U DUBROVNIKU 7. April 1894. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik :) na čijelu | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovina :) na cije- | šalju se Uredništvu. Ju godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi. |, Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a Pojedini broj stoj 10. novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da tiskaju po pogodbi. a oglasi koji se više puta je predbrojen i za došasto polugodište. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Košutovo / slavlje. Otkad opstoji Magjarska nije toga bilo. Kad je truplo mrtvaca došlo na magjarsku zemlju, na prvoj željezničkoj staciji, u Czakaturnu kako se jaoh! danas zove Čakovac naš megjumur- ski, rodno mjesto Nikole Zrinjskoga, dočekala ga je neizbrojna množina Magjara, koji su tamo došli da svome mrtvu idolu u rogjenoj zemlji zažele dobro počivanje. I te su demonstracije slijedile po svim štacijama, po svim selima i gradovima kuda je pro- šlo mrtvo tijelo. A u Budimpešti 200.000 Magjara koji su do- šli sa svih strana Ugarske pokloniše se njegovoj slavi i uspomeni. Nikada, nikada Budimpešta toga ne vigje. Na. stotine hiljada duša provedoše svu božiju noć oko Narodnoga Muzeja, samo da budu u blizini Košutovih umrlih ostanaka. I za veliko čudo nigdje nije bio poremećen red; sve je mu- čalo grobnim mukom. To je bila lozinka Magjar- ske. Vlada kao da ne opstoji. Ministar obrane na- redio je da svi pričuvni časnici ovaj dan dogju pod barjak. Od 2000 što ih broji Budimpešta došlo ih je samo 50. Oni hoće da. slave Košuta. A sutra dan, na dan pogreba išlo je za lije- som izmegju zbijene mase naroda koja se je pro- tezala više kilometara, ništa manje nego četvrt mi- lijuna ljudi. Hiljade gospogja pod zastavom neod- visne stranke u crnini odjevene pratile su nekoga, koji je živio davno, davno prije nego su se one bile i rodile. Sa svih strana Ugarske došle su de- putacije općina, društava, korporacija koje su bro- jile hiljade i hiljade duša. Svekolike kuće u glav- nome gradu bijahu crninom zastrte, a vrata im širom otvorena, da dobrovoljno dadu konaka ne- brojenoj gospodi iz zemlje. Na grobu govorio naj- veći živući Magjar, Mavro Jokay, a za njim kal- vinski biskup i jedan sretni djak, koji je bio oda- bran da prestavlja magjarsku mladež. Pa kad je sve to svršilo, ona strahovita, ne- izmjerna masa mesa napojena vjerom i idejom htje- de da mu posjeti sina Frana. Njezin entuzjazam ne shvaća, da bi toga čovjeka ubili, ako mu sva- ki samo ruku stisne, ona hoće da ga vidi. Svaki njezin atom hoće da govori šnjim. Neodvisna stran- ka, koja je bila začetnica ovoga velikoga slavlja, nudi mu osjeguran zastupnički mandat i moli ga da se povrati u domovinu. Ko bi tome odolio ? I sve ovo impozantno, nečuveno slavlje pro- lazi u najvećem redu. Nigdje nikakvog acidenta, ako izuzmeš nekoliko nesvjestica, koje su veoma pojmljive! Magjarska je bila tu, ozbiljna, lijepa, veličanstvena i poklonila se svome slavnome sinu. * * « Koliko li pouke za nas Hrvata ! Mi ne možemo i nećemo komentirati postu- panje Magjara. Oni su zaslužili da ih Europa štu- je kao narod, jer oni sami to štovanje svakome nameću, Ugledajmo se u njih i razmišljajmo. Nećemo i ne možemo izvoditi njeke zaključ- ke, njeke prispodobe. Danas se čini ne ono što se smije, nego što.se može. Sila je nad pravom ' i pravednosti otela pobjedu. Da se na primjer u Hrvatskoj samo pomisli na ono što su Magjari izveli... ali ne! mi se o tome nećemo baviti. Naš je narod dosta zrio. Ne- ka motri i misli, f Jedno nam ipak ne može da ostane u peru. Ovi jadni, zanemareni ignorirani Hrvati najvjerniji su narod u monarkiji. Oni su nekada .spasavali o- vu državu, a možda će se to od njih i u buduće zahtijevati, samo ako sadašnje pojave proslijede svojim naravnim tijekom. Lajoš. Košut, pomagjareni Slovak, nije. bio osloboditelj Ugarske. Ako ona svoj današnji polo- žaj ima da napose zahvali kojemu pojedinome pa- trijoti, ne bi taj Košut bio, već Frano Deak. Iza godine 1849: došao je Bach i njegov apsolutizam ko- ji je carevao osamnaest godina dana. Istina, ideje Košutove bijahu uhvatile u narodu korijena, al to nijesu bile samo njegove ideje već ideje revolucije, ideje godine 1848e, koja je imala i drugih zatočnika, pa ipak trebalo je da dogje do Kraljičina Gradca i da se tu poražena .Austrija pokloni zahtijevima Magjarske. Deak i Andrassy okoristili su se pri- godom i spasili su domovinu. Košutova popularnost, ima se pripisali dru- gijem čuvstvima, kaošto i sadašnje Košutovo sla- vlje. Ne, ono nije samo izlijev: magjarske ljubavi i magjarskoga patrijotizma, već je to slavlje po- gjareno velikom mržnjom, koja na Austriju tinja u-srču Magjara. Slavimo Košuta ne Zato što b on bio domovinu ,spasio“, već što je mrzio /Au- striju; slavimo ga što nije pripoznavao današnji sustav; slavimo ga št0......... Zar nije ovako? Čuvstva koja danas vladaju kod Magjara ne naviještaju mira. Ona prijete da ćemo prije ili po- slije doživjeti teških dana, u kojim će se brzo po- kucati na vrata Hrvatske. A što onda ako se u nje ne nagje Jelačić? Mi se ipak radujemo Magjarskom veselju. O- ni danas nijesu u normalnom stanju, oni su opiti svojom moći i svojom veličinom, s koje mogu vrlo lako zateturati. Niko prije. od magjarske o0- bijesti neće promijeniti današnje olovno stanje, ko- je ovako tišti Hrvatstvo i Slavenstvo, Košutovim slavljem Magjari to sjajno doka- zaše. Izdajica vjere i domovine. *) Negdje prošle godine donio je sarajevski ,Bo- šnjak“ članak o poznatom prebjegu Sulejmanu Fa- ladžiću pod naslovom ,Murtat Faladžić.“ Premda smo znali da Faladžić nije: otišao čistih ruku, da mu ni tamo nije čist posao nego vrlo sumnjiv, i- pak nam se činilo ono ,Bošnjakovo“ ko u neku ruku pretjerano. Nu od lani do danas bilo je toli- ko dokaza zbilja o Faladžićevu murtatluku a sad je tu činjenica koja dokazuje, jasno dokazuje iz- dajstvo toga otpadnika i odroda, koja dokazuje da je Faladžić izdajica vjere i domovine, da je u službi Beogradske vlade, da je slijepo oružje bi- zantinskog kalugjerstva. Tu:negdje.u prošloj godi: ni otseliše se dva muhamedanca iz Bosne i to Ham- i ga: Mataradžić iz Ljubinja.i Sarajlija: Ismet Zalfić. ; Ova se dvojica ma njihovu nesreću ustave u Beo- gradu, gdje se sastanu sa. Faladžićem. Faladžić ih - oberlati i vršeći svoj izdajnički zanat, sklone Ma- taradžića te ovaj ostavi svoju vjeru i pregje na srpsko-pravoslavnu vjeru i bude kr- nu crkvi srpskoj u Beogradu. Tako je taj osta- ''+) Ovaj amo članak primili od Jednoga mihaniodanca. Ur, vio svoju vjeru, dok se je Zulfić u srpskoj crkvi vjenčao sa nekakvom srpkinjom. Nu, ali Matara- džić osvijestiv se, uvidi kako je za našu vjeru smrtni grijeh počinio i pošto ga savjest pekla i mučila — opet se vrati u Islam i napusti vjeru pravoslavno-srpsku. Znajući pak da mu nije si- gurno biti u Srbiji i megju Srbima, ako nije i sam \Srbin-pravoslavni, zatražio je kukavac dozvolu od vlade da mu se dopusti povratak u domovinu. Eto što znači biti Srbin i megju Srbima! A Faladžić Bogu će i narodu ako ne prije a ono na kijamet dan polagati fačune za.&voja podla djela. I ovaj se odrod, usugjuje ione ui ime Bo- sne i nas Muhameđovaca! Sra $ odrođe nijesi vrijedan ni imena turskog! — Srami se i pomisli- kakav ti jadan zanat, koji ćeraš na račun preve-' janog bizantinstva! I ovaki čovjek uzeo je za za-' daću zanat vlaškog kalugiera, tevrijegja čijelo mu- : bamedanstvo. Vječno Ee S a I još ima muhamedovaca; koji bi htjeli biti Srbi ili prestajati i podupirati njihove težnje? Ko- lika sramota, koliki grijeh! Ali ne, mi nevjerujemo da ima i iron mu: sloman koji bi tako nisko pa in, Al- ako koji ima, neka mu izmegju o slu- ži za primjer i dokaz srpske politike i toga srbe- ža. A ti Faladžiću, izdajico vjere i domovine, još jednom vječno ti proklestvo i besmrtna sramota! »Vatan“ pišući o tome završuje svoj članak ovako: ,Onaj koji je dužan da vjeru branit i koji se bezobrazno hoće da ubraja megju hodže, tako je nisko pao te propagira srpsku vjeru. Kolika sramota, koliko poniženje; podlost i kukavičluk ! Svaki musloman, koji ovo pročita, bez dvoj- be će u njem krv uskipiti i jednom za uvijek la- / net (prokleti) učiniti te odpadnike, nevaljalce. Eto dakle koji igju u Srbiju, čeka ih ta gadna zadaća, da odvraćaju svoju braću od njihove i svoje vjere. Neka ovo služi svakom muslomanu za primjer srp- skog alčakluka i šejtanskih intriga, neka se svak ugleda u ovu sramotu !“ Mostar, 28 Marta 1894. Mujo. Govor O. Urbana Halije izrečen prigodom zadušnica za dr. Frana Račkoga u Dubrovpiku. *) ! Tužni Zbore! Frana Račkoga ne ima više! Jutros evo mje- sec dana, redala se je duga povorka iz Palače Ju- goslavenske Akademije do Stolne Zagrebačke Cr- kve, a odatle do groblja ,Mirogoj,“ da prati nje- govo mrtvo tijelo, gdje se s njim za zadnji put oprosti i rastavi, Narod satrven zabrinuto gledao okolo sebe, te kroz novine u crno odjevene, mjesne kotporacije, općine, zastupnike učenih društva, kulturnih zavoda, kazao duboku bolest velikog gubitka, neizčjelive rane! Petrograd, Moska, Zla- tni Prag, Varšava bratski sažaljivali oni naš mali / narod, komu eto zamakne sa obzorja najsjajnija *) Ovaj krasni govor. nijesmo prije donijeli, jer smo se nadali da će ob onim svečanim zadušnicama za velikoga po- kojnika izaći posebna knjižica. Nu pošto se od toga odu- , stalo, cijenili smo da je vrijedno, da se i šire općinstvo _ upozna &a jednim od najljepših govora, što su izrečeni u slavu neprežaljonog učenjaka, Vrodanišdtva < zlim dio am atm fina