CM bi ih iža bosanske šetnje, bio poveo u jednu ja, koja ga svojom agitacijom u velike bi a tuda po sito gro onda jeva napretku okupira- | stito da“ ga kudi, to bi I 0 ai žit ' dili potpisati i pohvalit gosp. Kallay za njegov neumorni rad, koji on evo jedanaest godina razvija po Bosni. To je njegov neumorni duh doisto zaslužio. Ali sa svim tim mi ne smijemo na nješto za- boraviti: da mi nijesmo ni franceski ni engleski novinari, već da smo Hrvati i da smo svoji sa 0- nim narodom. koji žive. u_Bosni. Taj fakat može učiniti, da bi naš sud mogao imati i njeku vari- jaciju. Pa kako :se moramo spomenuti da smo Hr- vati, ne smijemo zaboraviti da je gosp. Kallay Ma- gjar i to dobar Magjar, od onih Magjara, koji kod svojih suplemenjaka uživaju veliko povjerenje, da je nadalje gosp. Kallay kao zajednički ministar fi- nancija sudionik one vanjske i nutarnje politike, kojoj se mi, koliko-možemo, protivimo. Čitatelji nas već razumiju i ne bi bilo od po- trebe da na dalje idemo. Istina je, na okupiranim zemljama opaža se veliki materijalni napredak. Dosta je proći od Met- kovića do Broda, te razgledati šta.se je tamo u ovo zadnje doba sve napravilo. To se neda nijeka- ti, akoprem za sve to ide zasluga i bosansko-her- cegovačko pučanstvo, koje je sve one ljepote svo- jim novcem platilo. Ono i danas toliko plaća, da usprkos svojim troškovima, Bosna ipak nije pasiv- na, već svake godine ostaje znatan suficit, te bi | se moglo pitati, da li bi bilo bolje, da se narodu žrtve olakšaju, kad ih evo i na pretek donaša, ali ovdje nije mjesto 0 tom raspravljati. Držmo se dakle gosp. Kallay. Očito je da on ima da riješi dvije zadaće. Jedna bi se bavila o položaju Bosne naprama Europi, a-kad je ta rije- šena, onda dolazi druga, koja nije ništa laganija i to: položaj Bosne u monarhiji. U prvom pitanju gosp. Kallay postupa kao austro-ugarski državnik i ministar, te radi da Bosna bude definitivno pri- ključena našoj monarkiji. U drugom pitanju gosp. Kallay ne zaboravlja da je on Magjar. Sve ono što se danas u Bosni čini, čini se prolazeć sa ovih stanovišta. Prvo odobravamo, ali drugo nikako ne možemo. Drago nam je da Europa dobije mnijenje, da se Bosna. može. uspješno razvijati samo u našoj monarhiji, i slažemo se sa onom politikom, koja ide za tim, da to mnijenje učvrsti, ali nutarnja po- litika bosanska naperena je u prvom redu protiv nas. Gosp. Kallay neće da Bosna, osjegurana jednom monarkiji, pogje u ono kolo, kamo je zvana po na- rodu, jeziku, prošlosti, sadašnjosti i po istom geo- grafskom položaju svama. On je na sve moguće načine gleda od toga odvratiti. Bošnjaci u monar- kiji ne mogu nego s Hrvatskom i uz Hrvatsku, če- mu se gosp. Kallay iz svih sila protivi. Dokaz je tomu. velika: protimba koja se čini hrvatstvu u, Bosni, dokaz i oni zamašni po- kušaji protiv upliva hrvatske kulture.. Kad Bo- šnjaci i Hercegovci, po jeziku i po osjećaju nago- nom. pregnuše za knjigom u kojoj se uči hrvatski, gosp. Kallay zamisli sila eksperimenata, da ih od svog naravnog barem, kulturnog centruma odbi- je, te, mješte da Bosnu. priveže duševnom na- protku Hrvata, hoće da je posvema izolira. Uz. posebnu bosansku narodnost, koja se stvara u Bo- gni, gosp. Kallay želi stvoriti i posebnu neku bo- sansku kulturu, koja će biti u svemu. od naše o0- dijeljena, samo ne u jeziku, : ali i taj će se zvati drugim imenom, On hoće da Bošnjaci prama na- ma budu u istom položaju kao Srbi, te ne žali troška da Sarajevo emancipira od Zagreba. U tu gvrhu radi se na svim strukama prosvjete, a sad se eto pokreće veliki književni list bosanske se- tendencije, za :koji je vlada odredila glavnicu od 40.000 fiorina. I za gjake se pobrinulo! Bosanski gjak ima stipendij ako ode na magjar- sko sveučilište u Pešti ili njemačko u Beču, ali ga na hrvatsko sveučilište, igdje bi! se učio u svom ja se prije uz austrijsku vila; redarti bi otstranje+ jeziku, neće dobiti. Mi smo uvjereni, da je u Bosni moguća sna- cijonalizacija, da bi se _i s njom pokušalo, ali po- što bar danas o tom ni govora nije, onda će se bar narodno čuvsto da skrene s prave kolotečine, da ga se odijeli i osami kako ne bi sutra slaven- ski jug Austrije mogao prestavljati jednu duševnu cjelinu. Od tuda bošnjaštvo i protuhrvatstvo. = Uz neslavenske doseljenike pomaže se u Bo- sni i urogjenicima, dapače za njih se dosta radi, ali samo pod uvjetom da prigrle zemaljsku maro- - | dnu politiku gosp. ministra, jer je ova sustavu i! | i njegovim magjarsko -njemačkim nosiocima najkori- ! snija. Tu politiku mi s hrvatskog stanovišta ne možemo nikako odobriti, te dok se radujemo na- pretku okupiranijeh provincija u koliko zajamčuje | njihov opstanak u monarkiji, osugjujemo ga u ko- liko se ovaj upotrebljuje u protunarodne svrhe. Dubrovnik, 10 Avgusta. ,Obzor“ u dugom članku odgovara ,CUrve- noj Hrvatskoj.“ I mi bismo sada mogli da mu du- gim člankom odgovorimo, da mu stanemo dokazi- vati kako stranka prava, uzimljuć za se program koji je i prije u narodu živio, stekla je na nji vlastništvo, te drugima nije dopušteno, da zaziv- lju narod istim programom pod drugu zasta- | vu, jer to znači mutiti i ometati; kako se u istinu obzoraši nijesu.držali svojih širokih maro- dnih programa, jer i ako je manjina kao Rački, i Perkovac i dr. i bila kod revizije u opoziciji, većina , kao Derenčin, Muzler i dr. bili su uz nagodbenu | lađu; kako pitanje da li je dobro ili zlo podizati | spomenike ne može biti načelno pitanje stranaka; kako je jedno pisati koji put u neke novine, a dru- go kroz organ stranke zastupati istu, kako je to radio pok. Miškatović; kako su njeka čeljad, koje ,0.“ danas neće, bili uprav žestoki obzoraši, te se od njih odijelili tek onda, kad su se ovi bili združili s pravašima. I još bismo mogli na dugo usporegjivati hrvatske izjave drugih rodoljuba sa onim dra. Starčevića, i ispitati vrijednost onih za koje danas niko i ne zna sa njegovim, pak napo- kon upitati gospodu oko ,Obzora,“ da li uvigjaju ono što smo mi već pisali, da samo jedinstvena stranka po svim hrv. zemljama može spasiti Hr- vatsku i nalaze li oni, osim pravaške, druge tako- ve stranke, koja bi bila popularnija i bolje odgo- varala težnji naroda. Ali čemu sve to? Mi ,Obzor“ nećemo i onako uvjeriti, jedino što bi trošili pro- stor i vrijeme ponavljajuć stvari već sto puta rečene. Žao nam je jedino što se gospoda oko ,Ob- zora“ ljuto varaju, oslanjajuć se preveć na svoju kulturu i na svoju erudikciju. To su izvrsna svoj- stva za jednu akademiju, ali u politici gdjekad vrijedi više iskra zdrava razuma, nego sva uče- nost, koja sa lako izvrgne u doktrinarizam, taj o- trov političkom životu. Ko hoće pak da vodi na- rod, valja da ga narod i razumije. Razumije li narod današnju nagodbenu i pravašku, oportunisti- čnu i radikalnu, čisto hrvatsku i srpsko-hrvatsku, aktivnu i pasivnu politiku obzoraške stranke ? Naši Dopisi, Jelsa, 4 Avgusta. Na 26 juna, kad se je u Zagrebu slavilo velebno narodno slavlje stranke prava, nije naša Čitaonica ni narodne zastave izvjesila. Čudo nam je bilo da ovo društvo, čiji se članovi zovu pra- vašima nije učinilo ništa da proslavi dan, koji će ostati u povijesti naroda zabilježen zlatnim slovi- ina. Kako doznajemo najviše je protiv tome radio njeki čovo, koji se amo u nas dovukao, tobože zato što čitaonica nije političko društvo, pak se nema uplićati u te ,demonstracije!“ : Ovaj :čovo prošao je kroz sito i rešeto, od vladine ulizice, do Velike Srbije, dok nam ga evo i u Jelsi, koja ga je bogme lijepo primila, jer mi smo Jelšani be- zazleni ljudi. Pronose se glasovi, a biće istina, da na Hvaru preko ovog čova sve znadu šta se u Jelsi radi, kan da mu je to zanat da bude isvje- stiteljem, al ne novina. On je kod nas počeo uva- gjati i druge vrlo korisne reforme. Odkad je on amo, ne vidiš više na općini hrvatske zastave, ko- i | I na hrvatska vrpca sa sablje i odijela, jer da me izgleda lijepo; zabranjuju se pjesme hrvatske do- čim se pjevaju talijanske, na sve grlo, a kad se nauče srpske i one će. To je vrlo lijepo od nje- ga, a dobroćudni Jelšani neka mu još živu posta- ve spomenik za ove neumrle zasluge. Ako se na- bs društvo i naša općina bude i nadalje oslanjati na ovakove ljude, mi ćemo daleko dotjerati. Mi smo našu rekli: Ko hoće da razumije još je na vrijeme, a ko neće gore s njega. Do vi- _ gjenja gosp. pipthiče! Korčula, 4 avgusta. Diskoras pod Murvom kraj Dogane pak u kržmi. Carletto. Giovanni a jesi li danas štogod dobio? — Giovanni. Akomodo sam po koju um- brelu, i ruvinao sam nehotice jedan orologi, a bo- jim se da će padrun pitat plaću za štetu. — Car- letto. Ako je ašocian u Legi oprostit će ti; a što si ti dobio grintavče? — Baldo. Dosta, sa tras- portom muke i soli ali moji kumpanji malo perchč su do kasna sinoć čakulali o njihovoj sočetati od Lege; ali mi se para da mi imamo potrebe kru- ha i gradanja a ne da činimo komedie; štuf sam! — Giovanni. Kako govoriš?! — Carletto. Učini giudicij; pereh&!!! — Baldo. — A pak come ci ando la festa? — Carletto. Troppo benissimo. — Giovanni. Bolje je far kuzzo. Čekahu se mnogi talijani iz Splita; drugi s vaporom apozitim i 8 mu- žikom iz Raguže... a pak? nikoga! Kad smo se firmali kao socii prijatelj Ferdi i drugi ašikurava- li su nas da će mo za octobar imat škule talija ne, franceske, ingleške, tudeške etc. ete. a sad do- tur Smrkinić Giovanni ćaro nam je i tundo uči- nio žapit, u svom diskorsu da se tako brzo neće moći e che bisogna attendere. Ovo sam samo do- bro kapio i da ćemo tako imati ajut u novcu. Ali dotur Stefan za reči pravo ga parla assai beh ma non go capio un fico i ja bi se obložio da ga nisu capili više od 10. A što je pak to da fogi d artifizio spravljeni, nijesmo vidili, a sad se oni djavli od Hrvata smiju i govore da smo se akun- tentali sa diskorsom dotura Stefa i da će se oni onim ognjima služiti u drugu liepu ocasion? — Carletto. Ma po duši i njegov diskoras bijaše &ul- lo i vibrato!! kako piše ,Dalmata.“ — Baldo. Andiamo u betolu Marianke da popijemo jedan žmul. — Carletto. Anche Ella ze socia u Legi; ma tu ide puno Hrvata pa se neće moći parlat franko, a da bi se oni disgustali i da bi bilo ka- kve hrvatske betule na Korčuli tada bi ona sve izgubila. Homo u Pinpina nostro omo pa.... Baldo. Andemo! — Giovanni. Bona sera, Antune ! Sada che semo soli reći ću vam da mi festa nije u- činila dobru imprešiun jer vanka marina bijaše puna Hrvata a mi con quel caldo! Naš dover je bio stati zatvoreni i batit ruke senza capit, kad je batio ruke Šior Giako. Vanka su bili svi pu- licioti, mnogi gjandarmi i ništa manje isti kum- par Petar ma!..... — Baldo. Što hoće rijet da dok je durala festa u sali žena Tinta čamala je vanka muža, da bi došo doma perchč non ghč xč ništa za večeru a da Nikolletu Pujizu \ghč xi venjudo mal u sali? — Carletto. E...... bijaše i- zio ..... mnogo; ma ne možeš rit da nije bilo pu- no čeljadi i ništa manje če ventole od Rose od Ung. i od Clic. ete. ete. ete. pa ti si isti impre- štao frak i učinio dati žena obuče veštit alla mo- da. Pak smo ništa manje nego u 405 socia. Giovanni. Lascemola la; i dise 405 ali sam ja do- bro kapio Smrkinića koji i ga ditto 36 a u listi svaki figuraje kao socii come el Garufulić za se' pa za ženu a pak za 7-8 dice crescemo di nwme- ro e femo bona figura ma non.... — Carletto. Ali almeno poco a poco naši socii neće doma vi- še parlat hrvatski kako sad. A te par poco da je arivao iz Raguže mali šior Ivo i da ga je musica cittadina dočekala con tutti gli onori! — Giovanni. Veramente el primo loro strumento 80- lito tamburun nisam sentio a na mjesto toga u Korčuli i Sabioncellu možda jer se koji udovac virio čuo se njeki drugi istrumenat a kogod kaže da se ripetio (ali niko nije od nas čuo) i na partenzu ob dan. — Carletto. Gavemo almen jednu Gullu diresiun. — Giovanni. Eccelenti svi ali su imali i- zabrat mod taljana, ali mjesto toga od 11 membra i setio momčra & su slavi. — Garistto, Kako? == —