A EV MNO i) s Srbin ne će da se iz Dalmacije istri- jebi «svim tugjinski upliv; Srbin hoće da domo- vina Hrvata bude podredjena; Srbin hoće Hrva- tu propast. Ako je ovo srpska deviza — ako je ovo srp- ska politika, onda su jasne mnoge pojave, koje mi sve ovdje ne možemo nabrojiti. Samo ćemo spomenuti, kako nije ničim opravdana ona vika, što su je Srbi podigli na Biankini-a kad je u Be- ču govorio o dvostrukoj struji, što je izmegju nas. Biankini je govorio kao ogorčen Hrvat, pod utis- kom nenaravnih saveza, pod bolnim dojmom Knin- skih varvarština i vandalizama; govorio je kao čo- vjek, koji je izgubio svaku nadu, da bi se Srbi mogli opametiti. Srpski su političari graknuli na hrvatskoga zastupnika; da su mogli bili bi ga ka- menovali, ali njima ni na kraju pameti, da pro- mišljaju po čem i kako su nastale dvije struje ta- ko protivne u zemljama u kojima živi jedan na- rod, i u kojima su oni mogli igrati glavnu ulogu. Oni su naprosto nazvali Biankini-a izdajicom i još kojekako zaboravljajući na ono što je u svom go- voru premučao. Jer Biankini nije rekao Bečkoj gospodi, kako bi današnje krivice prema hrvatsko- me narodu mogle s vremenom poroditi samo jed - nu struju u slučaju da bi Srbi došli k sebi se da bi, opametili i počeli sijati ljubav u mjesto mržnje. Ali su sve ovo trice za oštroumnu srpsku politiku. Srpski zastupnik na carevinskome vijeću otvara usta samo za to da napada hrvatsko držav- no pravo, jedino oružje što ga Hrvati imadu da se ustavnim putem slože, stisnu, ujedine, ojačaju proti moćnijim susjedima. Srpski zastupnik na ca- revinskome vijeću hvata se političkog pera samo za to da sklapa saveze sa talijanašima, da potpi- pisuje nuždu jedne talijanske škole. Umire Košut a srpsko novinstvo izrazuje svoje sažaljenje ma- gjarskoj gospodi, onoj istoj gospodi, što su sve- čano bila poslala zlatnu sablju Kerim paši. Ali to ne smeta. Košut je jednoč tražio uzalud Hrvatsku na svojem magjarskom globusu, a to je srpskim patriotima bilo dosta; oni to nijesu mogli zabo- raviti. — E da li je to zdrava politika, to je dru- gi posao. — E da li se srpstvo pred Evropom di- že kada ističe opreku izmegju sebe i hrvatstva i to je drugi posao; — a posao je trećih, valjda Kineza ono, što srpstvo ovako pripravlja sebi u slučaju novih zapletaja na Balkanu. U kojem će stanju zateći tada evropejska diplomacija srpstvo prema rogjenoj svojoj braćoi, za to srpske po- litičare glava ne boli. Hrvata nema, vikali su svi složno srpski pa- trioti i s jedne strane i s druge; Hrvate je stvo- rila austrijska policija. Valja reći da je, po srp- skoj povijesti, austrijska policija miješala svoje prste i onda kada su Hrvati krunili kraljeve svo- je krvi, pak i onda kada su hrvatski dinasti, bra- neći svoja porodična prava, širili svoj upliv i na samu sudbinu ugarske krune. Nu otkad su se Hrvati makli, donekle su popustili. Uvidjeli su napokon da ih ima, i da ih ima dosta; ali je za to i valja reći upravo s to- ga mržnja jača. Što sve ne bulazni ,Srpski Glas“ otkad se sjetio da hrvatsko državno pravo nije i- pak šuplja fraza, kako je on to bio čuo govoriti! U svojoj mržnji prema Hrvatima ide tako daleko, da zaboravlja i jedan dio svoje srpske braće, da skida sa srpstva i onaj jedini listak, koji je dosle bio ostao netaknut i neoskvrnut. Nikolajević kao da je pročitao Veliku Srbiju ,Srpskoga Glasa“ kad je onako označio srpski pokret s ove strane. Ali, pošto su se ove dvije izjave, zovimo ih ova- ko, porodile na svijet paralelno, reklo bi se da su naručene. Bilo što bilo, one srpstvu nijesu kori- sne, ne dižu mu ugled i dokazuju još jedanput da srpstvo luta bez izvjesna cilja. = Da je u naših Srba političke uvigjavnosti, prestali bi s politikom mržnje i udarili bi stazom, koja vodi k ljubavi; čuvali bi se kopati još dublje jaz izmegju sebe i plemena, koje bi ih svojom kul- turom podiglo, a ujedno crplo za sebe ono što ne- ma; jer kao da je svevišnji Bog navlaš jednomu oteo što je drugomu dao, i obrnuto. Pošto druga- čije nije moguće, išli bi na ruku Hrvatima u ide- ji sjedinjenja, ako ne na temelju državnoga a o- no na temelju narodnoga prava, neka se okuplja sve ono što istim jezikom govori; i tako bi sijali ljubav, koju toliko trebamo i koja je jedini most do duševne zajednice. Da je u njih političke uvi- gjavnosti, me bi odgajali svoju mladež u mržnji prema svemu što je hrvatsko; ne bi trovali neuki puk huckajući ga na primjer na hrvatske svetinje jer tako kvate značaj narodu, do kojega, Bogu nie je doprla i koji velikom većinom no, što se to kolju sitna i obje li, sobom. — Da je u njih političke vali bi se svega što se u ovoj na- rbi protivi interesu i dostojanstvu bi se osobito toga, da, zaneseni sti, udaraju batinom po sebi samo kad še i ata mogu dotaknuti. Jer zaista da ima žalosnih primjera što ih od njih gledamo. Ovdje u Dubrovniku, danas sutra spremaju se oni koji se krste srpskim imenom, da podupru prekomorske pollepe na ovo hrvatsko tlo, a koje oni vele da je srpsko, valja da samo zato da ski- nu i oni jedan cvijet s onoga vijenca što ga je mladi srpski kralj poslao bio pri Gundulićevoj sve- čanosti, po onim svojim zemljacima, koji su Za- darskoj fukari, u ime nezavisne Srbije, pomogli vikati: Živio talijanski Zadar! Ah! nepameti živ te Bog ubio, Sto je tebi Srbin učinio ! Hrvatstvo u istočnoj Istri, Hrvatsko primorje, polovinom aprila. Onomadne javiste u Vašem cijenjenom-listu, da su u Opatiji kralja dočekali sami hrvatski us- klici ,živio,“ a drugih da je bilo jedva i čuti. To me potače da napišem evo ovo malo riječi, jer će valja da zanimati Vaše čitaoce kakov je politički položaj u toj istočnoj Istri. Kako je poznato hr- vatska je država za narodne dinastije sizala do riječice Raše u Istri, i zapremaše tako malne svu istočnu obalu i dobrahan komad iza Učke. Već u Rimsko doba išla je tude megja izmegju pokraji- ne Italije i llirije, a ta oznaka osta i poslije seo- be naroda. Hrvati zapremiše skoro sav poluotok zajedno sa braćom Slovencima, a Latina osta ne- što uz zapadnu obalu u gradovima. Bizantinsko i njemačko carstvo otimahu se za taj komad Istre, napokon prevladu njemačko gospodstvo, koje se poslije raširi po cijeloj Istri. Ipak ova razdioba o- sta i nadalje u svijesti narodnoj, pak i sada sta- novnici istočne Istre vole da kažu e živu u Li- burniji, a kad kazuju za zemlju preko Učke vele da je ono Istra. Taj istočni dio Istre ili Liburnija nije no obronak gorja koje omegjuje Kvarnerski zaljev sa zapada pak je za to na samim bregovi- ma razasuto pućanstvo, siromašno ali radino. Glav- na su mjesta: Kastav, Volosko, Opatija, Lovrana, Ika, Mošćenice i Bršec; Plomin i Labin već se ne broje u Liburniju, premda nekada bijahu u Hr- vatskoj. — Narod je vrlo razasut po selima na bregovima i obalama, tako da mnoga župa ima sa- mo po nekoliko kuća na okupu oko crkve, a os- talo sve je rasijano okolo. Narod se u gorama bavi poljodjelstvom a uz more još i voćarstvom i pomorstvom. Pučanstvo je čisto hrvatsko, te i ne zna dru- goga jezika do li samoga hrvatskoga; no stenjući uvijek pod mletačkim gospodstvom, a bez ikakve pomoći ostalog Hrvatstva, zaboravi na narodnu svezu s Hrvatskom. Pokoravaše se neprestano na- metnutim talijanskim oblastima, a to potraja i da- lje još iza oslobogjenja Istre od mletačkog go- spodstva. Ovakvi doseljenici znali su što ugledom svoje stare gospodarice, svojeg bogatstva i veće kulture zadržati nenaravnu prevlast nad hrvatskim pučanstvom, a ako nije išlo milom, znali su oni mitom i nasiljem svojih plaćenika zadržati vlast. Hrvatsko pučanstvo bilo je bez naobrazbe, bili su to sami težaci. No kad se kultura i uove strane raširi, kad ju nisu uživali sami tugjinci i vlastodršci nego i sami Hrvati, stvar se preokrenu; hrvatski sinovi polazili su gimnaziju obično na Rijeci, a sveučili- : šte u Austriji ili u Češkoj, pak zadahnuti duhom narodnim vraćali se kući opremljeni na boj & na- metnikom. Težak je to bio boj, jer su načelnici znali upotrebiti naivno mišljenje i slabu naobrazbu puka protiv pokretača hrvatske misli. Kad ih već:ne mogoše posvema suzbiti, jer puk se ipak pote unjergvati da nije talijanskog ni e tarskog porijetla, počeše ti šarenjaci putiti narod, da su oni svi Slaveni, ali ne Hrvati: ,Slavo si, ma Croato mai!“, i poče ono sramotno opsje- ji jal je talijansko koje su oni uvijek i svagdje irebljavali kad im se bilo boriti sa budećom skom misli. Hrvate prikazivahu uvijek si- ya, odrpancima i prosjacima, Hrvati čuvaju A i Velebitu itd., a kako se je prije prava Hrvitska u ovim krajevima slabo ili nikako po- znavala uspije ovo opsjenjivanje preko mjere. Tek mrnari i trgovci koji dopirahu dalje od domaćega praga suzbijahu ovo klevetanje, a ti i bijahu des- na ruka pokretača. Na žalost valja priznati da i sada imade takvih ljudi, a osobito u Lovrani koji se priznavaju čistim Slavenima! — Nego i ta vlast talijanska pade preporodom Hrvatske. Ime hrvat- sko i književnost dopirahu i amo, pak to olaksa u Istri borbu. Najprije se očisti tugjinštine Kastav grad sa svojom Kastavšćinom, a onda prelažaše pobjeda hrvatske misli iz jednoga mjesta u drugo, pak sa- da zastupa svu Liburniju Hrvat u bečkom parla- mentu. Tek iz te istočne Istre pregje hrvatska mi- sao preko gora u zapadnu Istru, gdje se još bije težak boj. Nadajmo se da će sloga Hrvata i Slo- venaca znati ograničiti vlast: Talijana na ono ne- koliko gradova i manjih naseobina uz zapadnu o- balu Istre. No stvar naša nije još sigurna. Podignuće Opatije na svjetsko kupalište, koje je posve u ru- kama Nijemaca, dalo je težak udarac kristalizaciji Hrvatstva, koja još nije ni dovršena. Njemački e- lemenat koji ima sve prednosti na svojoj strani potisnuće posve Hrvate iz Opatije, a odrezalo se tim Lovranu od Kastva i Voloskoga i ostavilo na samu. Moram spomenuti da je Lovrana još naj- manje probugjeno mjesto, te tamo talijanaška stran- ka imade još najveću moć. To znadoše upotrijebiti riječani, pa oni sada neprestano hodočaste nedje- ljom u Lovranu na zabave i znadu neuki puk predobiti svojim lukavo-ljubeznim ponašanjem. On- dje su župnik, učitelj pa još neki zagriženi auto- nomaši, pak za to tamo nema napretka, jer nema onoliko hrvatske inteligencije, kako u Kastvu i u Voloskom. Naravni razvoj hrvatske misli preki- nu dakle podignuće Opatije, i sada sve prijeti da će naša stvar nazadovati. Za ostala mjesta nema straha i tu se već dulje vremena javlja vrlo neugodna pojava. Inteli- gencija nije složna, ona se dijeli u nekoliko stra- naka, koje premda su hrvatske, ipak priječe jedin- stveni razvoj čistoga hrvatstva. To su stranke ko- je su nastale osobnim zadjevicama, a osobito u slavnom i u starodavnom Kastvu. Ovakve stranke može da podnese narod velik, moćan i kulturan, koji se ne bori ni za opstanak ni za bitisanje, ta- mo se mogu pojmovi bistriti do najsitnijih tanči- na. U nas toga ne smije da bude, a osobito u I- stri, gdje nam dva protivnika koji si pružiše ruke, sjedoše za vrat. Tako se dogodi, te se kod općin- skih izbora u Kastvu podiže nekoliko stranaka, neke ćak protiv Spinčića. Neću kazati da su to bile političke razmirice, ali makar i osobne, to na- ma u vanjskom svijetu mnogo škodi, jer na ljude ko Spinčića i dr. uprte su oči cijele Evrope. Od kakvih su dakle posljedica onakove osobne zadje- vice uvjeriće se svak. Svijesnim Kastavcima ostaje jedna mnogo čas- nija i slavnija zadaća. Neka se slože svi u jedan skup, pak neka ostave sve osobne zadjevice, a ne- ka ragje svoju djelatnost i veliku sposobnost svo- ju na to uporave da učvrste i spase Hrvatstvo u Liburniji. Opatija ima doduše hrvatsku čitaonicu, ali trgovci pa i sami Hrvati imadu na svojim plo- čama njemački napis. Treba dakle stati pa pu germanizaciji. Kako, to će oni najbolje znati koji ondje zivu i ćute za svoj narod. Ponos budimo \ narodu, neka se ponosi time što je Hrvat, jer ni je dosta da on zna da nije Talijan ili Švaba, Još veće i opsežnije polje djelatnosti ostaje Istarskiu muževima u Lovrani. Češćim pohodom, pa - pje smom, tamburicom, glazbom, zabavama u dogove ru sa sušačkim društvima; Jadranskom Vilom hrvatskim primor. planinskim društvom, te knjig «ma nek se tamo budi narodna svijest, jer in će se ,Lega nazionale“ ondje tako uvriježiti da neće moći lako izagnati. Slijedi Prilog,