List izlazi svakom subota, a (da m u za (Dubrovnik:) na cijelu |
ustro- se Bosnu i Hercegovinu:) na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na ph godine u 2: oi (za inošemstvo) flor. 4 i poštarski troškovi.
godinu fior. 4, na \ godine fior.:2;
Njekoliko iskrenih ii prije op-
ćinskih izbora.
Još nas malo vremena rastavlja od onog va-
žnog časa, kad ćemo biti pozvani. da vršući iz-
borno pravo, biramo novo vijeće u našoj - općini.
Mislimo da nećemo ni najmanje pretjerati, ako ka-
žemo, da će u našem gradu ovi izbori biti najva-
žniji poslije onih g. 1868, kada je narodna stran-
ka istrgla općinu iz ruka narodnih protivnika t. z.
Autonomaša.
Spomenusmo g. 1868u, i red je da se na nju
osvrnemo, jer je zaisto bolno i žalosno, kad samo
i promislimo da je naš mili Dubrovnik u samome
početku ustavne borbe podigao visoko slovinski
barjak, otresavši sa sebe tugju, talijansku odjeću
— a danas, poslije toliko sjajnih pobjeda u na-
šoj pokrajini osjećamo prijekor da ovaj . Dubrov-
nik silom rpsko-talijanskih kompromisd, opet nje-
ki hoće da bace na milost i nemilost ljutim i po-
znatim dušmanima : našega roda i plemena. Istina
naša Hrvatska stranka nije tome kriva. Mi dubro-
vački hrvati, vedra čela, a mirne savijesti može-
mo pristupiti grobovima milijeh predaka, jercih
nijesmo ni u čemu oskvrnuli; istina, za ovu bru-
ku koja se nadvija nad domovinom + velikana —
besmrtnika činimo odgovorne pojedine sebičnjake
si ali je i to istina, da ovi sebičnjaci ne bi ov-
= dje pirovali, da smo mi soi na svomu mjestu, da
= smo na braniku narodnijeh / svetinja, na onome
braniku na kojemu vidjesmo mnoge dubrovčane
= čelik borce, danas mile nam : pokojnike, gdje vi-
soko drže barjak narodnih nam ideala.
Danas se svaki narod bori za svoja : prava,
svakomu marodu mio je materinski jezik, kao što
su pojedinomu čovjeku mile oči u glavi. Gdje god
svrnemo okom vidimo, kako nigda što sada ras-
plamtjela se narodnosna borba. Svaka narodnost,
u svakoj državi, pokrajini i svakomu gradu hoće
da preuzme svoju vlast, jer joj to pravo po nara-
vi i po Bogu pripada, i sada joj je zakonima za-
jamčeno.
- Pa kad sve ovo promislimo i 0 svemu se u-
vjerimo, jel'te, braćo Dubrovčani, da možemo, da
smijemo izaći pred vas s nekoliko skromnih, ali
za vas ozbiljnih pitanja: Jeli ovo Dubrovnik? Je-
su li se u ovome gradu ragjali slovinski, istodobno
svjetski goniji?. Jesu li se u ovome mjestu odga-
jali oni: junaci koji su toliko pretrpjeli za naša
prava? Jeli ovo koljevka najslavnijega hrvatskog
pjesnika Ivana Gundulića? Jeli ovo kruna hrvat-
skih gradova, gnijezdo hrvatske književnosti, Ati-
na južnog Slovinstva?
Mislite li da zalazimo u davna vremena, kad
da vas pitamo: jeli ovo onaj Dubrovnik, koji je
još godine: 1848 slovio radi svoje probugjene svi-
jesti, prvi: megju svim Dalmatinskim gradovima ?
Jeli se: ovdje -rodio iomaj Medo Pučić koji perom
u rueiji onaj Niko Veliki koji živom rijeći radiše
prvi megju prvijema da se Dalmacija sjedini s
Hrvatskom ?
I ako jest ovo onaj Dubrovnik; koji: je i
vjek blistao u svakomu hrvatskomu, bilo Kkultur- |.
nomu, bilo? političkomu pokretu, kako možemo mmir-
ne saviješti i promisliti da upravu općine ovoga
grada imaju smionosti tražiti oni ljudi, koji su za-
nijekali svo najavetje predaje svojih preotaca, koji
\U DUBROVNIKU 19. Maja 1894.
su i nama i svemu Slovenstvu poznati ne samo
kao ljuti dušmani Hrvatske, nego u opće i sla-
venske misli?
Mi smo uvjereni da ti ljudi neće uspjeti, kao
što ni do sada nijesu uspijevali kakovim politi-
čkim načelom, a. još manje smo uvjereni da će na-
ći gragjana koji bi se.iz načela povukli za njima ;
ali se bojimo, ne radi nas, nego radi narodnog
nam ponosa i glasa ovoga grada, da ti ljudi svi
mal' da ne veliki bogataši, nebi zavagjali proste
gragjane kao što su i prije obećanjima, obmamam,
neistinama, prijetnjama i novcem; pa je naša ro-
doljubna dužnost, da u samome početku razbistri-
mo položaj i da otvoreno rečemo što nam je na
srcu. Da, na srcu, Dubrovčani! Jer je naša politi-
ka, politika srca i osjećaja, jer ljubimo ovu milu
grudu rodne nam zemlje, jer se borimo da našem
patničkom narodu sinu dani ljepše budućnosti.
Govorimo najprije o t.z. Autonomašima. Što ovi
ljudi misle i što hoće niko ih ne: razumije; samo
| znamo da ih u svemu rukovodi mržnja na Hrvat-
stvo i želja da svuda hrvatski jezik, a u Dubrovni-
ku nadasve, zamijene talijanskim. Doduše ova ša-
| čica dubrovačkih autonomaša ne kaže otvoreno d&
je talijanska; svak bi se u Dubtovniku-nasmijow
brke gospodi Svilokosu, Jeliću, Bancu, Ucoviću, i
Dr. Podiću kad bi tvrdili da su talijanci, dok zna-
mo da ovi kao i svi ostali-dubrovački autonomaši
jesu, ili popovci; ili župljani, konavljani, primorci,
er sve se njihove porodice jučer da tako rečemo
priselile iz tih mjesta u naš Dubrovnik. Ali ne
zaboravimo, da ovi naši autonomaši stoje pod ne-
posrednim uplivom i komandom zadarskih Autono-
maša a ovi se zadarski ispovijedaju pravim pravcatim
'Talijancima. Tako i talijanski listovi kad govore o
dubrovačkim autonomašima uvijek ih spominju kao
Talijance, spomenuvši se, možebit, istodobno nekada-
šnjeg govora zastupnika Mussa u florentinškome Par-
lamentu da je Dalmacija talijanska zemlja, pa da je
valja otkupiti, kako i zastupnik Imbriani u rim-
skome Parlamentu, koji traži da se Dalmacija da-
ruje Italiji, misleći svegi da su ovdje Talijanci.
To našim Autonomašima, megju kojim ima ih mno-
go koji ni dvadeset riječi ne govore talijanski, vr-
lo ugagja; da ugagja im, da ih &4raća iz Italije zo-
vu Talijancima, i ako oni to pred našim narodom
vješto kriju. Svakako i ovo je dovoljno, da se vi-
di šarenjaštvo ove neprirodne i narodu našem pro-
tivne stranke, a ujedno da se svak uvjeri kako
nas ovi ljudi samo bruče u političkome smislu
pred cijelim Slovinstvom, Kažu da misle i u Du-
brovniku ustrojiti: la Lega Nazionale: imaju il
gabinetto u komu , se obožavaju slike famoznoga
talijanca Bajamonti i Lapenne; u komu se kupe
svi talijanski komesi tršćanskog iredentizma; pa
zašto i ne bi mogli na korist talijanštini ustrojiti
sla Lega Nazionale“, pod pokroviteljstvom Du-
brovčanina rodom Hrvata; a srcem talijanca, tali-
janskog podkonsula, Abela Serragli? Nu mi neće-
mo govoriti opširno o ovim stvorovima, koji ro-
gjeni i odgojeni u hrvatskoj zemlji, preziru nas, i
svoj materinski jezik; ali nam je, kao Dubrovčanima
oko srca tijesno, kad i promislimo da tih stvorova
ima, i da ih može biti u našemu gradu; te da se
kod nas nalazi ljudi, koji, nipošto vadi talijanskih
načela nego radi prijateljstva, kumstva i ostalih
putind i rutina, uz njih pristaju. Takove ljudi red
nan je sepitati ; znadu li oni da redi osobnih sit
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
| šalju se Uredništvu.
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se ViN 3
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad' mu pretplata mine, smatra se da | | "tiskaju po pogodbi.
l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. ;
nica, čestokrat radi kakvagod inada i,prkosa,
svoje ambicije, izdavaju svoj dom i rod? Znadu li
oni, da stupajući u redove gilje zapovijedaju Za-
darski Talijani, pred cijelim svijetom sramote naš
slavni Dubrovnik? Ljube li oni svoj zavičaj,, svoj
materinski jezik; ljube li svoju narodnost ? Pa on-
da nek nam odgovore, ako imaju prst obraza, mo-
gu li puštavat da ih vode za nos oni koji: će ih
moliti, zaklinjati, siliti, pa ćak i novcem mititi da
glasuju za njih, nek se pak poslije piše po ta-
lijanskim novinam.,da su glasovali kao talijani, ta-
lijanskog Dubrovnika? Ne bi li to. bila politička
sramota, moralno ruglo za naš grad? Odgovorite
vi koji ste zavedeni, ako pojmite, što je ljubav
prama narodu i domovini, i ako u vašim ,srcima
ima još i jedne iskrice patriotizma !!
Žalibože, čini nam se neumjestan i sam ovaj
prijekorni upit, pošto ne bez uzroka sumnjimo;; mo-
že li se i progovoriti o patriotizmu, . kod prvakh
talijanaške stranke.
Prvi izmegju tih prvaka imenuje, 80, peha
Marinica Bonda, zastupnik: u: Beču. , Kad ,se ne
davno razpravljalo, da se u domobranstvu služi
dvije godine, kometoki su. suvjanoisi tražili; da mi
Dubrovčani
nijesu za Zakon glasovali. A autonomaš. Bonda?
Onaj Bonda koji je obećavao, da.će: nas od,do-
mobranstva osloboditi, glasovao je, da. naša. djeca
služe dvije godine, ni manje ni više neg je zahtje-
vala vlada. Jesu li mu na tome zamjerili išta an
tonomaši? Ne! Er su to ljudi bez (itlva.i osjećaja
za ovu našu rodnu zemlju, Izrodi i me.znadu, niti
znati mogu što je pravi zateiočiaa.!
*
Pregjimo na Srbe. ki
I ovi ljudi, kao ni Autonomaši, još javno ne
izlaze sa svojim programom. Znadu oni, da naš
puk srpski ne osjeća, nego da je protivan: svakoj
srpskoj biljki u ovoj zemlji. Ta srpska kolonija
od kada je u Dubrovniku? — Od jučer, Nek pis-
kara Cvijeta s konala štogod joj je milo i drago
o dubrovačkomu njekadašnjem Pravoslavju, koje je
danas mal da ne, jedino obilježje srpstva:; ta :srp-
ska pravoslavna kolonija počela se - uvriježivat u
Dubrovnik, došašćem Francuza, a sada se uzmno«
žila silama Dra. Vlaha Matijevića, Srbina katolika,
uz blagosov i suglasje naše famozne. srpsko-aut0«
nomaške općine. On se je tu nedavno izrazio: da
mu se srce veseli; videći :da sve - više raste broj
pravoslavnih u Dubrovniku, :er tim se sve više w-
korjenuje srpska misao!
Poznadu dakle ,Srbi,“ dabi čistim i iskrenim
svojim programom za sebe više/štete negli : koristi
imali, pa se služe se taktom svojih saveznika :su«
tonomaša i sijući mržnju proti Hrvatima, . oblije-
taju oko našega puka veleć mu:.Mi Dubžovčani
nijesmo ni Srbi, ni Hrvati; :mi . smo Dalmatinci,
Austrijanci; mi smo Dubrovčani; i:8 (0ga 784 no+
ramo boriti proti svima koji :neće:da;budeiho :Du«
brovčani, nego: Hrvati. Na žalost ovim nedostoj«
nim, a u političkom smislu sramnim abeioadii