CRVENA HRVATS

List izlazi svakom srtom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu \ Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije-
Ju godinu fior. 4: 50, na po godine fior, 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

je predbrojen i za došasto polugodište.

 

Zagrebačko slavlje.

To je bilo nešto veličanstvena. Isaslanici, sau-
česnici sa svih strana hrvatske domovine došli su
tamo, da se poklone jednoj ideji koja je inkarni-
rana u sijedome vogji stranke prava. I njemu je
narod hrvatski u utornik započeo da gradi dar za,
koji je sabrao kroz dvije godine hiljade i hiljade
prinosa. Još nijedan Hrvat nije bio tako odlikovan.

Ali ostavimo sada to. gledište. Dan 26 juna
ostaje znamenit u našoj domaćoj povijesti i radi
toga, što je učinio da su se združili mnogi rodo-
ljubi, koji su do sad bili razdijeljeni. Pri tom
združenju nije bilo mudrih i  ukočenih rasprava
učene političke djece, niti su se pred bilježnikom
sklapali ledetii ugovori. Srce hrvatsko, izraz narod-
ni diktirali su uvjete, koji su bili vrlo jednostavni.
I veliki broj otačbenika, te je nazad nekoliko go-
dina stranku prava žestoko napadao, stupio je u
nju i prigrlio njezino ime.

U ove ljude, u ljude ,uivatskoga kluba“ i
Narodnoga Lista“ imali bi se mnogi ugledati.

Čitamo u hrvatskim i njemačkim novinama
duge opise o zagrebačkom slavlju, kome je pri-
sustvovalo više hiljada ljudi. Serenada koja je ve-
će prije bila pripravljena u čast svečaru ispala je
impozantno. Položenje prvog kamena slijedilo je
u jutro, a zatim je bio svećani sastanak stranke,
gdje su se pretesala svakojaka važna pitanja, 080-
bito ona što ih je stvorila nova situacija. U veće
je bio veliki komers, kakva još Zagreb ne vigje.
lu je svak dao do volje oduška svome patriotič-
kome čuvstvu. Na stotine i stotine brzojava stiglo
je sa svih strana Hrvatske. Kad ih ,Hrvatska“
počne donositi, naši će se protivnici najbolje uvje-
riti, da stranka prava ne predstavlja ,šaku vika-
ča,“ već da je u njoj sve što iskreno osjeća za
Hrvatsku.

Žalost nas hvata kad pomislimo na otsuće
njekih, koji bi još pred koji mjesec bili najakti-
vnije sudjelovali. Ali sdruge strane bolje da se
dogodilo danas ono, što bi se do koju godinu sje-
gurno zbilo. Nadamo se ipak, da ćemo do brzo na-
ći u jednome kolu snama sve što je patriotična
na drugoj strani, dok šarenjake nijesmo nigda ni
tražili. Ne, hrvatskom narodu ne trebaju dvije
opozicije! To je za nj preveć veliki luksus.

Dan 26 Juna imaće velikih posljedica. Osvem
izjave ,Hrvatskog Kluba“ ne napominjemo sad ni-
šta drugo nego izjavu Slovenca Dr. Tavčara, po-
znatog nam gosta za vrijeme Gundulićeva slavlja,
koji je ovaj put došao u Zagreb, da nam kaže ka-
ko se njegovi slovenački sumišljenjaci nadaju spa-
su jedino u krilu stranke prava, Dr. Tavčar ne
misli ovako sam. Za njim je velika stranka pod
barjakom ,Slovenskog Naroda.“

Nazad dvadeset -ipet godina pisale su bečke
poluslužbene novine da je. stranka, prava , Starče-
vićache . Bande. aus verkominenen desperaten :Su-
bjekten ohne Stellung ohne Wiirde.“ Nadalje, su
pripovijedale, da je to..tako velika stranka, da bi
je dobar bečki Dienstmann odjednom svu u košu
na svojim Jegjima ponio. I doista onda ih nije bi-
lo mnogo. Nekoliko mladih ljudi kupili su se oko
Staroga i nezaboravnog Kvaternika. Ali ova dva
čovjeka imali su u svojim rukama žestoko oružje;
ideju, Oni su je bacili.u narod.i ovaj ih je razu-

U DUBROVNIKU 9. Jula 1894.

| šalju se Uredništvu.

tiskaju po pogodbi:

  
  

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

U Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,

mio. Kvaternik je poginuo. Ali Starčević još žive
i dano mu je da vidi uspjeh svoga rada. Danas
stranka prava nije ,desperate Bande“, već jedna
velika narodna stranka, kojoj je na jugu dosugje-
na budućnost. Ideja i istina prokrčiše joj put. Sta-
ri Starčević govorio je narodu iz srca i on ga je
razumio. Živio Starčević !

i

Iz spisa Dra. Antana Starčevića.

Da i naše općinstvo malo bolje i dublje u-
pozna čovjeka kojega danas slave u Zagrebu i svud
gdje Hrvat žive, donosimo ovdje nekoliko njegovih
misli o otačbeništvu, što je on nazad dvadeset i
tri godine izdao pod naslovom , Naputak pravim
članovom stranke prava.“ Neka ih svaki pomnjivo
pročita i dobro promozga, pak će već iz toga uvi-
djeti neobičnu veličinu duha i uma prvaka pravaške
stranke.

Donosimo netaknuto, starinskijem pravopisom,
kojeg se Dr. Starčević još i danas drži:

1. Strah i plaća, te dve staze koje vode & serd-
cu ljudskomu, niti su stalne, ni vredne za dobro
stvar ni u vlasti stranke. prava. S toga ovoj stran-
ki neostaje nego da radi uputjivanjem, poduča-
vanjem.

2. Narod hervatski, u duhovnom obrazovanju
koje zanemaren, koje pokvaren, koje zasukan, naj-
većma derži do dobra telesnoga. 'Tu treba narod
naučiti, da se do telesnoga dobra nedolazi van
kroz dobro duhovno, kroz slobodu i prosvetlenje.

3. Priprava k slobodi i prosvetlenju jest: rad-
nja, štednja, i sloga.

4. Za ganuti narod na radnju i štednju, u da-
našnji obstojnostih, hoće se uztrpljenja u nauča-
nju, dobra izgleda, i nada sve izkustvenih doka-
za, spojenih naučanjem.

5. Za sklonuti narod na slogu, treba mu poka-
zati na složnu i nesložnu obitelj, zadrugu, obćinu.
To bo sve on razumi. Kada se tu osvedoči o bla-
goslovu slogu i prokletstvu nesloge. valja ga u-
putiti da narod naprama narodu stoji u veliko,

kako u malo obitelj napram obitelji, itd. Napokon

ima mu se predočiti, iz povesti i života, veličan-
stvo složnih i nesreće nesložnih narodah.

6. Siromaštvo i progonstvo zasadiše u serdce
naroda zloću, po kojoj se jedni vesele mad nesre-
ćom drugih, ili barem nemare za nevolju drugih.
'To se zlo neda drugčije izkoreniti, van: učeć rječju
i primeri, da se sreća i nesreća jednoga sina do-
movine, od dana do dana pruža i na sve ostale, i
zato da svako domaće zlo ticalo se ono neposred-
no koga mu drago, svatko ima smatrati za svoje
osebno zlo.

7. Narod hervatski, toliko vekovah varan i ter.
ven, izgubio je veru u sve one, koji jesu ili se
derže nad njim. Stranka prava ima nada sve svo»
jim ponašanjem razložnu veru u narodu probudit i
na JV mesto dovesti.

8. Seljanstvo i najnižje gradjanstvo na jednoj,
a oštali. staleži na drugoj strani u Hrvatskoj su
dva neprijateljna življa. Nijedan taj živalj o. sebi
nemože ništa; oba složna svemoguća su. Stranka
će prava sljubit i ta dva velika življa, i njihove
sve dele, ako se svojski zauzme, da odbaciv iz svih
staleža nečiste ljude, iz pravih muževah svih sta-

leža splete jedan venac za slavu, složi jednu voj-
sku prosvetlenja i napredka za obranu domovine,

Si ZENE TEEN SRNE NE NENE ERNRERNNENNNENaSR NL RmsRaREammm=

9. U narodu hervatskom, u celosti, ima serdca
neraztrovana, i uma nesmutjena, ter snaga moći je
ovaj narod iskrenim i ljubeznim podučavanjem na
dobro ganuti.

10. Pravica i nepodmitljivost, to su najjače po-
luge u narodu hervatskom.

11. Uz pravicu i nepodmitljivost, u narodu hervat-
skom najvećma vredi uljudnost, iskrena prijaznost.

12. Stranka prava ima narodu pokazat i učite-
lje. i uzrok, i netemeljitost i posledice nauka koj
hoće da su Hrvati narod malešan i preslab. U tu
sverhu služi povestnička, i po narodnosti današnja
Hervatska prispodobljena s drugimi deržavami.

13. < prava ima narod podučiti, da je
vera stvar duševnosti; da se po veri nedeli nije-
dan narod; da vera mora biti slobodna tako, da
nesmi nitko u ničiju dirat, ni svoju drugomu si:
lom namećati; da narod različan verom, nu jedan
narodnostju i domovinom, ima biti jedan i u sreći
i slobodi da dosadanja, te struke«nesloga u
Hervatskoj. dobro služi samo neprijateljem naroda:

14. Tko je na mestu, da uože narodu koristiti,
neka to mesto hotice nepustja, osim za drugo još
pogodnije. Drugačie .dobra:stvarsizgubila bi jed+
noga radina; a na“ mesto njega dobila bi neprija-
telja svojega. i

15. Drugovati, razgovarati se s ljudi neizgublje-
nimi, dobro je svagde, a gde: narod čita malo ili
nečita ni malo, ono je uprav: potrebno, sni a

16. U pogledu drugovanja budi sveto načelo;
višji, time što druguje s nižjim, uzvisuje e. i
pokazuje svoju plemenitost. :

17. Buduć je ljudih lahkoumnih, rdivetjivik;: i
naručećih, neima se bez dovoljnih dokazah vero-
vati ni poverenje davati.

18. Ljude, koji traže samo svoju korist, ili raz-
koš, pod ništo neprimati u stranku i za ništo ne-
zanašati se na nje, osim ako je temeljita nada,
da će se popraviti i ako svojski o tomu rade bez
da su budi čime osim osvedočenja na to primora+'
ni. Onakovi bo ne samo nisu za pravu radnju, ne
samo nemogu koristiti dobroj stvari, nego oni "
ju svakomu za plaću izdati.

19. Poznati ljude do kojih puk 'derži, i iti
s kojih derži. Ako je uzrokom bogatstvo, ili vlast;
ili to oboje: za one ljude netreba brinuti 'se; mi
nevalja ni odbijati ih osim ako neimaju drugu
vrednosti. Puk bo za uje iskreno nemari; u petaji
merzi nje i one koji su s njimi, te će ih prvom
sgodom ostaviti, pače i udariti će proti njim.

20. S ljudmi, do kojih puk derži poradi njihove
pravice, kreposti, pameti, s takovimi treba drugo-
vati, ter ih upućivati.

21. Protivnikom nekaživati dvdjoj težnji i rad-
nji ni istinu ni neistinu. Ova bo je nedostojna i
valjanih muževah i vredne stranke, a ona škodi

kod 'zlih ljudih. Težnju i radnju or. odkriva

njezin program.

22. Nevikati, negroziti se. 'To bo je i proti: o
\gludjenosti i proti napredovanju dobre stvari. Ti-
me se neprijatelji 'ogominju i razjanuju, tpi
pezih dela. M

28. Neokrivljivati ljude kao takoveg ili ljude Me
de, nego sve pripisivati viki Tonim, koji su €
uveli, ili ga brane. Lj ami is

24. Narodu ništa necbedivai da e ni

go neka pazi ma o

tu 4 M

o