u" W" gou. > 3 pe a i Noću izmegju 21. i 22. novembra obijena je Š #3 sutlnica općine odžačke (okr. kruševački) i iz nje iznešena ,Verthajmova kasa“ sa porezom. Lopo- vi još nijesu pronagjeni. Danju. 22. novembra težko je ranjen Stevan Simić, težak iz Glušaca. Na njega je pucao žan- dar po naredbi Manojla Lazarevića, vatrogasca, čuvenoga kmeta glušačkoga!... . Danju 23. novembra prešla su 4 naoružana čovjeka na čamcu iz Banata kod Kličevca, i tu se sa kmetom kličevačkim i pandurima puškarali i o- pet natrag vratili. Niko nije poginuo. i : 24. novembra ubijena je u Pirotu Vela žena Angjelka Stojanovića tkače. Zlikovci su je u sred : bijela dana uvukli u podrum, i tu je sjekirom pre- mlatili, pa opljačkali. Vlasti nije pošlo za rukom da ubojice pronagje. 25. novembra nepoznati zlikovci turili su pod prag dućanski Stojana Soldatovića iz Pirota kuti- ju baruta pa potpalili. Šteta je neznatna. Zlikov- ei nijesu pronagjeni. : U veče, 26. novembra ubijen je iz puške Jon Tukić iz Vel. Jasikove, član stalnog odbora okr. krajinskog. ,Odjek“ kaže, da je ovo ubijstvo po- litičke prirode. I-Jon Tukić je ubica. 97. novembra nagjen je na drumu ubijen Pa- un Jovanović, seljak iz Češljeve gore. Ubica ni- je pronagjen. 28. novembra zapaljena je kuća Sretena Ša- ponjića težaka iz Bed. varoši, te mu sagorela sa svimi stvari. Zlikovac nije pronagjen. 99. novembra iz jutra udavljena je i opljač- kana u svom stanu Mara, udova Stojana Cojinčeta u Požarevcu. Ubojica joj odneo 40—60 dinara, svu sermiju koliko je imala. Vlasti nije pošlo za zukom da ubojicu pronagje. 3. decembra poginuo je Živojin Stanojević iz Nedeljice (okr. podrinski). Ne zna se ko ga je ubio. Prije dva dana pred smrt, puškarao se sa Ilijom Ilijćem ondašnjim, oko megje. 7. decembra ubijen je predsjednik užičke okr. skupštine Sredoje Krčevinac iz Latvice. Ovo je o- naj ubica Milana Žugića. ,Dnevni List“ kaže, da su ,poznate ubice“, ali niko nije pozvan pred sud. : 8. decembra u večer zapaljena su sjena Mi- Horadu Baboviću, napredujaku iz Vračevića, a u slavu slobodnih općinskih izborah. Zlikovci ni- jesu pronagjeni. 9. decembra. U slavu slobodnih izborah u- kragjeno je Marku Perišiću iz Latkovića, napre- dnjaku, 28 ovacah i jedan vol, a jednog mu vola u košari na mrtvo izprebijali. Vlast nije lopo- ve pronašla. a 10. decembra zapaljena je košara Živku Jok- simoviću iz Ratkovaca, liberalu, i u istoj mu iz- gorela 4 vola i jedna krava u slavu slobodnih iz- borah. 13. decembra nepoznati zlikovci obiše ,Vert- hajmovu kasu“: općine mrčevačke i odneše 2500 din. Vlastima nije pošlo za rukom da lo- pove pohvata. 2.2.2. .250........ Je li dosta ?... Ovo i ovako piše beogradsko ,Videlo“ or- gan naprednjačke stranke. Njeki smušenjaci koji se rugaju s našim hr- vatskim imenom, s našim državnim pravom, s na- šim željama za sjedinjenjem, neka se ogledaju u' ovo zrcalo. Neka vide malo kome i kamo bi nas dovela njihova smetena politika, ako se politikom može zvati luda i mahnita mržnja .na Hrvate, koja sačinja vas njihov program. Megjutim stavljamo ovo par redaka na raz- mišljanje našemu puku, da pogleda malo za čim teže najskrajnje željice naših odmetnika, koji se krste Srbima. Ovo je. zemlja koja je trošila na hiljade : dinara, da se, ako je.moguće, iskorijeni ime hrvatsko! mii za I. Tebi mili moj hrvatski narode, namijenjene su ove riječi, jer se radi 0 društvu, koje ti je, do sada najviše osvjetlalo lice, koje ti pruža u viju i najobilatiju duševnu hranu, i koje ti je u a majjači oslon i pravo sunce spasa. "Ovogodišnje knjige ,Matice Hrvatske.“ naše društvo, naša mila Matica | Hrvatska! Kome ona širom. svijeta, gdje. veći broj Hrvata ima, nije poznata? Ta svuđa ju nalaziš, gdje prati u daleku tugjinu svakog dobroga Hrva- ta, da ga sokoli u radu i drži u budnoj svijesti hrvatskoj. Koliko Matica za nas vrijedi, znademo samo mi Hrvati, a dokazuje to razmjerno velik broj novih članova. Evo ove godine prijavi se već više članova, nego li se istisaka natiskalo, i da se srećom još koja tisuća natisnula i to bi se raz- grabilo. Zaista napredak od lane. Na 50-godišnji- cu raspačale se knjiqe u šest dana, iza kako su izašle, a evo sada još prije nego li izagjoše! Tako valja braćo! : Sada valja da pregjem na same knjige. Ne- ću se upuštati u ocjenjivanje jer to ne spada amo, samo sam nakanio da upoznam čitaoce ,Crvene“ s njima. Doduše zaostaju za lanjskima u nekoliko, ali to je posve razumljivo, nije pedesetgodišnjica svake subote! Tu su ,Ribe“, ogromna knjiga, za- bavni način pisanja nadomješćuje manju zanimivost samoga predmeta, te sam uvjeren da će ih svako rado čitati, tu je nastavak ,povjesti srednjega vi- jeka“, već deveta knjiga opće povijesti, tu su ,ži- votopisi slavnih ilirskih glazbenika“ od našega za- slušnog Kuhača. Svakoga će Hrvata zanimati što no pripovijeda o narodnoj himni Lijepa naša do- movina“ u životopisu Runjaninovom; tu je prvi svezak ,Bogovićevih pjesničkih djela,“ pa sizabra- ne pjesne Hranilovićeve,* ,Bosanke“ Lepušićeve i Marija Konavoka“ slavnoga Dubrovčanina pok. bisk. Vodopića. Dopuniše pripovijest brat njegov i Carić, a lijep je životopis od Kušara, 0 pokoj- niku. Uvod napisan je čistim hrvatskim duhom. Osim tih redovitih izdanja ima ih iz ,hakla- de“ Matice tri: ,hrvatske pjesmarica“ od Vj. Klai- ća sa napjevima, sa obiljem rodoljubnih pjesama. Do sada se u nas prodalo mnoštvo malih pjesma- rica ali samo riječi.* Matica nas je zato silno o- bradovala izdavši u lijepom vezu, a uz jeftinu ci- jenu pjesmaricu. sa kajdama. Važan korak Matičin ove godine su tri ,knji- žnice“ nove što ih je osnovala, to su: slavenska knjižnica“ u kojima se nalaze prevodi lijepe lite- rature slovjenske. Bit: će to :za nekoliko godina važna zbirka za svakoga Hrvatazce- za mlado tjude evo prilike radu. Druga je: ,prevodi novovjekih pjesnika,“ a posabrat će tekom vremena najdra- gocjenije bisere svjetskog pjesništva. Ono poče sa dvije divne pripovijesti Turgenjeva: ,Plemičkom gnijezdom“ i ,Rudjinom,“ a ovo sa znamenitim Mickjevićevim ,Pan Tadeuzom.“ Treća vrio važna knjižnica je ona ,za klasičnu starinu“. Bit će to vr- lo znamenita zbirka, jer će opsizati povijest grčke i rimske književnosti, privatnih i državnih starina te povjest umjetnosti tih dvijuh naroda, a počinje sa divnom izrekom: ,prava naobrazba ne mahodi se u. većem ili manjem nagomilavanju cvanja, nego u jednomjernom razvijanju sviju duševnih svojstava, u skladu duševnih sila bez kojega gotovo ne mo- že se ni pomisliti zreo napredak narodne snage.“ Zaista divna zamisao. Naši Dopisi, Sarajevo. 25 Januara. Izjava naše omladine prijedmetom je žive rasprave u našem gradu, koli u domaćim toli u javnim krugovima. Kako je za nju malo ko znao prije nego će izaći, tako je mnogoga iznenadila, ali uopće ugodno iznenadila. Biće ih kojijem ona nije mila, ali tijeh je manjina. Veći dio naroda, u koliko sam mogao opaziti, primio je nekim za- dovoljstvom, kao riječ koja se odavna očekivala. Mi muhamedanci lutasmo ovo desetak godi- na tamo amo, ne znajuć uprav šta da radimo. Ako je kogod u početku imao nekakav program, taj program bio je iselenje. Selimo se! govori- lo se sa mnogih strana i dobar dio posluša ovaj glas na svoju veliku nesreću. Većina ipak nije se “mogla ni smjela na to odlučiti, već se podala kijametu, pa nek ovaj odluči. A, pravo valja, bilo ih je uvijek, koji su nagovarali narod da stoji do- ma i da se koliko može prilagodi,novomu vreme- nu. Izmegju tih isticao se i sadašnji sarajevski načelnik, ali on na žalost bio udario putem, koji mas vodio do osamljenja. Ele, mi bijasmo neodlučni. S jedne strane pugjalo pam so srpsko ime, Srpsko ime mi neh- tijasmo i ne mogasmo prihvati, jer to nam je ime bilo uvijek tugje. Bošnjaštvo mnogomu godilo, jer ime lokalno, ali bošnjaštvom smo se odbijali od braće naše. Hrvatstvu se mi nikad nijesmo proti- vili i da ne bude bošnjaštva dubok bi korijen bi- lo uhvatilo. Izjava omladine pokazala nam je taj put. Zašto da ga ne slijedimo? Ja umujem ovako: Hrvati su naša braća. Šnjima zajedno živemo u jednoj državi, govorimo jedan jezik. Pogledajmo na geografsku kartu, i odmah ćemo vidjeti šta bi oni bez nas i šta bi mi bez njih. U žvalo tugjinu obojica. Ima. ih koji nam kažu, a zašto ćemo mi s Hrvatima. Tijem odgovaram s drugim upitom: a zašto baš nećemo šnjima? Šta hoćemo mi? Mi hoćemo da se u na- šu vjeru ne tiče, da nas inovjerci poštuju kao se- bi jednake, da šnjima zajedno s vremenom uzbu- demo imati jednaka prava. Mislim da nema muha- medanca u Bosni i Hercegovini koji bi rada da se ove zemilje pripoje Srbiji. Mi bez sile to ne bi dopustili. Mi želimo da ostanemo pod žezlom Habzburga, koji se pokazaše/ pravedni, da nam se dade naš jezik u našoj zemlji — u jednu riječ, da nas puste mirno živjeti i razvijati se. Sve to možemo lijepo imati zajedno s Hrvatima, jer ka- ko rekoh, to je jedan narod. Sarajevska vlada ne smije se protiviti našim miroljubivim namjerama, koje kako svak vidi ne idu daleko. Mi smo čeljad od riječi i poštenja koji ne mislimo izdaju. Poznato je svakome kako su do tu skoro Srbi ovdje bili držani na dlanu. Pa što se opazilo? Puknuše njeki procesi i vlada je vidjela, kako se u nekoj čeljadi ljuto prevarila. Po- kazalo se da su njeki . . . . Ono što se danas po Sarajevu javno govori i što se' je dokazalo. Kakva temelja bijaše kod tih ljudi, da se na njih narod osloni? Mogahu li oni voditi narod? Narodni vogja treba da prvo i prvo bude pošten čovjek. Ja bi svjetovao moje zemljake i prijatelje, da promisle malo vrhu mojijeh riječi. Jednom valja da se odlučimo. Znam, mnogijem biće teško. Ima staraca koji su četrdeset i pedeset godina služili sultana, biva, živjeli pod našom starom vladom. 'Poško se ma jednotiišttokrenuui od staroga adeta. Ali se mora. Eto prije smo se dijelili u age i be- gove i u raju. Aga je bio aga, a raja je služila. I danas je aga aga, ali ako se aga i kmet ne sljube zajedno kao braća, teško ti ga obojici. Do- laze stranci pa metu ko metlom i kmeta i agu. Danas je bolji onaj koji više umije, a zapovijeda onaj koji je umio očuvati svoju narodnost i svoj jezik. Ako izgubimo ovo dvoje, do dvadeset godi- na ne treba našim branit da ne idu u Aziju, ne- će ni imat ko da seli. Doći će stranac i osvojiti svekoliko. Mladež to vidi, jer zna iz povijesti kako su propali mnogo veći narodi, kad nijesu umjeli da se brane. 1, da pravo rečem, mladež nas je pretekla kad je učinila ono što smo imali da učinimo mi stariji, koji ili nijesmo umjeli, ili smo se bili k'o prepali. I dobro je uradila. y —ić. Pogled po svijetu. — Bizmark je bio u Berlinu svečano doče- kan. Poslije objeda s carem i earicom vratio se je kući. — Milanu i Nataliji dozvoljeno je povratiti se u Srbiju. Obustavljen je proces liberalnog mi- nistarstva. Radikalci ogorčeni spremaju se na skraj- nju oporbu. Domaće viesti. Sabor Dalmatinski. — U prošli četvrtak bi- la je sjednica, u kojoj su se ponovili prosvjedi protiv prigovorima vladina povjerenika zast. Biar- kinu. Biankini je izmegju oktalog pitao da se po- hrvati nautička škola. — U ponedjelnik bila je druga sjednica. SAS NS IJE MI Pjevačko društvo