brojen i za došasto polugodište.
List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu ||
godinu fior., 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
odinu or. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.
& Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
U DUBROVNIKU 11. Avgusta 1894.
| šalju se Uredništvu.
tiskaju po pogodbi.
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi »Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta
\ Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
(ESET z>==zz>m m mm zazmamm———a = ———_u—m—m——m——m=—=<=S=—<= = s sm 5; ANTI
Naši predlozi.
Kad su se dogodili oni nemili izgredi u /Za-
ru,;mi smo ustali da ih najoštrije žigošemo. 1 ob-
zirom da ovo nije ni prvi ni posljednji put. pre-
ložili smo radikalne mjere, koje bi Hrvati imali
poduzeti, da se zapviječi našijem narodnijem du-
šmanima, da nas ovako i dalje vrijegjaju. Mi smo
dakle iznijeli ove predloge :
1) Da e izjave sve dalmatinske općine, da one
1 i neće smatrati Zadar glavnim gradom,
izjave za koji od većih gradova dalmatin-
ne 1
a
skih;
2) da sa općinama sabor i zemaljski odbor u-
lože sve svoje sile, neka se sva uprava Dalmacije
iz Zadra makne;
3) da. sabor u toliko ne ide više u Zadar, ne-
co se za prvog zasijedanja sastane u kome dru-
gom gradu dalmatinskom, recimo u Spljetu ili u
Dubrovniku.
Hrvatska štampa samo djelomično pridružila
se ovoj zamisli, ali je. ova u narodu našla dosta
privrženika. Najviše privrženika aš jeu srednjoj
Dalmaciji.
Mi se opet. .povraćamo na-ovo. pitanje, s ra-
zloga, da i one sramote što su onomadne počinje-
ne u Zadru ne svrše — kao i lanjske. pogrde i
uvrijede braći iz banovine —'samo s nješto buke
vike. i prosvjeda, pak da onda čitava stvar lijepo
ne zaspi. :
Mi ne smijemo to duwai.
Neka. nam bude dozvoljeno na, hrvatsko op-
činstvo samo nekoliko. upita.
Ko od godina ma najgadniji način napada
sve što je hrvatsko i slavensko i niječe staro na-
še marodno ime u Dalmaciji ?
Ko se neprestano i bezobrazno ruga našoj
povijesti i našoj sjajnoj prošlosti, . ko se ruga sa
starim hrvatskim kraljevima iz narodne / dinastije,
čija uspomicna svakomu je Hrvatu sveta ?
se ruga sa našom zastavom hrvatskom i
zastavom tugjom, te: pogrdnim imenima
z0ve ješ
ine (cencio rosso), sramotom (I on-
gnjusne k
ta) i ti
jviše navaljuje na najsvetiju našu ide-
ujenje i svim silama. nastoji, da narod
) više odvrati?
Ko prezire .i mrzi naše plemensko ime, te
varajuć narod, ovomu kuša nadjesti kojekakva
skovana pokrajinska imena, samo;da ga od svo-
ga odbije?
Ko mizi i-progoni naš lijepi jezik ina sve
načine nastoji, da u pokrajini ,ne «dogje do onoga
položaja, koji ga po Bogu i pravu ide?
Ko naprotiv. svim silama :zagovara uvedenje
našega materinskoga ? .
kojim je svrha da malu djecu našega. puka bilo u
u njih navabi i da ih. tamo odnardgjuje #
rodoljubne svećenike, koji zdušno : vrše svoje; vjer-
dom osjećaju ?
du kao izgled predočuje svećenike, koje su nji-
ovi drugovi radi njihova. ponašanja izmed sobe
jezika nara i našemu narodu tugjega, na. uštrb /
|| reakcija već je počela, što je dokazom, da ni nji-
Ko :sakuplja: velike : svete novaca za škole, -
Dalmaciji bilo u Istri, .makar uz dohrit nagradu
:Ko neprestano napada i grdi naše uzorne i:
ske dužnosti a samo :su zato krivi, što s naro-
Ko naprotiv hvali i u zvijezde kuje te :na-:
izmetli, i te svećenike zagovara samo zato što su
protivnici našega naroda ?
Ko neprestano denuncira onu manjinu činov-
nika koji s narodom osjećaju, nastojeć lažima i
svim srestvima da ih upropasti i pozivljuć u po-
moć pretpostavljene, da denuuciji i sumnjičenju
povjeruju, te ako čovjeka ne sataru, a ono da mu
barem prejudiciraju budućnost ?
Ko uvijek i neprestano denuncira hrvatske
učenike, samo zato jer oni osjećaju onako kako su
ih i doma naučili, osjećaju hrvatski?
Ko se blatom napada na najbolje rodoljube
naše, predbacujuć im svakojake nepoštene ciljeve
i svrhe?
Ko denigrira uzorne i poštene uprave na-
ših dalmatinskih općina, da im u narodu uzdrma
povjerenje ?
Ko nas bijedi veleizdajstvom ?
Mogli bismo do sutra nastaviti i ne bismo
svršili. Na sva ova pitanja nema nego jedan odgo-
vor: to radi talijanaška stranka u Dalmaciji javno,
bilo usmeno, bilo kroz svoj organ, koji je istodo-
bno glasilo općine Zadra, glavnoga grada naše
pokrajine.
I kad. je taj list onako infammo klevetao bo-
gosloviju i mitropolitu dalmatinskog, da je ovaj u-
stao na obranu časti svog zavoda, onda je gra-
gjanstvo Zadra učinilo poznate demonstracije koje
jesu i ostaju sramota za svu pokrajinu. Neka nam
se ne kaže da je ono bio plaćeni smet, jer su de-
monstrante predvodili jedan bivši općinski vijećnik
pravoslavne vjere i sin jednoga od prvaka talijan-
ske stranke u Dalmaciji.
To je sve učinila stranka eminentno buro-
kratična. Da, burokratična jer talijanašima činovni-
ci davaju najbolji kontigenat. Izvadite iz talijanaš-
ke stranke svu burokraciju koja se bani po raznim
uredima u Dalmaciji, pa da vidimo ko ostaje, da
i ne govorimo o Zadru. gradu činovnika, koji mal-
da ne svi pripadaju autonomaškoj stranci.
A mi ćemo se protiv svega toga držati ,po
hrvatsku“ ; mi ćemo žaliti osugjivati, protestirati
i zaboraviti, pak se opet i sutra puštati vrijegati ?
A od koga?
Ima godina i godina da paladin svijeh gore
navedenijeh viteškijeh djela, ,Il Dalmata,“ napada
općinsku upravu jednoga od: naših dalmatinskih
gradova i da ljudima — s kojima se možemo i
razilazit u mišljenju, ali smo kao pleme jedno —
podmeće najnepoštenije svrhe. Dočim kad bi naši
ljudi, koji su bliži njekim upravama, iznijeli pred
javno mnijenje neka junačka djela, da ih sudi, o-
vo bi ostalo začugjeno, kako se moglo toliko mu-
čati, te bi ljudi raznih patrijotičnih poduseća, me-
gju koje spadaju i električne rasvjete, ostali ras-
krinkani pred cijelim narodom. Ali ta pravedna
hova camorra »nije toliko jaka, da može uvijek
imponirati muk. Nego o tom boljom zgodom.
: Nemamo se mi tužiti na same: talijanaše, ali
čujemo da su u Beču na onu stranu, te bijaše
gluha i slijepa :do zla boga naljućeni, da je: ona
dobila svoj dio i da je još čeka, te nju puštamo
sad na miru, bilježeć kako se njeki od ovih glu-:
hih i slijepih nalaze već pod optužbom. Mi mo-
žemo ovdje da jedino upozorimo pod kakvom smo
zaštitom, a naši zastupnici svojom slobodnom ri-
ječi kazaće svijetu ono što mi ne možemo.
No zato tim prije obračunajmo sa talijanaši-
ma, obračunajmo š njima svim našim silama, ko-
jim raspolažemo.
Ne udarajmo po repu zmiju prekomorku,
tim joj lje ne naudismo. Udarimo je w glavu, ta»
mo je otrov, što ga ona neprestano, štrca u. naš
narodni organizam. Pokažimo se da imameponosna,
da se znamo štovati, da smo jednom otvorili oči,
da smo mi gospodari hrvatske D je. .Upotre-
bimo prigodu! Pak ako sve i ne izvršimo, učini-
mo koliko možemo, a narod će znati da smo du-
šnost ispunili. Neka počnu oni u čiju se inicija-
tivu uzdaju svi Hrvati. Naprijed !
Glasovi o Bosni.
Ministar Kallay lukavo je radio kad je po-
taknuo onu veliku trku u Butmiru, On je bio po-
zvao nekoliko izmegju prvih novinara i političara
engleski» i franceskih. pri čem pametno nije gle-
dao na njihovu političku boju nego ih je izabrao ,
iz raznih stranaka. A da se gospodi na skroz na-
rodnoj zabavi ne_bi dugočasilo, .pripravljena je e-
uropejska trka po svim pravilima jokey-kluba. I-
lidže pak imale su da svojim dražesnim čarom
razdragaju goste, vratolomna Ivan-planina i druge
prirodne ljepote da/im ostane najbolji utisak, da,
kad se vrate kući, raznose i slave veliki napredak :
Bosne ponosne.
Megju gostovima u Ilidži nalazio se i hrvat-
ski zastupnik gosp. Fran Folnegović, koji kao je-
dan od prvaka hrvatske opozicije bio je svukud
najljubeznije susretan i u svemu mu se na ruku
išlo. Gosp. Folnegoviću otvorila su se mnoga vra-
ta koja su inače radikalcima zatvorena i on je ta-
ko imao, prilike da opći sa prvacima duhovne, škol-
ske i zemaljske uprave Bosne i Hercegovine. . .
Svrha svega toga postupanja očevidna je. Gosp,
Kallay htio je da izmami priznanje 0 Bosni. On '
je to paiznanje mogao mnogo lakše dobiti od svo- /
jih političkih saveznika, od Talijana i Nijemaca,
ali je bio uvjeren da bi njihove izjave ostala Eu-
ropa primila kao parcijalni sud, te ga je ragje po
tražio uprav kod onih ljudi, koji nijesu pristaše
današnje austrijske politike. On im je postavio pi-
tanje više s kulturnoga, ekonomskog i -—— ako ćemo
športskog nego s političkog gledišta, te im tako o-
lakotio posao i oslobodio ih velike neprilike. Gosp-
Kallay nije ni tražio političko priznanje, jer je znao
da ga neće tako lako dobiti, a i sa ovim dru-
gim on će se poslužiti kao sa dobrom &svjedočhom.
U istinu ta su mu priznanja već počela pa-
dati sa svih strana. Odbijmo govore, što smo ih
čuli još na licu mjesta, od koji su njeki, kao onaj
urednika i pariškog dopisnika ,Timesa“, od velike
znamenitosti, ali kad su se ta: gospoda povratila '
svojim kućama, oni su stali o Bosni pisati najpo-
voljniji sud. Engleski i franceski listovi počeli-su do-
nositi pune pregršti hvala o napretku okupiranih
pokrajina, o velikom napretku na svakom polju
ljudske kultare. Gosp. Folnegović priopćuje svoje
dojmove u ,Hrvatskoj“, prispodabljajuć Bostiu /sa/:
Banovinom. "On je ponio kući tako lijepo mnijenje *
0 aan, dase tad sa oim predana i
malo i zaletio.
oo
Gosp. Kala učio je mojim strina sv
što je mogao, Ali, da je mogao, okladiti biemosq;