je predbrojen i za doing: polu; Jedna stranka! Poslije nego se zatvorio, stbor, vraćamo se na naše staro, nekoliko iako mišljenje. Zadnje zasjedanje našeg v još nas je. bolje u njemu utvrdilo“ 1 Nama se hoć& organizacije; hoće nam se jed- na jedinstvena i odlučna stranka. jemo. Narodna ideja zgine: u sve S “gra- gjanstva, a zahvatila je i naša sela. Odgajamo iz- vrstan mladi naraštaj, koji će iz Dubrovnika uči- niti političku tvrkjavu Hrvatske. Hrvatska. se svi- jest probudila. Što smo ' rekli za Dubror nik. viti za Boku. U Bosni i H&fcegovini #1) > vraća mu- hamedovske i katoličke vjere. !: «ui i dregi osje- ćaju da su sinovi jednoga naroda.*Bosansk& i her- oqgovačka omladina to je notvedila svojom glaso- vitom izjavom. b A što, da kažemo i u; Zeoti, Đaluaciji: Brije- mu? Sv se hrvatstvo ia i pobjegjuje: Nego mi ove pobjede nemamo zahvaliti ni- 115.41 + pono- lićemo istini i pravici, koju naš bistroumni narod znade razlikovati od laži i nepravde. To je dobro, ali nije sve. Jedan narod, koji se bori za svoju samostalnost ne vodi okršaja na svoju ruku. Ideja nije dovoljna, treba jedinstva, sloge i posluha. Kad se združila opozicija u Banovini, mi smo se najviše uzradovali, jer je to zbilja bio do- gagjaj koristan i patriotičan. Al mi smo pošli i dalje: mi smo se nadali da će ujedinjenje opozi- cije u Hrvatskoj donijeti za sobom stranačku re- voluciju u političkom životu hrvatskom. Regbi da smo se prevarili: Ujedinjenje nije prešlo Save ni Velebita. Mi smo amo oduševljeno pozdravili bratski mir i bratski sporazum, dali smo braći u Zagrebu mnogo brojnih izraza našoj radosti, al na tomu je sve svršilo. Mi smo svejed- no ostali podijeljeni u tri tabora, u narodnjake, pristaše hrvatskog kluba i pravaše. Mnogi će ove razlike bagatelisati, no taj ne- ma pravo. Frakcije opstoje, te ako su se napadaji jedne na drugu u posljednje doba nješto i ublaži- li, razlike mnijenja još su tu — ili ne, ne kaži- mo mnijenja, ako se ko u tom s nama ne sla- že; zovimo ih kojim drugim imenom. Ne valja zaboraviti da su brzo izbori. Sve će se stranke ogledati na bojnome polju. Tad će se najbolje vidjeti da smo mi govorili istinu, da ovo isticanje hrvatstva koje u zadnje doba satire dušmane naše, ojačalo je narodnu ideju, ali nije stvorilo megju nama trajnoga unutarnjeg jedin- stva. Ako nam se pri tom dogodi kakva nesreća na štetu našem narodnom imenu, onda ćemo kri- ti jedan drugoga, te: ćemo jedan drugoga napa- dati i opadati, dok se megju nama ne stvori ne- emostivi jaz. .1.može se. vrlo :lako - dogoditi, da pitanje osobno : — : recimo ;pitanje jednog ili dru- kandidata — bude posljedicom velikom stranač- om ratu, na veliko veselje pokijeh dušmana, koji drugo i ne žele... Naći će se kogod koji će ove naše riječi u- List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu | godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije- Ju godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoj 10 novć. a ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da Eto, mi amo u Dubrovniku. dobro na redu- kakvoj stranačkoj dišiplini. Ako dobivamo, zahva- šalju se Uredništvu. | tiskaju po pogodbi. “Z mi. Spljetu i po otocima! Ali ovaj muk mogao bi značiti oluju. Zbiližimo se, probijmo led, ako je ikako mo- guće. Budimo jedni po svoj Dalmaciji. Ako bi tim neka frakcija izgubila koju svoju šilu, neka je pre- gori mirne duše. Sporazum izmegju pravaša i ne- odvišnjaka učinio je, da su se povukli na stranu njeki žestoki ,Obzoraši,“ koji nijesu mogli progu- tati sloge sa ,steklišima.“ To Maun nije sme- talo da se oporba spoji i ojača. / ) Biskup Štrosmajer o dru. Franu Račkomu. Ako je išto u stanju, da Hrvate u teškoj bo- li nad gubitkom nikada neprežaljenoga dra. Fra- na Račkoga utješi, to je pastirsko pismo, kojim je biskup Štrosmajer svojem svećenstvu objavio smrt svoga najvjernijega prijatelja. Kao svaka, ta- ko je i ova biskupova poslapica.pravi melem hr- vatskomu narodu. Samo og um, ovakovo srce i ovakova duša, koja je nj: Maju korizmenu po- slanicu napisala i svijetu predal&, mogla se je na svijetu u najvećoj svojoj veličini,pokazati, prednja- čeć u najvećoj nesreći naroda, postoj po- uzdanjem u Svevišnjega bez čije volje čovjeku ni vlas iz glave ne izpada. Pismo glasi: / »Ljubezna moja braćo u Isusu! Pretužnu Vam viest javljam, da je moj najmiliji, najstariji i najpostojaniji prijatelj u Isusu, kanonik zagreba- čki, Franjo Rački u Gospodinu preminuo dana 13. ovoga mjeseca jutrom oko sedam ura. Gubitak je to neizmjeran i nenaknadiv i za crkvu božju i za domovinu našu, jer je blaženi pokojnik i crkvi i domovini našoj glavni upravo stup bio. Od prvo- ga početka pak tija do posljednjega časa slavno- ga života njegovoga Bog mu je i vjera, domovi- na mu je i narod prva rieč i glava briga bila. Stogod sam i ja sam za Boga i vjeru, za domo- vinu i narod svoj pomislio i izveo, i u njegovoj je plemenitoj duši, i u njegovom je plemenito sr- eu i volji postojalo i izvedeno bilo. Bolja polo- vica svega toga njegova je misao, njegova zaslu- ga i njegova slava. Može se punim pravom reći, da je pokojnik jedan od najčišćih i najčestitijih, od najučenijih i najzaslužnijih svećenika bio, ko- je je igda hrvatska crkva i hrvatska država ima- la. U tom obziru će uspomena blaženoga \pokoj- nika u crkvi i u narodu našem na uvieke blago- slovljena ostati, i stajati kao uzor pravi, u koji se svaki svećenik ugledati ima, tim više, ako se po- misli, da je pokojnik poleg sve svoje učenosti, ra- dinosti i zasluga, bio čovjek izvanredno čedan, u- miljat i dobrostiv, koji se s nikim nikad zavadio, nikad nikoga uvriedio nije, prava i živa slika i pri- lika svećenika po srcu Isusovo, Sto je blaženoga pokojnika u ovo naše nestalno. doba osobitim na- činom odlikovalo jest značajnost i nepomičnost u životu i u poslovanju njegovu; a to je upravo ono, što svu cienu i svu slavu života osobitim načinom sačinjava. Vidi se iz cieloga života i iz cieloga ra- da njegovoga, da mu je od prvoga početka pak tija do konca života Bog i vjera, istina i pravda sa ljubavlju svetom prama domovini i narodu svo- mu duboko u duši i srcu zasjela, ter cielim živo- tom i poslovanjem njegovim tako zavladala, da je odmah od 'prve mladosti svoje pak tija do smrti svoje, do zrelosti dobe Isusove i do onoga sugla» |: | čovjeku pravedniku. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaju, Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, sja i jedinstvenosti u životu i poslovanju dospio, koja ga je viš svih kušnja i napasti ovoga svieta uzniela, i svake slave vriednim učinila, što je u svako, osobito pako u ovo naše doba, u komu se ljudi kano djeca za svakim vjetrom nauke zanaša- ju, od velike ciene. To je, što se svakomu pri- stoji, osobito pako svećeniku, koji osobitim nači- nom Bogu i vječitoj istini služi; i koji vazda ono Isusovo pred očima imati mora: jest, jest; nije, nije. Pokojnik je bio od mladosti svoje moj oso- biti prijatelj i brat, i u svih kušnjah i mukah o- voga života, moja najveća podpora i utjeha. Ja mogu iskreno reći, da sam s njim dobru polovicu. duše i srca svoga izgubio, što je tim više, buduć., * sam sad već prestar i preslab i buduć da su vre- mena takva, da mi se bez ikakvoga na svietu ra- zloga mirno živjeti i bez muke biti nedade. Me- gjutim ja ovom prilikom velim: Bog dao, Bog o- duzeo, Bogu budi hvala i slava na viek vieka. A- men, — Ja se osobito tješim i hrabrim čvrstim uvjerenjem, da je blaženi pokojnik poleg svoja či- stoće, čestitosti i dobrote u onaj isti ča& ad je oči svoje tjelesne ovomu vidivomu svietu zaklo- pio, odmah u svietlu Božje slave oči svoje dušev- ne otvorio licu Boga jedinoga i trojuoga i da će ono, što je tolikom postojanošću i plodovitošću na ovom _svietu zastupao, zastupati i na onom pred licem Božijim kao molitelj i zagovornik i svete cr- kve Božije i domovine svoje. Nadam se pako, da će se i na mene staroga svoga prijatelja pred Bo- gom sjetiti, da me Bog blagoslovi, u svakoj Krie- posti pokriepi, i da mi neprocjenivi dar pravedne, mirne i svete smrti podieli. Svatko živ u našoj zemlji imao bio blaženoga pokojnika hvaliti, slaviti, imao bi nad njegovom smrti tužiti, cviliti plakati; a opet nije tako. Ima ih, koji ga odsudjuju, ko što su ga od- sudili i zamitali dok je živio; ali to pokojniku i njegovoj uspomeni ni malo ne škodi; tko bi sve- .mu svietu zadovoljio? Bog je najmudriji, najsveti- ji i najmilostiviji; pak koliko ih je, koji sa njego- vom svetom providnošću zadovoljni nisu? Navala nepravednih ljudi kadšto je najveća hvala i slava Isus Isukrst, Bog je i čovjek bio ujedno. Svaka rieč njegova, svaki nauk njegov, svaka sveta ustanova njegova i sav sveti život nje- gov, ništa drugo nije bio, nego sveta i neizmjer- na ljubav prema rodu ljudskomu i prama narodu svomu; pak kako mu je sviet, kako narod njegov naplatio? Naplatio mu mukom i odsudom, naplatio križem i smrću, koja je medjutim po svetoj volji božjoj, po neizmjernoj ljubavi Isusovoj zalog po- stala odkupljenja, uskrsnuća, spasa i višjega živo- ta cielomu svietu. — Isus je Isukrst pravi i ži Bog. uživa dakle od vieka do vieka i uživat ć viek vieka neizmjernu slavu; ali osim te Bo slave, uživa lsus Isukrst slavu neizmjernu sbog patnje svoje, sbog križa svoga, sbog smrti svoje ; jer apoštol naroda, poslije kad je rekao, da se je Isus Isukrst ponizio i kano uništio do smrti, do smrti pako križa, nadodaje: za to mu je vječiti otac njegov poklonio ime, koje je nad svakim i- menom, komu se imenu sve što je na nebu.i na zemlji i u paklu klanja, ime, u kome jedinomu čo- vjek i sav rod ljudski spašen biti može. Evo kako su često put muke i progonstva svieta zalog nove slave, što je onaj stotnik ded krišom priznao, koji u očigled imukq N ia .. +e >