je predbrojen i za došasto polugodište. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu godinu fior. 4, na po godine fior, 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi. | Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da 'U DUBROVNIKU 12. Maja 1894. nA se | šalju se Urednii Za ogl tiskaju po pogodbi. | sro plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi "zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Na odgovor. Srpsko bjesnilo neprestano raste, i već je svaku mjeru prevršilo. Dubrovnik se sve to veće odaljuje od svoga starinskog značaja ći ponosa, i sunovraće iz propasti u propast. Da je ovo ovako uvjeriće se svaki, koji usporedi staro ono doba dubrovačke sreće i slobode, kad su prije Židovi, nego ,viasi“ i- mali pristupa u Dubrovnik, sa današnjom do- bom, u kojoj su po gotovo ,vlasi“ oni što u gradu zapovijedaju i zakone davaju, uz po- moć nekijeh ter nekijeh na imenu Dubrovča- na, koji misle da je ovo Italija. Propast dubrovačke slobode praćena je sa pojavom ,vlah&“ u Dubrovniku. Da se bolje osnaže iz početka umilivali su se okolo uas i bo- rili se s nam»? za sjedinjenje s Hrvatskom. To je bilo samo prividno, jer ne progje dugo i o- ni oćutjevši se jaki i bogati, prevrnuše ka- banicu, ter načeše sve svoje sile ulagati kako da se nametnu Dubrovniku. Harni Franu Getaldi, što im je prodao staru Gunduiićevu palaču da grade crkvu po sred Dubrovnika, izabraše ga za načelnika. Svak znade da se prije u našemu gra- du nije znalo što to znači prodavati svoj glas i svoje uvjerenje. Izborom nove općine, otva- ra se novo sretno doba prodavanja duševno- sti u Dubrovniku. Tim se je ispunila poslovica: dogjoše di- vlji, istjeraše pitome! [ otkad su ,vlasi“ svoju čeljad na kr- milo gradi postavili, udariše u nove diple i talambase. Imajuć izobila novca, na našemu steče- na, porezaše se, ter po sred Dubrovnika u- dariše temelj svojoj štampariji, a da sramota bude veća tisnuše u svijet list, pod imenom , Dubrovnik !“ Dočesali smo dakle to, da u ime Du- brovnika govore oni, koji na to najmanje pra- va imaju; koji su od naših starih jedva iz- van grada trpljeni bili! Dočekali smo mi još nešto, što se na- zad dvadeset godina mje od njih ni smislit dalo u Dubrovniku, Dočekali smo to jest, da se Stevo Vrčević kroz svoj list baca blatom i pogrdam na duhovnog pastira ovog uvijek ka- toličkog grada! Pokojui naš dobri biskup Vo- dopić bio je ne jedan put od mjesnog vla- | | | Dočekasmo vapokon nešto, na što se je- ži sjena starijeh Dubrovčana; dočekasmo, ve- lim, da u ,vlaškom“ Dubrovniku zloglasni Ljudevit Vuličević, rasfratrica i odmetnik, uz pleskanje ,vlah4“, udara na našu svetu vje- ru i crkvu, uzimljući u sprdnju Boga, dušu i sve, u što mi kao kršćani katolici vjerujemo ! Na prizor take smjelosti smućuja se svi pošteni Dubrovčani, a jedan mladi svećenik odlačno ustaje da onome odmetniku sve bez- božne psosti u grlo utjera. Ali se ,vlasi“ ne gube, već da omalo- važe glas onoga svećenika, snuju kako bi ga potvorili u onome što znadu da je pred pu- kom za nj najteže. |I potvaraju ga ! Da pak unište, ako je moguće, ugled drugih svećenika, prekazuju ih pijane i ma- lnite! Ima li što sramotnijega, i možemo li mi od ,vlah&“ što gadnijega dočekat? — Jest, ima 1 dočekaćemo. Ovo su samo initia do- lorum. Kako njihovo bjesnilo i oholast raste, do tri godine, ako se ne osvijestimo, imaćemo odrtoga ,vlaha“ za načelnika. Dubrovački puče, ne varaj se! U svoj ovoj gradskoj trlabuci, ,vlasi“ jesu, i bili su uvijek oni koji radi naše mlitavosti stupaju naprijed i dobivaju. Svaki dan ih sve to vi- še iza brda dolazi, i do koje vrijeme svi će oni od šegrt& postat gospari, i svijeh će sa- dašnja općina proglasit pravim dubrovač- kim gragjanima, da kad bude, za nju glasuju. Dubrovčani ne varajte se! Srbi i ,Vla- 4 jesu ista stvar, i kod nas nema ,vlaha“ koji će reći da je druge narodnosti, ako ne »Srpske.“ Na oprez dakle, dubrovčani! Već je kraj- no vrijeme da skinete obrazinu ,Srbima“, i svijem onijem ludovima koji ih zagovaraju .... za nesreću Dubrovnika ! Srpska politika. TI. Prema tome preokretu zaoštrila se strašnom brzinom razmirica izmegju Hrvata i Srba i popri- mila je drugi oblik; oblik negacije prema radu, oblik izdajstva i mržnje, prema ljubavi... . . Od onda nema više za Hrvate na istočnom nebu ma ni jedne vedre točke u koju bi pogleda- | li i na kojoj bi, im umoreno oko mogle: Qpočinu- škog klepetala napadnut, i sjedine njegove ru«, i; zvijezda koju su gledali kao predhodnicom lju- glu izložene. | bavi i mira, ugasnula je; utonula je. i ona u srp- Dočekasmo i to da , vlasi“ u svome li. SPRRADoslevan maglu. stu crne i zloglase svakoga dubrovačkog gra- glanina i svakoga svećenika, koji s njima u Fi sti vlaški ili_ puljiški. rog, ue puše. rpstvo, potpireno s vana; ponavlja. podve- stručenom bezobzirnošću stare, i sklapa nove sa- veze, Proti komu? Proti Hrvatu, A zašto? Jer se vnim putem takav položaj, koji bi mu osigurao dojakošnje kulturne stečevine i pripravljao ga na obnovljeni život. A ipak on se bori za one iste kulturne stečevine, koje su mu zajedničke sa Sr- binom ma koliko Srbin od njih zazirao; jer još nije dokazano da od dva plemena koji govore is- tim jezikom, koji istim jezikom pišu, što jedno uzradi i izvojšti, da nijenakorist i drugomu. A ipak kad je Hrvata kaki neprijatelj stiskao, eto srpske : ru- ke da Hrvatu odnemogne. I kao da to nije dosta, nema hrvatske svetinje, koja srpska ruke nije ku- šala da oskvrne. Same hrvatske kosti nijesu od srpske ruke našle mira u grobovima svojimi ni jedan srpski list, da je osudio sramotno i varvarsko nedjelo. U Dubrovniku, u ovoj narodnoj svetinji sa sjajne njegove prošlosti, kao što jednoč prosvjeta, tako je iideja mira i ljubavi bila našla jedino uto- čište, odakle je mogla kad li tad li raširiti svoja krila nad razdvojenom braćom. Složno srpstvo. ba- cilo je i ovdje klicu otrovi. Otrov djelovala i sku- čila nekolicinu pod srpsko-pravoslavnu mantiju, ko- ja se ovdje bila za čas pojavila pod onim istim slobodoumnim i naprednim plaštom, kojim su je Budmani, Zore i drugi otmeni Dubrovčani htjeli uzalud zaogrnuti. Plašt odviše širok za srpska pleća, pao je. Jači, veći, oni naime kojih srpsko« pravoslavna mantija nije dotekla da prikrije, raz- bjegli su se, a oni koji se ipak još čemu nadaše, ostali su da vojuju kao dobrovoljci, jer znadu i sami da onaki kaki su, nadahnuti zapadnom kul- turom, u srpstvu su nešto tugje, što je samo trp- ljeno od nužde. Srpski eskluzivizam, koji se kao zaraza hvata svega što je s njim u doticaju, htio da razmahne i ovdje svoja krila, ali mu snaga nije dotjecala. Ne mari ako strada slavenski značaj ovoga drevnoga grada, koji je podigao sveukupnome narodu goro- stasan spomenik pred cijelim naobraženim svije- tom; ne mari ako se ovako bacaju u zaborav sto- ljetnje tradicije i pogrgjuje prošlost, koja je ovo- me gradu pribavila štovanje i prvenstvo na sla- venskom jugu; ne mari ako se drma kostima i prahom onih neumrlih velikana, koji su stoljetnim pjevanjem zasvjedočili pred cijelim svijetom ,slo- vinski“ značaj ove zemlje; sve to ništa ne mari; srpstvu kad se radi protiva Hrvata ništa nije sve- to, i srpstvo traži ne svoj spas, već zator. hrvat- skom imenu u savezu sa talijanašima. I ovako je nestalo i ove zadnje dodirne tač- ke; ovako je utonuo i Dubrovnik u onu maglu, što ju je na slavenskom jugu izazvao srpski šo- vinizam. Ova borba hrvatskom imenu nije štetovala; sasvim protivno, koristila mu je, jer se pojmovi bistre i jer narod treba jedne čiste ideje, okolo koje da se sakuplja; ali svakako pada teška od- govornost pred Bogom i pred ljudima na one, koji su ovako prekinuli najzadnju nit izmegju, dva bratska plemena; a ta je odgovornost tim veća što se to nedjelo izvršilo od zdrelih ljudi djetinskom lakoumnošću i što je izvršeno iz same lične mrž- nje prema ljudima, koji su ljubili i poštivali, i_jer su ljubili i poštivali hrvatsko kao što i srpsko ime. Hajka protiva sjedinjenja postala je jedina deviza srpskoga patriotizma, a prema tomu i nje- gov nenaravni i nepatriotični razvitak. Srbin:ne će | bori da u okviru ove monarhija isvojiti sobi usta | da se. narod ukuplje, da: #e- lašaje: opre: Nijemcu