(Govor 0. Urbana Talije
ečen prigodom zadušnica za dr. Frana Račkoga
u Dubrovniku.
(Nastavak)
li (Akad) u nebesku vedrinu,
Koali <
“prijeti ima .o
ljucke ii požuđe ne dopiru, zagle-
svijetla nebesa, pak čitati vječna načela
idske / : s je | prenešena izmiruju sve
1 načelima nadahnuo je Rački kroz #0 |
li Akaden d, tvrdim osvjedoi
, mirnom savješću da će uroditi blagoslovje-
nim plodom. ,Naša (ovako govori zadnji put pred
Akad.“ Zborom) radnja na polju. nauke i
knjige jest, gospod. Ak, eminentno e-
,tična, jest radnja evangjelska, ako je
rezaicornhim duhom, duhom istine, sa-
pmozataje, požrtvovanja proniknuta.“
Ona, dakle Akademija, što je otrag 30 go-
dina malena i bojazljiva pomoljivala pred učeni
svijet, i u prvih 25 godina sa radom 117 članova,
sa 220 knjiga, što no izdade, sa 600 rasprava ko-
je zasijecaju u filologiju i povjest, filozofiju i pra-
vo, matematiku i prirodne znanosti, stekla prizna-
nja, ugleda i simpatije pred cijelom Evropom, pri-
poznaje u Račkomu blagoga drugoga svoga oca,
revna njegovatelja, od koga je crpila nauke i bo-
drenja, upute i njege ; i harne duše zahvaljuje na
dobročinstvima, plače i jadikuje nad tolikim gubi-
tkom! —
Plače obudovljena takogjer domaća i strana
povjest, koja je s Rački-em izgubila odana ljubite-
lja, trijezna kritika, i pravoga svoga oca!
Da; od god.: 1849, kada se prvom pojavi
na književnom polju u ,Katolić. Listu“ sa član-
kom ,Krćanstvo i čovječ ansto“ sve do zad-
dnja svoga dva djela ,Sesti nastavak o nu-
trnjem stanju Hrvatske prije XIlL v.“
i ,Thomae archidiaconi Spalatensis hi-
storia Salonitanorum Pontificum atque
Spalatensium“, što će do skora svijetlo ugle-
dati, niže se dugi niz njegovih djela, rasprava,
kritika, nekrologa, dugotrajne vrijednosti. Kanio je
Rački da otme zaboravi i zubu vremena, komu ju
bila kruta sudbina osudila, prošlost južnih Slave-
na, a na osob svoje Hrvatske; te svom dušom
prione uz domaću povjest. Već u Beču sakuplja
izvore; u Senju bavi se pitanjima, kojim su se
bavili Dobrovski, Kopitar, Safarik; u Rimu mar-
ljivo kupi gragju po bogatim knjižnicam, arhivi-
ma; zalazi u Napulj, Montecasino; uči Rimske
starine; pohagja tamošnje muzeje, zbirke, arheolo-
ške zavode; sabira i kritički uči izvore; stjeca
prijateljstva sa povjestničarom 'Tosti, Theinerom;
te pomoljiva u bijeli svijet njegovo djelo (1859.)
»Vijek i djelovanje s. Ćirila i Metoda“
najopširnije djelo o tom predmetu.
God. 1861. ,Pismo Slovensko“; 1863.
,0 književnosti i radu 8. Ćirila i Meto-
da,“ nižu se mnoge druge radnje . . ...
Stupa ma javno političko polje. To mu ne
priječi da se ne bavi svojom milom znanosti; da-
paće tu upotrebljava svoju historičku znanost na
korist naroda, koga zastupa. Eno teku njegovi po-
litičko-historički članci, njegove dubokoumne opaz-
ke. Njegovim perom kite se: Kat. List, Narodne
Novine, Neven, Naše gore list, Pozor, Branik, Ob-
zor, Vienac itd. Al najglavniji kujiževai njegov
rad započinje od tada kada odstupi sa javnoga
parlamentarnoga poprišta, i postaje presjednikom
Akademije.
Rad, Starine, Monumenta, Ljetopisi pune se
njegovim studijama, raspravama, kritikama, ocje-
nama, govorima, | nekrologima. Hoćete li štogod
znati o pokretu ma slavjanskoma Jugu prije XIV.
vijeka, tu ćete naći. Hoćete li znati o Patareni-
ma i Bogomilima, ili kako se je preobrazila
hrvatska kneževina u kraljevinu — 0
a
a “&chichte Sid-Ost-Bur
borbi južnih Slavena za državnu neod- tt
visnost XL v; o uzrocima i posljedicam
pada (Srpskoga Carstva na Kosovu, na
ova i na stotinu drugih pitanja, tu Rački 'trijezno
raspravlja, bestrastveno odgovara, jedinom naka-
nom da služi istini, da koristi narodu; postaje pra-
vim auktoritetom u historičkom pitanju, na kojega .
se opozivlju i domaći i inostrani učenjaci; to mu
pripomanju najglavnije Akadenije Errope, koje ga
časte svojim diplomima; učene ličnosti, koje s niji
zapredaju znanstvene koneksije. Reći ću vam sa šved-
skim prof. Lundell-om, koji nije, mislim, ni njemu
već_mrtvu, ni našemu malomu nurodu laskao: , Mno-
ga djela, kojim je Rački povjest Južno-Istočne Ev-
rope razjasnio, meće nikada izgubiti svoje vrijed-
nosti, te će svegi biti ,Monumentum“, i njemu i
njegovu narodu na čast. D
= (nastaviće se).
1) Dio vieley Werkej eek welche Rački uns die a
hat, werden immer
immer als ein , Monten -
ihm und Seinem Volke
ihren Werth behalten, Sraće
tum aere perenius“ dastehen,
zur Ehre.“
= ===
Naši _Dopisi.
Mostar. 24 ramazana 1894.
(O preustrojenju sibjan-mekte-
ba.*) Više je od dvije godine što se u nas radi o
preustrojenju sibjan mekteba i priznati se mora da
se u tom pogledu dosta načinilo, jer su zbilja na-
ši sibjan mektebi bili posve zapušteni. Pitanje o
preuregjenju sibjan mekteba jest važno pitanje,
dapače jedno od najvažnijih pitanja za nas; pa bi
trebalo posvetiti veliku pažnju tome pitanju. Sibjan
su mektebi temelj naše budučnosti, jer se u si-
bjan mektehima naš podmladak podučava u vjeri.
Tu prima prvi vjerski uzgoj. Ako su nam sibjan
mektebi uregjeni kako treba i ako odgovaraju svo-
joj svrhi, možemo mirne duše našu djecu slati i
u druge škole, dočim ako su nam sibjan mektebi
neuregjeni, moramo strahovat za našu djecu i ne
inožemo ih dalje slati.
Kako rekoh priznati se mora da se ovo dvi-
je godine dosta učinilo u tom pogledu, ali ipak mi
imamo da neke opaske stavimo i upozorimo nad-
ležne na to, glede nekih točaka u pogledu samo-
ga učenja.
Po novom usulu (sistemu) sibjan mektebi u-
regjeni su na tri godine i proti tome mi nemamo
ništa, ali što se uči i kako se uči u te tri go-
dine, mi ćemo da progovorimo a naš prigovor da
i obrazložimo. Ako su sibjan mektebi za to, da se
u njima naš podmladak u vjeri uči, onda treba na
to i paziti, te u mektebima čisto vjeru predavati
i vjerske obrede tako da se dijete učvrsti, da znad-
bude svoju vjeru koliko je nuždno i koliko je mo-
guće znati i naučiti za tri godine. To je. A odgo-
varaju li naši sibjan mektebi tome uz današnje
preuregjenje ? Po našem sudu ni iz daleka! A evo
kako: u sibjan mekteb idu djeca od 6-7 godina,
dok još ništa ne znaju o vjeri, osim onog što su ču-
li od roditelja. Dakle o tom djecu treba naučavat
u mektebu i to najprije glavne ustanove itikada
(vjerovanja) pa onda kako će amel činiti, te što
je farz, što li vagjib, što halal, što li haram. Kao
muslim to svako dijete znati mora. Ako će da zna
nešto od Itikada, mora najprije znati turski jezik
ili si sve uvrtiti u glavu, što mu hodža kaže, Da
zna učiti iz sufara, Kuraniazi šam i druge dore,
mora naučiti čitati — i to se dade lako naučiti.
— Zato mu ne treba poznavati turski jezik, ali
ako će da nešto od Itikada znade, apso.utno tur-
ski znati mora. Zato uveđena je ,Bergjivija.“
A odgovara li sibjan mektebima ? Ne! Evo zašto;
Najprije Bergjivija je pisana kaba turskim je-
zikom; drugo u Bergjiviji je toliko stvari, koje ne
treba djetetu kao takovom učiti, a opet toliko fali
stvari, koje djete apsolutno treba da zna. Drugo u
sibjan mektebe uvedena je ,kučuk tarihi asmani i
hesab.* Čija je ženijaluost uvela u sibjan mektebe
tu nesinisao, mi ne Zuumo, ali pitamo jeli treba i
nije li to ludo uvagjati u sibjan mektebe tarih i
hesab, gdje treba da se djeca isključivo bave vje-
robiiikom? Ta za Boga“kud će nam rušdije i dru-
ge škole; a sibjan mektebe ostavimo za vjeronau- |
Najbolje, uvedite još u sihjan mektebe i bur-
hi sri [aa džimiju sa šerhi radijom,
čemo 'tako za tri godine imati potpuna mude-
risa u osobi od đeset godina! Kolika sreča za
nas!!!! Ljudi Božji, sibjan mektebi su sud (e
u njima naš jema op rati
je muždno, a nijesu da djeca od godina uče
RIE
FA dm Boni re mija i
ye vjerske odaošaje. Uz, ULETI .
=
povjest i matematiku! To će oni učit u. višim |
školam:.
Djecu treba učvrstiti u dijanetu ; to je zada-
uz ta-
ča sibjan mekteba. Što. će znati
ki usul (sistem) kad svrše te:
hvate babin zanat; berberluk ili pa.
od čefenka do čefenka i od Rahve do kabve? Ni. 3
šta, pa ništa! Nije li danas. noč 1 koi
ne znaju čestito ni Elhaču?_ u | i
Koliko ćete maći djece što će #
mekteb uz taki usul, pa da će f&m po
=
ni
čibik u ruku,
_meselu, koju moraju znati? Stotine je tak
stataka kojim se može doskočiti uz shodno preu-
regjenje sibjan mekteba.
Uz ovako preustrojenje nećemo ništa ili po-
sve malo postići; dočim bi se shodnim preuire-
gjenjem postigao žugjeni cilj. Hele prije svega. za
Boga, izbacite iz sibjan mekteba tarih i hesab,.pa....
eto, brate, u ruždiji ako će nek uče i tarih i ,ć-
ima.“
Glede preustrojenja_ n mi blame mogli staviti
dva predloga, ali za sad čekamo, hoće li se išta
reći na ovo s nadležne strane; a onda ćemo mi
s našim predlozim.
Još jednu uzgred. Pred nekoliko dana došla
je naredba od vlade glede mekteba, da se provede
u svakoj varoši i da se nešto potpore raspiše na
narod. Kako ti je na našu sreću odavle otišao Fo-
gliir, na njegovu mjestu ostao privremeno komesar
Galanta. Ovaj, kanoti bajagi predstojnik, sazovi
medžlis, da se o tom vijeća. Pa? Kano ti čeljade,
koje se u sve slabo razumije a u to najmanje, sa-
zvao sve ljude, koji zato nijesu, a izostavio koje bi
morao zovnuti i koji su baš zato.
On ti nije pozvao ni Muftije ni hadži-Sa-
lih eff., ni načelnika, kao da ce vigjati kontrat
za slamu !
Kad se našla čeljad u medžlisu, nije šale ;
vele, da je Mujaga od višeg ushićenja skakao sa
stolice na stolicu. Bilo burno i veselo, a gospodin
bajagi prestojnik ispod brka se smijo i glavom kli-
mao. I družba raspisala koliko ko ima da dadne.
I čeljad se razišla, a Mujaga se hvalio u magazi ka-
ko je Ibrahim begu bocuo dvije stotine forinti.
Aferim ago! vikali drugi.
Ali drugu se večer sjetili i muftije, pa ga
pozvali ne varen pilav, — i da te Bog sačuva ka-
ko su raspisali tu pomoć: mećali su nekim po 50
forinti, kojim ako uzmeš to uzeo si mu sve nji-
hovo. Pošto muftija i drugi sposobni i nadležni
zato ljudi nijesu tu bili, neka visoka vlada taj za-
ključak bajagi prestojnika vrati natrag, te nek se
to provede kako treba, To je muždno, jer Bogami
inače neće imat uspjeha. — X.
Županjac. dne 6 Aprila.
Češće je bilo što šta u novinam iz Duvanj-
skoga kotara, ali ima dosta vremena, da se je to
prećutilo, kao regbi, da su više prestala ona vre-
mena. Nami se čini, da to nije pravi razlog; jer
se je mnogo koješta pripetilo, što će ostati u gor-
koj i žalostnoj uspomeni. Mi ovom zgodom, što
nam je visoka vlada milostivo gosp. prestojnika
Radimskoga premjestila iznašamo njeka njegova
postupanja, koja su na uštrb ovom kotaru. Mi bi
molili visoku vlađu da bi imala strožu: kontrolu
vrhu njekih nižih činovnika, pošto oni mogu — &
regbi da neki i rade — posvema otugjiti narod
koli prostiji toli inteligentniji od oblasti, tako, da
on neće nikad imati povjerenja u vladine organe, '
pa makar im što nudili na njihovu hasnu, Mi će-
mo samo nešto napomenuti od g. Radimskoga, ko-
ji je smjelu akciju bio zapodjenuo. On je imao tu
manu što je htio da se njegove : riječi: drže kao
sveto pismo ili koran. Pa je tako smjel bio, da
istu visoku vladu htio u bludnju zavesti, radi to-
božnjeg njekakovog ustanka u Vinici, Na ume a
bilo ovako : Pet do šest ljudi Mi? Gkanjs mo:
1 gje bili kivni na lugara radi drvarine, pa ugrijani |
rakijom malo se pokljucali, & & onkraj * dalmatinske /|-
ustanka, kad samo revelin maačim po gradu. >
[i 0 nekakvim sa novim poštarskim: či» -
-[ novnikom, ali bi mi rada da se te glasine: ne: di il
| jer. me bi ni malo pomnošali sinipatije na+:-
prestojniku, Njegovo je djelo, da je ops"::