zemm—=

skim jezikomi govorimo. Naša je zemlja hrvatska,
kao zemlja, kao domovina, a ne smeta ako se po-
:krajina zove Dalmacija, a u Dalmaciji naš grad,
Dubpovnik. «Gradovi : ne čine narodnosti — jer bi
u glinioj Dalmaciji bilo preko deset narodnosti.

. Narodnost čini jezik, a pošto nam je jezik
hrvatski, i mi smo hrvatske narodnosti, i mi smo

Ka. očima previjate srpska gospodo ? Što ša-
rate? Govorite otvorenu istinu ovako, kao i mi.

li da, vi se istine plašite!
$ Nego. dok. Srbi oblijetaju oko našeg pu-
ka ovim i ovakim šarenim doskočicama, uvijek
plašećise da stupe pred birača ; da mu otvoreno
reku, pak bio ovaj i sam Gagre Župljanin, ili Bal-
bi. -dubrovčanin; čuješ, brate, hoćeš glasati za
Srbe?; — znajući da bi ih svaki birač, ako nije
Vlah, ili bezsrammi kupljeni propalica, poslao u
smokve; — dotle što rade iza legja onih birača,
koje ovako nepošteno varaju?

Čitajte srpske listove, i vidjećete kako tu
pišu (znajući da naš narod njihove listove ne čita)
da smo mi Srbi. Tu već ne govore da smo Du-
brovčani, Dalmatinci, a još manje Austrijanci; to
sve prestaje, a samo se trubi: Dubrovnik je srp-
ski grad! Pa pošto je po njima srpstvo skopčano
sa Pravoslavjem, nadodavaju da negda u Dubrov-
niku i u okolici mu Pravoslavje bila vjera naših
praotaca.

Tako vam je bilo i godine 1889. Naši Srbi-
ći ne smjedoše se za živu glavu pojaviti pred na-
rod sa srpskim programom, nego su oblijetali go-
voreći samo to: da valja zamijeniti starije smla-
gjim ljudima u općini; obećavajući zlatna brda,
koja su na posljedku rodila — šugava miša; ali
o Srpstvu ni jedne jedine riječi. Mnoge su zaveli,
ne zato što su birači bili Srbi, nego što su povje-
rovali obećanjima, i skačaturu gospara Frana; a
poslije? Poslije su srpski listovi pisali o njekoj
srpskoj pobjedi u Dubrovniku, oslanjajući se na
izvarani narod; jer su to pisali, da se vidi, da su
svi Dubrovčani Srbi, kad su za Srbe glasovali. A-
ko to nije bila infamija, tada što je?

i «IPa što su onda uradili, nišane kaono ti Bi-
zantinci da i sada urade, Već oblijetaju i kupe bi-
rače, odričući se srpstva; ali poslije će ne one ko-
ji za njih glasuju, proglasiti Srbima.

** Naš puk te laži u srpskim listovima neće či-
tati, ali će ih čitati po svijetu mnogi, i mnogi će
im povjerovati. Povjerovaće da su Dubrovčani ,Sr-
bi“, er ste glasovali za one ljude, koji pred vama
ističu dubrovčanstvo a iza vaših legja ne samo da
se oni ispovijedaju srbima, nego i vas proti samoj
vašoj volji posrbljuju. U Beogradu će opet pisati
da je Dubrovnik Srpski grad, i da ga moraju o-
svajati “Srbi, kako su i pisali negda u , Velikoj

Pokle mi nijesmo ni Talijani, ni Srbi, nego
Dubrovčani Hrvati, s toga one neke neobaviješte-
ne gragjane u ime narodnoga ponosa, dubrovačko-
ga ugleda, u ime svetih predaja naših otaca mo-
limo da ni po kumstvu ni prijateljstvu glasovat
budu; da ne vjeruju ni obećanjima ni ulagivanji-
ma, nego da junačkim srcem, vedrim čelom bez i-
kakvog obzira stupe na biralište, s izjavom da će
kao Hrvati Dubrovčani glasati po svome uvjere-
nju za ljude koji im jamče da će braniti u općini
ne samo materijalne gradske nego i narodne mo-
ralne interese. — Nego, Dubrovčani! Ima nikogo-
vića, pa vas zalijeću u ime nekog liberalizma. Zna-
jući da većina hrvatskog naroda ispovijeda katoli-
čku vjeru, huckaju vas, prekazujući vam, kao da
se borimo za vjerska načela i time da smo kleri-
rikali. Uopće na svijetu nema tako zvana klerika-
lisma. Dobar katolik je dobar katolik, — 1 više ni-
šta. Ali govorimo otvoreno da smo mi Hrvati do-
bri katolici, pa da ne možemo biti nehajni prama
svojoj vjeri. Nu ipak zato ne brojimo po vjeri na-
rodnosti, te prosvjedujemo proti svima onim ,Sr-
bima“ koji mas mjere svojim laktom, kao no ti er
kad njih vlada dogma da svaki riščanin mora biti
Srbin, zato jer je rišćanin.

Znamo mi vrlo dobro, zašto njeki ,Srbi“ u
ime :huncutskog liberalizma mute bistru vodu.
Mržnjom proti onim svećenicima, koji kao vjerni
sinovi švoga naroda, ljube svoju: domovinu, brane
njezina prava, misle posijati i mržnju proti Hrva-
tia. Znjmo mi, od kad. i zašto se po nekim srp»

skim listovima, onako gadno napada na'naše sve-
tinje. Ali na te napadaje, smatramo da nam je
ispod dostojanstva odgovarati. Samo napominjemo
da.ni jedan narod ne ističe u svima stvarima vje-
ru, (a to je dosta puta dokazala ,C. H.“) koliko
Srbi. Kod Srba je sve usko skopčano s pravosla-
vjem; pa ipak jesmo li mi Hrvati ikada na njiho-
vu vjeru napadali kao što mnogi i mnogi Srbi na-
padaju na našu? — Ima još nješto Dubrovčani,
čim se Srbi razmeću: — Slavenstvom! Uvijek pi-
šu kako oni brane slavensku zajednicu. Ne vjeruj-
te riječima, sudite ih po djelima. U Magjarskoj
saveznici su Magjaronski, i Magjare biraju za po-
slanike. U Hrvatskoj takogje. U Srijemu podupiru
Nijemce. U Dalmaciji talijane. U jednu riječ, svu-
da se druže s protivnicima Slavenstva, samo da
inad vode proti Hrvatima; .pa još taki ljudi ima-
du obraza govoriti i pisati da im je 'ma srcu

Slavenstvo !!
Srbin Miletić u hrvatskomu saboru traži

magjarski jezik. Srbin Gjurković u karlovačkomu
saboru isto — a naši? Samo da se održe u Op-
ćini, na upravi jedne prosto administrativne vlasti,
dakle da zadovolje ili ličnoj taštini ili ličnim inte-
resima, druže se sa zakletim protivnicima naše kr-
vi i našega jezika. Smijete li Vi, Dubrovčani, do-
pustiti da taki ljudi, saveznici slavenskih protiv-
nika, vladaju ovim gradom kojega sve slovenstvo

zove Atinom slovinskom ?
Dubrovčani ! Mi rekosmo našu otvorena srca

jer nijesmo vični da izmišljamo, kao Strojilaši.
Ako se Srbi i Talijanij boje vama otvoreno reći
da glasate za Srbe i Talijane, nego vam šaraju i
uvjek od vas kriju svoje namjere, mi se našeg
programa ne bojimo, veleći vam otvoreno, da smo
mi Dubrovčani Hrvati i da kao takovi imamo doć
na izbore, Ovi se primiču. Cijela Hrvatska upire
u vas svoje oči. Dokažite da još u Dubrovniku
vlada nekadašnje na glasu poštenje. Ako ste pri-
je prevareni bili, ovaj put kad su se već razbistri-
li pojmovi, ne dajte se zavesti. Eto, sve zemljište
stare države svetoga Vlaha, diše hrvatskim duhom;
zar li sam Dubrovnik, nekadašnje slavno središte
ove države, mora još stenjati pod uplivom _ izro-
gjenika? Ne, Dubrovčani, vi to dopustiti ne mo-
žete! Zato, čekamo vas na biralištu sa  rodoljub-
nim poklikom:
ŽIVIO HRVATSKI DUBROVNIK!
Dubrovački Hrvati.

 

Naši Dopisi.
Kaštel-Novi kod Trogira, 4 Maja.

Jer je odrvenilo srce ovih
ljudih, i ušima težko čuju, i
oči su svoje zatvorili, da ka-
ko nevide očima, i ušima ne-

čuju, i srcem nerazumiju.

Po Mateju. g. 13.

Mogu li se ove riječi prišiti našim Srbakovi-
ćim? Zar reći, da oni očima gledaju, ušima slu-
šaju, srcem razmišljaju, slobodno je? I to kad nas
ocrnjuju tobožnjim Srbstvom, i kad na dopise u
obranu našeg Hrvatstva imaju srca, da odgovara-
ju? Dvojimo. — Svakomu je poznat dogogjaj me-
gju našim mornarom i putujućim srbijanskim ka-
binetnim naučnjakom. Taj nas fakat uvjerava da u
istinu imade ljudi, koji tim dopisim vjeruju. Da-
kle — strani svijet — prvi je uzrok, što nas na
odgovor nutka. Drugi je uzrok, oni sami — da
nemisle u svojoj erotomaniji, da im odgovarat ne-
moremo, te da se tim u njoj još bolje ne učvršču-
ju. Treći je uzrok — ponos kaštelanski — da
branimo čast ovamošnjeg naroda, čast naših prija-
telja u politici, i našu osobnu čast. Da ne postoje
ta tri uzroka, neka budu uvjereni gospoda srbići,

da nasega odgovora nikad nebi dobili.
A bićemo kratki; ne samo jer to želimo,

nego i jer sami njihovi dopisi evidentni su dokazi
duše i srca i onih, koji ih šalju, i onih, koji ih

primaju.

,Oni pišu za one, koji nas nepoznaju“ to
sam čuo, kad sam pročitao pred našim seljakom
neke dopise obraznoga ,Dubrovnika“ iz Kašteli.
I doista, čitajuć te dopise, reko bi, da je neću re-
ći amo sve srbsko, ma jaka srbska stranka, s ko-
jom amošnji hrvatski elemenat mora da računa,
U.,Narodu“ su kazali, da se sva ta stranka sa-

stoji od nekoliko osamljenih članova, kako i je, 4

eto ti njih ponovno s legijom: ,Dr. Odvjet, dt.
Liječnik, posjednika, trgovaca itd. itd. itd...... o

Ma gospodičići! Ma da vas i ja pitam! Za
koga pišete ili za nas Kaštelane ili za Kineze ili

Hotentote? Vjerujem. Vi pišete za odlično čitatelj-
stvo Dubrovnika“ za kojeg znate, da si neraz-
bija glave s Lucijem, Farlatijem, Račkijem, Jiri-
čekom, Thomas, — Archidjakonom, Maschekom, Iva-
nom Szylitzesom — grkom, Ceobronom, Zona

som, Choniatesom — bizantinskim piscima; pa ni
s vlastitim sinom svog plemena crnogorcem Po-
pom Dukljaninom. Licet — al zahtjevati od čita-
teljstva cijenjenog ,Dubrovnika“ da nezna za raz-
vikanog Porfirogenita, to je odveć; čitateljstvo
»Dubrovnika“ dobro zna, da Porfirogenit nazivlje
predjel kaštelanski, predjelom hrvatskim — ,re-
gio. Croatorum“. Otvorite njegova ,Documenta“ gl.
VII. str. 272. Al našim Srbićim hoće se pustog
razbacivanja. Sami znaju, da njihov broj 5 (cijela
njihova stranka) osamljen je. Nego broju 5 doda-

lju ti oni 2-3 ništice, kako im se kad mili; uvje:

reni, da pridodao ili oduzeo komu 2-3 ništice sve
ostaje isto. Tako ti oni 5 znadu naći kadkad 500,
a kadkad 5000 Srba u ravnijem Kaštelima.

Al kako su i ta 5 Kaštelana hoćeš, nećeš
postali Srbima, zanimaće Vas znati g. Uredniče.
Malo ustrpljenja, eto nas.

Petoricu Kaštelana pretvori u Srbe prkos.

Oni nemogu vidjet neke ter neke ljude na
obćini, s kojima od davnine u zadjevicam živu. Te
ljude oni bi htjeli svrgnut s obćine. Pošto te uz-
drži tu jedino Hrvatstvo, oni na uztuk. njima misle
ustrojit srbsku stranku, koja bi srušila hrvatsku
obćinu a s njom i te ljude. Vi se smijete. To će
otići ko dva a dva četiri.

»Iz inada se Kraljević Marko poturčio“; jeli
čudo, da su se naši gospodičići posrbili iz prkosa?

I mi osugjujemo u mnogočem sadanje ljude
na obćini; i mi osugjujemo višeput njihov rad; i
mi bismo želili, da isti odstupe, a da ih zamijene
energičnije, bolje, sposobnije sile, ili ako neće ba-
rem da se oni takvim pokažu; i mi dok se to ne-
sbude, biti ćemo im najodlučniji protivnici. Ali da
radi toga bacimo obraz pod noge, da se iznevje-
rimo uspomeni naših djedova; da se prozovemo
imenom, kog nam ni Bog ni svijet neudjeli — to:
vi, Srbići, nećete ugledat da živete preko sudnjeg
dana. Mi imamo barjak pod kojim ćemo vojevat
proti nepravici i laži, barjak stranke prava, kojoj
je pravica i istina uvijek devizom bila. Pa:gospo-
dičići! Ne samo da s tim postupanjem sebi u obraz
pljujete, ma i vašim neprijateljim vjerujte poma-
žete. Jer je Kaštelancu dosta znat da ste se po-
srbili, da ste izrodi, a da ne ide s vami ni u raj.
Evo dokaza.

Ovdje su nekad kao po svoj Dalmaciji auto-
nomaši slavlje slavili. Nu naš seljak nije imao mi-
ra nesamo dok nije na obćini razvio hrvatski bar-
jak, nego dok ih nije sasvim uništio. Četvoricu
njih što su se do neki dan još nekako značajno
iztjecali kao nepredobiveni — ista želja, isti pr-
kos s vami združi. I to dakle četvorice veterana
negdašnjih kaštelanskih autonomaša nestalo; pre-
skočili su u vaše redove, posrbili se i oni pod
starost. :

Gospodičići! Ti negdašnji veterani, a sadašnji
uskoci, i vas nekolicina bili zasnovali ,Poljodjelsko
Društvo“. Obečanjem da se u javne poslove nećete
miješat, htjeli ste dovabit naše seljake i učinit ih
nehrvatima. Dovabili ste ih, al čim su opazili lu-
kavu zamku ostavili su vas; a ,Poljodjelsko Dru-
štvo“ je spalo na ono što je sada u koje ponovno
mislite ih zamamit. Neuzdajte se u zamke gospo-
dičići, i budite uvjereni da je u Kaštelim vijek
šarlatanizma, šovinizma, fanatizma i fraza davno
prošao. (( ii |

Govorit o Srpstvu u Kaštelim, isto je ko re-
ći, da je Ruski car i carica iz Srbije protjeran, ili
da ribe živu u Srbiji, a Srbi u moru. Istim pravom
moglo bi se reći da su Amerikanci bili potučeni
kod Pirota, Slivnice i Gjunisa. iq priq

Bijele muhe bez glave! Tko vas nepozna?
'Tko vas nerazumije? Što želite? Čemu se nadate ?

Sramite se izrodi, sramite se! Sramite. de
pred slikom djedova; pred likom domovine, tužne
naše majke hrvatske; pred licem naših djevojaka,
momaka, trgovaca, posjednika, seljaka i izučenih
kaštolanskih sinova, Da, remite se i pred časnim