pobijati; nego idem da tebi dvije i nadodam. da ja tebi kao svome znancu i domorod- ijem nemilo pisati. Ako si dosta mudari pa- , ti ćeš razumjeti, kako je teško meni na te na- srtati, . . . kad se spomenem koliko sam puti suznijeh očiju pred Sv. Otarom, gdje naš mili Spa- sitelj reali praesentia stoluje, molio se za tvoje obraćenje. Ufam da si se i ti gdje za me molio po onoj: orate pro invicem ut salvemini. Ali nuti žalosti, nuti muke .. . gdje brat na brata, domorodac na domorodca, sveštenik na sve- štenika ovaj put ide da udari. Ako udaram, bra- te, na te, ne udaram od mržnje, nego od ljubavi; pak ćeš ti meni prostit, kako bi brat bratu opro- stio, da ga, u more utopljena, i za noge na kraj polumrtva izvuče. Ne možeš ti sam u sebi sve poznati; pak ćeš mi dopustiti da ti maspomenem neke riječi, koje bi tebi, uhvam u Boga, mogle biti od kori- sti. Negdje će i malo dijete mudru riječ rijeti. Nećeš uzdam se, kazat mi, kako Farizeji slijepcu: tu natus im peccatis totus, tu doces nos?! Ne i- demo da ubijamo jedan drugoga, nego idemo da liječimo jedan drugoga. Toga pravila rada bih da se drži sva kršćanska štampa. A sad evo me s tobom. Kad o tebi promislim, dogje mi na pamet mladost svetoga Augustina. Ti, Bogu hvala, nijesi raspuštenjak, kako je on bio. On je isko, pak je i našo. Gdje je našo? U crkvi katoličkoj. On bio Manihejac, i još što, pak postao katolikom. I ti isteš istinu . . . pa gje si je našo? ... . u Val- dez&!? Ti bio katolik, pak posto Valdezom! Da- kle ti nahodiš da si mudriji od svetoga Agustina ? Malo je svetijeh Agustina rodila Crkva Sveta... a ti još mudriji od njega? Kad je tako . . . ili valja da budeš baš mudriji od njega, ili . . . lu- gji. Ja ti se čudim, er znam da ti znaš ko je sve- ti Augustin. Ti si prebjego iz vasionć Crkve Katoličan- skć u neznatno jatoce mišd . . . tako ja zovem valdešku sektu. Ko te ne bi žalio; ko ti se ne bi čudio? Jesi li ti uvjeren da si tu našo istinu? Rationabilis sit fides vestra, kaže nam sveti Pavo. Zar nemaš kad da proučiš temelj te tvoje vjere. Onda čuj što te svjetuje jedan londonski tr- govac. (Contemporary Review. March 1877. Rea- sonable Faith. ,Francis Peek, a London Mer- chant. pag. 660: No ezcuse of want of time can relense any person of ordinary ability from the duty of carefully investigating the foundations of that, which he professes to believe.“ On veli: ,Ko- god je ikoliko sposoban, nemože se ispričati da mu nedostaje vremena, da marljivo prouči te- melj svoga vjerovanja.“ Danas, kogod se obrati na dobar put po o- svjedočenju i molitvi, onaj trkom trči i bježi u Rimsku Crkvu, Dobježo je u nju kardinal Wise- man, anglikanac, Tako kardinal Newman; tako Manning, i oni, na stotine svake godine, učeni (i kako učeni!) Inglezi, Nijemci, Rusi, Amerikanci... svak bježi u Rimsku Crkvu. Pobjego je i frama- sunski Grand Orient, Marquise Lord Rippon, zad- _ nji potkralj indijski... gdje? U Rimsku Crkvu..; Jedan tako bogati, učeni i plemeniti Lord, pogla- vica svijeh framasuna ingleškijeh! U Rimsku Cr- kvu! A ti da pobjegneš iz nje? Ti koji si učio bogoslovje i filozofiju, pak da tako skratiš? Ali mislim da ti nijesi kriv, koliko filozofija nesreć- noga Gioberti, koja te je još mlada zavela. Ti si čovjek, koji imaš glave, samo ako ho- ćeš; pak imaj snage baciti iz ruka knjigu jednog čovjeka ugrijane glave, pune oholasti. Ti znaš da je kršćanstvo osnovano na podniženstvu: nisi ef- ficiamivi sicut parvuli, non intrabitis in regnum coelorum. Dakle na stranu s Gioberti. Na vrijeme si, brate, vrati se; jer ćeš se ka- jati na samrtnoj postelji, kad ti neće bit na vri- jeme. . Danas svijet ima potrebu da mu se povraća vjera, koju su mu ugrijane ohole glave, kako Lu- ther, ugrabile. Dok čovjek zarilja radi slabosti ljucke, Bo- gom prosto; ali kad čovjek pozna istinu, pak se je odriče... to je zanat sotonski. Još gore kad gavodi neuke, Ja ufam u Boga da -ćeš se zaboljet - (mogu rijet) neukom dubrovačkom omladinom, pak im stat propovijedat ono što im najviše treba, t. j. kršćansko podniženstvo; a ne pantheizam i ko zna što. Ja se nadam da ćeš se zaboljeti radnič- kom rukom, koju treba braniti od nasilnikšh — a to je jedina kadera učiniti katolička Crkva. Zaboli se Cavtatom, tvojijem rodnijem mje- stom. Ti znaš da je u njemu malo ko učio filo- zofiju i bogoslovje, pak mogli bi lasno popiti tvo- je šprdarije filosofske. A onda, koliku bi tijem strahovitu odgovornost uzeo na se? Misliš li da malu odgovornost primaš na se zavodeći u tvoj nesrećni nauk tužnu srpsku, a osobito dubrovačku omladinu ? Ako si izgubio vjeru, kaži da molimo Boga za te. Ali ti spominješ Duha Svetoga i Isukrsta i Vangjelje: dakle nijesi, brate, nego si zašo s pu- ta od istine. Sam nevjerni Buckle (History of the civisi- lisation in England) govori, da, ako je kršćanstvo istinito, tad, osvem rimskoga katoličizma, Luthe- ranizam i svaka ina sekta nemaju dosljednosti. Grehota ti je, dragi brate, klati nevine ja- ganjce; a bit učio bogoslovje, i duboko ga učio (kako ga tvoji Franciskanci uče), pak sad okre- nut legja istini, sramota je po tvoj razum. Da je sreće, ti bi našu omladinu, koju voliš srp- skom nazivati, utvrgjivo u katoličkoj spasonosnoj na- uci, a tamo sve protivno ! Batali brate, ne valja ti poso. Ja sam nekada mislio da ti više znaš; a sad vidim da ti je sasvijem plitak nauk. Obazireš li se ti, što se dogagja po KEuro- pi? Čuješ li ti za dinamite i Socijalizam ? Pomozi i ti, pomozi!! Ja znam da valja da Bog pedepše nevjernost luthersku i framasunsku. Ali spasimo, koliko se može, jadne radnike, koji nijesu duboko učili, i koji su danas uzavreli da sijeku one, što im iščupaše vjeru iz srca. Ne vjerujem da je još tako blizu skrajnje vrijeme, neka nije ni vele daleko; a žao bi mi bilo da baš iz Cavtata ustane pseudopropheta. Do sad; brate, tvoje naukovno djelovanje megju omladinom, nije ništa bolje od djelovanja nesrećnog Arhimandrita Pelagića megju tužnijem Srbima. Pelagić je svoji- jem kužnijem naukom rastrovao dobar dio srp- skog pravoslavnog sveštenstva — a ti si udrio njegovijem putem. Kolika odgovornost pred Bo- gom i pred nevoljnijem srpskijem plemenom ! Ako je moguće, pani na koljena pred Gospu u Pompei, i reci jednu Zdravu Mariju i za me; a ja ću ovamo moliti u naše Gospć od Cavtata — da nam te vrati. Tvoj Dn. Ivo Miljan. Naši Dopisi. Kotor, 2 junija. Razgovor u Kotoru u kafani ,,Dojmi.“ Luka. ,Adio mio bel Davide!“ ,Che aria, che me par, che ti me ga!“..,. Znam, znam!.., — David. ,Niente affatto.“ — [Iuka. Onda ,ti me xe lesso e avilio.“ Poslije otvora ,leghe“ ,ti xe anda un poco x0,“ ,Non xe andada la festa come se credeva.“ — David. Nije tako. ,Son stanco.“ — Zuka._ To mi je milo; to će reć: da se radi, ,ma anche che se guadagna.“ — David. Radi se, ,ma non se guadagna.“ — Zuka. Ta ti je ,magnifica“ rekli bi Dubrovčani. ,Lavorar sen- za guadagnar“ valja biti lud. Kad nema ,il rela- tivo torna-conto“ onda se čini, kao što kažu tr- govci: ,si cambia genere,“ mjesto prodavat ,chin- caglierie“ prodava se ,articoli de moda“ a, vjere mi, učinilo bi se par& ,specialmente“ poslije ot- vora ,leghe.“ — David. ,La lingua batte dove el dente dol.“ Tako i ti, vazda govoriš od ,,leghe.“ Vidi se, da te peče. — Zuka. Ne budi lud! ,,Do- po il 26 maggio 1894“ a i ti znaš zašto, da me ta naša ,lega“ nemože impresionat. -— David. Ko bi ti vjerovao. — Zuka. ,Solo il fatto“ da poslije otvora nema kod vas ,quell' entusiasmo“ osobito kod tebe ,mio simpatico Davide“ i kod , Piera quondam Giuseppe“ dosta je za uvjeriti se, ,che la jera — femena.“ — David. Mi smo ,sodisfat- ti“ — [Zaka. Bum! Bum!..... A da nije bilo Srba ,saria sta un fiasco si tutta la linea,“ — bilo bi ispalo lijepo. — Zuka. Nikako, Bez nijh Pfiasco,“ a š njima, činilo se je, da je otvor kak- ve srpske zadruge, a ne ,della lega italiana.“ Je li pak istina, da sad žale što su se odazvali na- šem brackom pozivu? — David. Oprosti, ma to nije istina, pače su bili tako oduševljeni, da su neprestano pleskali, osobito, kad su pjevači pje- vali kiticu iz ,Inno della lega :“ »E paroni in casa nostra »Se faremo rispettar.“ Tuka. Stim hoćeš da rečeš, da su potvrdili, da ovo nije srpska zemlja, već talijanska. — David. Taman tako. Ma ste jetki, što su bili. — Luka. Pače smo zadovoljni, jer smo barem sada na čistu s njihovim programom. — David. A koji je? — Luka. ,Negacija hrvatstva.“ A što će reći, da nije bio Jovo? — David. To je tajna velikih ljudih. — Zuka. ,1l segreto di Pulcinella !“ Takova je tajna, da se zna, da je on poslao sve Srbe, ma on nije htio poć ,perchč el xe el pili furbo.“ — Reci mi sada ,se xe permesso“ kako su vas prevarili Perzagnotti. ,Diavolo uno“ da vam je bio ,dopo oltre 60 inviti fatti.“ — David. Bila je kiša. — Luka. ,Daghe la da bever a chi ti vol, ma non a mi.“ Nisu htjeli doć — jer nisu htjeli. — David. Ma su nam bili impiegati. — Zuka. Ne luduj, »hon te far redicolo,“ od svih činovnika što su t Kotoru, bili su: od kapetanata jedan; od tribuna- la dva ,consigliera“ i dva od kancelarije; od im- poste jedan; od duvane jedan; od pošte dva; od gimnazije jedan; od nautike dva; od pučke škole jedan, somma somma:um: 13 punto de juda!t, A gdje su ostali?!.... — David. ,Ma quei jert in rappresentanza.“ — Luka. Nije istina, jer ja znam n.p. da Brombilla ,non rappresentava nien- te affatto la posta; e cosi via“.... — David. »Con ti non se pol parlar.“ — Luka. Ta ti je pa- metna. — Kaži mi, ,se xe lecito,“ ,cosa tanto el ciga el professor Valle per via delle ,velade.“ — David. One večeri ,kamarieri“ nisu služili u ,ve- ladi,“ a ono su učinili apošta. — Zuka. To ste vi razglasili, a oni su pravedni, jer su primili ,be- fel“ da od prvog maja nesmiju više služiti u ,ve- ladi,“ a da im je bilo naregjeno da ju obuču ,al ballo della lega“ oni bi je bili ,per sicuro“ obu- kli. Pa ja mislim, da je za vas bolje bilo, što su vas služili bez ,velade“ jer tako se nije dogodio nikakav ,qui pro quo.“ — David. A što će to reć? — Luka. ,Come non ti capissi.“ To će reć, "da kad nijesu bili u ,veladi,“ oni veliki broj ,dei forestieri“ nije uzeo ,in sbaglio“ kameriera ža kojega od vas; — ne tebe, jer kako sam čuo, ti nijesi bio u ,veladi.“ ,Scusa, ma jera una tua mancanza.“ — David. Ma ja opet kažem, da su kamerieri apošta učinili. ,Ma i la pagara.“ — Luka. ,A vista o a rate?!“., — Je li istina, da je barunu Billembergu veoma žao što ste ga iza- brali za presidenta ,leghe“? Viče i bruči na lije- vu i na desnu; neće da zna za takovu čast. Če- mu ga onda birati? — David. Mi smo mislili u- činiti mu ,un special onor,“ a kad tamo on se je uvrijedio. — Zuka. ,Pareria allora che non vol trovar se fra de ualtri. Se xe coxi, la xe un poco troppo grossa“..... — David. ,Ma perch&? — Luka. Pa mene pitaš. Pogji do njega, pa ga moli, da ti reče ,il perche,“ — David. ,Mandero il Sardellini; lu xe bravo per ste robe.“ — Luka. A što će reć, da Sardellini ne govori onako, ko što je govorio prije otvora ,leghe“? — David. Možda drži se ,risservato fino la nomina del no- vo superior;“ ma isto ,el parla,“ ,el te ga una linguazza“....... — Iauka. Oprosti ,mio caro Da- vide,“ ,ma dopo tutto, sempre piu netta della tua;“ a za ništa te nije prozvao stari Martiniš »Davide bocca d' oro.“ — Čuj ovu del Sardelli- ni. Ima tomu mjesec dana ovdje u kati ,el te ga sbruffa una delle sue solite:“ ,mi son slavo, ma per la lingua d' istruzion italiana.“ Što ćeš, sva ona fina gospoda na okolo smijali se ,proprio de gusto“ a bio ti je oni ,delle assicurazioni, che te lo prendeva per il fiocco a biondo Dio,“ — Da- vid. Na dugo smo pošli; — ,me ne vado.“ — Lu- ka. ,Vattene, vattene e — arrivederci, Slano 3 Juna 1894. Dneva 17 prošlog Maja imali smo ovdje za Pavić, Srba jo bilo više nego nae, ma i boa nijh | prvi put rijetku svečano arebraog pisa, 49 godi«