List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu ||
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoj 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

je predbrojen i za došasto polugodište.

SENSE

Balkanski Pijemont !

Nema deset godina. Kraljevina Srbija bila se |
uželjela rata. Kralj srpski, oduševljeno uvije |
od svega naroda srpskog poveo svu je svoju voj-
sku na braću Bugare i vojska je imala osvanuti
u Nišu, a omrknuti u Sofiji glavnome gradu  Bu-
garske, gdje je srpski kralj htio da konačt. Ovo
je bio prvi čin tugjom zaslugom oslobogjene  ze-;
mlje, koja bi iza Aleksinačke sramote od g. 1877!
bila samo zaslužila bruku.

Srbi nijesu krivi što su njihovi planovi od g.
1885 postali dimom. Oni su imali svu dobru  vo-
lju da osvoje Bugarsku. Krivi su dakle Bugari ko-
ji su Srbe u dva puta hametom potukli. Pobjedo-
nosni bugarski knez bio je na putu u Beograd,
ali tad se umiješa Austrija, koja je Aleksandru
Jomu rekla dosta! i tako spasila Srbiju.

Ali kad se je Milan poražen povratio u svo-
ju prijestolnicu, gragjanstvo ga dočeka velikim o-'
gorčenjem — na Bugare. Srpski kralj bijaše ushi-:
ćeno pozdravljen i javno mnijenje zahtijevaše od,
njega, da nastavi rat proti braći Bugarima. I mo-
žda bi se Srbi bili opet obručili, da su im drugi
dali.

Četiri godine dana iza. toga, obožavani, sla-
vljeni Milan odrekao se kraljevske časti. Sva je
Srbija blagosovila taj dan. Veselju, SEDAM
ne bijaše ni kraja ni konca.

Postepeno za tim Milan se odrekao očinsko-
ga prava, prava državljanstva ; zavjerio se da ne-
će u Srbiju ni nogom stupiti, a to sve nije on u-
činio badava nego za velike sume novaca i Srbi
su svaki taj njegov gadni čin pozdravili s onim i-
stim oduševljenjem, kojim su ga dočekali — kao
novoga Dušana — poslije Slivničkog poraza.

Milan je napokon zahtijevao, da se i kralji-
ca odaleči iz Srbije. Pa kad ona nije htjela osta-
viti mladog i neiskusnog sina kao što ga je osta-
vio njegov otac, Srbi su je silom  odagnali iz
države. Potezali su je po ulicama, ukrcali na pa-
robrod i spravili, u inozeinstvo, | Izobraženi svijet
grozio se na ovaka divljaštva. A Srbi? ..... Oni |
su se veselili, junačili i Bogu zahvalili za ono što |
su učinili!

Tada su vladali radikali, koji imaju za so-
bom devet desetina pučanstva. Kako su vladali, to
je našijem čitateljima dobro poznato. Ristiću je
jednom bilo dodijalo i on ih protjera te pozove
liberale. Beogradsko gragjanstvo koje je juče s
radikalima slavilo junačka djela na kraljici, sad se
listom od njih okrene i proslavi novu vladu veli-
kim protestom protiv radikalne beogradske opći-
ne. Nego i to je malo trajalo. Milan i Natalija bi-
jahu se već izmirili, na veliku radost svijeh Srba,
Mladi kralj Aleksandar, pogjaren od oca, jedne no-
ći otjera Ristića i njegove liberale te se proglasi
punoljetnim.

Opet novo veselje u Srbiji! Opet iluminacije!

Ustanovila se radikalna vlada. Ona je vla-
dala kao i prije. Htjela se nametnut kralju, na-
rodu i ustavu, koji je tobože štitila. Ministarstvo
je ovisilo o radikalnog Glavnog Odbora, koje
se je ponašalo strančarski. Napokon su se zavadi-
li i kralj: i ministri i radikalna stranka. Kujalo
je to nekoliko nedjelja, dok ne izbije na vidjelo,
Kriza Mj i Aleksandar posve
008 u i

U DUBROVNIKU 10. Februara 1894.

šalju se Uredništvu.

 

Kad se je Milan iskrcavao gragjanstvo mu
je dovikivalo: ,Živio Kralj Milan!“ On je na to
lukavo odvraćao sa , Živio Kralj Aleksandar,“ pak
se lijepo nasadio u Beogradu, gdje je primao po-
litičare, ugovarao šnjima u ime kraljevo, te na-
pokon skalupio njeko ministarstvo, kako se nje-
mu prohtjelo. Danas je on faktični srpski gospodar.

Mi smo u prošlom broju donijeli iz ,Vide-
la“
Srbija i kakvi su Srbi. Nadodajmo još ovo što
smo gore rekli, pak ćemo dobiti potpunu sliku
morala srpskoga naroda. Danas se tamo razvija
žestoki rat, al tu borbu ne vodi načelo niti jedna
velika ideja. Oni se kolju zato, što drugo i ne zna-
du. Postali su marijonete velike Eropejske poli-
tike. Danas slušaju Rusiju, a sutra Austriju; da-
nas grde Milana, sutra ga slave; juče su istjerali
kraljicu, a danas vape da im se što prije vrati.
To je narod. Njegovi vogje nijesu ništa bolji od
njega. Oni su kao brgjani franceske revolucije,
s tom razlikom da je izmegju brgjana bilo ljudi,
a kod njih ni toga nema. Brgjani su umirali za
svoje pretjerane ideje. Vogja Srba — Pašić htio
je Srbiju izdati Bugarima! — .

& Kan da njekoj čeljadi sve ovo nije dosta.
Oni još smatraju Srbiju državom velike misije na
slavenskom jugu, koja je pozvana, da Hrvate, Bu-
gare, Slovence okupi pod svoje okrilje, da ih ona
prosvijetli i povede u kolo kulturnih naroda! Zar
su ti ljudi glavu izgubili?

Ako je ikome sugjeno da postane Balkan-
skim Pijemontom, taj će biti jedino Hrvat-
ska. Pogledajmo položaj naš, sravnimo ga sa
srpskim, a sravnimo naprotiv naš napredak sa
njihovim i doći ćemo do uvjerenja, da Srbija za
tako veliku misiju nije sposobna. ,'

Ovogodišnje knjige ,Matice Hrvatske.“
I.

Matica mnogo zadužila u duši svakoga Hr-
vata. Svi smo joj, t. j. njenom slavnom odboru za-
hvalni, što se tako svojski brine za zdravu duše-
vnu hranu hrvatskome narodu. Evo sada izdaje o-
ve nizove knjiga: poučnu knjižnicu (ima već 18
knjiga) svjetsku povjest (9 knjiga), zabavnu knji-
žnicu, knjižnicu za klasičnu starinu, te prevode
rim. i grč. klasika i novijeh pjesnika i slavj. knjiž.
Tim je udaren radu Matičinom tako čvrst i tra-
jan temelj, da njenom radu ne može nikada uz-
manjkati gradiva i neobragjena polja. Time je ona
dala prilike mlagjim silama da ogledaju snagu svo-
ga duha u valjanim prijevodima i da se time pri-
preme na teži i samostalni rad, —

Mnogi će se požaliti što ove godine nema ni
jednog cjelovitog romana, no prilike su takve da
nije moglo inako biti, Gjalski i Novak obdariše nas
lani sa lijepim radom, a Kumičić pisaše do neda-
vna još svoju veliku ,Urotu Zrinsko-Frankopan-
sku.“ Tim više nade polažemo u buduću godinu,
o čemu će nas već obavijestiti buduća gtavia
skupština Matičina.

'Redovite knjige tiskane su sve po. 10,000 ko-
mađa, a one iz naklade kako koja; hrvatske na-
rodne pjesme ne mogoše se dovršiti radi smrti

neprežaljenog Broza. Ipak su sve te knjige tiskan
za ii 000 len, i 36 a grvaa

nekoliko činjenica, po kojim se vidi šta je

    

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

vw

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

tiskaju po pogodbi.
l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

količina. Onih knjiga imade do 197 araka. Ova
množina pokazuje kako se svuda megju hrvatski
narod šire Matičine knjige. Zato vruće preporuča-
mo kao što svakom prilikom svim Hrvatima da
junački pregnu i da se rpimice zapišu megju čla-
nove Matičine što prije, da odbor još za vremena
može' udariti dovoljnu nakladu knjiga, da se ne
dogodi ko što evo već drugu godinu, da se javi
više članova no što knjiga imade!

Iz iskustva znademo već kako će Srbi doče-
kati ovogodišnje knjige, i da će ih prokleti sa
svoga ,pravovjernog“ gledišta, no na čast im bu-
di, nas time lje ne smetoše! Neka se ragje ugle-
gju u našu hrvatsku Maticu, pak nek rade ozbilj-
no i pošteno, a mi im tada uvijek želimo najbolju
sreću. Osobito naš mili ,Srbobran“ počešati će se
za uhom od same neprilike jer neće znati što da
kaže, jer uvijek ponavlja da je to samo zasljeplji-
vanje i zavaravanje naroda! Evo primjerom svje-
dočimo da nam do svega toga nije stalo, a on ne-
ka laže i maže kako može, odzvonit će mu jer
narod veli: gdje laž ruča, tu ne večera !

Živila Hrvatska!

Nije uzalud rečeno, daje književnost agle-
dalo naroda, a osobito borećega se naroda. Jest
to je istina. Borba za narodna prava ili čak za
opstanak najbolje se zrcali u književnosti dotičnog
naroda, a evo za što. Kaže se život je borba, po
tom život bez borbe mlitav je i ragja nesposobno-
šću. Bez borbe rie bi čovječanstvo nikada došlo
do one naobrazbe koju posjeduje. Tako je kod
malih naroda. Inako je kod naroda velikih i mo-
ćnih i slavnih, koji mogu da počivaju na lovoriki
slave svojih djedova; mali narodi moraju da se
neprestano bore, da očuvaju budnu svijest i da ih
veći narodi ne progutaju. Ta: je borba za pleme-
nito i nzvišeno  čuvstvo: za narodnost svoju, za
milu domovinu. Svi plodovi te plemenite borbe
takogjer su plemeniti, a književnost glavna je per-
sonifikacija tog doba. Književnost je u doba  bor-
be onaj vez, koji veže sva plemenita srca onog
doba, za to ona i napreduje i koristi. Po njoj su-
diš da li je narod imao u onoj borbi plemenitih
namjera, da li je bio pošten i da li se je pošteno
borio. Eno vam jasnih primjera u Italiji, koja iz
doba svog preporoda i sjedinjenja broji svojih naj-
vrsnijih i najumnijih državnika i književnika. Bor-
ba izazove na rad sve sposobne muževe, a za to
se u to doba najviše i radi. Još sada su*oni glav-
na duševna hrana sadanjih Talijana, a i nas odu-
ševljuju. Obratno nepoštena borba sa nepoštenim
namjerama ragja književnost istoga smjera. Eno u
Srba velik dio novih knjiga ne govori nego da sra-
moti Hrvate, i pokazuje znakova koji u budućno-
sti neće na čast služiti Srbima. Budućnost naš je
sudac.

' I mi Hrvati borimo se, i to vrlo teško, jer
nas je sa sviju strana pritisnuo neprijatelj, koji
čeka samo na našu propast, da sagradi svoju  ve-
ličinu na našim razvalinama. Velim borimo se, ali
ne još onako, kako se za pravo bori; ipak borba
postaje već žešća, ona se tek započela organizova-
ti, a to tek od dvije godine ili tri, i nuto baš.edd
najnovijega vremena naše se književnost | krasno

razvija i razgranjuje. Da li je pošla dobrim'ili zlim
putem pokazati će budućnost. — Naša: borba ne

"smije da se ograniči na samu Banovinu, &vi' dje»
lovi moraju-da: se bore; 0 se ietl Glj da 1E'OŽI: