"Br. 53.

 

List izlazi svakom subotom, a «ijena mu je unaprijed za Dubrognik: na cijelu ||
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

je predbrojen i za došasto polugodište.

Izložba u Lavovu.

Mi tamo nijesmo bili, ali čujemo i čitamo
da su Poljaci sve moguće učinili, da se pred svi-
jetom odlikuju. To vjerujemo, jer oni, koji bi se
mogli nazvati slavenskim Francezima, biće svim
silama nastojali, da se sada u Lavovu iskažu koli-
ko elegancijom toliko bogatim produktima svoje
zemlje i svoga rada. Ako su u svemu tomu po-
stigli uspjeh, kao što se čuje da jesu. mi im e
radujemo i želimo im dobru sreću.

Ali mi Re smijemo samo sa agrarnog, indu-
strijalnog i merkatilnog gledišta promatrati uspjeh
narodne izložbe. Narodne izložbe, osvem što pre-
stavljaju narodnu produkciju i napredak, one su
kao veliki jedan salon, gdje se drugi narodi kupe
na kavu i prijateljski razgovor. Izložbe dakle mo-
gu mnogo doprinijeti na razvitak dobrih čuvstava
izmed naroda-domaćina koji pričekuje, i naroda-
gosta koji dolazi u posjete, one mogu da narod
moralno ojačaju. Poražena i jonižena Franceska
u dva puta htjela je izložbama da se podigne pred
Europom. Godine 1889, kad su Francezi bili pri-
redili nešto do tad nevidjena, i kad su u Pariz
na Martove Poljane pozvali sav izobraženi svijet
— osvem Nijemaca. — onda su oni slavili veliku
moralnu pobjedu, te su kao marod i kao država
dobili opet onaj svoj stari glas. Ali ne idimo da-
leko. Mi se još svi sjećamo praške i zagrebačke
izložbe, mi znamo kako su one što bolje upo-
znale slavenska plemena i kako su bile pozori-
štem pobratimstva ovih naroda. Tamo su se grlili
Česi, Hrvati, Slovenci, a ni drugi prijatelji nije-
su bili izostali. Naša pak malena jubilarna izložba
gospodarskog društva učinila je, da smo se mi
Hrvati megjusobno upoznali i da smo naše
jade sebi i drugoj braći ispripovijedali i od
njih utjehe primali.

Toga svega uzalud ćete tražiti kod izložbe
Poljaka, jer biste našli nješto sasvim protivna.

Zaboljelo nas je u sred duše, kad čitasmo
kako ,Dzicnik Polski“, organ poljskih zastupnika
na carevinskom vijeću, svečano izjavljuje svom nje-
mačkom sudrugu, organu ministarstva vanjskih
poslova, da Poljaci nigdje i nikad nijesu imali
namjere, da galičku izložbu upotrebe za sklapanje
slavenskog pobratimstva. Ove riječi porazno djelo-
vahu na svakoga, koji u svojim žilama ćuti sla-
vensku krv.

I doista lavovska izložba bijaše sve drugo
do pozorištem slavenskog bratimstva. Ko je došao
n pohode braći Poljacima? Njihovi njemački sa-
vezniči konservativne i liberalne boje, koje su po-
ljački prvaci oduševljano dočekali i s njima slavi-
li poljsko-njemačku koaliciju, zatim su i opet
dolazili Nijemci, a napokon magjarski - ministri,
pod kojim se imenom tamo provukao i naš hrvat-
ski ministar Josipović. Došli su saveznici, ali bra-
ća ne! Gdje su Slovaci, Slovenci, Hrvati? Gdje
su Česi, od kojih sve što je s'narodom demon-
strativno ostade kući? Oni nijesu htjeli da se ra-
duju bratskom plemenu, koje najiždašnije podupi-
re sustav, te ih pritiska, dočim jedini nosioci to-
ga sustava bijahu u Lavovu, ne zacijelo iz brat-
ske ljubavi naprama Poljacima, već iz hladne po-
litičke učtivosti.

Poljači su, ako nijesu slijepi, mogli sada pri-
godom izlošbe da najbolje vide, kako stoje u sla-

U DUBROVNIKU 18. Avgusta 1894.

CRVENA HRVAT

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

U šalju se Uredništvu.

| tiskaju po pogodbi.

  

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

venstvu, a tome je kriva sva ova njihova nesre-
tna politika u Austriji, kojoj mi imamo da zahva-
limo mnoge naše muke i nevolje.

Sve ovo braća poljačka vrlo dobro i znadu,
znadu da ne rade: pravedno, ali oni svome postu-
panju imaju jedan izgovor, kojim misle da su sve _0-
pravdali, a to da oni ne mogu biti sa ostalim sla-
venstvom, jer ono simpatiše sa njihovim najvećim
neprijateljem, s R*tsima.

Mi razumijemo tu njihovu tešku ranu, koja
je posljedicom dvoboja od vjekova i teško da se
dobrom izravna. U tom dvoboju bivalo je dana kad
su Poljaci izlazili dobitnici, osvajali i pogjarmiva-
li Ruse, a danas je sreća na strani ruskoj. Da ih
Rusi gnječe to se neda zanijekati. Poljaci su od
Rusa podnijeli nebrojenih muka i progonstva, pa
i ono 80 rodoljuba, koji se većinom izranjeni po-
vratiše iz Sibirije, i koji će se na izložbi sastati
na 2 septembra, biće živa slika narodne patnje. Mi
ih, kako rekosmo, donekle razumijemo, tim više što
i dolje na jugu imamo neprijateljstvo izmegi Srba
i Hrvata i Srba i Bugara, čija čuvstva mogla bi se
usporediti sa megjusobnim čuvstvima Rusa i Po-
ljaka. Ali sve ovo ne može ispričati Poljake, da
oni načelno budu protivnici svakom Slovenu, koji
s Rusima hoće da žive u dobru prijateljstvu. S dru-
ge strane i Poljaci, koliko mogu, odvraćaju Rusima
milo za drago, ako i ne u Poljskoj a ono u Gali-
viji gdje žive 3 mil. Rusina, koji bi se što se tiče
poljaučkog pritiska mogli usporediti sa jadnim ugar-
skim Rumunjima, kako nam to svjedoče nepresta-
ne njihove tužbe, koje se čuju u galičkom saboru.

Mi bismo im još i oprostili, kad bi se u
borbi s Rusima bili uhvatili iskrenih prijatelja, koji
im hoće da pomognu. Ali ni iz daleka! Nijemci
su Poljacima dva put više mnahudili od samijeh
Rusa, jer se ovi bar pokazaše nesposobni da ih raz-
narogjuju, dočim su prvi u tom pogibeljniji. Po-
znato je kako su progonili poznanjske Poljake
pruski Nijemci, koji su ih silom gonili s očinskog
praga, te u poljačke krajeve naseljavali čiste Ni-
jemce. Ako su se ovi poslije popoljačili, mi se to-
me možemo veseliti, ali ne smijemo isključiti zle
namjere poljskih saveznika.

U Pruskoj imade 38 miljuna Poljaka i ovi još
ni danas nemaju niti jedne škole! Tim mislimo
da smo dovoljno dokazali koliko im dobra želi
narod, s kojim oni hoće da prkose Rusima.

Ako pak u Austriji i stoje bolje, to nemaju
nimalo da zahvale bratskoj pomoći i prijateljstvu
svojih aleata nego opet sebi, jer mi vidimo da ih
njihovi njemački drugovi traže jedino u Beču, kad
se radi protiv Čeha, Hrvata i Slovenaca. Inače
oni ih progone svejedno kao i Nijemci iz Reicha,
te gledaju kako bi ih što bolje skučili pod svoje
gospostvo. Eto u Šleskoj, gdje &su Poljaci u ma-
njini, gospoduju liberalci, njihovi tobož najbolji
prijatelji. Bi li nam braća znala kazati, koliko ima-
ju tamo svojih škola, koliko zastupnika? Tako im
Nijemci svukud rade gdje su u većinu pak napo-
kon i u malenom gradiću Biali u Galiciji, koji je
danas njemačka naseobina i čiji gragjani na :sve

moguće načine gledaju, kako bi NIREON poljski

jezik.

Ni s Magjatina ne stoje bolje. Magjari ne-
kako nijesu u položaju da mi u narodnom pogle-
du mnogo nahude a to radi geografskih i kultur-

nih uzroka, ali da su bili sacijelo gore nego Nijem-

        

ci, jer ih Bogu hvala poznamo. No ako i ne mo-
gu mnogo, oni gledaju da im otmu ono što mogu,
tako na pr. onaj njihov krasni predjel Tatri, koji
se zove ,Morske oči“ i koji Magjari na sve nači-
ne nastoje, da ga — valjda kao zalog simpatije
— otrgnu Galiciji i pripoje Ugarskoj.

Ako Poljaci uza sve to s ovim narodima, i
jedino s njima, saveze sklapaju samo zato jer su
oni krvni neprijatelji Rusa, onda to mi nazivlje-
mo strašću i zaslijepljenošću naše braće, kojim je
golema mržnja a oči zabliještila, pak ne vide da
hotomice srnu u propast. Ako je pak to njima u
krvi, da sami svoju nesreću traže, kako su je tra-
žili i svrhom prošlog vijeka, onda ih sažaljevamo,
te im onu njihovu toli razvikanu političku mu-
drost ni malo ne zavidimo. '

Mi znamo da je braći veoma žao što su im
s narodnog pirovanja demonstrativno izostati svi
Slaveni monarkije. Oni su ih jedva čekali, i bili
bi ih pričekali s onakim oduševljenjem s kojim su
zagrlili ona 2-3 češka spisatelja, te su posjetili
njihov sastanak književnika i novinara. Osobito
rado bili bi primili nas Hrvate, jer smo im od
svih Slavena najsimpatičniji,.kao: što su i oni ma- >
ma, da_nije ove nesretne politike. Ali Česi, Hrva.
ti, Slovenci nijesu mogli da posjete onoga, koji se
je protiv njihovoj borbi za slobodu, te njemu nije
od nikakve pogibelji, urotio- sa kletim našim duš-
manima. Oni nijesu mogli da se grle s bratom,
koji se juče ljubio & Chlumetzkijem -i Wekerlom.
Čemu da u Lavovu hinimo?

Poljačka izložba nije bila stječištem braće,
ona je sankcionirala iskrena pobratimstva Poljaka,
Magjara, Nijemaca, Drugčije i nije moglo da bude,
Danas je Lavov filijalka Beča i Pešte. Zašto? Bog
bi znao. Sve ono što danas ječi pod Peštom i Be-
čom gleda na nj, pok. a bolno uzdiše: zar i ti, sine
Brule!?

Dokle će to trajati? Dok Poljaci ne: uvide
nenaravnu, nenarodnu svoju politiku, po kojoj ć3
im se napokon tugjin doma ušuljati. Ne, Lavov i
Krakov, ako sebi dobra žele, ne smiju da;se tako
bacaju u žvalo aždaji, koja je pozobala najbolje
slavenske krajeve. Neka se spomenu da su njima
Prag i Zagreb mnogo bliži i mnogo srodniji. Ne-
ka Poljaci s ovim zaigraju u jedno kolo, Bilo bi
onda, istina, manje Žkscelencija, manje ministara,
al bi za malo udarili temelj sjegurnoj narodnoj
budućnosti, dok ih ovako prvi vjetar može otpuhati
s položaja, radi kojeg izguhiše simpatije Slavena
i oni bi se mogli teško kajati, kad im više ne vo
de na vrijeme. '

Travanjski begovi Srbi?

Da je Travnik u svakom pogledu nopidka
zaostao iza Sarajeva, Mostara, Tuzle, Banjalake i

teligenciji ni govora. Taj nazadak Travnika pripi:
suje se tome jer su Travničani konservativni, svo«
je čudni, te se opiru svakoj novotariji i:
i po taj način vlada no može ništa |
mo, Tako se trubi u mijetul | >>

ui *