"Br. 53. List izlazi svakom subotom, a «ijena mu je unaprijed za Dubrognik: na cijelu || godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Izložba u Lavovu. Mi tamo nijesmo bili, ali čujemo i čitamo da su Poljaci sve moguće učinili, da se pred svi- jetom odlikuju. To vjerujemo, jer oni, koji bi se mogli nazvati slavenskim Francezima, biće svim silama nastojali, da se sada u Lavovu iskažu koli- ko elegancijom toliko bogatim produktima svoje zemlje i svoga rada. Ako su u svemu tomu po- stigli uspjeh, kao što se čuje da jesu. mi im e radujemo i želimo im dobru sreću. Ali mi Re smijemo samo sa agrarnog, indu- strijalnog i merkatilnog gledišta promatrati uspjeh narodne izložbe. Narodne izložbe, osvem što pre- stavljaju narodnu produkciju i napredak, one su kao veliki jedan salon, gdje se drugi narodi kupe na kavu i prijateljski razgovor. Izložbe dakle mo- gu mnogo doprinijeti na razvitak dobrih čuvstava izmed naroda-domaćina koji pričekuje, i naroda- gosta koji dolazi u posjete, one mogu da narod moralno ojačaju. Poražena i jonižena Franceska u dva puta htjela je izložbama da se podigne pred Europom. Godine 1889, kad su Francezi bili pri- redili nešto do tad nevidjena, i kad su u Pariz na Martove Poljane pozvali sav izobraženi svijet — osvem Nijemaca. — onda su oni slavili veliku moralnu pobjedu, te su kao marod i kao država dobili opet onaj svoj stari glas. Ali ne idimo da- leko. Mi se još svi sjećamo praške i zagrebačke izložbe, mi znamo kako su one što bolje upo- znale slavenska plemena i kako su bile pozori- štem pobratimstva ovih naroda. Tamo su se grlili Česi, Hrvati, Slovenci, a ni drugi prijatelji nije- su bili izostali. Naša pak malena jubilarna izložba gospodarskog društva učinila je, da smo se mi Hrvati megjusobno upoznali i da smo naše jade sebi i drugoj braći ispripovijedali i od njih utjehe primali. Toga svega uzalud ćete tražiti kod izložbe Poljaka, jer biste našli nješto sasvim protivna. Zaboljelo nas je u sred duše, kad čitasmo kako ,Dzicnik Polski“, organ poljskih zastupnika na carevinskom vijeću, svečano izjavljuje svom nje- mačkom sudrugu, organu ministarstva vanjskih poslova, da Poljaci nigdje i nikad nijesu imali namjere, da galičku izložbu upotrebe za sklapanje slavenskog pobratimstva. Ove riječi porazno djelo- vahu na svakoga, koji u svojim žilama ćuti sla- vensku krv. I doista lavovska izložba bijaše sve drugo do pozorištem slavenskog bratimstva. Ko je došao n pohode braći Poljacima? Njihovi njemački sa- vezniči konservativne i liberalne boje, koje su po- ljački prvaci oduševljano dočekali i s njima slavi- li poljsko-njemačku koaliciju, zatim su i opet dolazili Nijemci, a napokon magjarski - ministri, pod kojim se imenom tamo provukao i naš hrvat- ski ministar Josipović. Došli su saveznici, ali bra- ća ne! Gdje su Slovaci, Slovenci, Hrvati? Gdje su Česi, od kojih sve što je s'narodom demon- strativno ostade kući? Oni nijesu htjeli da se ra- duju bratskom plemenu, koje najiždašnije podupi- re sustav, te ih pritiska, dočim jedini nosioci to- ga sustava bijahu u Lavovu, ne zacijelo iz brat- ske ljubavi naprama Poljacima, već iz hladne po- litičke učtivosti. Poljači su, ako nijesu slijepi, mogli sada pri- godom izlošbe da najbolje vide, kako stoje u sla- U DUBROVNIKU 18. Avgusta 1894. CRVENA HRVAT Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi U šalju se Uredništvu. | tiskaju po pogodbi. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. venstvu, a tome je kriva sva ova njihova nesre- tna politika u Austriji, kojoj mi imamo da zahva- limo mnoge naše muke i nevolje. Sve ovo braća poljačka vrlo dobro i znadu, znadu da ne rade: pravedno, ali oni svome postu- panju imaju jedan izgovor, kojim misle da su sve _0- pravdali, a to da oni ne mogu biti sa ostalim sla- venstvom, jer ono simpatiše sa njihovim najvećim neprijateljem, s R*tsima. Mi razumijemo tu njihovu tešku ranu, koja je posljedicom dvoboja od vjekova i teško da se dobrom izravna. U tom dvoboju bivalo je dana kad su Poljaci izlazili dobitnici, osvajali i pogjarmiva- li Ruse, a danas je sreća na strani ruskoj. Da ih Rusi gnječe to se neda zanijekati. Poljaci su od Rusa podnijeli nebrojenih muka i progonstva, pa i ono 80 rodoljuba, koji se većinom izranjeni po- vratiše iz Sibirije, i koji će se na izložbi sastati na 2 septembra, biće živa slika narodne patnje. Mi ih, kako rekosmo, donekle razumijemo, tim više što i dolje na jugu imamo neprijateljstvo izmegi Srba i Hrvata i Srba i Bugara, čija čuvstva mogla bi se usporediti sa megjusobnim čuvstvima Rusa i Po- ljaka. Ali sve ovo ne može ispričati Poljake, da oni načelno budu protivnici svakom Slovenu, koji s Rusima hoće da žive u dobru prijateljstvu. S dru- ge strane i Poljaci, koliko mogu, odvraćaju Rusima milo za drago, ako i ne u Poljskoj a ono u Gali- viji gdje žive 3 mil. Rusina, koji bi se što se tiče poljaučkog pritiska mogli usporediti sa jadnim ugar- skim Rumunjima, kako nam to svjedoče nepresta- ne njihove tužbe, koje se čuju u galičkom saboru. Mi bismo im još i oprostili, kad bi se u borbi s Rusima bili uhvatili iskrenih prijatelja, koji im hoće da pomognu. Ali ni iz daleka! Nijemci su Poljacima dva put više mnahudili od samijeh Rusa, jer se ovi bar pokazaše nesposobni da ih raz- narogjuju, dočim su prvi u tom pogibeljniji. Po- znato je kako su progonili poznanjske Poljake pruski Nijemci, koji su ih silom gonili s očinskog praga, te u poljačke krajeve naseljavali čiste Ni- jemce. Ako su se ovi poslije popoljačili, mi se to- me možemo veseliti, ali ne smijemo isključiti zle namjere poljskih saveznika. U Pruskoj imade 38 miljuna Poljaka i ovi još ni danas nemaju niti jedne škole! Tim mislimo da smo dovoljno dokazali koliko im dobra želi narod, s kojim oni hoće da prkose Rusima. Ako pak u Austriji i stoje bolje, to nemaju nimalo da zahvale bratskoj pomoći i prijateljstvu svojih aleata nego opet sebi, jer mi vidimo da ih njihovi njemački drugovi traže jedino u Beču, kad se radi protiv Čeha, Hrvata i Slovenaca. Inače oni ih progone svejedno kao i Nijemci iz Reicha, te gledaju kako bi ih što bolje skučili pod svoje gospostvo. Eto u Šleskoj, gdje &su Poljaci u ma- njini, gospoduju liberalci, njihovi tobož najbolji prijatelji. Bi li nam braća znala kazati, koliko ima- ju tamo svojih škola, koliko zastupnika? Tako im Nijemci svukud rade gdje su u većinu pak napo- kon i u malenom gradiću Biali u Galiciji, koji je danas njemačka naseobina i čiji gragjani na :sve moguće načine gledaju, kako bi NIREON poljski jezik. Ni s Magjatina ne stoje bolje. Magjari ne- kako nijesu u položaju da mi u narodnom pogle- du mnogo nahude a to radi geografskih i kultur- nih uzroka, ali da su bili sacijelo gore nego Nijem- ci, jer ih Bogu hvala poznamo. No ako i ne mo- gu mnogo, oni gledaju da im otmu ono što mogu, tako na pr. onaj njihov krasni predjel Tatri, koji se zove ,Morske oči“ i koji Magjari na sve nači- ne nastoje, da ga — valjda kao zalog simpatije — otrgnu Galiciji i pripoje Ugarskoj. Ako Poljaci uza sve to s ovim narodima, i jedino s njima, saveze sklapaju samo zato jer su oni krvni neprijatelji Rusa, onda to mi nazivlje- mo strašću i zaslijepljenošću naše braće, kojim je golema mržnja a oči zabliještila, pak ne vide da hotomice srnu u propast. Ako je pak to njima u krvi, da sami svoju nesreću traže, kako su je tra- žili i svrhom prošlog vijeka, onda ih sažaljevamo, te im onu njihovu toli razvikanu političku mu- drost ni malo ne zavidimo. ' Mi znamo da je braći veoma žao što su im s narodnog pirovanja demonstrativno izostati svi Slaveni monarkije. Oni su ih jedva čekali, i bili bi ih pričekali s onakim oduševljenjem s kojim su zagrlili ona 2-3 češka spisatelja, te su posjetili njihov sastanak književnika i novinara. Osobito rado bili bi primili nas Hrvate, jer smo im od svih Slavena najsimpatičniji,.kao: što su i oni ma- > ma, da_nije ove nesretne politike. Ali Česi, Hrva. ti, Slovenci nijesu mogli da posjete onoga, koji se je protiv njihovoj borbi za slobodu, te njemu nije od nikakve pogibelji, urotio- sa kletim našim duš- manima. Oni nijesu mogli da se grle s bratom, koji se juče ljubio & Chlumetzkijem -i Wekerlom. Čemu da u Lavovu hinimo? Poljačka izložba nije bila stječištem braće, ona je sankcionirala iskrena pobratimstva Poljaka, Magjara, Nijemaca, Drugčije i nije moglo da bude, Danas je Lavov filijalka Beča i Pešte. Zašto? Bog bi znao. Sve ono što danas ječi pod Peštom i Be- čom gleda na nj, pok. a bolno uzdiše: zar i ti, sine Brule!? Dokle će to trajati? Dok Poljaci ne: uvide nenaravnu, nenarodnu svoju politiku, po kojoj ć3 im se napokon tugjin doma ušuljati. Ne, Lavov i Krakov, ako sebi dobra žele, ne smiju da;se tako bacaju u žvalo aždaji, koja je pozobala najbolje slavenske krajeve. Neka se spomenu da su njima Prag i Zagreb mnogo bliži i mnogo srodniji. Ne- ka Poljaci s ovim zaigraju u jedno kolo, Bilo bi onda, istina, manje Žkscelencija, manje ministara, al bi za malo udarili temelj sjegurnoj narodnoj budućnosti, dok ih ovako prvi vjetar može otpuhati s položaja, radi kojeg izguhiše simpatije Slavena i oni bi se mogli teško kajati, kad im više ne vo de na vrijeme. ' Travanjski begovi Srbi? Da je Travnik u svakom pogledu nopidka zaostao iza Sarajeva, Mostara, Tuzle, Banjalake i teligenciji ni govora. Taj nazadak Travnika pripi: suje se tome jer su Travničani konservativni, svo« je čudni, te se opiru svakoj novotariji i: i po taj način vlada no može ništa | mo, Tako se trubi u mijetul | >> ui *