U DUBROVNIKU 10. Marčs 1894.

 

List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik: na cijelu |
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije- i šalju se Uredništvu

lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poš i troškovi retku
| fior. 4: 50, na . 2: 25; , poštarski troškovi. | Z i i koji puta
Pojedini broj stoj 10 novč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da ! tiskaju tune eta A A o e M Čir tea

je predbrojen i za došašto polugodište. li ; i
| Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prisha ni uredništvo ni
uprava.

. »v
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

 
    

    

Megalomanija srpsk«,

Europa ih je smatrala Pijemontom balkanskih
Slavena. A danas?

Najuvaženiji - svjetski list, ,Times“,  zgagjen
na njih, izrazio se neparlamentarnim izrazom, te
jim je rekao, da nijesu sposobni za drugo nego
da čuvaju svinje. i;

A ,Standard“, drugi uvaženi engleski si:
organ vogje torijevaca lorda Salisbury, M
im da su pokazali taku nesposobnost, da bi naj-
bolje bilo, kad bi se Srbija, poput Poljske, podi-
jelila na tri:dijela, od kojih da jedan pripane A-
ustriji, drugi Bugarskoj, a treći Rumunjskoj!

Eto dakle nijesmo mi Hrvati jedini, koji su
Srbe dostojno ocijenili, već se k nama pridružiše
i Englezi, ti uzor državnici i zaštitnici narodne
slobode. Oni su dapače pošli još dalje, pa su do
dva puta rekli, da Srbija nije dostojna da: bude
slobodnom državom. A kamo li balkauski Pijemont!

Da su naši odnošaji diugi, mi bi bili prvi,
koji bi požalili tu nesretnu zemlju. Ali ne može-

mo i nećemo. Ona je svoj udes zaslužila.
Jer cm se je ona wugjom  Imukon,  vagjou

krvlju oslobodila, najprva joj je bila, da se na nas,
svoju braću, baci, da kod nas započme onu pro-
kletu politiku, koja nas je'u narodnim težnjama
toliko omela. | Govorilo se što se hoće, protimba
srpska, sa kojom se mi borimo, ima svoj začetak
onamo preko Drine. Srbija je kriva, ako amo na-
rodna misao nalazi jošte ma bilo kakva nenarod-
nog otpora,. jer da naši nazovi-Srbi nijesu sjegurni
da svojim bratoubojničkim radom tumače osjećaje
svoje dične braće u kraljevini, oni bi svoju / poli-
tiku odmah promijenili.

Srbija naprotiv ne samo da odobrava njiho-
vo postupanje, nego im dapače šalje. izdašne / po-
moći i oni pokreću: listove, otvoraju srpske štam-
parije, u kojima se baca pod noge sve što je o-
vomu narodu amo milo i sveto.

Srbijanci nijesu nikad digli glasa, da to osu-
de, oni nijesu nikada izjavili da se s njima u tom
radu ne slažu, nego su ih, kadgod su mogli, u
njemu i pretekli.

Je li dakle čudo, ako su Hrvati odavna iz-
gubili svaku simpatiju za svoju srbijansku braću ?,

Ali Srbija je nama i direktno naškodila svo-
jom slabosti“ i: nesposobnosti, jer da je ona baš
državom, nijemstvo i magjarstvo ne bi se lje ni-
kada usudilo, da počinja ovakih atentata protiv
našem narodnom opstanku. Da je Srbija .... ono:
što nije, Hrvatska bi danas bila na drugome po-
litičkome skoku.

Dobar primjer imamo u malenoj Crnojgori,
čiji vladar, kao prijatelj Hrvata, uživa kod ovih

možda mriogo više simpatije ' nego kod istih veli-

ko-Srba, koji 'su osobito u zadnje doba u njekim
nakaznim brošurama iz Beograda žestoko napali i
njega i sve Crnogorce. Srbijanci naprotiv koga god
su mogli, oni su ga svojim osvajačkim ponašanjem
odbili, te danas nemaju nigdje ni štovatelja ni
prijatelja.

Pa dok to svakidobro zna; dok svi znamo ko
su Srbi i što je Srbija, neki naši smušenjaci u-
sugjuju se da naš narod odvraćaju od hrvatske
misli neka prihvati srpsku! Oni se još uzdaju, da
će doći dan, kad će Srbija na razvalinama Hrvata,

Bugara i Slovenaca stvoriti silnu državu, koja će
se prostirati od Soluna do Drave i Triglava !
Ne, ovo nije više megalomanija već prava

pravcata mahnitost i mi se/1oramo boriti svim
našim silama, da nam ovi sanjari ne zavedu, ne
otruju narod. :
: A za Srbiju, koja je svemu ponajviše kriva,
mi nemamo nego samo jednu riječ: Prste k sebi!
Prste ksebi! To joj poručuju kroz nas

| Dubrovčani. Ne oni Dnbroyčani koji su juče ovdje

došli, i koji su se danas združili s dušmanima na-
šega naroda, jer se oni ne smiju zvati tijem slav-
nijem imenom, već pravi Dubrovčani, te su do da-
nas ostali vjerni staroj narodnoj politici i naro-
dnim načelima, koje su kojekakovi došljaci bezob-
zirno poplesali; :

Kada Srbija bude poslušati ovaj glas, kad. se
ostavi pustolovnih težnja za nekakvijem velikijem
carstvom, u kome bi nestalo tri bratska plemena,
kad ne bude pružati noge dulje od pokrivala, ona
će se onda zabaviti okolo svojih teških domaćih
rana te će gledati da ih izliječi, Samo tada ona
može biti sretna. Preko Drine ima toliko zla, to-
Bre agimorigoSfhnfalike, hlafa-sda.. hi Srhima..
ne fantastične ideje, te bi se svojski prihvatili sa-
niranja svoje domovine.

Tako i samo. tako može se Srbija ojačati i
povratiti s ruba propasti, što bi i nama bilo od
koristi. Priznajemo da je našoj braći malo teško
povratiti se iz njihovih pjesničkih visina na zbilju
i realnost, al svakako, kad im druge nije, bolje da
sigju na noge, nego da se skotrljaju na glavu, po-
rugani i ismijehani od svega izobraženoga svijeta.

Gladstone je ostupio

Ima nekoliko dana da se pronosi vijest o
ostupu njegovu, ali je bila dementovana. Napokon
se potvrdila jer je Gladstone već predao ostavku
na ruke kraljice Viktorije, koja je na njegovo mje-
sto pozvala lorda Rosebery.

Gladstonova zahvala na časti engleskoga pre-
miera ne smije se krivo tumačiti. On se nije o-
drekao političkoga rada, koji će od sada nastaviti
kao prosti narodni zastupnik. Ali su Gladstonu
osamdeset i četiri godine, a u toj dobi ne mogu

se činiti čudesa.
Obzirom na njegovu starost i tjelesnu sla-

bost, možemo reći, da je Gladstone svoj rad do-
vršio. Ako bi pak uspio da izvede sadašnje svoje
planove, to bi bio najdostojniji zaglavak ovome
vijeku napretka i slobode.

Gladstone je naime započeo žestoku borbu
protiv aristokracije. Gornja kuća odbila je njego-
vu Home-rule, koju je primila dolnja od naro-
da izabrana. Zato su demokrati stali zahtijevati,
da se ona parlamentarna institucija ukine. Glad-
stone se tome pokretu stavio na čelo, te misli da
će bolje uspjeti kao zastupnik nego kao ministar-
presjednik.

| «Tako ćemo do malo vidjeti jednoga . od naj-
većih umova ovoga vijeka, gdje stupa na poprište
protiv najmogućnije aristokracije na svijetu, Hoće
li uspjeti? O tome veoma sumnjamo, jer su div-
nome starcu osamdeset i četiri godine,

| Gladatone je dio: sanodgu.sa svijem što je

 
  
 
  
  
  

pravedno i lijepo. Nema liberalne. ideje u Europi,
koja u njemu nije našla svoga zagovornika. On se
je najprvi smilovao na jadnu Irsku, koju su En-
glezi nemilo ugnjetavali. On joj je u ime slobode
podijelio veliku autonomiju, . koja bi bila već po-
stala činom, da: joj.se nije ;ristokracija usprotivi-
la a za ništo drugo nego radi vlastite koristi.
Danas je Gladstone ostupio i tijem' su uje-
dno uzdrinani svi njegovi planovi. |
Njegov nasljednik lord Rosebery ne dijeli po-
svema njegove nazore. On, kao lord, neće odobri-
ti boj protiva gornje kuće, čiji je član. To će ga
malo zbližiti sa liberalnim unionistima  kojijem je
na čelu Chamberlain, ali ga je odalečilo od. radi-
kalaca, koji su kod stranke prosvjedovali, da. je-
dan peer bude ministrom  presjednikom.
Samo jedan Englez mogao je dostojno zami-

jeniti Gladstona i nastaviti njogovu politiku, a to
je današnji irski ministar John Morley. Ali je John

Morley za množinu liberalaca i odviše demokrat.
Njemački listovi i njemačko. javno. mnijenje

oći se da se Gladstone uklanja s vlade. On ni-
je bio veliki prijatelj trojnoga saveza ni njemačkog
qilitarizma. «dočim će lord Roseherv n- vaniskoi
veni će dakle žaliti veoma njegov otstup, jer su

izgubili svofiljstaroga moćnoga zagovornika.

Starčevićev dom.

Do koji dan pak će se navršiti dvije godine,
da su privrženici stranke prava sa 'svih strana do-
movine vijećali na Rijeci, u dvoranama primorsko-
ga lava Erazma Barčića.

Druga vremena bijahu onda! Opozicija  raz- +
dijeljena, u megjusobnom boju. Polemike, najoštri-
je što ih pamti hrvatska  žurnalistika bijahu na
dnevnome redu. Ali..... bilo pa prošlo. I danas
se samo spominje kao dokaz koliko smo poslije
mogli i umjeli pregorjeti za narodnu stvar.

Vijećalo se u Barčića o svemu.  Udarao se
široki temelj našoj stranci. Bilo je i žestokih pre-
piraka u pitanjima vrlo važnim. Ali je saučesnike
ondje dovela jedna misao i ova je svegi održala
pobjedu.

Neki od onih koji su tamo bili nijesu ni sni-
jevali, od kolika zamašaja bijaše riječki sastanak
pravaša za pozniji stranački razvoj u Hrvatskoj.
Činiće se.kome smjela naša tvrdnja, al uza svu
onu žestoku opreku koja se onda pokazivala pra:
ma neodvisnoj stranci, možemo reći da je Riječki
sastanak bio pretečom sastanku u Streljani od 15
novembra. Na Rijeci se mehote stvorila podloga
za ujedinjenje opozicije.

Na Rijeci se začela misao i o Starčevića

-Dr. Frank je ustao, obrazložio, predložio; da.:
narod hrvatski podigne našemu Staromu do-
stojan dom; ikaozalog njegove harnosti. Predlog je
bio oduševljeno primljen.

Da pravo kažemo, nama se misto činila do-
bra ali.... neizvediva, Bojasmo se da starca i stvar ///!
ne izložimo neuspjehu, blamaži. Nijgsmo vjerova-
li u snagu naše stranke. TT

Od onda evo brzo dvije godine. Na sve stra- =:
ne kupilo se za Dom. Nije bilo vesela hrvatskoga
društva, koji nije svoj obo] priložio kao darak nes ||: