- - - a 3 ih s "jednog imena, jednog vogje. Udaren je ža: daljni rad. I mi koji smo uvijek bili "Zagovaretelji sloge, danas bi svaki pokušaj novih pregovora osudili, jer ne mislimo narodu priprav- ljati komedija. Propali sporazumak nije ipak dje- lo izgubljeno, već bijaše od neprocijenjive blago- dati. On je pravaškom programu priveo mnogo dragocijenih elemenata; om je stranki prava osje- gurao budućnost; izmirio je s velikim narodnim dobrotvorom iz Djakova; on je — kako da kaže- mo? — ovu stranku oplemenio. Redovi njezini o- bogatiše se kolikoćom i kakvoćom; ona će sada |. postati bolja i pozitivnija u smislu svoje političke akcije. I nas, koji smo sa svim njezinim porocima bili uvijek u njezinu kolu, raduje što će oni od- bijajući poroci sasvim isčeznuti. Sve to imamo zahvaliti blagotvornom djelovanju jedinstva. Ako igda, danas ne smije da bude, do nje, druge hr- vatske opozicije. Ona je zvana, da, kao zdravija, narodnija stranka, primi u svoje krilo sve bolje sile hrvatskog patrijotizma. Ako se to još nije do- godilo, kod mnogih je kriv politički ambjenat u kome živu, stare relacije, zatim neka zlo shvaće- na dosljednost. Zar na pr. jedan Milan Amruš ne bi bio amo, da nije tih zaprijeka? T& sva njego- va žarka duša plamti za naš program! Ali, Bogu hvala, malo po malo nestaće i toga i mi svi, 0- svem izroda, bićemo jedno. Jest, gospodine Š., to je goruća želja ,Crvene Hrvatske.“ S. Hvala Slovencima ! Iz Hrvatske, poslije slavlja. Kako da izrazimo naše veselje, našu radost, a i našu zahvalnost junačkim Slovencima, radi nji- hovih izjava što su ih učinili u ovo zadnje doba u prilog hrvatstvu i zajednici slovensko-hrvatskoj ? ! Nema, za stalno to znadem Hrvata, koji ne bi znao što su ono Slovenci pisali ponajpače u ,Šloven- skom Narodu“ :o uglavljenom programu svih Hr- vata, o programu stranke prava i & Starčeviću pri- godom njeg; imendana i sad nedavno o prosla- vi što no je bila 26 Juna u Zagrebu. Neću dakle da to ne iscrpam nego samo ponavljam onu za vi- jekove važnu i odlučujuću rečenicu koja glasi: ,Mi Slovenci pristajemo uz uglavljeni program i obim ga rukama potpisujemo,“ a malo prije toga nave- dena je ona tačka programa, koja veli da će zdru- žena Hrvatska svim silama podupirati težnju Slo- venaca, da se i oni tom državnom tijelu pridruže — dakako svojevoljno. — Rekoh odsudnia: je to riječ, jer je u mnogome razbistrila i učvrstila položaj. Do sada smo svi znali za onu ljubav koja je spajala Slovence i Hr- vate jednim vezom, znali smo za onu naklonost megjusobnu koja se je uvijek pokazivala kod ra- znih sastanaka i posjeta, te iz pisanja slovenskih rodoljubivih listova. .Što dalje, već dulje vremena javljaju se pojedini glasovi u Slovenaca, koji isti- ču da je združenoj Sloveniji spas od napredujućeg germanizovanja samo u zajednici sa slobodnom Hr- vatskom. Osobito to do sada isticaše dr. Tavčar kojega i Dubrovčani još dobro poznaju sa Gundu- lićeve slave. No sve to ne dostojaše našim pro- tivnicima i mlitavcima, a osobito Srbima. Znamo da su ovi pisali ,ako i sve te sanjarije o velikoj Hrvatskoj uspiju, Slovence neće ni malo volja biti da svojom kapitulacijom proslave ta) Starčevićev rad.“ Ujedno mišljahu da su baš Slovenci uz Srbe najveća zapreka oživotvorenju programa Starčevi- ćevoga. . Muževna ova izjava Slovenaca začepila je sa- da ziorada -usta naših protivnika i naše nebraće i time su ujedno toliko doprinijeli ugledu i jakosti stranke prava, da im se za to ne možemo dosta zahvaliti. Tim je prva tačka programa, ako ne o- stvarena, ali ono barem u potpunom zarotku, koji će pe vremenom razviti ojačati i ostvariti. Evo sve zemlje dale su svoju privolu da budu jedno skup- jezik je doduše malo razlićniji no nije tako razli- čan da Slovenac hrvatsku, ili Hrvat slovensku knji- gu uz malo vježbe i razmišljanja ne bi razumio. Uz sve ove sličnosti oba ova bratska plemenaqni- jesu još u duljoj zajednici, osim u onoj Napoleo- novoj ,lliriji“, ali se od vajkada opažaju političke i duševne sveze obiju plemena. — Sad ima da nadogje tek stalno jedinstvo u jednom državnom tijelu, no tome je bezuvjetno potrebna privola na- roda Slovenskoga, jer ovo jedinstvo treba da se temelji na ljubavi i na pouzdanju, hoćemo li da bude trajno i čvrsto i da ga prve bure ne razvr- gnu iz nezadovoljstva koja bi potajno rovarila pro- tiv jedinstvu i koja bi došla u horu zajedničkome neprijatelju. Zato rekoh bezuvjetno je potrebna i- skrena privola Slovenaca za zajednicu s Hrvatima. Uz ovakvu privolu znat ćemo junački podnijeti sve navale, sve bure i oduprijeti se svakome neprija- telju, kao što to uvijek niče iza kakvoga sjedinje- nja više česti u jedno državno tijelo. — Ni u sa- moj Italiji nije se sjedinjenje polučilo u svim kra- jevima narodnom voljom, jer mnogo i mnogo kra- jeva ne bijaše još dozrelo, a da je sve narodnom voljom bilo, ne bi sada u nekim mjestima govorili : blažena prijašnja vlada! No veselimo se: ideja ujedinjenja napreduje megju Sloveocima vrlo brzo. Kako se uvijek zato zanimam pitam uvijek naše gjake sa sveučilišta u Gracu i Beču! Kako se slažete sa Slovencima? i uvijek dobivam utješni odgovor: izvrsno: Pitam znance koji putuju posla ili zabave radi u pose- strimu Sloveniju: kako te dočekaše kad si rekao da si Hrvat? Krasno, gostoljubno i veselo! uvijek je odgovor. A mnogi i mnogi rekoše mi tom pri- likom da se baš čude i dive kako je megju Slo- vencima već raširena ideja sjedinjenja s Hrvatskom i kako ta misao dobiva sve više pristaša. Uz ova- kve vesele vijesti, koje su sve istinite, možemo mirno ići u susret budućnosti, jer smo stalni za sjeguran uspjeh. Prvi plodovi tog bratinstva vigja- ju se već u Istri, gdje je nesebična ljubav Slove- naca i Hrvata po malo istrgnula već veći dio Istre iz ruku talijanaša. “A sada da reknemo našu hvalu preko ,Crve- 'ne Hrvatske“ narodu i bratu Slovenskomu, njego- vim vrlim pregaocima, i dičnom Slovenskom Na- rodu“ bratinskom listu, koji otresavši sa sebe i zadnje ostanke separatizma, ulaze u redove naše domoljubne vojske, da se s nama junački biju za slobodu i zakonitu nezavisnost zajedničke domo- vnice. Onom svojom izjavom učiniše oni to jasno i znatno pojačaše naše bojne redove; nijesu oni tim postali kakvi god ,auxiliarii“ naši, da nam po- mognu do veličine Hrvatske, nego su ravnopravni borci u našem središtu s istim idejalima i željama kako ih i mi imamo. Hvala vam braćo na tom odlučnom i junačkom koraku i živila zajednica svih poštenih i rodoljubivih Slovenaca i Hrvata! Valja da još nekoliko riječi posvetimo ,Slo- veriskom Narodu,“ tome glavnom prestavniku svog naroda i ujedno najradikalnijem i najliberalnijem slovenskom listu. >: : Prijaznost i ljuhav njegova prema Hrvatima i svemu što je lirvatsko baš je uzorna, pa nek bude uvjeren da se ta-ljubav u našim srcima ne samo stostruko i pojačano odjekuje, nego da mi Hrvati prema Slovencima gojimo isto onaku ljubav. Mi to iskazasmo i iskazujemo lijepo u književno- sti i bratskom susretanju. Isto tako nam je milo i ugodno da se poznavanje hrvatskoga jezika širi megju Slovencima, ta poznato nam je koliko Slo- venaca ima megju članovima ,Matice Hrvatske,“ a isto tako je i nama mio svaki kulturni napre- dak braće Slovenaca, ta mi smo djeca jedne maj- ke. Što je naše to je i vaše. Što ,Slovenski Narod“ neće da se upliće u najnoviji razdor u politici našoj posve je pravo, jer to su stvari koje Hrvati moraju megju sobom sami raspraviti i dokrajčiti, a dat će Bog, uvigjav- nost nekih muževa dovršit će to već kako to na- rod zahtjeva. Tim on samo pokazuje svoju veliku bol nad tim raskolom, no koliko h tek nas boli, kad-vidimo da se ovako samo trati vrijeme, sile i strpljivost naroda. Hvala Slovencima, ona rezer- viranost u tom pitanju posve je umjesna, oni ho- će samo da se združe s nama, ali dotle neće da- rane još povećaju, jer dogje li Hrvatska do onih | do one moći program stranke prava je. pobjedio. Za to ne mislimo da Slovenci nd žnaju bi li uz ovu ili onu opoziciju; oni to dobro zna- du, ali hoće im se jedinstva Hrvata, pak ne vole da diraju u tu delikatnost, jer kadšto je ta. stvar i za nas Hrvate vrlo delikatna. Vrijeme liječi sve rane pa će i ovu. — Hvaleći dakle ,Slovenskom Narodu“ za te krasne simpatije ne možemo na ino no da ga osokolimo, da neustrašivo napredu- je tom stazom kojom je, pošao. Istina je on će naći dosta neprijatelja megju samim Slovencima, - a kud i kamo više megju Nijemcima,.no fo ne/ smije da ga odvrati od te stare, pa smo i uvje- reni da neće, jer nam je svima ma pameti ona narodna: ,konac djelo krasi.“ Mi s naše strane ne možemo na ino nego da mu poželimo sretan uspjeh u djelovanju za zajedničku sreću našu i da ima oko sebe uvijek uzorne značajeve i svestrano naobražene muževe, da ga uzdrže i na ovoj odlu- čnoj stazi i na toj duševnoj visini u kojoj se sa- da nalazi. Živio ,Slovenski Narod“ i živili vrsni domoljubi koji su oko njega ! Napokon još da se zahvalimo junačkomu za- stupniku Tavčaru i njegovoj plemenitoj gospogji, koji no dogjoše da uveličaju ovu slavu i da uda- re biljeg solidamom radu Slovenaca i Hrvata. Njegove su riječi: ,Slovence pritištu s jedne stra- ne Talijani, a s druge Nijemci, ovi hoće da Slo- vence odnacode a spas nam je samo uz Hrvatsku. Mi Slovenci nećemo dakle tek prijateljstva i bra- tinstva s Hrvatima nego baš jedinstva.“ Stotine uznešenih gostova pozdravilo je srdačnim usklikom i pljeskom ove krasne i požrtvovne riječi. Komersom u Zagrebu svršena je ona zna- menita narodna svečanost koja se 26 juna u Za- grebu ovršila. Znamenita je ona u svakomu po- gledu i po narod i po našu buduću politiku, onaj program, one misli, koje je Starčević evo kroz 33 godine propovijedao, one njegove misli evo pobje- djuju, a nedavna svečanost postavila je bolji i čvršći temelj daljnjemu i realnijem radu stranke prava. Koliko su nam mili bili gostovi iz Bosne Hercegovine, Dalmacije i Istre, toliko nam bijahu najmiliji oni iz Slovenije, jerbo pokazaše da ni maksimum Starčevićevih zahtijevanja nije apsur- dan. Složan rad sa Slovencima sad već postoji, dat će Bog, pa će se on i nastaviti u većoj mje- ri, čvršćem pouzdanju i većoj ljubavi, a jedino na slavu mile nam i zajedničke domovine, sada još razdružene, ali već vezane nerazviješivim dušev- nim vezom. Svršujući ovu hvalu Slovencima, kličem imi u ime cijeloga hrvatskog naroda srdačni ,zdravo“ i dodajem: do vidova u bijeloj Ljubljani prigodom otvorenja , Narodnog Doma!“ Živili Slovenci! Filoksera. Početkom prošloga mjeseca, kao grom iz ve- dra neba, stiže nam crna vijest da se je filoksera, taj bič evropejskog vinogradarstva, pojavila na 0- toku Olibu. Nijesmo se htjeli prenagliti u ispiti- vanju uzroka, čekali smo i pozorno pratili vijesti ostalih domaćih novina, a sad kad smo o svemu na čistu evo i nas da rečemo svoju. Minulo je već njekoliko godina otkad se je filoksera udomila na otoku Lošinju susjedne nam Istre, te: prijetila da se od dama i u naše vino- grade uvuče. Ko pozna narav filoksere znao je da se tomu ne može nikako izbjeći, prije ili poslje valjalo je da i na naša vrata kucne. Nego i svak se je dakako nadao da će se nje dolazak još za koje vrijeme osujetiti, ako se zakonski propisi, koji u tu svrhu opstoje, budu točno vršili. Mi s naše strane nijesmo se u tu nadu nikad ufali, jer ..