nidodn osmu oaČRnn NENSNNSINNJNNISNPSNSS So Stanne =ami T w>vv ESSIŠOEST) Reto qOmm—————wmEwEOEO ntiuillus possit retinere illum vel illos in parlem vStiam, sub poena ducatorum auri centum pro quo- »libet contrafaciente, et qualibet vice, et nihilo- nmifqš illum vel illos expellere teneatur sub dicta »Počng, et quilibet possit accusare, et habeat di- viči dictae poenae....“ — i SŠto u prijevodu glasi: ,Godine od Poroda Isukrstova tisućučetrstadvadeset treće na 8 mje- seca Januara, na zapovijed Plemenitoga i Premu- droga Gospodina Andrije Mat. de Volzo, poštova- noga kneza grada Dubrovnika i njegova Maloga Vijeća, sakupivši se Veliko i općeno Vijeće na glas zvona na navadnome mjestu i običajnim na- činom, nalazeći se prisutan devedeset i jedan vi- jećnik bi odlučeno i potpisano od osamdeset i dva vijećnika ....... pJednako, da u spomenutome našemu pre- djelu od Konavala nijedan Vlah nema doći da se nastani i pase, i ako koji dogje, da se odmah po- tjera. I da niko ne može nijednoga Vlaha kod se- be zadržati pod prijetnjom globe od 100 zlatnih dukata svakome koji bi zakon prekršio, i za sva- ki put što ga prekrši; i da je dužan po svaki na- čin da ih istjera pod istom pedepsom; i da je svak slobodan da prekršaje prijavi, i da će imati kao nagradu polovicu rečene globe.“ Da pravo kažemo, energija Republike u po- slu ,izuzetaka“ bila je silna! A što da rečemo o ,pravoslavnijem“ popovi- ma i kalugjerima? Nema sumnje da bi stari Du- brovnik bio za njih, i za njih nadasve, stvarao izuzetke“, ali ih na žalost, nije vele bilo, tako da se je samo malo njih moglo nauživat milosti. Što znamo, bilo ih je negdje blizu Stona (Puncta Stammi) prije neg je Repuplika one krajeve po- svojila. Ali jednoga lijepoga dana, kad je najmanje izgleda bilo, oni učiniše čudesan skok, našavši se na vrh brda Athosa u Grčkoj....; a dubrovačka vlada posla Franjevce, čijim djelovanjem biše u kratko doba iz onih krajeva Bogumili i ,pravo- slavni“ sasvim istrijebljeni, i vjersko jedinstvo u cijeloj državi potpuno utvrgjeno. U ostalom neka niko ne cijeni da bi mi sa- da bili kadri ,pravoslavnijem“ srbima iskazivat o- naku ljubav i obdarivat ih onakovim ,povlasti- cam“ kakovim su ih obdarivali naši stari. Mi, hva- la Bogu, imademo sada posred našega grada, on- dje gdje se je dizala stara Gundulićeva palača krasnu pravoslavnu“ crkvu; naši ,pravoslavni“ imadu u gradu svoje škole, svoje bogate dućane, svoje udobne kuće i palače, pa i svoj list, koji nosi slavno ime Dubrovnika! A u bijelome Za- grebu oni uživaju i tu povlasticu da na Bogoja- vljenje velikom svečanošću krste vodu posred Je- lačićeva trga. Ništa njima ne fali, a najmanje po- krovitelji: super omnem autem gloriam, pro- teetio! — Ovako se kod nas ,krivoslavnijeh“ s njima postupa, a oni kao no ti ,pravoslavni“ u njihovoj Srbiji i na njihovome Cetinju, uprkos svim zauzimanjima Rima i Strosmajera, ne do- puštaju da se gradi ni jedna :javna katolička cr- kva ili bogomolja! I ovakav ,izuzetak,“ u mjesti- ma gdje su gospodari, stvaraju oni za katolike u punoj svjetlosti devetnaestoga vijeka !! Nemila, i tim veće nemila, koliko nenadana smrt pokosila je još u muževnoj snazi, omiljelog i najpopularnijeg hrvatskog pjesnika Dum STIJEPA BUZOLIĆA Radin, odlučan i požrtvovan kao čovjek, sla- van i uznosit kao pjesnik, izgledan kao svećenik, pokojnik može služiti svakome kao uzor, kako na ovome svijetu treba boriti se sve do zadnjega da- ha za čast i dobrobit vjere i otadžbine. U njemu vas hrvatski narod, osobito svećenstvo i učitelj- stvo, gubi vještog i odličnog spobornika svojih pravica; književnost pak hrvatska učenog i odu- ševljenog gojitelja. Nema doista toga veselog ili žalosnog časa u povijesti hrv. naroda ovog zadnjeg vremena, kad pokojnik ne bi bio činio odjeknut svoju glatku i ushićenu pjesničku muzu. Pjevao je veći- i je iz ustiju neobičnom lakoćom; a ti pjesmi 2nao “ ga je tako vješto okrećati, da je prava divota. Nije vele razbijao glavu za srokove, jer su ti sami do- lazili iz punoće pjesničke duše. Preveo je mnogo toga u pjesmi iz raznih jezika, osobito talijanskog i ruskog. Njegovi su pjesnički proizvodi štampani po raznim hrv. belestričkim i političkim listovima, pa i u negdašnjem ,Zabavniku“ i ,Slovincu“ izlazilo je njegovih pjesama. Velč. Medini svoju prvu podu- lju pjesmu ,Jelku,“ štampanu u prvim brojevima ,Crv. Hrv.,“ njemu je na čast posvetio, i od nje- ga dobio iskreno - priznanje. Bio je pokojnik sa svakim ljubezan, i što na srcu, to mu je bilo i na jeziku. — Kao narodni zastupnik, osobito u zad- njim saborskim zasjedama pokazao je neobičnu radinost i žilavost, ustajući na obranu slobode i jednokupnosti hrvatskoga naroda. Pobijajući pro- tivničke napadaje bio je čestokrat veoma sretan, i mi smo pravim zadovoljstvom čitali njegove sa- borske govore. ,Hrvatski klub“ gubi u njemu od- ličnu silu. Poznata nam je misao pokojnoga ob- zirom na nove naše političke odnošaje, i nje- gova vruća želja i nastojanje da se dogje do pot- pune sloge i jedinstva izmegju Hrvatskog kluba“ i dalmatinskih pravaša. — Na žalost nije mogao dočekati svoju želju ispunjenu! — Pokojnik je bio rodom iz Novigrada pod Ve- lebitom. S njim je zaginula još jedna sjajna zvi- jezda našeg narodnog preporoda. Pokoj mu pleme- nitoj duši, i vječna uspomena u harnome narodu! MEN Naši Dopisi. U Trebinju svrhom svibnja. Pisaše u ,Dubrovnik“ naša zlobna braća, sve po svome poznatome načinu, služeći se pri tome kao vazda svojim lažnim aršinom i svojom pozna- tom srpsk. logikom. Šutili smo vazda ne dirajući u nikoga, jer nam je mir najmiliji. Da, ali ne mo- gu oni s mirom — jer bi se kao iznevjerili svome, tako rekuć, svetome zavjetu nemira, laži i opada- nja. Obično se kaže, ko šuti, priznaje da je kriv, pa tako bi se moglo. i za nas reći; — dakle da su i one laži u prnjavome ,Dubrov.“ istinite! Ne obaziremo se mi mnogo na ono njihovo besmisle- no buncanje i na ono izvrtanje gosp. dopisnika, koji je ono umio skrojiti bez škara; ne boli nas radi toga glava — jer smo već naučni na njihov palarm,“ koji oni dižu bez ikakve naše štete a još manje svoje koristi. Znamo mi dobro, da one la- ži nijesu ništa drugo, nego poznati njihov nebrat- ski izlijev rgjave im duše, koja ne trpi nikakova na- pretka u ljudstvu, pa misli, ako oni ne mogu ko- raknuti korak naprijed, da se onda toga pravila moraju i drugi držati. Hoćemo ovdje čitateljima dične naše ,Crv. Hrvatske“ da u kratko opišemo utemeljenje, ra- zvitak i napredak našeg pjevač. i glazben. društva ,Slavulja“ u ponosnome Trebinju. Da se ne bi o- pet našlo i takijeh, koji bi možda onijem lažima povjerovali, hoćemo i one laži da iznesemo na vi- djelo — te da dokažemo kako su: ,U laži kratke noge.“ Kako je cijenjenim čitateljima već poznato, opstoji ovdje pjevač. društvo ,Slavulj.“ Naši vri- jedni gragjani katolici uvidješe da je onako dru- štvo vrlo potrebno i to najprvo s ovoga razloga. Prije —- dok nije bilo ovoga društva — mladost naša hrvatska — izazvana prostačlukom i napa- jima svoje nesugjene braće, dogje s istim u česte sukobe, koji naravno porodiše katkada zle poslje- dice, Ukori od strane polit, oblasti dodijaše već svakome, te se složiše naši vrijedni gragjani ka- tolici u toj plemenitoj zamisli, da se osnuje ovo društvo. Ko iskreno misli i ko se veseli napretku svoga bližnjega, priznaće da je ovaj postnpak o- pravdan i plemenit. Društvo se osnovalo, saslavi se za nj Pravilnik“ koji je Vis. zem. Vlada bla- goizvoljela najmilostivije potvrditi. Društvo se po- če baviti učenjem i pjevanjem crkovnih i lijepih narod. pjesama — predstavljanjem zanimivijeh ko- mada, te je izborom i izvagjanjem istijeh steklo do sada već toliko puta svačije priznanje. (Zar .smo im mi krivi, što oni ništa drugo ne predstavljaju | nego samo uvijek ,Kosovo“ pa ,Kosovo“, što je već izišlo na vrh nosa svakome ai njima.ssmi- jem). Naše društvo postade ognjištemi oplemenji-.. vanja, — svezom, koja nas sve veže, a ujedno od- vraća od svega neplemenita i prosta — te tako ne bi više prilike, da je slav. polit. vlast morala da se potuži na hrv. mladež. Tako evo opisasmo u kratko pjev. društvo ,Slavulj“, a sad ćemo pre- ći na nešto nova, čime se je ovo društvu popuni- lo, iz čega se vidi, kako opet stupismo za velik korak unaprijed, držeći se one stare: ,ko ne na- preduje, nazaduje.“ — : s Uvigjajući pretpostavljenici veliku. korist o- voga društva u svakome pogledu, zamisliše da dru- štvo nadopunu utemeljenjem glazbe. Velimo, samo zamisliše, jer u prvi mah činila se je već sama zamisao poteška osobito kad se pomisli na mate- rijalne žrtve, koje jedna glazba zahtijeva. Kad se hoće, sve se može — te i mi položismo svaki svoj obol na oltar mile nam domovine, i nabavismo do-, bre instrumente. Glazbila su tu, a naći će se ko će i svirati; a ma gdje je glavni faktor, gdje je učitelj — koji će poduzeti tako tešku zadaću? Nagjosmo i njega, hvala Bogu, i to gosp. I. Baga- tellu — čovjeka vrijedna — svome poslu dušom odana i vrlo vješta. Svoju vještinu u podučavanju i svoju veliku ustrpljivost dokazao je već javnim produkcijama, koje je izvagjao sa svojim mlađim društvom. Uspjeh je bio upravo nenadan — te se svak čudi — kako u tako kratkom vremenn — čeljad — koja nije znala ni što je instrumenat, a u note što se kaže ni bijele ni crne — pa da ta- ko šta poluči! Sve je to lijepo i dobro. Glazba potpuna — ali ne imadosmo još dozvole — što je našu pakosnu braću osobito veselilo. No za kratko im bi to veselje, jer nam stiže dozvola Vis. zem. Vlade — kojoj budi na toj milosti i ovom prili- kom izrečena najdublja zahvalnost. Svak može po- misliti, kakovo veselje i oduševljenje zavlada sva- kim od nas, nego i onima — koji osjećaju i uvi- gjaju što je lijepo i plemeuito — te se:kao pravi ljudi vesele sreći i napretku svoga bližnjega. Duhove proslavismo na svečani način glaz- bom — jer je taj baš dan bio odregjen — na ko- ji će se prvi put razviti divni zvuci nove naše glazbe. Trebalo je u javnosti da se dokaže da smo tome dorasli — i da se vidi što se je već u tako kratkom roku postiglo. Na čelu glazbe stupahu u- gledni i velevrijedni presjednik i podpresjed. dru- štva — kao društveni prestavnici. Na tom prvom koraku odregjeno bude — da se pred slavnim kot, uredom carskom himnom oda najdublja zahvalnost Nj. Veličanstvu i Vis. zem. Vladi. Otale krenu glazba u crkvu, da i u Božijem hramu prinese svojim milozvucima hvalu Svevišnjega Tvorca. 'To > je bio u istinu svečani dan, koji je u svima pri- sutnima ostavio slatku i trajnu uspomenu. Nebro- . jena svjetina nestrpljivo očekivaše tu pojavu — & radi polučena uspjeha zasja licem iskrenijeh slu- šalaca izraz zadovoljstva i radosti. Znamo mi, da- je to bio po našu braću turoban dan, te da im je svaka pjesma zučala u ušima poput ,marcia fune- bre.“* Eto u kratko i opisa naše glazbe — gdje ; nam je dužnost, da još jednom izrazimo svoju naj“. dublju zahvalnost Vis. zem. Vladi — zatim vele- cijenjenome i požrtvovnome gosp. presjedniku dru- > štva — a vrijednome učitelju i izvšujućim člano- vima iste želimo najbolji uspjeh i u buduće, koji tako dično osvjetlaše obraz na čast mile domovine. Vrlo nam je žao, što moramo iza ovako li- jepih čina da pregjemo na nešto što nas u istinu. i same boli. Istaknusmo već gore, da nam je mir najmiliji. One laži u ,Dulr.“ hoćemo sada da iz- nesemo e bi se vidjelo, ki.ko su rugobu sami ma- . se nabacili — hoteći ju podlo na svoje bližoje — svoju braću da svale. Velimo unaprijed — da se ćutimo toli plemenitijem — pa nećemo da svoje ruke zamrljamo blatom laži i klevetanja kao naša braća.“ Kaže dopisnik u ,Dubr.,“ kako je V, T, — perjanica“ našega hrvatskoga društva počinio . nekakvo djelo, koje zaslužuje da se kazni; tu na- braja sve paragrafe i crkvene sabore — da bi ti- me tobože što više iznio na javnost — a šta?! — ništa drugo neg svoju i svoje ,braće“ prirogjenu srpsku laž. Da je to baš prijesna laž — vidi se otale što onaj V. T. nije nikad — niti je — - niti će biti članom našeg društva — pa kako ga onda može takijem okrstiti a za što baš hrv. ,per- \janicom 2!“ A zašto ga okrsti baš hrv. ,Derjani+ - gom?!“ — e, na to bi vam, mili čitatelji, 'Togao ,