Br. 84.

 

| List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu
- godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije-
la godina fior. 4: 50, na po godine for. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi.

U DUBROVNIKU 16. Juna 1894.

CRVENA HRVATS

Pretplata i oglasi RA se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

šalju se Uredništvu.

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da \ tiskaju po pogodbi.
l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

e predbrojen i za došašto polugodište.

 

Primiče se kraju i prvo polugodište, a
mnogi naši dužnici još otežu sa pretplatom.
Mi ih najljepše molimo da se sjete svoje
patrijotičke dužnosti, i da što prije urede
račune s našom Upravom.

Oni pak te su pismeno tražili račun
dobiće ga ovih dana, čim se naš urednik po-
vrati iz vojnika.

UPRAVA ,CORVENE HRVATSKE“.

 

 

Izuzetei?l

»Srpski Glas“ prigodom našin općinskih iz-
bora, pod naslovom:,,Slava Dubrovniku !“ donio je
bio članak, na koji smo mi u prošlom broju na-
šeg lista bili odgovorili, onako kako je zasluživa-
la -skrajna ,srpska“ drzovitost, ali je naš list radi
onog odgovora bio zaplijenjen!.

= Danas ćemo se osvrnut samo na jednu tvr-
dnju ,Srpskog Glasa,“ to jest na onu gdje on ve-
li, da su stari Dubrovčani u svojoj ljubavi napram
» Vlasima“ dotle dolazili, da su za njih pravili
pizuzetke.“ Ovo se, veli ,Srpski Glas“ vidi bistro
po tome. ,što su stari Dubrovčini živjeli uvijek-u-
prijateljstvu sa srpskijem velikašima, te ih prima-
li kao ,prijatelje i braću“ megju zidovima staro-
ga Dubrovnika,“ kao i po tome ,,što su oni po-
 zivali Vuka Brankovića, da dogje s obitelji u Du-
 brovnik, i još mu nudili: da stvori crkvu po svo-
joj vjeri, slobodno.“

Da su stari naši u svoj grad primali svako-
ga progonjenoga, bio taj Srb, Grk ili Arnant, to
 znamo;ali to ne znači ništa. Izuzetak“ bi bio kad
bi samo srbe bili primali, a. svakoga drugoga od-
metali. Što se pak tiče povlastice gragjenja ,pra-
voslavne“ erkve, udijeljene Vuku Brankoviću, to
bi doista bio ,izuzetak“ . u općenitome pravilu, i
ako, na žalost, od te crkve nigdje se u svemu
»Dubrovačkomu“ traga ni. spomena ne nalazi, ta-
ko da valja reći da ta crkva, uprkos svoj povelji,
nije nigda zgragjena. bila. i

Svak znade da jedan od. poglavitih zadataka
dubrovačke republike bio je taj, da u svojim zem-
ljama širi katoličku vjeru, i da toj vjeri ,umnoži
sinove, da ujihovim posredovanjem Dubrovnik bu-
de oslobogjen od svakoga sla.“ Ovako se izrazuje
Senat Dubrovački : u. jednoj odluci g. 1432. Ova-
kovim duhom zadalnute su sve uredbe i sve dje-
lovanje Republike, pa kad: se radi 0 ,izuzetcima,“
treba reći da ih u tome smislu. niko više nije u-
živao, nego što su ih uživali oni, koje Senat du-
brovački , Vlasima“ nazivlje!

I doista, kad se stvar malo bolje prouči,
treba priznati da ,Srpski Glas“ ima potpuni raz-
log. Mi ćemo navesti samo njekoliko od takovih
izuzetaka“ da vidi svaki, koji nije pobenavio, ka-
ko je: i koliko je stari Dubrovnik srbe milovao,

Godine 1667 veliki potres uništi Dubrovnik
i njegovo: stanovnike svede na skrajnju nevolju.
Baš u to doba 600 srpskih obitelji ponudi se Re-
publici da će se nastaniti u opustošenom gradu i
teritoriju, te plaćati vladi godišnji porez od 2500,
ili tačnije:+3000 dukata. Ako je igda bila prilika
da se za srbe stvori ,izuzetak,“ to je bilo u ovo-
me času, kad je Dubrovniku bilo svega ponestalo.
Ali Senat, pokraj svega decimirana i osiromašena

PARIS SDponoeo pet psi

pripovijeda Farlat: ,God. 1667 kad strahovita tre-
šnja poklopi pod ruševine mnogo tisuća ljudi, isti
praskolnici“ obećaše da će u opustjele krajeve do-
vesti 600 svojih obitelji da ih nasele i obragjiva-
ju, te da će uz to plaćati svake godine 2300 du-
kata. Za sve ovo Senat ue litjede da čuje, ter
jednakom odlučnošću i postojanošću, kakvom se
uvijek bješe služio odbaci sva njihova obećanja,
i pomete im svaku nadu pristaništa megju Du-
brovčane“ (Illyricwm Sacrum, Tom. VL p. 277;
ef. Engel, str. 241-248).

Godine 1724 silni Car ruski Petar Veliki,
upravi dubrovačkomu Senatu naročitu molbu, da
bi dopustio srpskomu : velikašu Savi Vladislaviću,
koji stanovaše u Dubrovniku, da podigne ,pravo-
slavnu“ kapelu u svome vrtu. Ali i ova molba bi
odlučno odbijena, uprkos svoj pogibeli, što je . ra-
di toga koraka Dubrovniku s ruske strane zapti-
jetila. God. 1768 bukne rat izmegju Turske i Ru-
ske, te rusko ratno .brodovlje,. pod zapovjedni- |
štvom Orlova,, dogje za prvi put u. jadransko mo-
re, i da. se osveti Dubrovčanima zaplijeni: maogo |
dubrovačkih trgovačkih brodova i zaprijeti gradu
da će na nj pucati. Republika se obrati ma bečki

dvor za posredovanje ; -ali joj. slaba. pomoć...

ga, jer Marija Terezija bijaše zagrižena. s Katari- ;

nom II. Sred velike tjeskobe pokuša Vijeće.po-
slati u Petrograd svoga najvještijega poklisara
Frana Ranjinu, ali uzalud. Megjutim. Orlov bijaše
pošao u Livorno da prezimi, spravljajući se da s
proljećem opet napade i osvoji Dubrovnik. Ali za
veliku sreću republike pogje za rukom. papi Kle-
mentu XIV. da preko Velikog Vojvode toskansko-
ga i bečkoga dvora sklone Orlova. da popusti. Bi
sklopljen g. 1775 ugovor izmegiu Rusije i Du-
brovnika, u kome republika obeća neutralnost u
svakome ratu, u kome bi mogla biti upletena, i
pristade napokon, nakon toliko oporbe, da ruski
konsul bude u Dubrovniku, i da može držati u
konsularnoj kući ,pravoslavnu kapelu“ za sebe i
za svoje .podanike. i

Sklonost .i ljubav Dubrovčana napram Srbi-
ma pokazuju takogjer sve one polakšice, koje su
im bile milostiva priznate, kad &se radilo da kome
od njih bude udijeljeno dubrovačko državljanstvo,
God. 1449 Veliko Vijeće bješe u korist dubrovča-
na snizilo carinu na robu koja se uvozila i izvo-
zila s kopna, a podvostručilo ju za Srbe i Bošnja-
ke. Dogodi se radi toga, te pravoslavni počeše u
velikome broju tražiti od Malog Vijeća da im po-
dijeli dubrovačko državljanstvo, s tom lukavom
namjerom (ea quidem astutia)da uteku povišenoj
carini. Da tome stane na put Veliko Vijeće su 114
glasova proti 2 (!) oduzimlje Malome Vijeću o-
vlaštenje primanja u državljanstvo, te odregjuje da
unaprijed slične molbenice imaju biti, doista, pre-
dane Malome Vijeću, ali. da ih ono ima dalje u«:
putiti na Veliko Vijeće, budu li :za to osmerica
od dvanaest nazočnih malovijećnika; a u tome slu-
čaju samo Veliko Vijeće u prisutnosti barem. 100
članova može primiti Srbijanca ili Bošnjaka u:dr-
žavljanstvo, i to ako budu ga to dvije trećine
vijećnika !

Zbilja ako sve ovo nijesu bili nlizuzetcj“ guli
losti“ i ,povlastice“ namijenjene širenju i rasplo-
gjivanju ,pravoslavnijeh,“ > ne snamo, što je:
sve ovo bilo l+

M impdamo jed asia: npr ladclh |

 

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

izuzetaka,“ koje bila bi prava grehota kad ne bi
ovdje spomenuli, da se vidi sva neizmjerna mu-
drost one nedostižive tvrdnje Save Bjelafiovića po
kojoj je .,, Dubrovčanima od ,Vlaha“ privreo je-
gik, krv, bogastvo, čim su postali velikijem i sla-
onijem.“ !!

Dubrovačka . Republika, stekavši Primorje
(t. j. zemljište od Stona do Orašca), izdava razne
odluke, kako da se ,nove zemlje“ zgodno i lijepo
urede; i da stvar bude ,čista.“ stvara jedan veli-
ki pizuzetak,“ t. j. naregjuje u prvom redu izgon
svijeh ,,Vlaha,“ a to slijedećom odlukom Veli-
koga Vijeća, koju donosimo u izvorniku :

»Die XIII Novembris anni praedieti (1399)
in Consilio magno more solito congregato in quo
jinterfuerunt cousiliarii LXXI,  captum et firma-
gtam fuit per LVII dictorum- consiliariorum de

: non recipiendo in terris novis praedietis aliquos

g Vlachos, qui vellent venire ad habitandum et
lpagcagikua ibi, et de licentiando et:ezpellendo
pez dictis terris omnes: Vlachos, qui venissent ad
»habitandum et pascendum in ipsis terris, et ex-
n»Pellendo - illos  Vlachos qui ad  praesens sunt
s eis,“ :

- »Item. captum -fuit-por LVI di.orum consi-
liariorum, quod quicumque habet in dietis: terris

» Vlachos; aliquos vel eorum animalia, debeat. illos

  
 

ligansihes et ezpulsare de dictis - is et, terris._
upraedictis usque ad totum, p mensem
gnovembrem, stih poena ducat _ centum. auri,
«et, nihilominus teneatur illos expellere. Et. quod

pnullus audeat de celero recipere aliquos Vlachos,
Jhec eorum matoslje in terris praedictis sub di-
uta poena..

Što ,naški“ “ zači; ,Na_ 13 novembra. grečene _
godine (1399) sakupivši se Veliko . Vijeće, kako. ;

po navadi, u nazočnosti sedamdeset i jednoga vi-

jećnika bi odlučeno i potpisano od 67 pomenutih. .

vijećnika da se nemaju primat u rečene nove zem-
lje Vlasi, koji bi htjeli da se ondje nastane i pa-
su; i da imaju biti otpušteni i izagnani iz reče-
nih zemalja svi Vlasi, koji dogju ondje da stanu-

ju i pasu; i da se imaju izagnat oni Vlasi koji š

se dosada ondje nalaze.“ — Jednako bi odluče-
no od 66 pomenutih vijećnika, da kogod drži Vla-

he i njihovu ži otinju u rečenim zemljama, ima ih
otpustiti i istje;ati iz istih krajeva i zemalja do

svrhe ovoga mjesecu novemdrg pod prijetnjom glo-

be od 100 glatwih dukata, i po svaki način da ih .

ima izagnati. Lda usaprijed niko se ne usudi pri-.
mati Vlahe ili njihovo živo u rečenim zemljama

pod pedepsom iste globe.“
: Jednako, kad je Republika stekla Konavle,

naregjuje izgon Vlaha, kako se vidi po slijede«::;

ćoj odluci :
»Anno a Nativitat- Domini Millesimo qua-

»dragintesiino. vigosimo tertio, :dio VIII mensiš Je :
muarii in dicto majori et generali Consilio; de: :
 _nlnandato : Nobilig et Sapientissimi Viri Domini /:

nAndrea Mat. de Volzo, honorabilis Rectoriš Givi« .:

ptatis Ragusti et ejus minoris consilii, ad: o

 

 

roma |