gdje treba da se govori. Polemika je sada bar za neko vrijeme nužno zlo, kome se moraju pokoriti "4 oni koji od nje najviše zaziru; nu kad se ona već mora da javno vodi , trebuje da se i na jav- nost obazire onaj koji piše dotični polemični čla- nak, a javnost ne podnosi nipošto nepristojnosti ili abe Ma koliko istine kazali u nepriličnoj fo "ona. će odvraćati premnoge od sebe. Eto to osmo da primjetimo na nastalu polemiku, i molimo za to ljude oko ,Hrvatske“ da se kane u polemici svake nelijepe riječi i svakog osobnog napadanja. Istina je, i oni oko ,Obzora“ puui su osobnog napadanja, ali pustimo: biće i to jedan kamenčić koji će doprinijeti da se čaša pre- lije. Pošto je stranka prava u pravu, lako je u ,Hrvatskoj“ voditi dostojnu polemiku, ne treba da pojedine Obzoraše ocrnjuje i obije- gjuje s koristoljublja. Njihov rad će ih naj- bolje optužiti pred narodom. ,Hrvatska“ ne- ka samo nepristrano iznosi istinu na javnost, pak imamo oružja dosta! — Ovo je ono što nam je ležalo na srcu. Neka dakle , Hrvatska ne zamjeri, a ,Obzor“ nek to ne prihvati kao novo oružje, jer bi znali inako odgovoriti. Svima nam je potreba jedinstva. Hrvatska ima toliko neprijatelja izvana i unutra, pa mi tre- ba da smo svi složni u jednom duhu i da se ne cijepamo na stranke. Jedna treba da bude stranka, stranka hrvatskoga prava. Kako dobro reče ,Slo- venski Narod“: ,danas je Starčevićev državoprav- ni program faktično program svega hrvatskoga na- roda, a načela stranke prava ukorenjena su u na- rodnom srcu, te se može mirno reći da je ona pristavnica narodne volje.“ Ele, kad je tako, upri- mo svikolici, saberimo se, složimo se, organizujmo se. Koliko nam treba jedinstva, toliko nam treba reda i stege, da poput čvrste i dobro uregjene falange možemo odoljeti svakome udaru, i pobje- donosno odbiti svaki napadaj. Srce nam raste videći kako sve što je u na- šoj zemlji odlučna i nezavisna spravlja se da ili o- sobno ili barem srcem prisustvuje velikome naro- dnome prazniku, što se na 26 ov. mj. ima pro- slaviti u" Zagrebu, a nadasve se veselimo što će ova kolijevka hrvatstva, naša kršna Dalmacija, bi- ti onamo brojno zastupana. Vatra rodoljublja tre- ba da razgali sve tmuše koje su se bile nadvile nad našim političkim obzžorjem, tako da nijesmo znali kuda trtamo, ni u koga da vjerujemo. ,Na- rodni List“ izjavio se je odlučno za stranku pra- va, i njegov Urednik, vrli i neustrašivi zastupnik Bjankini polazi u hrvatsku prijestolnicu da zastu- pa ,Hrvaski Klub“. Gojimo pak stalnu nadu da i članovi ,Hrvatskog narodnog kluba,“ kojima se ne može zanijekati rodoljublje, neće se oglušiti, već da će prikloniti uho vapaju domovine, koja traži sporazum i slogu svih svojih vjernih sinova. Prigoda je svečana, čas je odlučan, da svak po- kaže koliko ljubi Hrvatsku. Žao nam je samo, što iz južne Dalmacije radi dalečine i nesretnih naših općila slabo će bi- ti osobno učestvovanje na urečenome sastanku. Ali, ako nećemo moći osobno, a ono ćemo duhom. Molimo s toga naše prijatelje da u što većem broju zgodnim izjavama potvrde djelo ljubavi, sloge i jedinstva što se došaste sedmice ima iz- vesti u Zagrebu. Ustrajmo, ne dajmo se, braćo Hrvati! Gdje god nas ima radimo za ideju čistoga hrvatstva, širimo ideju stranke prava, budimo zamrle duho- ve, ulijmo im u srce ideal, ponos i želju za ujedi- njenom i cjelokupnom Hrvatskom. Kad to uradi- mo, znajmo da ni takova Hrvatska nije daleko, jer želja naroda, volja je Božija. A stari onaj Bog, koji motri kroz vjekove patnju naroda našega, ko- ji znade da je sav narod hrvatski jedan mučenik za vjeru i za svoj ideal, naplatiće nam stostruko i onu prolivenu krv i popraćenu muku; i da- će da Hrvatska, kroz vjekove ponižena i prezrena, osvane sjajna i uzvišena na bregovima rasijanih kosti i rijekama prolivene krvi njezinih sinova, U toime: Živjela Hrvatska! —a živio ionaj blagosov- ljeni poljubac mira što su Starčević i Strosmajer jedan drugome dali, i koji hrvatski narod nigda zaboravit neće! Političko obzorje. Proljetos padaju ministarstva kako zrele tre- šnje. U Engleškoj ministar trgovine Mundella, dao je ostavku, jer komisija ustrojena da razvidi sta- nje i poslovanje raznih novčarskih zavoda, uslijed opetovanih stečaja kolonijalnih banka, pronašla bi- jaše, da banka Nove Zelandije nije u podpunom redu. On je naime bio presjednikom rečenog za- voda, i premda je nered bio jako malahan, nije mu dozvolilo moralno shvaćanje, gragjanska kre- post, i sama korist vlastite stranke, da dulje os- tane na čelu Board of Trade, da se nebi kazalo, e hoće pokriti ministarskim plaštem, nerede pri- vatnog poduzeća. Njegov otstup ugodno se dojinio javnoga mnijenja, a u cijelokupnom ingleškom novinstvu bijaše jedan glas, glas prijaznosti pra- ma njegovoj osobi, povjerenja u njegov službeni rad i pohvale njegova nesebičnog koraka. I tom se prigodom prosuše glasovi da će Mundella slije- diti cijelo ministarstvo, jer se u liberalnoj stranci pokazala nesloga megju raznim frakcijama, od ko- jih je svaka htjela da se reforme njoj mile stave prve na dnevni red, mimo sve ostale, koje vlada namjerava proturati. Konservativci su tada u par- lamentu i vanka žešće stali jurišati, nebi li oba- lili vladu, otklonom ženijalno sastavljenoga Har- courtovoga proračuna, u kojemu vješto pokriva manjak, a pri tom ne opterećuje siromašne stališe, dapače ih rasterećuje. Nu navala je imala proti- van uspjeh, jer se vlada ojačala. Centrifugalni se elementi primiriše, videć, da će njihove nade, os- tanu li liberalci na krmilu, kad-li tad-li doći do ostvarenja. Pušti li se vlast konservativcima, teš- ko je poslije od njih je otimati. Sreća je liberala- ca da je megdan na ovogodišnjem Derby ostao pri konju ministra presjednika, lorda Rosebery. ,La- das“ je dobio prvu nagradu, a to je u Engleškoj, gdje se silno zanimaju za utrke i sve junačke igre, silno povečalo popularnost njegovog gospo- dara. Kabinet će se tako moći još njeko vrijeme uzdržati, dok opet stupi pred sud birača. — Lor- du Rosebery-u bila su prorokovana u djetinstvu tri proročanstva: Da će se bogato oženit, da će mu konj ostat pobjednikom i da će upravljat veli- kim carstvom. Sve se to ispunilo. Udovac bogate Rošildove kćeri, koja mu je donijela 19 milijuna šterlina, upravlja carstvom, koje broji najviše po- danika, a ,Ladas“ stiče lovore. Proročanstvo ne kaže hoće li dugo upravljati carstvom, al u inte- resu potlačenih naroda, radi zdravog liberalizma i modernih načela, ufajmo da hoće. — * * + U Francuskoj sa gabinetom Kazimira Perie- ra, dogodilo se ono, što se dogagjalo sa svim o- nim prije njega. Kad se mislilo da načvršće drži na uzdi većinu kuće, jedna prosta interpelacija ostavlja ga u manjini, i prouzrokuje pad njegov. Grehota, da ministarstvo talenata, kako ga nazi- vahu, nije moglo dovršiti započeto djelo pomire- nja svih francuza u naručaju Republike, koje je bilo započelo. Ali sad se svak pita kud vodi taj način interpelacija a jet continu koji je srušio tolika ministarstva, i zapriječio u Francuskoj sva- ku metodičnu radnju na veliku štetu zemlje? 1 misli se kako bi se tom doskočilo, legislativnim putem, kad nije mogla ništa narodna volja, koja je vratila zadnjih izbora u sabornicu neobično po- jačanu umjerenu stranku. Tako pojačanu, da oni, koji su srušili zadnji kabinet, našli su se u ne- mogućnosti, da preuzmu vladu u svoje ruke, te ju je presjednik repuplike opet predao ljudima iste boje, koje su bili oni srušeni. — Nada je da će se ovi uzdržati barem dok se izvrši izbor presje- dnika repuplike, što će bit ove jeseni, jer drug- čije bi nastala opasna kriza. Tu nadu povećava i vanjski zapletaj u komu se nalazi Fvancuska. Država Kongo naime, u personalnoj uniji sa Belgijom, da- Ja ie u zamjenu Engleškoj njeke zemlje u središ- njoj Africi, što će biti velika zapreka izvožu pro- izvoda francuskog Sudana. Francuska tu nagodu neće da pripozna, jer protivna duhu i slavu bri- seljskoga traktata. To je otvoreno izjavio u sabor- nici novi, valjani ministar vanjskih poslova Hano- taux, nadostavljajuć da će franceska znati obrani ti svoje pravo u svakom slučaju. Govor je bio odriješit i skoro bi rekao agresivan. Nije se bilo svično čuti takov ton od mnogo vremena od fran. gari su u toj osobi, tu ja cuske diplomacije. To je žitak da je ona jaka, | spravna — pa i bez Turpinovih iznašašća. To sera- zumjelo u Londonu, i već Inglezi popuštaju, pred- lažući da se povedu rasprave o ugovoru. Fran- cusko će rodoljublje sigurno olakotiti posao pre- stavnicima zemlje, i okupit se okolo njih, da iza- gju pobjednici, kako i hoće, jer je s njima pravo i pravica. — * * * U Italiji mesija Don Ciccio Crispi nije do- nio željeni ekonomični spas mladoj kraljevini, ni državni poredak, koji joj je potreban. A nije ni čudo uz najbolju volju. kad mu se temelj izmiče izpod nogu, a njegova željezna ruka hvata za gnji- lo. Toliko je toga gnjila u Italiji, da kad bi ga kušali kidat od zdrava, malo bi što zdrava i 0s- talo. Kad mu je kruna povjerila zadnju upravu, dala mu je nalog da izvida rane, kojima je Ita- lija patila, a pod njegovom upravom ne samo da se stare izvidale nijesu, nego su se otvorile mnoge nove. On je upotrijebio vatru i bisturi, u spodobi puške i bodeža, da uništi rak socijalne nevolje u Siciliji i drugovdje; sad nastaje pitanje da li se može takova kirurgičnom operacijom zastarjela rana podpuno izliječiti? Mi kažemo da ne može, jer ostaje klica, da se opet razgrana. Zaludu je diktatorstvo, zaludu bezobzirna represija gdje na- rod skapa od gladi. Ono može ulit straha od dr- žavne svemoći, ali strah nije zdravlje. Do zdrav- lja bi dovest mogli jedino dobro upotrebljeni lije- ci, koje pruža ekonomična znanost. Znanost puti na štednju, a uči, da ono što se mora potrošiti, bude uloženo u mudre investicije, koje će opet nosit koristi. Štednja može najbolje Italiju oslo- bodit deficita, a rodit suficitom, koji bi se mogao posvetiti dijelom umanjenju tereta, pod kojim na- rod izdiše, dijelom promicanju trgovine i indus- trije, vrela dobiti, iz kojega bi mogla Italija crpa- ti zlato, nužno za podmiru kamata, ogromnih nje- zih dugova. — Ali štednja mora biti radikalna, nije dosta odkinut ovdje, ondje po milijunčić. Tre- ba stisnut srce i ostavit političke pustolovine a raspustit vojsku. U ovom koraku ne bi bilo pogi- belji za Italiju, jer njoj niko ne prijeti, napro- tiv joj je to jediuo sredstvo da se oporavi, a po- mogla bi joj Francuska. Nu Talijanima je to mrsko, jer im se mili figurirat megju velevlasti- ma, a želja opet za zemljama, koje nisu njihove i koje njih neće, odvraća ih od čednog domaćeg kućanstva. — Nu doći će dan kad neće moći vi- še naprijed i tad će uvidjet, da je i cijelom na- rodu, kao i pojedincu bolje, da se ravna zdravim razumom, nego da sluša šaptanje bujne mašte. Mi im želimo svu sreću, jer nas boli da zemlja, koja je dala slobodi toliko mučenika, a svijetu bezbroj misaonika, koja bi morala biti našom uči- teljicom, hrli k svojoj propasti. Italiji slabo pristoji nož i puška, ljepše bi joj stao umjetnički kist i mudroznansko pero. * * * O Srbiji bismo imali mnoga kazati, al tako se sramimo, kao ljudi i kao Slaveni, zadnjih ta- mošnjih dogogjaja, da volimo mučati. * * # Pregjimo na Bugarsku. Glas da je pao zlo- glasni Stambulov, primili su svi Slaveni i prijate- lji Slavena s veseljem. Dugo je paševao po Bu- garskoj, dugo je vremena stenjao narod pod nje- govom silničkom pesti; a najbolji sinovi bugarski, najvigjeniji njihovi rodoljuli, zalijevali su rogjenn grudu krvi svojom, za to samo što su se usugji- vali podići glavu proti tirjanstvu jednog čovjeka. Ali je kucnuo i njegov čas. Oni, koje je on do prijestolja doveo, sunovratiše ga sa stepenica isto- ga prijestolja. Tim narodu silom nijemu, povratila se moć govora, i on podignu ruku na proklinjanje. Mnoštvo koje nije smjelo pisnut, jer mu je Stam- bulov bajunetima pribijao jezik pri zube, sačuvalo je svoju svijest. Stambulov nije mogao zapriječiti da misli i osijeća, i ta svijest buknuv -na bijeli dan, zbori njemu osudu. Prigoda se pružila da Bugari prosvjeduju proti silniku, proti krvniku, a jška demostracija, koja do nas dopire, svjedoči da “ su ga bili siti. Demostrirali su proti osobi koja je prestavljala i širila struju protu-slavensku, a Bu- osudili. struju Stambulovu odnosi se na cijeli: