srpsko-talijan: trgovaca, podala je samo svoje glase- ve koji su iznosili 20 napram 72 srbo-talijanskih. Isto tako dne 26 t. pri.izboru I. tijela naša stranka po- dala je 79 glasova, napram protivničkih 109. Ovim je naša stranka, samostalna časna i poštena, posvjedo- čila svoju jakost napram uortačenoj srpsko-talijan- skoj družbi. Hrvati su živi u Dubrovniku, živu i napreduju, pa će, ako Bog da, bližnja budućnost dočiti. — Sad ,Dalmata“ i ,Dubrovnik“ meka go- vore što hoće, neka slave pebjeđu, pobjedu Pirrho- vu. A naša_srpskO<talijanska, jeunesse dorč neka pleše &ko ,baruna,“ i viče ,živio“ koliko joj grlo iznosi. Zbilja su jedni drugoga dostojni! Laži , Dubrovnika.“ — ,Svud, bože, samo ne po glavi,“ govori naš puk; ali regbi da je ta nesreća dopala :nekakvoga Marića šavca, koji u zadnjem »Dubrovniku“ napravio nekakvu protuispravu proti svome šuri gosp. učitelju Bariću, hoteći tobože da ovoga posljednjega u laž utjera glede onoga što je on na čast istini izjavio prigodom poznate klevete iznesene od srba proti vlč. Medini. 1, brate ti,ga moj, šavac Marić, stavlja se kao da je on pogla- vica obitelji učitelja Barića, ter himbeno hoće da prekaže, kao da je učitelj Barić učinio izjavu na ime svoje, a ne na ime svoje obitelji, u sporazum- ku sa svojom gospogjom, koja jedina zna potanko kako je stvar slijedila. Šavac Marić nezna ništa, već jedino kundurovat, i govorit zlo 0 svemu i sva- komu. On je, kako doznajemo, ono dijete dozvao bio k sebi, i pitao ga i činio mu odgovarat onako kako je on htio, jer je to s djetetom lasno. Ma ga nije pitao ono što je glavno, to jest, da kad su vlč. Medini došli bili zvat, cijeneći da je on žu- pnik mjesta, Isusovac Fantini nalazio se je već kod nemoćnice, tako. da nije bilo nikakve pogibije da ona umre nesregjena. Opet govorimo: ,svud, Bože, samo ne po glavi!“ — Dubrovnik“ se takogjer ponovno osvrće na predavanje prof. Kušara u našoj gimnaziji, pak ne znajući šta da odgovori na ono što mi reko- smo, služi se svojim običnim lažnim doskočicam. Iz pisma preč. Stojanovića proizlazi jasno da prof. Kušar nije pitao proštenje, jer nije imao zašto. Preč. Stojanović veli doslovce: ,Taj profesor po- ruči mi po nekome svome znancu, da prostim ali su me krivo obavijestili, jer da me on nije uvrijedio“, Ali ,Dubrovnik“ izmegju riječi da i riječi prostim umeće mu, tako da izlazi: da mu prostim. Svak zna da naše prosti odgovara talijanskom scusi, što se rabi u uljudnom govoru, kad se hoće da se ko- ga upozori na kakvo naopako shvaćenu stvar. Ali ako umetneš mu smisao se znatno mijenja, ter odgo- vara talijanskom perdonate mi, kako da onaj koji tako veli, ima zbilja da radi kakve krivine pita proštenje. — Evo kako se »Dubrovnik“, u po- manjkanju dobrih razloga, služi sramotnim izvrta- njom nedostojnim svakog poštenog lista. — Što pak veli da se ne slaže sa preč. Stojanovićem, to znamo: er kako da se složi laž s istinom? A što prijeti drugom podvalom proti prof. Kušaru, če- kamo šta će da bude taj novi monstrum srpskih denuncijanata! Dubrovački hrv. izborni odbor izdao je na gragjane slijedeći proglas : Dubrovčani! — Minulim izborom trećeg ti- jela gradskog zastupstva upotpunio se onaj dugi niz zloporaba i sramota, što je u naš grad uvela srpsko-talijanaška družba. *) Što nigda prije u Dubrovniku, jučer i prekojučer došlo je na biralište i glasovalo je 807 birača. Od svih tih birača nebrojeći jedno pedeset naših glasova što i- zostaše, glasovalo je za hrvatsku stranku 475 bi- rača. Imadosmo dakle napram protivnicim zname- nitu brojnu većinu od 143 glasa, što ipak nije da se nagjemo u manjini, uslijed samovo- lje načelnika i nečuvenih Ra j ! i rajaa! MI jedn hrvatski bio je od po odbačen, dočim je pro- tivnicima glas valjan bio, svaka puno- “mloćnica vrijedila; : dočim: su za mjih i mrtvi gla- sovali ! Dubrovčani! Postupanje izborne komisije i razlozi s kojih je ona naše glasove odbacivala bi- li su takovi, da kad bismo mi bili imali i deset puta onoliko glasova koliko smo ih imali, jednako bismo bili podlegli. Minuli izbori ne mogu se ni : nazvati izbori, jer su oni gorka poruga svakog iz- jakost hrvatske misli u Dubrovniku bolje zasvje- ; bornog prava, reda i zakona. Vidjeli ste bezdušni- ke, kako, se pri odmetanju naših glasova nijesu mogli sami sebi i svojoj drzovitosti dosta načudi- ti, pa bi često preko biranja u grohotan smijeh udarili ! Dubrovčani! Ako podlegosmo, mi nemamo ni- jedan razlog da se obezdušimo, nego većma da se puno veselimo. Moralna je pobjeda naša. Protivni- ci su za uvijek osramoćeni. Na minulome izborno- mu kreševu hrvatskoj misli u Dubrovniku osvanu- la je rujna zora bolje budućnosti. Dubrovnik, sje- tivši se djedovskih svojih predaja, javnim prosvje- dom popravio je što mu kvara nanese obijest i i- nad nekolicine. Ali, ako svi naši birači zaslužuju velike hva- le, to je preko svake mjere zaslužuju naši vrli i čelični Župljani. Njih najviše ide zasluga za odr- žanu pobjedu; njih, koji besprimjernom ustrajno- šću, opojeni hrvatskim narodnim čustvom, nemari- še za sva napastovanja i pritiske, za sve muke i trude, ter se znadoše za duga tri dana održati čvrsto i postojano na biralištu, ostajući mirni i u onim teškim časovima, kad bi svačija ustrpljenost bila došla na manje. Mi ne znamo kako da ih do- voljno pohvalimo, ni čim da im na podnesenim tru- dima odvratimo; ali će im odvratit onaj Bog koji bdije nad Hrvatskom, i koji svaku plemenitu mi- sao i pothvat, učinjen za čast roda i domovine o- bilno nagragjuje. Megjutim nek ustraju odlučno, postojano, kako i dosle, uvjereni da ako nam ov- dje nije bilo pravice, biće nam je na drugom mjestu. Dubrovački Hrv. Izborni Odbor. Diskoras na Poljani. Vlaho. — Više je bilo i brijeme da se vidimo dopo tanto ! Ivo. — Da ti rečem pravo i ja sam te željan, tanto pid da ćeš imat vreću novitati, ti što šmrdaš svukuda. Vlaho. — Po vas dan sam ti kišo u sali komunalom, i imo sto gusta amiravajuć one manjifike šene izme- gju gospara Frana i našijeh eletura kad se forma- vala komisijon. Ivo. — Bella questa, kako da ja nijesam ! eppure sam i ja tu bio i sjedo kala Harlovića. Vlaho. — A ja sam sto naslonjen na kelomni baš suproć gospara Franu, i tako sam bio al caso amiravat la sua forza di talento. Ivo. — Per altro nijesam zno da je anke gluh. Vlaho. — Kako gluh? Ivo. — Per la semplicisima ragione da kad bi mu njego- _vi sugjerituri prišaptali kakav ludi razlog za skartat naš vot, on nečujući, potego bi nadvor kakav razlog još lugji. V laho. — Ma što ćeš, dopo tutto nemožeš :od njega ni pretengjat da ariva rijet štogod sputna; gje je učio, što je naučio ? Ivo. — A zašto se per forza nameće ? Vlaho. — Imaće njegove razloge. Ivo. — Dunkve vidiš da ima nešto po srijedi. Vlaho. — Del resto ću ti rijet sinčero da me je elecijon od komisijoni teribilo aveliškala. Ivo. — Zašto ? Vlaho. — Perche sam ja sa svom posibilom atencijoni senjavo numere od votanata, i nahodio da je naši- jeh skeda bilo 41 više od njihovijeh; kad što ćeš ti vigjet, sul pih bello, kako znaš, kad su učinili skru- tinijo, našlo se invece njihovijeh 16 više. Ivo. — Dobro nam stoji. Vlaho. — Ma poslije jesi li vidio pazara kad je g. Frano izišo iz komune ? Ivo. — Što je bilo, perch& sam ja pošo doma prije nego je finulo ? ki Vlaho. — Pop Jovo koji se krivio Živjela srska“ dočeko ga je i blagosovio ga, a on suzama na oči- ma zafalio i poljubio ga u ruku, pa iza tega pieni di vittoria učinili su trionaf š njim priko place; Mićin ga je držo za glavu, Božo Moreti ga noge, a Ivo Gagre prid njima balo kako kozle, a prijatelji nji hovi kantali za_njima na vas glas 1a,, li.. la... li... 18.., 8. 18... i Ivo. — Para mi vigjet o ogpa, 1 io 35 gl bo gori pfala vam braćo iz sve “ Vlaho. — A što govoriš od od konsiljera, kad su vigjeli da je vas puk i sva njima ? Ivo. — Ono ih je ubilo i s tega su glavu. vjeruj mi, nella scelta. -=3'> koji: meposnadu čeljad, ni Frana: velikoga koji: za ambicijon klima vazda. glavom, e quindi je bilo na. turalo da skartavaju per difetto d' iđentita. | Ivo. — Nije ni to, perche je Bakara teko Šusti da ga ne pozna, sasvijem da ga je in publiko rimprovero i reko mu: kako me ne poznaš kad si me služio i nosio mi u koš kruh ?! Vlaho. — Tad valja rijet da su subiškali fluencu, koji im je po malomu Gausu ka biljete: ,macellite, macellate.“ : Ivo. — Jadnijeh tuga! i Vlahe. — Ja bi reko i štogog drugo. Ivo. — Na što smo došli! Dosta je bilo vigjet što su u- činili u sali. Vlaho. — A jesi li oservo Mateja e Matteo da Trappano ? Ivo. — Pravi tintilini. Vlaho. — Eppur su se davali importance. Ivo. — Dragi moj s njima se trata di bucolica, jednomu lijeci za komunu a drugomu susistenca od foja. Vlaho. — Ta ti je dobra, pak sam oservo da ovi njiho- vi što agjitavaju imadu svaki svoj skop. Ivo. — Najviše ga deru da ih sva Župa neće. Vlaho. — Oni su sikuro mislili da su župljani kako Ivo Gagre. Ivo. — Znaš koja je, ride ben chi ride \ ultimo; vigje- ćeš da će naši pošteni župljani imati sodisfacijon. Vlaho. — I ja sam od tvoje, nego idem docna mi je. Ivo. — Ariveđerci. Drugi put ćemo se bolje porazgovarat. “Ea slo a i === JAVNE ZAHVALE Prigodom smrti Gosp. Mata Podića udijeliše na uhar siromaha: Časna obitelj Balda Givovich fior. 5. Gosp. Niko Kobila fior. 5. Gosp. Božo Banac kruna 5. Gospogja Mare ud. Turčinović fior. 3. Gosp. Martin Radić fior. 2. Prigodom smrti Gosp. Josifa prof. Mohra udijeliše: Časne obitelji e. k. kapetana Prica f. 3. e. k. majora Kovač f. 2. Dubrovnik 23 Maja 1894. Povjerenstvo. Javne Dobrotvornosti. Dužnost mi nalaže izraziti vječnu blagodar+« nost prvijencu ljekaru bonice u Dubrovniku, ; koučenome g. dr. Roku Mišetiću, kao i ljekaru pomoćniku dr. Pugliezi, što .su mi spasili život, iz- liječivši me sasvim da sam sada potpuno zdrav; suviše pak osobita hvala poštovatioj milosrdnoj se- stri upraviteljici :za njezino majčino : nastojanje i majčinu brigu što je pokazala za vrijeme moje bo- lesti. Svima hiljadu puta najusrdnija hvala. Kotor, 21: Svibnja 1894 Io Nika. Radića. === m S GSS I S OO [| O V|[|>V[|] || u RR Prigodom moga srebrenog pira, naime dvaespetgo- dišnjice misnikovanja, koju dne:17.t. m. proslavih u ro- dnome mjestu, okružen svojtom i liepom kitom mile braće svećenika i odličnih prijatelja, dužnost mi nalaže da se javno zahvalim gospodi i prijateljima koji mi brzojavno če- stitaše, kako i onim koji brižno sudjelovaše da ovo moje slavlje toli u crkvi koli za stolom svečanije i radostnije ispane. Svijema srcem blagodarim i za života haran iskre-: no zahvaljivam. Lisac 19/5 1894 Don Matko Glunčić M župnik. Hrvatsko pripomoćno družtvo u Beču primilo je u svoje blagotvorne svrhe, naročito u svrhe utočišta, koje za uboge hrv. djake visokih škola u Beču uzdržaje: od viso- kog Sabora kraljevine Dalmacije svotu od 100 for. Mi se ovijem u ime naših štićenika slavnom naro- dnom zastupstvu sabora kraljevine Dalmacije najtoplije za- hvaljujemo. iki Članarinu po 2 for. uplatiše u Beču: Dr. K. Kosić, Dr. M. Barković, Dr. Josip Škarica, Dr. Jaroslav Korejzl, Dr. Miroslav pl. Čačković, Karlo Voršak, Ante Kottas Hel- denberžki, Vladimir Krišković i Franjo Vahčić. Hrvatsko pripomoćno društvo u Beču, 2 svibnja 1894. Predsjednik . a. Tajnik > Dr.K. Kozić Franjo Vahčić dvorski i sudbeni advokat, e, k. državni činovnik, Odijela i Crevalja za gospodu, gospogje i djeca kupuje se naj“ Bolje vrsti i uz jeftinu cijenu kod Weissa. wa