Br. 18. CRVENA ER List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku & dopisi godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. redjskh stišika I Kriza što je danas trpi mlada srpska kralje- vina, nije nešto prijelazno, što se dade riješiti ča- sovitim umirenjem razdraženih duhova, jer duhovi nijesu saino razdraženi, oni su bolesni; pak kriza ima duboki korjen u duševnom raspoloženju srp- ske zadruge uopće, koja je postala rastvarajućom silom na Balkanu. Amo kod nas toči nam naro- dno tijelo i ne da nam da se sabiramo i okuplja- mo, a onamo u kraljevini, drma sustavom kao ka- kovom igraljkom, koja je samo zato učinjena ne- km se lašnje mijenjaju prizori. Ministri se mije- njaju s dneva_ na dan sa zla na gore, koleba se sa spoljašnjom politikom kao što mora kolebati narod koji nema odregjena cilja, stranka za stran- kom dolazi na vladu — ali objem ostaje isti, o0- naj objem u kojem državna misao traži uzalud pravu kolotečinu, jer je u opreci sa svim pojava- ina devetnaestoga vijeka, jer je u opreci sa istim zrakom koji ga okružuje. Osobito od Topčiderske katastrofe, pak sve do otraga nekoliko dana, kađa s8 tišprkos zadanoj riječi, mogao kralj Milan povratiti u Srbiju, sve šta se u kraljevini zbilo, sami je niz državnih po- grešaka, jasan je dokaz, da Srbi nijesu znali is- crpsti blagodat slobode ma ni u kojem pogledu. U nestašici zdrave narodne misli koja bi zao- kupljala sve jednakom ljubavlju, duhovi su zalu- tali za sjenama, koje nijesu nikad okružavale srp- sko prijestolje; move prilike i moderna narodna načela isčezla su sasvim, nijesu se dapače nikad jasno bila ni pomolila ma na kojem kraju obzorja srpskih političara i srpskih književnika; nikad da je ma ni u zabitnoj mašti kojega srpskoga pjesni- ka zasjevnula bez natruhe vjerske ona široka i čista patriotična misao, koja je bila zavladala ilir- skim pokretom, koja je i kašnje odsijevala iz svih hrvatskih duševnih proizvoda, koja se još i danas ovud onud uzalud pomiče izmegju hrvatskih pje- snika, uza sva razgjtr20j> što dolaze sa srp- ske strane. Srpstvo, zagušeno sredovječnim idejama, u- činilo je od pravoslavja narodnu tvrgju, iz koje juriša na jednokrvnu braću. Juriš je težak i srp- stvu nekoristan i ako Hrvatu štetan, jer je Hrvat opasan jačom kulturom i svoga imena ne di. Bio on muhamedanac ili katolik on ne mari, ne će da zna za srpsku pravoslavnu misao, jer je ta njemu tugja, jer ta prijeti vjerskom njegovom čustvu. Srpstvo skučeno pod pravoslavljem nema i ne može imati ekspansivne sile. Onakovo kakovo je, kud se samo na Balkanu obrne, nailazi na ot- por. Evropa, koja je početkom ovoga vijeka pra- tila simpatično srpski pokret, gubi malo po malo 8 vida srpsku državnu misao, i to me samo ona- kovu, kakvu su snovali srpski patrioti, već i ona- ku kakva opstoji u današnjim granicama. >|" Srpstvo nije odgovorilo onim nadama što ih je slobodoumna Evropa bila u nj postavila. Izjave evropskoga javnoga mnijenja bivaju s dneva na dan srpstvu. nepovoljnije. - A i drugačije ne može da bude, kad su kušali da i samu znanost učine ko. tačem 'srpsko-pravoslavnog: šovinizma. Pravi nauč njaci, a tih nema u njih na žalošt nego o broj, slabi su da zaustave strašau jnislrdicu, : U DUBROVNIKU 5. Maja 1894. | šalju se Uredništvu. | tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni koju se kotrlja dostojanstvo i ugled srpskog ple- mena pred naobraženom Evropom. A kamo to vodi ? Neka što je Macedonija više srpska nego bu- garska, javno je mnijenje u prilog Bugarskoj; za Bugarsku su oni kojima Srbi ne znadu kako bi se dosta klanjali, Uza svu bugarsku nezahvalnost pre- ma Rusiji, i rusko javno mnijenje voli Bugarskoj nego Srbiji. Kao da i sam turski sultan hoće da Macedoniju pripravi za Bugarsku; barem se tako može suditi po najnovijim vijestima što dolaze iz Carigrada. Evans, koji je bio proputovao Bosnom i Hercegovinom još prije okupacije, onaj isti Evans, koji je, ako nas pamćenje ne vara, bio prognan od austrijske policije, došao je bio do uvjerenja da Austrija valja da zapremi one zemlje. Da je srp- ska politika bila narodna politika, Evans ne bi bio ponio sa sohom takovo mnijenje u moćnu i pro- svijetljenu Englesku; da je on našao u Bosni lju- bavi za oslobogjenom braćom, kao slobodouman čovjek, bio bi se izrazio u prilog srpskoj ideji; ali pošto nije, pošto je došao do sasvim protivnog za- ključka, valja reći da on u njoj nije vidio nika- kove narodne ideje, da. Srbi nijesu kadri da što velit osniju; pošto ii žato manjka najprvi ut, ljubav svoje rogjene braće. I ovo nepovoljno raspoloženje prema srpstvu širi se po Evropi strašnom brzinom, a što je još go- re, pretvara se malo po malo u mržnju i u pre- zir, Ovo mi ne naglašujemo . nikakvim zadovolj- stvom, jer nama Hrvatima otale nikake moralne koristi, već ogromne štete: nije od dva brata ni- kad nijedan osugjen bio na vješala, a da se time drugi mogao dičiti, Ali na žalost da je ovo sve i- stina, svjedokom su tome. nedavne izjave dvaju en- gleskih uvaženih listova. Glupo bi bilo i pomisliti, da bi jedan novinarski glas, pa i više njih, ma bi- li oni i engleski, mogli uzdrmati temeljem jedne samostalne države, ali je teško što se ti glasovi mogu u opće čuti, jer je to jasan biljeg da Srbija gubi svoj ugled i da bi sutra pred kakovim Ber- linskim kongresom prošla gore nego onda kad mu je presijedao Bismark. Ako ovo ide sve ovako sklizavim putem, ra- zlog valja tražiti u razvitku što su ga Srbi poka- zali od godine 1815 do danas. U pošljednjem ratu za oslobogjenje borili su se, lijevali su svoju krv i pomoću ruskih četa o- doljeli su pretežnijoj turskoj sili; ali to Evropi ni- je bilo i nije moglo biti dosta. A za čudo nije bi- lo dosta ni Rusiji, neka što se je ona borila na Balkanu više za pravoslavlje nego za Slavenstvo. Italija i Francuska nijesu imale razloga da lome koplja za jednu misao koja nije bila narodna; a evropsko novinstvo nije se moglo nikako ugrija- ti za srpsko pravoslavnu prosvjetu. Za mirno doba Srbijw/nije bila ništa učinila da sebi osigura simpatije mnijenja, naklo- nost stranih dvorova, te i povjerenje svoje rogjene braće. U mjesto da/ljubi i njeguje : svoju muhamedansku braću, da: im poštuje vjersko ču- stvo, Srbija ih je nepoštena i okrutno proganjala, a prema ostalim Hrvatima vazvila je bila odurnu devizu: ,Srbi svi i svada“, kaoda se ma čija lju- 'bav može stizati na juriš, A &rpski književnici, u mjesto da crpaju znanje, jakost, oduševljenje i pa- triotičnu mudrost u talijanskoj povijesti i literatu- |: jave u ' srpstvu, Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pata E nost i požrtvovnost svojim političkim ljudima, .tro- vali su pravoslavni narod krivom. povješću i pri- jevodima najgorih izmeta europske knjige. Pak se dogodilo ono što se moralo dogoditi. Dogodilo se da je Srbija došla pred Berlinski kon- gres bez ljubavi Hrvata, a prema tomu da nije ni u Bosni ni u Hercegovini imala što da traži, Ev- ropski državnici morali su računati nepobitnom ;i- stinom, da srpstvo znači isto što i pravoslavlje ; da Hrvati a po tom katolici i Muhan ci nije- su isto što i Srbi; morali su računati i na to, da liberalna Evropa nema rašta da zlo sudi. o, kongre- su jer je tobož osujetio snove jednoga naroda, kad mu je isto srpstvo i niko drugi nego srpstvo, raz- bilo jedinstvo; morali su se napokon osvrnuti i pa to, kako bi prošlo toliko stotina hiljada katolika i Muhamedanaca u jednoj državi poznatoj sa syo- je vjerske nesnošljivosti, u jednoj državi, koja ni- kad nije htjela dopustiti da se zida ma ni jedna džamija, ma ni jedna katolička crkva. Ali da je Srbija bila zauzela pravo “narodno stanovište; da nije bila posijala okolo sebe toliko mržnje, pak da je pred forumom Evrope srpstvo moglo stupiti kao istovjetno; sa(hrvatstvom, ma da s ei prošlo na Berlinskom kongresu OuaKo zlo, što u ostalom nije vjerojatno, Evropa bi znala da je težnjama jednoga naroda učinjeno krivo i javno bi mnijenje pripravljalo da se ta krivica ispravi. Ipak, nakon slična poraza, nakon toliko isku- stva, jesu li Srbi došli k sebi, jesu li barem poku- šali da udare narodnom stazom, da poprave po- grješke ? Ne. Oni su dapače odmah izlili svoje srp- ske jade i nevolje na ruke: Rusa Majkova, onoga istoga Majkova, koji im je najviše pomutio :naro- dne pojmove i time onemogućio svaku ljubav &hr- vatske strane. Majkov je uzradio kao vjerski fana- tičar, kao sin pravoslavne Rusije, a Srbi su i po- slije ostali vjerni onoj političkoj nauci, koja ih je i prije nadahnjivala i koja im je dala prvi: udarac. Ona poslanica, koja se mora smatrati kao srpski protest pred Evropom i ujedno kao :pro- gram budućega djelovanja, dokazom je da Srbi ni- jesu kadri da crpe koristi ma ni iz samoga svoga iskustva ; dokazom je, da svi jasni :suvremeni do- gagjaji nijesu izbili iz srpskoga plemena a ma ni iskre poleta za narodnu misao. Ovom je poslani- com srpstvo samo potvrdilo slobodoumnu Evropu u mnijenju što ga je o njem bila dobila,1 po ko- jem je bio moguć Berlinski poraz. Tu Srbi ne vi- de okolo sebe nego - gole. golcate Srbe, a: ratove što suih vodili, oni to kažu izričito, vodili su ih: razvivši zastavu hrišćanskoga oslobo- gjenja. O Muhamedanskoj i katoličkoj braći ni habera. Shvatljivo je ako se Hrvati nijesu mogli ni- kad oduševiti za takovu s AN prinese takovu slobodu ne mari. - - . Prema tom. nenarodnom ooištoa Sibiu nastavili i spoljašnju i unutrašnju politiku: :Što su sve učinili srpski državnici od mlade kraljevine, to ge vidi danas i ne treba da to ovdje ispitejettio, kad je to posao dnevne političke kronike i kad se sdneva na dan čeka, što će sve učiniti hrpa fa- matisovanih seljaka i šaka bezdušne sredovječne gospode u modernom evropskom braku, od svoje nesrećne domovine, Ali da pogledamo tw srpstvu, što su imale # imaju ri, te da silom narodna plebišita marinu 'ušev» Ao zast iv i olalsbg/ direktan ac