zemm—= skim jezikomi govorimo. Naša je zemlja hrvatska, kao zemlja, kao domovina, a ne smeta ako se po- :krajina zove Dalmacija, a u Dalmaciji naš grad, Dubpovnik. «Gradovi : ne čine narodnosti — jer bi u glinioj Dalmaciji bilo preko deset narodnosti. . Narodnost čini jezik, a pošto nam je jezik hrvatski, i mi smo hrvatske narodnosti, i mi smo Ka. očima previjate srpska gospodo ? Što ša- rate? Govorite otvorenu istinu ovako, kao i mi. li da, vi se istine plašite! $ Nego. dok. Srbi oblijetaju oko našeg pu- ka ovim i ovakim šarenim doskočicama, uvijek plašećise da stupe pred birača ; da mu otvoreno reku, pak bio ovaj i sam Gagre Župljanin, ili Bal- bi. -dubrovčanin; čuješ, brate, hoćeš glasati za Srbe?; — znajući da bi ih svaki birač, ako nije Vlah, ili bezsrammi kupljeni propalica, poslao u smokve; — dotle što rade iza legja onih birača, koje ovako nepošteno varaju? Čitajte srpske listove, i vidjećete kako tu pišu (znajući da naš narod njihove listove ne čita) da smo mi Srbi. Tu već ne govore da smo Du- brovčani, Dalmatinci, a još manje Austrijanci; to sve prestaje, a samo se trubi: Dubrovnik je srp- ski grad! Pa pošto je po njima srpstvo skopčano sa Pravoslavjem, nadodavaju da negda u Dubrov- niku i u okolici mu Pravoslavje bila vjera naših praotaca. Tako vam je bilo i godine 1889. Naši Srbi- ći ne smjedoše se za živu glavu pojaviti pred na- rod sa srpskim programom, nego su oblijetali go- voreći samo to: da valja zamijeniti starije smla- gjim ljudima u općini; obećavajući zlatna brda, koja su na posljedku rodila — šugava miša; ali o Srpstvu ni jedne jedine riječi. Mnoge su zaveli, ne zato što su birači bili Srbi, nego što su povje- rovali obećanjima, i skačaturu gospara Frana; a poslije? Poslije su srpski listovi pisali o njekoj srpskoj pobjedi u Dubrovniku, oslanjajući se na izvarani narod; jer su to pisali, da se vidi, da su svi Dubrovčani Srbi, kad su za Srbe glasovali. A- ko to nije bila infamija, tada što je? i «IPa što su onda uradili, nišane kaono ti Bi- zantinci da i sada urade, Već oblijetaju i kupe bi- rače, odričući se srpstva; ali poslije će ne one ko- ji za njih glasuju, proglasiti Srbima. ** Naš puk te laži u srpskim listovima neće či- tati, ali će ih čitati po svijetu mnogi, i mnogi će im povjerovati. Povjerovaće da su Dubrovčani ,Sr- bi“, er ste glasovali za one ljude, koji pred vama ističu dubrovčanstvo a iza vaših legja ne samo da se oni ispovijedaju srbima, nego i vas proti samoj vašoj volji posrbljuju. U Beogradu će opet pisati da je Dubrovnik Srpski grad, i da ga moraju o- svajati “Srbi, kako su i pisali negda u , Velikoj Pokle mi nijesmo ni Talijani, ni Srbi, nego Dubrovčani Hrvati, s toga one neke neobaviješte- ne gragjane u ime narodnoga ponosa, dubrovačko- ga ugleda, u ime svetih predaja naših otaca mo- limo da ni po kumstvu ni prijateljstvu glasovat budu; da ne vjeruju ni obećanjima ni ulagivanji- ma, nego da junačkim srcem, vedrim čelom bez i- kakvog obzira stupe na biralište, s izjavom da će kao Hrvati Dubrovčani glasati po svome uvjere- nju za ljude koji im jamče da će braniti u općini ne samo materijalne gradske nego i narodne mo- ralne interese. — Nego, Dubrovčani! Ima nikogo- vića, pa vas zalijeću u ime nekog liberalizma. Zna- jući da većina hrvatskog naroda ispovijeda katoli- čku vjeru, huckaju vas, prekazujući vam, kao da se borimo za vjerska načela i time da smo kleri- rikali. Uopće na svijetu nema tako zvana klerika- lisma. Dobar katolik je dobar katolik, — 1 više ni- šta. Ali govorimo otvoreno da smo mi Hrvati do- bri katolici, pa da ne možemo biti nehajni prama svojoj vjeri. Nu ipak zato ne brojimo po vjeri na- rodnosti, te prosvjedujemo proti svima onim ,Sr- bima“ koji mas mjere svojim laktom, kao no ti er kad njih vlada dogma da svaki riščanin mora biti Srbin, zato jer je rišćanin. Znamo mi vrlo dobro, zašto njeki ,Srbi“ u ime :huncutskog liberalizma mute bistru vodu. Mržnjom proti onim svećenicima, koji kao vjerni sinovi švoga naroda, ljube svoju: domovinu, brane njezina prava, misle posijati i mržnju proti Hrva- tia. Znjmo mi, od kad. i zašto se po nekim srp» skim listovima, onako gadno napada na'naše sve- tinje. Ali na te napadaje, smatramo da nam je ispod dostojanstva odgovarati. Samo napominjemo da.ni jedan narod ne ističe u svima stvarima vje- ru, (a to je dosta puta dokazala ,C. H.“) koliko Srbi. Kod Srba je sve usko skopčano s pravosla- vjem; pa ipak jesmo li mi Hrvati ikada na njiho- vu vjeru napadali kao što mnogi i mnogi Srbi na- padaju na našu? — Ima još nješto Dubrovčani, čim se Srbi razmeću: — Slavenstvom! Uvijek pi- šu kako oni brane slavensku zajednicu. Ne vjeruj- te riječima, sudite ih po djelima. U Magjarskoj saveznici su Magjaronski, i Magjare biraju za po- slanike. U Hrvatskoj takogje. U Srijemu podupiru Nijemce. U Dalmaciji talijane. U jednu riječ, svu- da se druže s protivnicima Slavenstva, samo da inad vode proti Hrvatima; .pa još taki ljudi ima- du obraza govoriti i pisati da im je 'ma srcu Slavenstvo !! Srbin Miletić u hrvatskomu saboru traži magjarski jezik. Srbin Gjurković u karlovačkomu saboru isto — a naši? Samo da se održe u Op- ćini, na upravi jedne prosto administrativne vlasti, dakle da zadovolje ili ličnoj taštini ili ličnim inte- resima, druže se sa zakletim protivnicima naše kr- vi i našega jezika. Smijete li Vi, Dubrovčani, do- pustiti da taki ljudi, saveznici slavenskih protiv- nika, vladaju ovim gradom kojega sve slovenstvo zove Atinom slovinskom ? Dubrovčani ! Mi rekosmo našu otvorena srca jer nijesmo vični da izmišljamo, kao Strojilaši. Ako se Srbi i Talijanij boje vama otvoreno reći da glasate za Srbe i Talijane, nego vam šaraju i uvjek od vas kriju svoje namjere, mi se našeg programa ne bojimo, veleći vam otvoreno, da smo mi Dubrovčani Hrvati i da kao takovi imamo doć na izbore, Ovi se primiču. Cijela Hrvatska upire u vas svoje oči. Dokažite da još u Dubrovniku vlada nekadašnje na glasu poštenje. Ako ste pri- je prevareni bili, ovaj put kad su se već razbistri- li pojmovi, ne dajte se zavesti. Eto, sve zemljište stare države svetoga Vlaha, diše hrvatskim duhom; zar li sam Dubrovnik, nekadašnje slavno središte ove države, mora još stenjati pod uplivom _ izro- gjenika? Ne, Dubrovčani, vi to dopustiti ne mo- žete! Zato, čekamo vas na biralištu sa rodoljub- nim poklikom: ŽIVIO HRVATSKI DUBROVNIK! Dubrovački Hrvati. Naši Dopisi. Kaštel-Novi kod Trogira, 4 Maja. Jer je odrvenilo srce ovih ljudih, i ušima težko čuju, i oči su svoje zatvorili, da ka- ko nevide očima, i ušima ne- čuju, i srcem nerazumiju. Po Mateju. g. 13. Mogu li se ove riječi prišiti našim Srbakovi- ćim? Zar reći, da oni očima gledaju, ušima slu- šaju, srcem razmišljaju, slobodno je? I to kad nas ocrnjuju tobožnjim Srbstvom, i kad na dopise u obranu našeg Hrvatstva imaju srca, da odgovara- ju? Dvojimo. — Svakomu je poznat dogogjaj me- gju našim mornarom i putujućim srbijanskim ka- binetnim naučnjakom. Taj nas fakat uvjerava da u istinu imade ljudi, koji tim dopisim vjeruju. Da- kle — strani svijet — prvi je uzrok, što nas na odgovor nutka. Drugi je uzrok, oni sami — da nemisle u svojoj erotomaniji, da im odgovarat ne- moremo, te da se tim u njoj još bolje ne učvršču- ju. Treći je uzrok — ponos kaštelanski — da branimo čast ovamošnjeg naroda, čast naših prija- telja u politici, i našu osobnu čast. Da ne postoje ta tri uzroka, neka budu uvjereni gospoda srbići, da nasega odgovora nikad nebi dobili. A bićemo kratki; ne samo jer to želimo, nego i jer sami njihovi dopisi evidentni su dokazi duše i srca i onih, koji ih šalju, i onih, koji ih primaju. ,Oni pišu za one, koji nas nepoznaju“ to sam čuo, kad sam pročitao pred našim seljakom neke dopise obraznoga ,Dubrovnika“ iz Kašteli. I doista, čitajuć te dopise, reko bi, da je neću re- ći amo sve srbsko, ma jaka srbska stranka, s ko- jom amošnji hrvatski elemenat mora da računa, U.,Narodu“ su kazali, da se sva ta stranka sa- stoji od nekoliko osamljenih članova, kako i je, 4 eto ti njih ponovno s legijom: ,Dr. Odvjet, dt. Liječnik, posjednika, trgovaca itd. itd. itd...... o Ma gospodičići! Ma da vas i ja pitam! Za koga pišete ili za nas Kaštelane ili za Kineze ili Hotentote? Vjerujem. Vi pišete za odlično čitatelj- stvo Dubrovnika“ za kojeg znate, da si neraz- bija glave s Lucijem, Farlatijem, Račkijem, Jiri- čekom, Thomas, — Archidjakonom, Maschekom, Iva- nom Szylitzesom — grkom, Ceobronom, Zona som, Choniatesom — bizantinskim piscima; pa ni s vlastitim sinom svog plemena crnogorcem Po- pom Dukljaninom. Licet — al zahtjevati od čita- teljstva cijenjenog ,Dubrovnika“ da nezna za raz- vikanog Porfirogenita, to je odveć; čitateljstvo »Dubrovnika“ dobro zna, da Porfirogenit nazivlje predjel kaštelanski, predjelom hrvatskim — ,re- gio. Croatorum“. Otvorite njegova ,Documenta“ gl. VII. str. 272. Al našim Srbićim hoće se pustog razbacivanja. Sami znaju, da njihov broj 5 (cijela njihova stranka) osamljen je. Nego broju 5 doda- lju ti oni 2-3 ništice, kako im se kad mili; uvje: reni, da pridodao ili oduzeo komu 2-3 ništice sve ostaje isto. Tako ti oni 5 znadu naći kadkad 500, a kadkad 5000 Srba u ravnijem Kaštelima. Al kako su i ta 5 Kaštelana hoćeš, nećeš postali Srbima, zanimaće Vas znati g. Uredniče. Malo ustrpljenja, eto nas. Petoricu Kaštelana pretvori u Srbe prkos. Oni nemogu vidjet neke ter neke ljude na obćini, s kojima od davnine u zadjevicam živu. Te ljude oni bi htjeli svrgnut s obćine. Pošto te uz- drži tu jedino Hrvatstvo, oni na uztuk. njima misle ustrojit srbsku stranku, koja bi srušila hrvatsku obćinu a s njom i te ljude. Vi se smijete. To će otići ko dva a dva četiri. »Iz inada se Kraljević Marko poturčio“; jeli čudo, da su se naši gospodičići posrbili iz prkosa? I mi osugjujemo u mnogočem sadanje ljude na obćini; i mi osugjujemo višeput njihov rad; i mi bismo želili, da isti odstupe, a da ih zamijene energičnije, bolje, sposobnije sile, ili ako neće ba- rem da se oni takvim pokažu; i mi dok se to ne- sbude, biti ćemo im najodlučniji protivnici. Ali da radi toga bacimo obraz pod noge, da se iznevje- rimo uspomeni naših djedova; da se prozovemo imenom, kog nam ni Bog ni svijet neudjeli — to: vi, Srbići, nećete ugledat da živete preko sudnjeg dana. Mi imamo barjak pod kojim ćemo vojevat proti nepravici i laži, barjak stranke prava, kojoj je pravica i istina uvijek devizom bila. Pa:gospo- dičići! Ne samo da s tim postupanjem sebi u obraz pljujete, ma i vašim neprijateljim vjerujte poma- žete. Jer je Kaštelancu dosta znat da ste se po- srbili, da ste izrodi, a da ne ide s vami ni u raj. Evo dokaza. Ovdje su nekad kao po svoj Dalmaciji auto- nomaši slavlje slavili. Nu naš seljak nije imao mi- ra nesamo dok nije na obćini razvio hrvatski bar- jak, nego dok ih nije sasvim uništio. Četvoricu njih što su se do neki dan još nekako značajno iztjecali kao nepredobiveni — ista želja, isti pr- kos s vami združi. I to dakle četvorice veterana negdašnjih kaštelanskih autonomaša nestalo; pre- skočili su u vaše redove, posrbili se i oni pod starost. : Gospodičići! Ti negdašnji veterani, a sadašnji uskoci, i vas nekolicina bili zasnovali ,Poljodjelsko Društvo“. Obečanjem da se u javne poslove nećete miješat, htjeli ste dovabit naše seljake i učinit ih nehrvatima. Dovabili ste ih, al čim su opazili lu- kavu zamku ostavili su vas; a ,Poljodjelsko Dru- štvo“ je spalo na ono što je sada u koje ponovno mislite ih zamamit. Neuzdajte se u zamke gospo- dičići, i budite uvjereni da je u Kaštelim vijek šarlatanizma, šovinizma, fanatizma i fraza davno prošao. (( ii | Govorit o Srpstvu u Kaštelim, isto je ko re- ći, da je Ruski car i carica iz Srbije protjeran, ili da ribe živu u Srbiji, a Srbi u moru. Istim pravom moglo bi se reći da su Amerikanci bili potučeni kod Pirota, Slivnice i Gjunisa. iq priq Bijele muhe bez glave! Tko vas nepozna? 'Tko vas nerazumije? Što želite? Čemu se nadate ? Sramite se izrodi, sramite se! Sramite. de pred slikom djedova; pred likom domovine, tužne naše majke hrvatske; pred licem naših djevojaka, momaka, trgovaca, posjednika, seljaka i izučenih kaštolanskih sinova, Da, remite se i pred časnim