List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu | godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. : Iz hrvatskog sabora Zatvorilo se je ovogodišnje zasijedanje sabo- ra hrvatskog, koji se bio otvorio da po najvećoj vrućini riješi njeke velevažne poslove. Nećemo se upuštati u. pretresanje svega onoga što je vlada saboru predložila i što se je primilo, jer to su u- činili zastupnici opozicije mnogo bolje od nas. Mi ćemo istaknuti samo njeke pasuse, koji nam u potpunom svijetlu prestavljaju jadnu sliku narod- ne stranke u Banovini. Ova je dotle spala, da mi danas, radi nje, hrvatski sabor i ne možemo smatrati sličnim dru- gim parlamentarnim institucijama ma kojega na- roda. Mi bi rekli da u svemu svijetu hrvatski sa- bor čini žalosnu iznimku, osobito ako se prispo- dobi sa saborom engleskim, franceskim, ma- gjarskim. Da hrvatski sabor nije emanacija mišljenja većine Hrvata to je stara stvar, no to bi se dalo donekle shvatiti, jer je i drugdje bilo legislativa, čija većina nije prestavljala narodnu većinu, pa toga je bilo i u slobodomunoj Iranceskoj, kad je 5 zastupnika prestavljalo. mišljenje cijeloga naro- da. Ali mi se usugjujemo ustvrditi, da ona ogro- mna hrvatska saborska većina nije ni_emanacijom prostog hrvatskog patrijotizma. Dok u svim ustav- nim državama, stranke koje se megju sobom ko- lju, čim se radi o općem narodnom interesu, sve zaborave, te se složno natječu koja će ga bolje zastupati i braniti, u hrvatskom saboru dogagja se prizora, kakvih je danas teško gdje naći. Regbi da se tamo provagja samo abdikacija. Današnja sab. većina sliči u velike onijem historičnijem poljskijem velikašima osamnaestoga vijeka, pomoću kojih su Mustrija, Rusija i Njema- čka razdijelile Poljačku, Mi u povijesti ne bi na- šli za_nju drugog primjera. Najveći atentati na naša narodna prava nju nalaze i ostavljaju hladnu, dapače njezini članovi i njezina glasila gadnim ci- nizmom podsmjehuju se. i. rugaju onoj rodoljubnoj manjini, koja se#madčovjećnom silom mući, da trz- ne, da probudi onu čeljad, da im ukaže opasnost onoga što oni, ustajući na noge, bez brige, sank- cijoniraju. Počujte samo! Saborska je sjednica. Članovi većine (od ko- jih 90 o|o niti kad govori - niti utječe u rasprave, već lijeno sjedi, glasuje ili pljeska govorima svoga chefa), članovi većine rekosmo sjede, te se megjuso- bno razgovaraju, smiju ili_s njekim strahopočitanjem gledaju na bana. Raspravlja se najvažniji predmet koji spada pred sabor — proračun zemlje. Po nje- mu je Hrvatska veoma siromašna, «i njemu stoji koliko Ugarska godimice za iju troši pošto se $a- ma ne može uzdržati, kako su sadašnji 44 0/0 doho- daka te spadaju na autonomne, poslove veći od 45 o/o itd. Opozicijoni: zastupnici znoje se da od- bace ovu za zemlju ponizujuću relaciju. Oni doka- zuju da je laž da;je Hrvatska siromašna, da su dohotci nje-dovoljni za njezine potrebe; oni i po onim podatcima, do kojih se mogu dočepati, _do- kazuju kako i koliko svake godine hrvatskog nov« ca putuje u Peštu, kako se krajiškim : zakladama regulisaju magjarske rijeke, oni odbijaju prijekor da Magjarska potpomaže Hrvatsku dozivljuć joj u pamet blago krajiških šuma i odričuć se te veli- kodušne: pomoći“; oni dokazuju kako je šeljez- nički promet vas udešen na korist Ugarske a na štetu Hrvatske a osobito Slavonije. Sve to i još veće naći ćete u krasnim govorima Franka, Amru- ša, Ružića i drugih. A većina? Većina se podrugu- je, samo gdje kad dobaci koju neslanu lakardiju izvr- gavajuć smije'.u zastupnika koji je mjesec&a sabi- rao podatke da obrani čast i prava svoga naroda. I kad se opozicija izgovorila — ispucala“ kaže većina, koja slabo ili nimalo ne utječe u te ras- prave — onda ustane vječni izvjestitelj Egersdor- fer, koji je, kako nam samo njegovo ime svjedoči, model hrvatskoga rodoljublja.; Taj nasljednik pok. Miškatovića opetuje proračunjiskiti ga sa, ko riječi, u kojim se zrealij Qokorna zahvalnost naprama braći, koji su nam i onoliko ili i — — većina skače na noge! Proračun x. odobren je i primljen. a Tako biva redovito, ali ovogasputa imali smo i nješto osobita: predlog za sudjelovanje magjar- skoj izložbi. Magjari na ime hoće da proslave - o- naj dan, u kome su, hiljadu godina nazad, njiho- vi čopori došli u današnju svoju postojbinu, otkle su se, kako nas povjest uči, na sve strane zalije- tali na. razbojstvo i , Oni hoće da taj dan proslave jubilarnom izložbom. Vlada p e da i Hrvatska sudjeluje k toj izložbi i mi vidimo, da oni isti ljudi, koji su malo prije kod proračuna dokazivali, kako Hrvatska primgd Magjarske pot- pore za svoje uzdržavanje, OM caj da zem- lja za tu izložbu potroši 100.000 fior. — Hrvatska se dakle mora radovati dolasku Magjara i posta- nju držahe, koja joj je zadušila njezinu samostal- nost, te će ona znatnom svotom da povisi slavu naroda, skojim njezin žive u neprijateljstvu ? Opo- zicija u divnim govorima još divnijim razlozima predlaže da se ova stavka odbaci, ali zaludu, jer chef većine, koji je prekojuče bio magjarski žu- pan, a juče je — da su ga Magjari htjeli — htio da postane magjarskim ministrom presjednikom, govori za predlog. Presjednik ga stavlja na gla- sovanje, a pokorna se većina diže na noge i gla- suje 100.000 fior. Mi bi htjeli na pr. vidjet taj bugarski sabor koji bi votirao ma jednoga novčića za proslavu dolasku Turaka u Europu. Okolnosti su taino i amo iste. Ali ima i drugih ;posala na dnevnome redu. Ima pitanje riječke gimnazije, Magjari, iza kako su protuzakonito, preko većine na Markovu trgu koja se opirala nije, Rijeku sasvim otcijepili od Hrvatske, iza kako su činili da se svi hrvatski uredi s Rijeke maknu — na čelu im sudbeni stol koji je na želju Magjara i dozvolom ove hrvatske većine morao da seli gore u Ogulin, — sad hoće da iz Rijeke išćeraju.i zadnji hrvatski zavod, biva hrvat- sku gimnaziju, koja se nalazi u potpunom cvatu. U Hrvatskoj ima patrijota koji će i-to obaviti. I našla se izlika, da: u sadašnjoj zgradi gimnazija ne može više ostati i da je valja premjestiti i to uprav. na Sušak. Riječki Hrvati, doznav što se stvoriše : kapital nugjajuć vladi da će oni, ću za školu, koju bi poslije vladi unajmili. Ako je dakle bilo pitanje zgrade, evo je riješeno, Ali pitanje zgrade bila je. nespretna izlika, jer je vlada, nad- mudrena, bila prisiljena da predloži ska gimnazija ipak & Rijeke prenose, da se hrvat- | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta | tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Sabor valja da primi ili odbaci predlog. Da bi neka franceska vlada predložila da se iz Tuni- za, koji po narodnosti i nije franceski, makne ko- ja franceska škola, ili da bi neka magjarska vla- da htjela samo izvesti pravicu, te povratiti Rije- ku Hrvatskoj, ta vlada ne bi pet minuta ostala na svomu mjestu. Njezine bi članove isti prista- še iz sabora zviždanjem istjerali. A u Zagrebu se to hladnokrvno predložilo kao obična stvar, kao kakav zakon o regulaciji jedne vododerine. Opo- zicija, naša stranka i opet ustaje za obranu prava narodnih. Ova je kroz svoje odlične govornike, na- dasve preko starog riječkog patricija zastupnika Barčića, dokazivala, da se tu ne radi 0 materijal- noj promjeni mjesta, već da je to moralni poraz i abdikacija na Rijeku, jer se Hrvatska, prenoseć svoj zadnji zavod, na njeki način za uvjek odriče svo- ga prava na Rijeku. Ona je tim odstranila sve ži- ve svjedoke svoga posjeda i svoga prava. 1 još su govorili ovi rodoljubi i još su se oni uzalud ape- lirali na hrvatstvo i hrvatski ponos većine. Ona je bila nijema i gluha. Ona njezina dva-tri govorni- ka, zajedno sa chefom — koji je htio imati naj- višu čast, koju može dobiti jedan Magjar — do- kazivali su, da je to svejedno bila gimnazija na Rijeci ili na Sušaku, jer od staroga mjesta do-.no- voga nije nego 1000 koraka daljine. Hrvatska sa- borska većina nije, osvem ove, druge razlike na- lazila, ona je pitanje jedino s ove strane pro- matrala. Šta više, ova većina rugala se ,vatri“ opo- zicije. Čitajte njezin organ, koji je ujedno službe- nim listom i vidjećete. Kad je stvar došla rfli gla- sovanje, većina se ravnodušno digla na noge i hr- vatska gimnazija, zadnji spomenik naših prava na Rijeku bi odonud proćerana! Zaludu je razbijati glavu, ovaka djela zovu se samo jednim imenom. I u Franceskoj ima stra- naka, koje se u načelu kud i kamo vise razlikuju koje kud i kamo žešće raspravljaju, jer je onamo sloboda. Ali čim se radi o franceskim pravima naprama vani, čim se radi o njihovoj Rijeci, o El- sas-Lotaringjiji, stranke isčeznu. Tad su oni samo Francezi, pak će najžešći monarhiste polećet, da pod državnom zastavom republike brane narod i domovinu. A kod nas? Čuli smo i znamo, da se u politici traži hla- dnokrvnost i opreznost, osobito kod onih kbji su na upravi. Ali izmegju opreznosti i kukavičluka nema opredijeljene granice. Mi smo tu još malo rekli. Počinili bi teški grijeh kad bi postupanje većine nazvali opreznošću. To nije drugo nego ra- vnodušaost za narodnu stvar, kojom ravnodušnoš- ću magjaroni glasuju za prenos gimnazije, pošto i onako &bila na Rijeci ili na Sušaku razlika je samo 1000 koraka“, kojom oni votiraju 100.000 fior, za proslavu dolaska Magjara, kako su glaso- vali za nagodbu, za ,krpicu“, za reviziju, za pće- nos arhiva u Peštu i za sve ono što danas usre- ćuje Banovinu. Politika nije istina poesija već zna- nost, ali ako ta politika ne izvire iz čuvstva i osje-