List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu || godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoj 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. SENSE Balkanski Pijemont ! Nema deset godina. Kraljevina Srbija bila se | uželjela rata. Kralj srpski, oduševljeno uvije | od svega naroda srpskog poveo svu je svoju voj- sku na braću Bugare i vojska je imala osvanuti u Nišu, a omrknuti u Sofiji glavnome gradu Bu- garske, gdje je srpski kralj htio da konačt. Ovo je bio prvi čin tugjom zaslugom oslobogjene ze-; mlje, koja bi iza Aleksinačke sramote od g. 1877! bila samo zaslužila bruku. Srbi nijesu krivi što su njihovi planovi od g. 1885 postali dimom. Oni su imali svu dobru vo- lju da osvoje Bugarsku. Krivi su dakle Bugari ko- ji su Srbe u dva puta hametom potukli. Pobjedo- nosni bugarski knez bio je na putu u Beograd, ali tad se umiješa Austrija, koja je Aleksandru Jomu rekla dosta! i tako spasila Srbiju. Ali kad se je Milan poražen povratio u svo- ju prijestolnicu, gragjanstvo ga dočeka velikim o-' gorčenjem — na Bugare. Srpski kralj bijaše ushi-: ćeno pozdravljen i javno mnijenje zahtijevaše od, njega, da nastavi rat proti braći Bugarima. I mo- žda bi se Srbi bili opet obručili, da su im drugi dali. Četiri godine dana iza. toga, obožavani, sla- vljeni Milan odrekao se kraljevske časti. Sva je Srbija blagosovila taj dan. Veselju, SEDAM ne bijaše ni kraja ni konca. Postepeno za tim Milan se odrekao očinsko- ga prava, prava državljanstva ; zavjerio se da ne- će u Srbiju ni nogom stupiti, a to sve nije on u- činio badava nego za velike sume novaca i Srbi su svaki taj njegov gadni čin pozdravili s onim i- stim oduševljenjem, kojim su ga dočekali — kao novoga Dušana — poslije Slivničkog poraza. Milan je napokon zahtijevao, da se i kralji- ca odaleči iz Srbije. Pa kad ona nije htjela osta- viti mladog i neiskusnog sina kao što ga je osta- vio njegov otac, Srbi su je silom odagnali iz države. Potezali su je po ulicama, ukrcali na pa- robrod i spravili, u inozeinstvo, | Izobraženi svijet grozio se na ovaka divljaštva. A Srbi? ..... Oni | su se veselili, junačili i Bogu zahvalili za ono što | su učinili! Tada su vladali radikali, koji imaju za so- bom devet desetina pučanstva. Kako su vladali, to je našijem čitateljima dobro poznato. Ristiću je jednom bilo dodijalo i on ih protjera te pozove liberale. Beogradsko gragjanstvo koje je juče s radikalima slavilo junačka djela na kraljici, sad se listom od njih okrene i proslavi novu vladu veli- kim protestom protiv radikalne beogradske opći- ne. Nego i to je malo trajalo. Milan i Natalija bi- jahu se već izmirili, na veliku radost svijeh Srba, Mladi kralj Aleksandar, pogjaren od oca, jedne no- ći otjera Ristića i njegove liberale te se proglasi punoljetnim. Opet novo veselje u Srbiji! Opet iluminacije! Ustanovila se radikalna vlada. Ona je vla- dala kao i prije. Htjela se nametnut kralju, na- rodu i ustavu, koji je tobože štitila. Ministarstvo je ovisilo o radikalnog Glavnog Odbora, koje se je ponašalo strančarski. Napokon su se zavadi- li i kralj: i ministri i radikalna stranka. Kujalo je to nekoliko nedjelja, dok ne izbije na vidjelo, Kriza Mj i Aleksandar posve 008 u i U DUBROVNIKU 10. Februara 1894. šalju se Uredništvu. Kad se je Milan iskrcavao gragjanstvo mu je dovikivalo: ,Živio Kralj Milan!“ On je na to lukavo odvraćao sa , Živio Kralj Aleksandar,“ pak se lijepo nasadio u Beogradu, gdje je primao po- litičare, ugovarao šnjima u ime kraljevo, te na- pokon skalupio njeko ministarstvo, kako se nje- mu prohtjelo. Danas je on faktični srpski gospodar. Mi smo u prošlom broju donijeli iz ,Vide- la“ Srbija i kakvi su Srbi. Nadodajmo još ovo što smo gore rekli, pak ćemo dobiti potpunu sliku morala srpskoga naroda. Danas se tamo razvija žestoki rat, al tu borbu ne vodi načelo niti jedna velika ideja. Oni se kolju zato, što drugo i ne zna- du. Postali su marijonete velike Eropejske poli- tike. Danas slušaju Rusiju, a sutra Austriju; da- nas grde Milana, sutra ga slave; juče su istjerali kraljicu, a danas vape da im se što prije vrati. To je narod. Njegovi vogje nijesu ništa bolji od njega. Oni su kao brgjani franceske revolucije, s tom razlikom da je izmegju brgjana bilo ljudi, a kod njih ni toga nema. Brgjani su umirali za svoje pretjerane ideje. Vogja Srba — Pašić htio je Srbiju izdati Bugarima! — . & Kan da njekoj čeljadi sve ovo nije dosta. Oni još smatraju Srbiju državom velike misije na slavenskom jugu, koja je pozvana, da Hrvate, Bu- gare, Slovence okupi pod svoje okrilje, da ih ona prosvijetli i povede u kolo kulturnih naroda! Zar su ti ljudi glavu izgubili? Ako je ikome sugjeno da postane Balkan- skim Pijemontom, taj će biti jedino Hrvat- ska. Pogledajmo položaj naš, sravnimo ga sa srpskim, a sravnimo naprotiv naš napredak sa njihovim i doći ćemo do uvjerenja, da Srbija za tako veliku misiju nije sposobna. ,' Ovogodišnje knjige ,Matice Hrvatske.“ I. Matica mnogo zadužila u duši svakoga Hr- vata. Svi smo joj, t. j. njenom slavnom odboru za- hvalni, što se tako svojski brine za zdravu duše- vnu hranu hrvatskome narodu. Evo sada izdaje o- ve nizove knjiga: poučnu knjižnicu (ima već 18 knjiga) svjetsku povjest (9 knjiga), zabavnu knji- žnicu, knjižnicu za klasičnu starinu, te prevode rim. i grč. klasika i novijeh pjesnika i slavj. knjiž. Tim je udaren radu Matičinom tako čvrst i tra- jan temelj, da njenom radu ne može nikada uz- manjkati gradiva i neobragjena polja. Time je ona dala prilike mlagjim silama da ogledaju snagu svo- ga duha u valjanim prijevodima i da se time pri- preme na teži i samostalni rad, — Mnogi će se požaliti što ove godine nema ni jednog cjelovitog romana, no prilike su takve da nije moglo inako biti, Gjalski i Novak obdariše nas lani sa lijepim radom, a Kumičić pisaše do neda- vna još svoju veliku ,Urotu Zrinsko-Frankopan- sku.“ Tim više nade polažemo u buduću godinu, o čemu će nas već obavijestiti buduća gtavia skupština Matičina. 'Redovite knjige tiskane su sve po. 10,000 ko- mađa, a one iz naklade kako koja; hrvatske na- rodne pjesme ne mogoše se dovršiti radi smrti neprežaljenog Broza. Ipak su sve te knjige tiskan za ii 000 len, i 36 a grvaa nekoliko činjenica, po kojim se vidi šta je Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi vw Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi. l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. količina. Onih knjiga imade do 197 araka. Ova množina pokazuje kako se svuda megju hrvatski narod šire Matičine knjige. Zato vruće preporuča- mo kao što svakom prilikom svim Hrvatima da junački pregnu i da se rpimice zapišu megju čla- nove Matičine što prije, da odbor još za vremena može' udariti dovoljnu nakladu knjiga, da se ne dogodi ko što evo već drugu godinu, da se javi više članova no što knjiga imade! Iz iskustva znademo već kako će Srbi doče- kati ovogodišnje knjige, i da će ih prokleti sa svoga ,pravovjernog“ gledišta, no na čast im bu- di, nas time lje ne smetoše! Neka se ragje ugle- gju u našu hrvatsku Maticu, pak nek rade ozbilj- no i pošteno, a mi im tada uvijek želimo najbolju sreću. Osobito naš mili ,Srbobran“ počešati će se za uhom od same neprilike jer neće znati što da kaže, jer uvijek ponavlja da je to samo zasljeplji- vanje i zavaravanje naroda! Evo primjerom svje- dočimo da nam do svega toga nije stalo, a on ne- ka laže i maže kako može, odzvonit će mu jer narod veli: gdje laž ruča, tu ne večera ! Živila Hrvatska! Nije uzalud rečeno, daje književnost agle- dalo naroda, a osobito borećega se naroda. Jest to je istina. Borba za narodna prava ili čak za opstanak najbolje se zrcali u književnosti dotičnog naroda, a evo za što. Kaže se život je borba, po tom život bez borbe mlitav je i ragja nesposobno- šću. Bez borbe rie bi čovječanstvo nikada došlo do one naobrazbe koju posjeduje. Tako je kod malih naroda. Inako je kod naroda velikih i mo- ćnih i slavnih, koji mogu da počivaju na lovoriki slave svojih djedova; mali narodi moraju da se neprestano bore, da očuvaju budnu svijest i da ih veći narodi ne progutaju. Ta: je borba za pleme- nito i nzvišeno čuvstvo: za narodnost svoju, za milu domovinu. Svi plodovi te plemenite borbe takogjer su plemeniti, a književnost glavna je per- sonifikacija tog doba. Književnost je u doba bor- be onaj vez, koji veže sva plemenita srca onog doba, za to ona i napreduje i koristi. Po njoj su- diš da li je narod imao u onoj borbi plemenitih namjera, da li je bio pošten i da li se je pošteno borio. Eno vam jasnih primjera u Italiji, koja iz doba svog preporoda i sjedinjenja broji svojih naj- vrsnijih i najumnijih državnika i književnika. Bor- ba izazove na rad sve sposobne muževe, a za to se u to doba najviše i radi. Još sada su*oni glav- na duševna hrana sadanjih Talijana, a i nas odu- ševljuju. Obratno nepoštena borba sa nepoštenim namjerama ragja književnost istoga smjera. Eno u Srba velik dio novih knjiga ne govori nego da sra- moti Hrvate, i pokazuje znakova koji u budućno- sti neće na čast služiti Srbima. Budućnost naš je sudac. ' I mi Hrvati borimo se, i to vrlo teško, jer nas je sa sviju strana pritisnuo neprijatelj, koji čeka samo na našu propast, da sagradi svoju ve- ličinu na našim razvalinama. Velim borimo se, ali ne još onako, kako se za pravo bori; ipak borba postaje već žešća, ona se tek započela organizova- ti, a to tek od dvije godine ili tri, i nuto baš.edd najnovijega vremena naše se književnost | krasno razvija i razgranjuje. Da li je pošla dobrim'ili zlim putem pokazati će budućnost. — Naša: borba ne "smije da se ograniči na samu Banovinu, &vi' dje» lovi moraju-da: se bore; 0 se ietl Glj da 1E'OŽI: