Br. 29.
CRVENA HRVATSKA
List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
U DUBROVNIKU 21. Jula 1894.
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- | šalju se Uredništvu.
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior, 4 i poštarski troškovi. |
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
je predbrojen i za došasto polugodište.
Otvoramo pretpiatu na drugo polugodište.
Naš rad i postignuti uspjesi najbolje nas
preporučuju, a do rodoljuba Hrvata je, da
nas predbrojbom i tačnom pretplatom podu -
pre. To nam je jedina potpora, naprama ko-
joj mi se obvezujemo i nadalje savjesno vrši-
ti dužnost svoju.
Cijena listu naznačena je pod naslovom.
Škandali zadarske fukare.
U prošlom broju javili smo, kako je presvj.
metropolit Rajčević javnim pismom odbio poganu
klevetu, što je ,Dalmata“ bio bacio na zadarsku
bogosloviju. Danas smo prisiljeni da stvar ra-
zjasnimo.
| ll Dalmata“ bijaše donio, da je pretprošle
srijede u veče u zadarskojebogosloviji bila velika
galamacizmegju bogoslovaca isdumana pot-
krijepu svoje tvrdnje inje di o
očevidci. RR
Ova stvar ihonadigl proći bez opaske.
zato je nadbiskup u javnom pismu javno 08
»Dalmatu“ protestirajuć proti njego)
i naziyljuć ih prostom laži. | 1%
reći bogoslovije, biskup## profesor Fra-
no Uce
o plsetpaljsno raznijem novina-
ma, izjavio+je takog) da je laž što , Dalmata“
piše, jer svi bogoslovci ono po podne i baš u do-
ba kad ovaj škandalozni list piše, da su pravili
galamu, bili su na zabavi dva kilometra od Zadra,
u Bokanjcu u kući svoga ravnatelja.
Dokazalo se dakle, da je ,11 Dalmata“ napi-
sao jednu podlu gadnu /až u svrhu da nahudi
mladim bogoslovcima i reputaciji najprvog škol-
skog zavoda pokrajine. A zašto ? Odgovor je lak:
jer su oni mladi ljudi, te će biti//sutra narodni
pastiri, svikolici Hrvati.
Što je pak učinio ,Dalmata“# Mješte da pri-
zna svoju pogrešku, on je u posebnom članku naj
pogrdnije napanuo na poglavicu katolika Dalma-
cije, izvrgavajuć ga.— ako onaka čeljad to u-
opće mogu — rugu i preziru. To oblast nije mo-
gla dopustiti i list je bio zaplijenjen. Ali njegovi
gospodari nagjoše ipak načina, kako će ga razdi-
jeliti po svoj Dalmaciji. Tako je i u Dubrovnik
došlo mnogo više eksemplara nego što ih obično
dolazi.
I to nije bilo dosta, nego u prošli četvrtak
gospodari i aspiratori ovoga lista sakupili su onu
već glasovitu četu ljudi sebi ravnijeh, skupili su
zadarsku fukaru i ispred palače nadbiskupove re-
vali su najsmradnijeh uvrijeda na mitropolitu, a-
klamirajuć uz to svoje, doštojno glasilo. Nekakav
prekomorski dopuz predvodio je te buljuke della
colta cittadinanza zaratina, koji su prošli kroz či.
tav grad urlikajuć i vičući svakojakijeh uvrijeda
nadbiskupu. Gradsko redarstvo koje je to sve slu-
šalo i gledalo nije ni pokušalo, da ih rastjera, Ne
samo to, nego kako zadarske novine pišu, nije se
nigdje vidjelo ni jednog žandara.
Onaj divljački čin nije mogao proći bez od-
ziva, Sa svih strana stižu metropoliti neprestana
sažaljenja i prosvjedi proti onoj fukari, koja ga ne |.
mogaše uvrijediti, I sam zadarski načelnik bijaše
prisiljen da se pridruži drugim odličnicima i da se
| xi još
moglo da uvrijedi. Ko je uvrijegjen to je pučan-
tiskaju po pogodbi.
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta
I Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
svjeduje protiva svog vlastitog glasila. Mi ne zna-
mo kako mu je onda bilo pri duši, ali znamo sa-
mo to, da se taj korak ima pripisati jedino neo-
doljivom moralnom pritisku izjava koliko vladinih,
toliko onih cijele Dalmacije.
Nama ne dostaje riječi, da po zasluzi žigo-
šemo junačka djela našega glavnoga grada. Jest,
glavnoga grada, čije gragjanstvo bilo bi mučki o-
dobravalo cijelu gadnu pisaniju svoga lista, da se
nije stvar ovako okrenula; glavnoga grada, čije se
gragjanstvo nije stidilo da vrijegja i sramoti po-
glavara dalmatinske crkve, a samo radi toga što
je ovaj rekao istinu! Mi ne znamo kako bismo
nazvali taj postupak.
Neka nam se ne reče da to gragjanstvo ne
prestavlja ona fukara, koja je revala i urlikala,
jer ko je nauckao onu fukaru? ko je predvodio ?
ko je onaj gadni zaplijenjeni odgovor rasturio po
cijeloj Dalmaciji? gdje su bili općinski redari? za-
što općina nije reagirala ? Dapače u fukari bilo je
i ,bolje“ čeljadi, bilo je mlađića i od ,prvih“ obi-
telji, koji-ne samo nijesu osugjivali, nego su bru-
ajaktivnije sudjelovali.
(biskupa Rajčevića, sve .to nije naravno
stvo cijele Dalmacije, koje zgagjeno neprestano
prosvjeduje; uvrijegjena čitava pokrajina naša.
Nije ovo prvi put da je fukara zadarska o-
sramotila Dalmaciju. Da ne sižemo u prošlost, eto
nam lani, baš u ovo doba, kad su oni isti junaci,
najsramotnije napali gospodu iz Hrvatske, koja su
putovala u Dubrovnik na Gundulićevu slavu, Od
onda nije prošloggodinu dana i ona fukara morala
je posvjedočiti, da opstoji i da se promijenila nije.
Mi sad pitamo: Dokle će Dalmacija trpjeti
da: joj glavni grad ovako vrijegja najsvetija na-
rodna i vjerska čuvstva?
Smije li i nadalje ostati: našim glavnim gra-
dom onaj grad, čije je gragjanstvo ovako sramo-
tno izgrdilo naše narodne prvake i naše vjer-
ske pastijere?
Ne, prosvjedi nijesu dovoijni. Nešto valja po-
duzeti. Valja pokazati onim nadutim Talijanima,
da se hrvatska Dalmacija, koja ih napokon hrani,
neda dalje vrijegjati.
U to ime mi bi predložili:
1) Da se izjave sve dalmatinske općine, da one
ne mogu i neće smatrati Zadar glavnim gradom,
a da se izjave za koji drugi od većih građova
Dalmacije ;
2) Da sa općinama sabor i zemaljski odbor u-
lože sve svoje sile, neka se sva uprava Dalmacije
iz Zadra makne;
3) Da sabor u toliko ne ide više u Zadar, nego
se za prvog zasijedanja sastane u kome drugomu
gradu dalmatinskom, recimo u Spljetu ili u Du-
brovniku.
Mislimo da bi ovo pomoglo. Onda bismo vi-
djeli, ko su i što su ta ponosita talijanaška go-
spoda, koja prkose cijeloj pokrajini.
Moguće da bi njekim našim bilo teško pri-
stati na ove predloge, osobito ei koji stanu-
1 u Zadru. Ali oni trebalo bi ina udobno-
sti žrtvuju časti i interesima našega. naroda.
Ovo je naše mnijenje i naš . Usvoji li
se i izvršili se, razorili smo i g -protuflaro-
dnu kulu. Nestaće onda obijesne talijanaške sa-
nadbiskupu osobno požaluje, te da tako i on pro= ! darake fukare, te nas ovako neprestano vrijegja,
Srbo-Talijanaši i filoksera,
Bič božiji, filoksera, kad je pokucao na vra-
ta Dalmacije, bio je pozdravljen od naših narodnih
dušmana, veseljem, jedva prikritim. Stisnuti u kraj
od hrvatske narodne svijesti, nemaju izgleda, da
bi redovitim putem igda dospjeli nas nadvladati,
te se eto raduju filokseri; njezin pojav ulio je
tračak nade u njihova prsa, ufaju da će taj nemi-
li mikrob, iskorijeniv dalmatinske vinograde, u-
propastiv pokrajinu, podrezat žile hrvatskoj ideji.
Tako su nisko spali, i patentaši zadarski, i ona če-
ljad koja je šnjima uortačena, da se vesele propa-
sti zavičaja; da propast tu žele, da se samo oni
budu mogli usljed nje dočepati vlasti, za kojoj
hlepte. Njihovo pisanje bilo bi dostatno, da otkri-
je svu golotinju njihove duše, da pokaže tu go-
spodu u liksvjetlu. Al uzaludne su im sve,
nade! Neće fil uzdrmati- "privrženost pravih
Dalmatinaca prama hrvatstvu; nego. ako bude od
Boga sugjeno, da naša izmučen&zemlja«bude i ovo
gorko iskušanje morala trpjeti, svi ćemo'&e cvršće
zagrlit okolo hrvatske zastave, okolo znaka, i
ga ne samo moralanoga, nego i
spasa. Jer vi talijanaši, i vi srbi, vi \obadvije“du«
ple polovice, niti možete niti hoćete što za narod
učiniti. Ne možete je: ste slabi i malobrojni, a
nećete, jer vi ste voljni da sadanje stanje stvari
ostane, vi ste za današnji nemar, nered i nebrigu
po kojim naš narod ostao bi uvijek zadnji megju
narodima. A mi Hrvati, mi smo za promjenu, mi
smo za napredak. Hrvati hoće, da se sudbina na-
šega naroda povjeri vodstvu njegovih vlastitih bi-
ranih sinova, koji iz bijeloga Zagreba, pod pred-
sjedništvom hrvatskoga bana radiće za sreću i bla-
gostanje domovine naše. A radiće uspješno, jer iz
naroda nikli, poznavaće narogue potrebe i znaće
im doskočiti, kako tugjinci ne znaju. Za sjedinje-
njem nas vodi najprvo briga za osjeguranje naše-
ga jezika, ali to nije sve, borimo se za sjedinje-
nje, jer u njemu uvigjamo jedino sredstvo materi- +
jalnog boljka naše domovine. Nećemo da budemo
zaboravljeni i zapostavljeni, hoćemo da se misli za
nas, a ko će bolje za nas mislit, nego mi sami,
kad se ako Bog da, sjedinimo i stečemo nezavi-
snost? Pogledajino na Ugarsku. Što je bila nazad
85 god. kad je robovala? a danas? Danas jg iz-
megju prvih evropejskih država. Naš čili i dobri.
narod naselio prostrane, plodne zemlje, natopljene
rijekam brodaricam, pod zemljom mu, bogatstvo
ruda, a pred njim velebno more, On sam svoj go-
spodar, znao bi najbolje. sve to blago za sebe sa-
moga esplodirati. Procvjetala bi trgovina, razvio bi
se obrt, nestalo bi ubitačnog današnjeg željezničkog
sustava, a proizvodi izvažani prama jadranskom.
moru, probudili bi usnulu našu mornaricu, Nasta-
la bi era blagostanja, kakvu naš i ei
A u današnjem vinarskom _ pitanju, taj otvore
rani, recite mi, da smo svoji, zar |
glasom češkim, ne bi bio. znao zaj
klauzole; da smo ar se ne
mjere poduzele proti lokseti; i
zar se ne bi u
3
:
RER e.