. Hrvatstvu se mi nikad nijesmo proti-
vili i da ne bude bošnjaštva dubok bi korijen bi-
lo uhvatilo. Izjava omladine pokazala nam je taj
put. Zašto da ga ne slijedimo?

Ja umujem ovako: Hrvati su naša braća.
Šnjima zajedno živemo u jednoj državi, govorimo
jedan jezik. Pogledajmo na geografsku kartu, i
odmah ćemo vidjeti šta bi oni bez nas i šta bi
mi bez njih. U žvalo tugjinu obojica. Ima. ih koji
nam kažu, a zašto ćemo mi s Hrvatima. Tijem
odgovaram s drugim upitom: a zašto baš nećemo
šnjima? Šta hoćemo mi? Mi hoćemo da se u na-
šu vjeru ne tiče, da nas inovjerci poštuju kao se-
bi jednake, da šnjima zajedno s vremenom uzbu-
demo imati jednaka prava. Mislim da nema muha-
medanca u Bosni i Hercegovini koji bi rada da se
ove zemilje pripoje Srbiji. Mi bez sile to ne bi
dopustili. Mi želimo da ostanemo pod žezlom
Habzburga, koji se pokazaše/ pravedni, da nam se
dade naš jezik u našoj zemlji — u jednu riječ,
da nas puste mirno živjeti i razvijati se. Sve to
možemo lijepo imati zajedno s Hrvatima, jer ka-
ko rekoh, to je jedan narod.

Sarajevska vlada ne smije se protiviti našim
miroljubivim namjerama, koje kako svak vidi ne
idu daleko. Mi smo čeljad od riječi i poštenja koji
ne mislimo izdaju. Poznato je svakome kako su
do tu skoro Srbi ovdje bili držani na dlanu. Pa
što se opazilo? Puknuše njeki procesi i vlada je
vidjela, kako se u nekoj čeljadi ljuto prevarila. Po-
kazalo se da su njeki . . . . Ono što se danas po
Sarajevu javno govori i što se' je dokazalo.

Kakva temelja bijaše kod tih ljudi, da se na
njih narod osloni? Mogahu li oni voditi narod?

Narodni vogja treba da prvo i prvo bude
pošten čovjek.

Ja bi svjetovao moje zemljake i prijatelje, da
promisle malo vrhu mojijeh riječi. Jednom valja
da se odlučimo. Znam, mnogijem biće teško. Ima
staraca koji su četrdeset i pedeset godina služili
sultana, biva, živjeli pod našom starom vladom.

'Poško se ma jednotiišttokrenuui od staroga adeta.
Ali se mora. Eto prije smo se dijelili u age i be-
gove i u raju. Aga je bio aga, a raja je služila.
I danas je aga aga, ali ako se aga i kmet ne
sljube zajedno kao braća, teško ti ga obojici. Do-
laze stranci pa metu ko metlom i kmeta i agu.
Danas je bolji onaj koji više umije, a zapovijeda
onaj koji je umio očuvati svoju narodnost i svoj

jezik. Ako izgubimo ovo dvoje, do dvadeset godi-

na ne treba našim branit da ne idu u Aziju, ne-
će ni imat ko da seli. Doći će stranac i osvojiti
svekoliko.

Mladež to vidi, jer zna iz povijesti kako su
propali mnogo veći narodi, kad nijesu umjeli da se
brane. 1, da pravo rečem, mladež nas je pretekla
kad je učinila ono što smo imali da učinimo mi
stariji, koji ili nijesmo umjeli, ili smo se bili k'o
prepali. I dobro je uradila. y

—ić.

Pogled po svijetu.

— Bizmark je bio u Berlinu svečano doče-
kan. Poslije objeda s carem i earicom vratio se
je kući.

— Milanu i Nataliji dozvoljeno je povratiti
se u Srbiju. Obustavljen je proces liberalnog mi-
nistarstva. Radikalci ogorčeni spremaju se na skraj-
nju oporbu.

Domaće viesti.

Sabor Dalmatinski. — U prošli četvrtak bi-
la je sjednica, u kojoj su se ponovili prosvjedi
protiv prigovorima vladina povjerenika zast. Biar-
kinu. Biankini je izmegju oktalog pitao da se po-
hrvati nautička škola. — U ponedjelnik bila je
druga sjednica. SAS NS IJE MI

Pjevačko društvo