Br. 84. | List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu - godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije- la godina fior. 4: 50, na po godine for. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi. U DUBROVNIKU 16. Juna 1894. CRVENA HRVATS Pretplata i oglasi RA se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi šalju se Uredništvu. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da \ tiskaju po pogodbi. l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. e predbrojen i za došašto polugodište. Primiče se kraju i prvo polugodište, a mnogi naši dužnici još otežu sa pretplatom. Mi ih najljepše molimo da se sjete svoje patrijotičke dužnosti, i da što prije urede račune s našom Upravom. Oni pak te su pismeno tražili račun dobiće ga ovih dana, čim se naš urednik po- vrati iz vojnika. UPRAVA ,CORVENE HRVATSKE“. Izuzetei?l »Srpski Glas“ prigodom našin općinskih iz- bora, pod naslovom:,,Slava Dubrovniku !“ donio je bio članak, na koji smo mi u prošlom broju na- šeg lista bili odgovorili, onako kako je zasluživa- la -skrajna ,srpska“ drzovitost, ali je naš list radi onog odgovora bio zaplijenjen!. = Danas ćemo se osvrnut samo na jednu tvr- dnju ,Srpskog Glasa,“ to jest na onu gdje on ve- li, da su stari Dubrovčani u svojoj ljubavi napram » Vlasima“ dotle dolazili, da su za njih pravili pizuzetke.“ Ovo se, veli ,Srpski Glas“ vidi bistro po tome. ,što su stari Dubrovčini živjeli uvijek-u- prijateljstvu sa srpskijem velikašima, te ih prima- li kao ,prijatelje i braću“ megju zidovima staro- ga Dubrovnika,“ kao i po tome ,,što su oni po- zivali Vuka Brankovića, da dogje s obitelji u Du- brovnik, i još mu nudili: da stvori crkvu po svo- joj vjeri, slobodno.“ Da su stari naši u svoj grad primali svako- ga progonjenoga, bio taj Srb, Grk ili Arnant, to znamo;ali to ne znači ništa. Izuzetak“ bi bio kad bi samo srbe bili primali, a. svakoga drugoga od- metali. Što se pak tiče povlastice gragjenja ,pra- voslavne“ erkve, udijeljene Vuku Brankoviću, to bi doista bio ,izuzetak“ . u općenitome pravilu, i ako, na žalost, od te crkve nigdje se u svemu »Dubrovačkomu“ traga ni. spomena ne nalazi, ta- ko da valja reći da ta crkva, uprkos svoj povelji, nije nigda zgragjena. bila. i Svak znade da jedan od. poglavitih zadataka dubrovačke republike bio je taj, da u svojim zem- ljama širi katoličku vjeru, i da toj vjeri ,umnoži sinove, da ujihovim posredovanjem Dubrovnik bu- de oslobogjen od svakoga sla.“ Ovako se izrazuje Senat Dubrovački : u. jednoj odluci g. 1432. Ova- kovim duhom zadalnute su sve uredbe i sve dje- lovanje Republike, pa kad: se radi 0 ,izuzetcima,“ treba reći da ih u tome smislu. niko više nije u- živao, nego što su ih uživali oni, koje Senat du- brovački , Vlasima“ nazivlje! I doista, kad se stvar malo bolje prouči, treba priznati da ,Srpski Glas“ ima potpuni raz- log. Mi ćemo navesti samo njekoliko od takovih izuzetaka“ da vidi svaki, koji nije pobenavio, ka- ko je: i koliko je stari Dubrovnik srbe milovao, Godine 1667 veliki potres uništi Dubrovnik i njegovo: stanovnike svede na skrajnju nevolju. Baš u to doba 600 srpskih obitelji ponudi se Re- publici da će se nastaniti u opustošenom gradu i teritoriju, te plaćati vladi godišnji porez od 2500, ili tačnije:+3000 dukata. Ako je igda bila prilika da se za srbe stvori ,izuzetak,“ to je bilo u ovo- me času, kad je Dubrovniku bilo svega ponestalo. Ali Senat, pokraj svega decimirana i osiromašena PARIS SDponoeo pet psi pripovijeda Farlat: ,God. 1667 kad strahovita tre- šnja poklopi pod ruševine mnogo tisuća ljudi, isti praskolnici“ obećaše da će u opustjele krajeve do- vesti 600 svojih obitelji da ih nasele i obragjiva- ju, te da će uz to plaćati svake godine 2300 du- kata. Za sve ovo Senat ue litjede da čuje, ter jednakom odlučnošću i postojanošću, kakvom se uvijek bješe služio odbaci sva njihova obećanja, i pomete im svaku nadu pristaništa megju Du- brovčane“ (Illyricwm Sacrum, Tom. VL p. 277; ef. Engel, str. 241-248). Godine 1724 silni Car ruski Petar Veliki, upravi dubrovačkomu Senatu naročitu molbu, da bi dopustio srpskomu : velikašu Savi Vladislaviću, koji stanovaše u Dubrovniku, da podigne ,pravo- slavnu“ kapelu u svome vrtu. Ali i ova molba bi odlučno odbijena, uprkos svoj pogibeli, što je . ra- di toga koraka Dubrovniku s ruske strane zapti- jetila. God. 1768 bukne rat izmegju Turske i Ru- ske, te rusko ratno .brodovlje,. pod zapovjedni- | štvom Orlova,, dogje za prvi put u. jadransko mo- re, i da. se osveti Dubrovčanima zaplijeni: maogo | dubrovačkih trgovačkih brodova i zaprijeti gradu da će na nj pucati. Republika se obrati ma bečki dvor za posredovanje ; -ali joj. slaba. pomoć... ga, jer Marija Terezija bijaše zagrižena. s Katari- ; nom II. Sred velike tjeskobe pokuša Vijeće.po- slati u Petrograd svoga najvještijega poklisara Frana Ranjinu, ali uzalud. Megjutim. Orlov bijaše pošao u Livorno da prezimi, spravljajući se da s proljećem opet napade i osvoji Dubrovnik. Ali za veliku sreću republike pogje za rukom. papi Kle- mentu XIV. da preko Velikog Vojvode toskansko- ga i bečkoga dvora sklone Orlova. da popusti. Bi sklopljen g. 1775 ugovor izmegiu Rusije i Du- brovnika, u kome republika obeća neutralnost u svakome ratu, u kome bi mogla biti upletena, i pristade napokon, nakon toliko oporbe, da ruski konsul bude u Dubrovniku, i da može držati u konsularnoj kući ,pravoslavnu kapelu“ za sebe i za svoje .podanike. i Sklonost .i ljubav Dubrovčana napram Srbi- ma pokazuju takogjer sve one polakšice, koje su im bile milostiva priznate, kad &se radilo da kome od njih bude udijeljeno dubrovačko državljanstvo, God. 1449 Veliko Vijeće bješe u korist dubrovča- na snizilo carinu na robu koja se uvozila i izvo- zila s kopna, a podvostručilo ju za Srbe i Bošnja- ke. Dogodi se radi toga, te pravoslavni počeše u velikome broju tražiti od Malog Vijeća da im po- dijeli dubrovačko državljanstvo, s tom lukavom namjerom (ea quidem astutia)da uteku povišenoj carini. Da tome stane na put Veliko Vijeće su 114 glasova proti 2 (!) oduzimlje Malome Vijeću o- vlaštenje primanja u državljanstvo, te odregjuje da unaprijed slične molbenice imaju biti, doista, pre- dane Malome Vijeću, ali. da ih ono ima dalje u«: putiti na Veliko Vijeće, budu li :za to osmerica od dvanaest nazočnih malovijećnika; a u tome slu- čaju samo Veliko Vijeće u prisutnosti barem. 100 članova može primiti Srbijanca ili Bošnjaka u:dr- žavljanstvo, i to ako budu ga to dvije trećine vijećnika ! Zbilja ako sve ovo nijesu bili nlizuzetcj“ guli losti“ i ,povlastice“ namijenjene širenju i rasplo- gjivanju ,pravoslavnijeh,“ > ne snamo, što je: sve ovo bilo l+ M impdamo jed asia: npr ladclh | Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta izuzetaka,“ koje bila bi prava grehota kad ne bi ovdje spomenuli, da se vidi sva neizmjerna mu- drost one nedostižive tvrdnje Save Bjelafiovića po kojoj je .,, Dubrovčanima od ,Vlaha“ privreo je- gik, krv, bogastvo, čim su postali velikijem i sla- onijem.“ !! Dubrovačka . Republika, stekavši Primorje (t. j. zemljište od Stona do Orašca), izdava razne odluke, kako da se ,nove zemlje“ zgodno i lijepo urede; i da stvar bude ,čista.“ stvara jedan veli- ki pizuzetak,“ t. j. naregjuje u prvom redu izgon svijeh ,,Vlaha,“ a to slijedećom odlukom Veli- koga Vijeća, koju donosimo u izvorniku : »Die XIII Novembris anni praedieti (1399) in Consilio magno more solito congregato in quo jinterfuerunt cousiliarii LXXI, captum et firma- gtam fuit per LVII dictorum- consiliariorum de : non recipiendo in terris novis praedietis aliquos g Vlachos, qui vellent venire ad habitandum et lpagcagikua ibi, et de licentiando et:ezpellendo pez dictis terris omnes: Vlachos, qui venissent ad »habitandum et pascendum in ipsis terris, et ex- n»Pellendo - illos Vlachos qui ad praesens sunt s eis,“ : - »Item. captum -fuit-por LVI di.orum consi- liariorum, quod quicumque habet in dietis: terris » Vlachos; aliquos vel eorum animalia, debeat. illos ligansihes et ezpulsare de dictis - is et, terris._ upraedictis usque ad totum, p mensem gnovembrem, stih poena ducat _ centum. auri, «et, nihilominus teneatur illos expellere. Et. quod pnullus audeat de celero recipere aliquos Vlachos, Jhec eorum matoslje in terris praedictis sub di- uta poena.. Što ,naški“ “ zači; ,Na_ 13 novembra. grečene _ godine (1399) sakupivši se Veliko . Vijeće, kako. ; po navadi, u nazočnosti sedamdeset i jednoga vi- jećnika bi odlučeno i potpisano od 67 pomenutih. . vijećnika da se nemaju primat u rečene nove zem- lje Vlasi, koji bi htjeli da se ondje nastane i pa- su; i da imaju biti otpušteni i izagnani iz reče- nih zemalja svi Vlasi, koji dogju ondje da stanu- ju i pasu; i da se imaju izagnat oni Vlasi koji š se dosada ondje nalaze.“ — Jednako bi odluče- no od 66 pomenutih vijećnika, da kogod drži Vla- he i njihovu ži otinju u rečenim zemljama, ima ih otpustiti i istje;ati iz istih krajeva i zemalja do svrhe ovoga mjesecu novemdrg pod prijetnjom glo- be od 100 glatwih dukata, i po svaki način da ih . ima izagnati. Lda usaprijed niko se ne usudi pri-. mati Vlahe ili njihovo živo u rečenim zemljama pod pedepsom iste globe.“ : Jednako, kad je Republika stekla Konavle, naregjuje izgon Vlaha, kako se vidi po slijede«::; ćoj odluci : »Anno a Nativitat- Domini Millesimo qua- »dragintesiino. vigosimo tertio, :dio VIII mensiš Je : muarii in dicto majori et generali Consilio; de: : _nlnandato : Nobilig et Sapientissimi Viri Domini /: nAndrea Mat. de Volzo, honorabilis Rectoriš Givi« .: ptatis Ragusti et ejus minoris consilii, ad: o roma |